Brak / deca

Ja se ne slažem sa ovim. Da ja kojim slučajem znam da ne mogu da imam decu, ne bih čekala da se "kockice slože" što u prevodu znači da me taj neko zavoli, pa da mu tek onda kažem da ne mogu da imam decu. Više volim da me zavoli zbog mene (ako me zavoli) uz saznanje da ne mogu da imam decu tj. da odmah zna na čemu je pa da sam odluči da li želi da se upušta u sve to. Nekako mi je obmana čekati da se cela stvar zakuva.

Slažem se.....ali dva meseca zabavljanja i nije neko dugo vreme. Rekao je kada je video da to može postati ozbiljno. Pa koji bi muškarac ili žena rekli to posle 15 dana dok još ne znaju na šta će sve ta veza izaći?
Zato je sledećoj devojci rekao odmah.....i oženio se jako brzo ....mislim da bežao od svega....tužno.
 
Skoro procitah da su dvoje bili dugo u vezi, dugo pokusavali da dobiju bebu, i tek kad je ona zatrudnela resili da se vencaju, jer on nije hteo da je zeni dok ne zatrudni.

Koliko god mi je to glupo, ipak me je navelo na razmisljanje - da li bih bila u braku sa nekim, a da znam da taj neko ne moze da ima dece? I obrnuto, kad ja ne bih mogla da imam dete, da li bih razumela kad taj drugi ne bi hteo da ostane sa mnom?

Sta vi mislite o ovome?
mislim da je malo trulo stavljati neciju matericu ispred osobe :neutral:
 
........Vazna je ljubav ako jos postoji tamo negde:heart:
A sve ostalo kao sto vecina kazu resice se ima i usvajanja i vestacke oplodnje-vazno je da budete zajedno i zivite zajedno jer se voliteeeeee.
A ono aj se pok...mo pa dal ce zakacis ili ne pa ako se desi sta ce mi beba aj abortiraj .je...s takav zivot.
:super:
 
"A sve ostalo kao sto vecina kazu resice se ima i usvajanja i vestacke oplodnje-vazno je da budete zajedno i zivite zajedno jer se voliteeeeee."

Zakljucujem da ne bi bila u braku bez dece... lepo sam pojasnila u nekoliko postova...

a ljubav jeste vazna, najvaznija... ali ne i jedino vazna,,,
 
"A sve ostalo kao sto vecina kazu resice se ima i usvajanja i vestacke oplodnje-vazno je da budete zajedno i zivite zajedno jer se voliteeeeee."

Zakljucujem da ne bi bila u braku bez dece... lepo sam pojasnila u nekoliko postova...

a ljubav jeste vazna, najvaznija... ali ne i jedino vazna,,,
Ako nije jedino vazna zar cete cuvati decu bez ljubavi?
j....s takav zivot.
Da li su deca presudna da bi bila srecna?
Ljubav jeste jedino vazna a sve ostalo jeste manje vazno jer od ljubavi svet nastaje jer tako?
 
Ako nije jedino vazna zar cete cuvati decu bez ljubavi?
j....s takav zivot.
Da li su deca presudna da bi bila srecna?
Ljubav jeste jedino vazna a sve ostalo jeste manje vazno jer od ljubavi svet nastaje jer tako?


Postoje parovi koji, kako kazes, cuvaju decu, iako vise nema ljubavi...

Dok ih ne dobijes, naravno da nisu, ali posle toga su najveci izvor srece ( sto se mene tice).

Ne, i dalje ne mislim da je jedino ljubav vazna. Najvaznija da. Svako voli na svoj nacin.
 
Ako nije jedino vazna zar cete cuvati decu bez ljubavi?
j....s takav zivot.
Da li su deca presudna da bi bila srecna?
Ljubav jeste jedino vazna a sve ostalo jeste manje vazno jer od ljubavi svet nastaje jer tako?

U svoju odbranu mogu reći samo ovo: mm volim mnoooogo više od kako smo dobili decu. Sad ga volim duplo - kao supruga i kao oca svoje dece. :D
Zbog toga će on biti i ostati br.1 muškarac u mom životu. Zauvek.
 
Ako nije jedino vazna zar cete cuvati decu bez ljubavi?
j....s takav zivot.
Da li su deca presudna da bi bila srecna?
Ljubav jeste jedino vazna a sve ostalo jeste manje vazno jer od ljubavi svet nastaje jer tako?

И љубав према деци је љубав, зар не?
Зашто би партнерска љубав била јача и битнија у животу од родитељске?

