Bozicna prica

breskvica71

Početnik
Poruka
13
U firmi gde radim zaposljavamo osobe sa posebnim potrebama, pre svega u mentalnom smislu. E, pa tu je i jedna Mira, zlatne duse i sva predana Bogu, onako kako samo takvi, "jurodivi" mogu, cisto i neposredno. Ja se po kanonima SPC ne mogu nikako svrstati u "dobre vernike/Srbe", previse je tu kod mene tolerancije prema svemu i svacemu, ali sam se od toga davno oprostila. Vera je intimna stvar, i preferiram neposrednu komunikaciju. Molim se redovno, postim redovno, jer su to cinovi kojima se radujem. I tako, sedimo mi i nesto pricamo, a kolege me nutkaju kolacima - nekome je rodjendan, a ja odbijam po stoti put, necu da kazem da postim, jer ne volim da moj post bude tema, ali na kraju kazem. Mira tu skoci, izljubi me, a onda me ispitivacki pogleda i upita strogo: "A jel se pricescujes?". A ja, ne zeleci da se upustam sa njom u raspravu, odgovorih sa "Da." Slagala sam je, nisam se pricestila 20 godina. Izgubi se ona negde, kad, zove me: "Dodji, imam nesto da ti dam." Drzi u ruci neki papiric, a na njemu, nevestim, decjim rukopisom molitva Bogorodici posvecena meni. Nosim je sa sobom, i ici cu da se pricestim za Bozic. Zbog Mire.
 
U firmi gde radim zaposljavamo osobe sa posebnim potrebama, pre svega u mentalnom smislu. E, pa tu je i jedna Mira, zlatne duse i sva predana Bogu, onako kako samo takvi, "jurodivi" mogu, cisto i neposredno. Ja se po kanonima SPC ne mogu nikako svrstati u "dobre vernike/Srbe", previse je tu kod mene tolerancije prema svemu i svacemu, ali sam se od toga davno oprostila. Vera je intimna stvar, i preferiram neposrednu komunikaciju. Molim se redovno, postim redovno, jer su to cinovi kojima se radujem. I tako, sedimo mi i nesto pricamo, a kolege me nutkaju kolacima - nekome je rodjendan, a ja odbijam po stoti put, necu da kazem da postim, jer ne volim da moj post bude tema, ali na kraju kazem. Mira tu skoci, izljubi me, a onda me ispitivacki pogleda i upita strogo: "A jel se pricescujes?". A ja, ne zeleci da se upustam sa njom u raspravu, odgovorih sa "Da." Slagala sam je, nisam se pricestila 20 godina. Izgubi se ona negde, kad, zove me: "Dodji, imam nesto da ti dam." Drzi u ruci neki papiric, a na njemu, nevestim, decjim rukopisom molitva Bogorodici posvecena meni. Nosim je sa sobom, i ici cu da se pricestim za Bozic. Zbog Mire.

Сестро мила...
Било какав грех..било каква мука...
да те никада не одвуче од СВЕТОГ ПРИЧЕШЋА
Јер се ПРИЧЕШЋУЈУЋИ побеђујемо смрт...и следимо ГОСПОДА
То је наш лек..
Као што се лечимо када нам доктор изда рецепт...тако без ПРИЧЕШЋА нема духовног излечења...
Слободно због себе се ПРИЧЕШЋУЈ!
И да нам до године...сааопштиш лепу вест...
ПОСТ, МОЛИТВА,ЛИТУРГИЈА и ПРИЧЕСТ!
То је Сестро основно!
Свако добро од ГОСПОДА!
 
