Kako , zar nije Garašanin otac Bošnjačke nacije
Akademik Muhamed Filipović , Govor za skup u Minhenu :
"...
Može se reči da su XVI i XVII vijek bili vrijeme velikog materijalnog, duhovnog i
umjetničkog uspona u Bosni, da je nastala velika duhovna produkcija u svim
segmentima bosanskog društva, da je nastala bogata literatura islamskoorijentalne
provenijencije, da je nastala bogata katolička franjevačka književnost i da se srpska
kultura počela ubrzano razvijati nakon što su Osmanlije obnovile Pećku Patrijaršiju.
Osmanska država je, shodno islamskom načelu da „u vjeri nema prisile“ i da su „sve
vjere knjige pod zaštitom zakona države“, stvorila uvjete za slobodan život i razvoj
suprotan tada u Europi vladajućem načelu „Cuius Regio Eius Religio“ čija je
primjena nosila silna nasilja prevjeravanja tokom ratova Zapada protiv Turaka, koji u
nas, nažalost, traju do danas. Bosna je proglašena misijskim područjem gdje je
prozelitisko djelovanje preporučeno i ono je korišteno i tokom zadnjeg rata i od
strane pravoslavnih i osobito od strane katolika u Hercegovini.
Dakle, ono što je
nosila europska oslobodilačka misija nije bilo pozitivno za Bosnu i posebno
bošnjake, a to se najbolje vidi u činjenici da je Europa pomogla svaki antiosmanski
ustanak osim ustanka bosanskih muslimana-Bošnjaka.
To nije učinila iz jednostavnog razloga što su vodeća snaga ustanka
1832. godine bili Bošnjaci. Europa nije dozvoljavala da se muslimani Bošnjaci pojave kao nosioci
državne misli jedne europske zemlje. Katolici i pravoslavni su se nakon toga, drugom
polovinom vijeka, počeli asimilirati u Hrvate i Srbe, u kontekstu razvoja nacionalnih
pokreta u Srbiji i Hrvatskoj. Posuduli su novi nacionalni identitet, napustivši ranije
bosansko određenje, što je Bosni donijelo velike probleme, pa čak i krvoprolića, ćiji
su nosioci bili upravo ova dva nacionalnopolitka pokreta. Većina bosanskog
stanovništva je, međutim, ostala vjerna svojoj zemlji, tradiciji i svoj je identitet vezala
za nju, njenu historiju i njeno pravo da bude obnovljena kao i druge slavenske države
na Balkanu. Bošnjaci, koji su ostali vjerni svojoj zemlji i imenu, su bili apsolutna
većina bosanskog stanovništva, po popisu 1991. godine ih je bilo 46% u ukupnom
broju i to nakon svih iseljavanja na koja su bili primorani zbog austrougarske
okupacije-kada je u Tursku iselilo 30% Bošnjaka, zatim nakon procesa ujedinjavanja
u Kralejvinu Srba, Hrvata i Slovenaca i napokon, nakon Drugog svjetskog rata, pa
evo i u toku ovog zadnjeg rata. Sva su ta iseljavanja nastala da bi sačuvati barem goli
život. Danas mi želimo državu koja će nam osigurati da na cijeloj teritoriji naše
zemlje, u smo do 1992. godine živjeli na 92% njene teritorije, živimo slobodno,
mirno, da nas ne „trijebe kao što se to događalo u Srbiji i Hrvatskoj od Kandijskog
rata do najnovijeg vremena, da smo ravnopravni i da uživamo sva prava i slobode
koje moderni svijet osigurava građanima svojih država i Europe posebno. Kao narod,
mi nemamo nikakve posebne politike, osim politike da naša zemlja postane istinski
slobodna, demokratska i da u njoj svi živimo ravnoprvani.
Mi i kad smo bili najbrojniji i najmoćniji dio bosanskog društva nikada nismo mislili
na državu u kojoj ćemo živjeti i vladati samo mi, nego smo, u skladu sa starom
bosanskom tradicijom jednakih prava i tolerancije, uvijek našu zemlju i državu
smatrali zajedničkim dobrom svih njenih stanovnika bez obzira na vjeru ili naciju. Mi
Bošnjaci nismo, a ni Bosna kao zemlja nije imala historiju nacionalnog
homogenziranja i stvaranja ekskluzivne nacionalne države. To, međutim, nije naša
mana nego prednost, koju bi Europa mogla, barem danas, da cijeni."
http://www.zzi-germany.de/resources/Vortrag+Mumamed+Filipovic.pdf
- - - - - - - - - -
To je bar jasno, katolici su razvalili i Vizantiju , pravoslavlje na Balkanu ne bi opstalo bez Osmanlija ..