Не спорим да некоме јесте (и то ми је сасвим ок), али није свима. Уосталом - партнерска љубав може да буде пролазна,а родитељска не. ;)
 
mislim da je malo trulo stavljati neciju matericu ispred osobe :neutral:

ovako nekako i ja razmišljam
smatram da neko treba da je sa mnom zbog mene, zato što voli mene a ne decu koju ću roditi
misim lepo je imati decu, zajedničku decu, ali mislim da to ne treba da je prioritet u zajedničkom životu
misim bzvz mi je da osoba koja ne može da ime decu i bude sama, šta kao za kaznu, šta, jel žena nije potpuna ako nije majka
mislila sam da su ovakva razmišljanja prevaziđena, kad ono na žalost ima ih puno još uvek
ovako mislim jer deca svakako odu jednog dana osamostale se, hvala Bogu i treba da je tako, i ko nam onda ostaje?- naš partner
 
Ja sam inace primetio da cesce muskarci ostavljaju zene zato sto ne mogu da imaju decu nego sto zene ostavljaju muskarce koji ne mogu da imaju decu.
Naravno da nikad ne bih ostavio voljenu osobu zbog toga sto ne moze da ima decu jer sam i kao samac funkcionalni 'otac' jednom uskoro tinejdzeru :cool:
 
Poslednja izmena:
Ajde razumem da ljudi koji imaju decu, kažu da im je ljubav prema detetu na prvom mestu i da je to nešto što je ''zauvek'' - jer su sve to nekako iskusili i došli do takvog zaključka ... ali ne razumem kad neko nema dete i priča o tome kako bi npr. žrtvovao ljubav, zarad toga da ima dete. Mislim, kako ti kao neko ko nema dete možeš da znaš da li će tebe to dete ispunjavati, da li ćeš biti dobar roditelj, da li si dorastao toj ulozi i kako ćeš se u svemu tome snaći .... To je sve apriori gledano .. nešto što nisi doživeo, nešto što ne znaš kojim će tokom ići.

Da li je ''materinski instikt'' samo jedna od ''društvenih normi'' koje su u tebi usadjivane godinama - koje prihvataš, da bi bio prihvaćen i da li je potreba da se ''ostvariš kao roditelj'' - potreba koja ti je nametnuta da bi dokazao da si isti kao i drugi?
 
Poslednja izmena:
ovako nekako i ja razmišljam
smatram da neko treba da je sa mnom zbog mene, zato što voli mene a ne decu koju ću roditi
misim lepo je imati decu, zajedničku decu, ali mislim da to ne treba da je prioritet u zajedničkom životu
misim bzvz mi je da osoba koja ne može da ime decu i bude sama, šta kao za kaznu, šta, jel žena nije potpuna ako nije majka
mislila sam da su ovakva razmišljanja prevaziđena, kad ono na žalost ima ih puno još uvek
ovako mislim jer deca svakako odu jednog dana osamostale se, hvala Bogu i treba da je tako, i ko nam onda ostaje?- naš partner
na zalost, danas je i dalje ustaljena ona "ako nisi rodila, bolje da se nisi ni rodila" filozofija o jedinoj poenti zivota
 
Ne razumem pitanje
Kako mislis "Zasto sina"?
Zasto ne sina?

Šta sad ne razumeš .... šta u tebi budi potrebu da imaš sina i zašto baš muško dete? Šta je to što bi više voleo/želeo ili šta već da pružiš sinu u odnosu na ćerku?

Koliko bi se tvoji osećaji razlikovali u slučaju da dobiješ i ćerku i sina npr. ... ili koliko bi se osećao ''neostvareno'' da imaš 3 ćerke?
 
И љубав према деци је љубав, зар не?
Зашто би партнерска љубав била јача и битнија у животу од родитељске?

Не спорим да некоме јесте (и то ми је сасвим ок), али није свима. Уосталом - партнерска љубав може да буде пролазна,а родитељска не. ;)

Dosli smo do zakljucka da je na prvom mestu partnerska jlubav pa kasnije i ljubav prema deci kada se rode:klap::klap:
 
Ja sam inace primetio da cesce muskarci ostavljaju zene zato sto ne mogu da imaju decu nego sto zene ostavljaju muskarce koji ne mogu da imaju decu.
Naravno da nikad ne bih ostavio voljenu osobu zbog toga sto ne moze da ima decu jer sam i kao samac funkcionalni 'otac' jednom uskoro tinejdzeru :cool:

Apsolutno tačno.......zato što od rodjena slušaju kako treba produžiti vrstu, kako se svi raduju kada dobiju sina jer se produžava loza......opet dolazimo do toga da sredina i ljudi koji nas odgajaju imaju izuzetno jak uticaj na naše stavove koje mnogo puta ne preispitujemo već samo po njima postupamo ne razmišljajući da li može i drugačije.
 