U firmi gde radim zaposljavamo osobe sa posebnim potrebama, pre svega u mentalnom smislu. E, pa tu je i jedna Mira, zlatne duse i sva predana Bogu, onako kako samo takvi, "jurodivi" mogu, cisto i neposredno. Ja se po kanonima SPC ne mogu nikako svrstati u "dobre vernike/Srbe", previse je tu kod mene tolerancije prema svemu i svacemu, ali sam se od toga davno oprostila. Vera je intimna stvar, i preferiram neposrednu komunikaciju. Molim se redovno, postim redovno, jer su to cinovi kojima se radujem. I tako, sedimo mi i nesto pricamo, a kolege me nutkaju kolacima - nekome je rodjendan, a ja odbijam po stoti put, necu da kazem da postim, jer ne volim da moj post bude tema, ali na kraju kazem. Mira tu skoci, izljubi me, a onda me ispitivacki pogleda i upita strogo: "A jel se pricescujes?". A ja, ne zeleci da se upustam sa njom u raspravu, odgovorih sa "Da." Slagala sam je, nisam se pricestila 20 godina. Izgubi se ona negde, kad, zove me: "Dodji, imam nesto da ti dam." Drzi u ruci neki papiric, a na njemu, nevestim, decjim rukopisom molitva Bogorodici posvecena meni. Nosim je sa sobom, i ici cu da se pricestim za Bozic. Zbog Mire.

Da se rodila u Iranu ta djevojka i ti ne bi sigurno Bogorodica bila u planu i ti bi postila za Ramadan
A Alahu bi se klanjala radi MIre jer bi ti na papirić napisala molitvu njemu.

Ps Nisam Musliman tako da ne bi tko bože sačuvaj pomislio da nekga vrbujem i da loše time Muslimanima radim rušeći im ugled.
 
U firmi gde radim zaposljavamo osobe sa posebnim potrebama, pre svega u mentalnom smislu. E, pa tu je i jedna Mira, zlatne duse i sva predana Bogu, onako kako samo takvi, "jurodivi" mogu, cisto i neposredno. Ja se po kanonima SPC ne mogu nikako svrstati u "dobre vernike/Srbe", previse je tu kod mene tolerancije prema svemu i svacemu, ali sam se od toga davno oprostila. Vera je intimna stvar, i preferiram neposrednu komunikaciju. Molim se redovno, postim redovno, jer su to cinovi kojima se radujem. I tako, sedimo mi i nesto pricamo, a kolege me nutkaju kolacima - nekome je rodjendan, a ja odbijam po stoti put, necu da kazem da postim, jer ne volim da moj post bude tema, ali na kraju kazem. Mira tu skoci, izljubi me, a onda me ispitivacki pogleda i upita strogo: "A jel se pricescujes?". A ja, ne zeleci da se upustam sa njom u raspravu, odgovorih sa "Da." Slagala sam je, nisam se pricestila 20 godina. Izgubi se ona negde, kad, zove me: "Dodji, imam nesto da ti dam." Drzi u ruci neki papiric, a na njemu, nevestim, decjim rukopisom molitva Bogorodici posvecena meni. Nosim je sa sobom, i ici cu da se pricestim za Bozic. Zbog Mire.

Nisam vernik ali ova pričica me je nekako da kažem ganula. I obavezno idi i pričesti se i zbog Mire i zbog sebe.
 
Lijepo je da ima takvih ljudi bez daljnjega no ne bi trebalo to da bude kako bih rekao dogma...

Nisam dogmata, a o svom odnosu prema religiji sam malo vise napisala na forumu "Psihologija". Mene nista nije moglo da pomeri od nekih stvari 20 godina, ali Mira jeste. Jednostavno, bilo je dirljivo. I za mene je imalo znacenje, kao sto 1000 stvari pore toga nije. Nisam tvrda ni zatucana Eleleth, ovo je bilo nesto drugo.
 
