Kažu da mnogo životne radosti i mnogo tuge potječe iz istog izvora - braka. Malo što u životu može čovjeku donijeti tako mnogo zadovoljstva, ili tako mnogo patnje kao što je, u braku bez ljubavi. Moraju li se supružnici čija je ljubav prestala, pomiriti s time da žive u nezadovoljstvu? Da li je u braku bez ljubavi jedina alternativa, razvod?
Gledajući danas neke "primjere" može se definitivno zaključiiti da za brak nije potrebna ljubav. Za mnoge je brak kruna ili vrhunac ljubavi ali mnogi u brak ulaze zbog drugih povoda i razloga.. u brak se ulazi zbog finansijske sigurnosti, bogatstva, bijega iz neimaštine, novca.. iako se pri tome zanemaruju godine bračnog partnera, izgled, karakter i ono najvažnije - ljubav.
Kakav je to brak kada ljubav moraš tražiti van njega? Život je jedan, ne treba ga glumiti već živjeti. Po mom mišljenju brak bez ljubavi je patnja, muka i pakao na zemlji.
Ako nema ljubavi nema ni poštovanja ni razumijevanja. 
Ne kaže se džaba da je prava ljubav vječna, krunisana brakom ili ne.