Mislim da bih se osecao neispunjeno da imam 3 cerke. Tesko za objasniti.
Imam i sina i cerku i podjednako ih volim. Cak i vise vremena provodim sa cerkicom jer ona vise paznje trazi.
Zelja za sinom nema nikakve veze sa nastavkom loze, ocuvanjem prezimena itd
Vec ideja da idemo zajedno na utakmice, da ga gledam dok privodi ribe kuci…
Inace sve sto u zivotu od mene dobije sin-dobice i cerka.
Ne razdvajam ih niti sam na to mislio

Zeleo sam da imam sina
E sada, da li 3 cerke I sina ili 4 sina, meni nije bilo razlike
Sve je ok, pod uslovom da barem 1 sina imam

I da, mislim da bih patio da nemam sina

Cudno ili ne, nemam problem da kazem sta stvarno mislim
I mislim da je ista situacija kod ogromne vecine muskaraca
 
Ajde razumem da ljudi koji imaju decu, kažu da im je ljubav prema detetu na prvom mestu i da je to nešto što je ''zauvek'' - jer su sve to nekako iskusili i došli do takvog zaključka ... ali ne razumem kad neko nema dete i priča o tome kako bi npr. žrtvovao ljubav, zarad toga da ima dete. Mislim, kako ti kao neko ko nema dete možeš da znaš da li će tebe to dete ispunjavati, da li ćeš biti dobar roditelj, da li si dorastao toj ulozi i kako ćeš se u svemu tome snaći .... To je sve apriori gledano .. nešto što nisi doživeo, nešto što ne znaš kojim će tokom ići.

Da li je ''materinski instikt'' samo jedna od ''društvenih normi'' koje su u tebi usadjivane godinama - koje prihvataš, da bi bio prihvaćen i da li je potreba da se ''ostvariš kao roditelj'' - potreba koja ti je nametnuta da bi dokazao da si isti kao i drugi?

I ja mislim ovako....o tome i pričam.....društvene norme se prihvataju bez razmišljanja.....i kad naidje situacija, kao ona koju sam opisala, donesu se možda pogrešne odluke samo zato što se nije uključio mozak već se stihijski prihvataju standardi.
 
Ajde razumem da ljudi koji imaju decu, kažu da im je ljubav prema detetu na prvom mestu i da je to nešto što je ''zauvek'' - jer su sve to nekako iskusili i došli do takvog zaključka ... ali ne razumem kad neko nema dete i priča o tome kako bi npr. žrtvovao ljubav, zarad toga da ima dete. Mislim, kako ti kao neko ko nema dete možeš da znaš da li će tebe to dete ispunjavati, da li ćeš biti dobar roditelj, da li si dorastao toj ulozi i kako ćeš se u svemu tome snaći .... To je sve apriori gledano .. nešto što nisi doživeo, nešto što ne znaš kojim će tokom ići.

Da li je ''materinski instikt'' samo jedna od ''društvenih normi'' koje su u tebi usadjivane godinama - koje prihvataš, da bi bio prihvaćen i da li je potreba da se ''ostvariš kao roditelj'' - potreba koja ti je nametnuta da bi dokazao da si isti kao i drugi?

Na ovo boldovano bi moglo da se odgovori kontra pitanjem: "Kako ti kao neko ko nije doživeo pravu ljubav sa partnerom možeš da znaš da ćeš je naći, da će te ispunjavati, da ćeš biti dobar partner, da li si dorastao toj ulozi i kako ćeš se u svemu tome snaći..."
Jednostavno imaš taj poriv u sebi, gledaš srećne ljude oko sebe i želiš i ti to da živiš. Bez obzira da li je u pitanju partnerska ili roditeljska ljubav.
Ja lično mogu da kažem da je u mom slučaju roditeljska ljubav daleko jača, mnogo više me ispunjava, ali u paketu te dve ljubavi, to je neprevaziđen osećaj. To je nešto što se ne može opisati i samo mogu da poželim svim ljudima na ovom svetu da iskuse tako nešto.
 

Back
Top