Ovakvo ponasanje je odgovor na pitanje zasto je ovaj svet ovakav, da 30 000 dece umre dnevno u mukama,cim se vi bavite postom i ostalim budalastinama, dok su milioni ljudi u najvecim mukama,post ni bilo sta nikome nece pomoci nista,zato je ovaj svet pakao za ljudski rod, jer se velikim delom smatra jedan dan ili vise nejesti nesto masno,kakav je to podvig to je apsolutno nista ,e zato je ovaj svet pakao za mnoge, lako je besediti punog stomaka i tople sobe i velicati onoga onoga koji cini....kakva deca takav i otac
 
Nisam dogmata, a o svom odnosu prema religiji sam malo vise napisala na forumu "Psihologija". Mene nista nije moglo da pomeri od nekih stvari 20 godina, ali Mira jeste. Jednostavno, bilo je dirljivo. I za mene je imalo znacenje, kao sto 1000 stvari pore toga nije. Nisam tvrda ni zatucana Eleleth, ovo je bilo nesto drugo.

Tebe Mira nekoga nešto drugo nekoga netko drugi..
 
Dejannn: Sustina posta nije nejedenje. Sto si ljut? Sto mislis da meni nije stalo do onih koji su u mukama? Nisu mi jasni tvoji argumenti. Postim iskljucivo zbog SEBE, post nije nikakav podvig sto se mene tice, jer mi prija.
 
Poslednja izmena:
U firmi gde radim zaposljavamo osobe sa posebnim potrebama, pre svega u mentalnom smislu. E, pa tu je i jedna Mira, zlatne duse i sva predana Bogu, onako kako samo takvi, "jurodivi" mogu, cisto i neposredno. Ja se po kanonima SPC ne mogu nikako svrstati u "dobre vernike/Srbe", previse je tu kod mene tolerancije prema svemu i svacemu, ali sam se od toga davno oprostila. Vera je intimna stvar, i preferiram neposrednu komunikaciju. Molim se redovno, postim redovno, jer su to cinovi kojima se radujem. I tako, sedimo mi i nesto pricamo, a kolege me nutkaju kolacima - nekome je rodjendan, a ja odbijam po stoti put, necu da kazem da postim, jer ne volim da moj post bude tema, ali na kraju kazem. Mira tu skoci, izljubi me, a onda me ispitivacki pogleda i upita strogo: "A jel se pricescujes?". A ja, ne zeleci da se upustam sa njom u raspravu, odgovorih sa "Da." Slagala sam je, nisam se pricestila 20 godina. Izgubi se ona negde, kad, zove me: "Dodji, imam nesto da ti dam." Drzi u ruci neki papiric, a na njemu, nevestim, decjim rukopisom molitva Bogorodici posvecena meni. Nosim je sa sobom, i ici cu da se pricestim za Bozic. Zbog Mire.

И за Божић да се покајеш што си је слагала. z:mrgreen:
Иначе, када се пости не треба да се прича унаколо: Е, ја постим. Пост се врши у тајни, и ако те неко почасти колачом, није грех ако га узмеш и поједеш, грех је ако одбијеш понуду од другог, јер ћеш њега увредити тиме.

Ovakvo ponasanje je odgovor na pitanje zasto je ovaj svet ovakav, da 30 000 dece umre dnevno u mukama,cim se vi bavite postom i ostalim budalastinama, dok su milioni ljudi u najvecim mukama,post ni bilo sta nikome nece pomoci nista,zato je ovaj svet pakao za ljudski rod, jer se velikim delom smatra jedan dan ili vise nejesti nesto masno,kakav je to podvig to je apsolutno nista ,e zato je ovaj svet pakao za mnoge, lako je besediti punog stomaka i tople sobe i velicati onoga onoga koji cini....kakva deca takav i otac

Па ето видиш, брате, особа са посебним потребама није одбацила Бога, него га љуби. А ти који си нормалан и здрав пљујеш на Бога. Иако си нормалан, ти си болестан у души, а она је здрава у души.

Bogorodica je naziv koji hriscani upotrebljajvaju zbog svog neznanja. Marija nije rodila Boga jer Bog je vjecan. Ona je rodila covjeka,tj. tijelo u kome se ovaplotio Bog.

Па јел Исус Бог?
 

Back
Top