- Poruka
- 38.209
Maah, dokaz pominjanja Bošnjaka kao nacije u Srednjem veku, mani druge stvari.![]()
Idemo dalje :
"U vrijeme Nemanjića plemstvo se nije popunjvalo od Slovena/Srba: Član 173. "Dušanovog zakonika” kaže: „O podvođenju: Vlastela i vlasteličići, koji dolaze na dvor carev, ili Grk, ili Nemac ili Srbin, ili vlastelin i drugi koji bilo, ako dovede sa sobom razbojnika ili lopova, da se onaj gospodar kazni kao lopov i razbojnik.” (www.dusanov-zakonik.com). Dakle, Srbi se kao plemići navode na trećem mjestu, mada, izgleda da u srednjem vijeku redosljed navođenja po veličini nije bio bitan, nemoguće je da je u Dušanovoj državi bilo više njemačkog plemstva od slovenskog/srpskog. Među plemstvom je naravno bilo i mnogo Vlaha i Albanaca.
U Srbiji Nemanjića vjerovatno je bilo dosta slovenskog/srpskog - malog i većeg plemstva, ostataka slobodnih slovenskih seljaka iz ranog srednjeg vijeka. Ali, u kasnom srednjem vijeku plemstvo se nije popunjavalo iz redova Srba jer su svi Srbi osim pripadnika plemstva, bili podjarmljeni, pretvoreni u zavisne seljake - srblje, a prelazak iz redova zavisnih seljaka/srbalja u redove plemstva nije bio moguć. Kad su slovenske/srpske plemićke kuće izumirale, na njihovo mjesto nijesu dolazili drugi Sloveni, već je plemstvo popunjavano iz redova slobodnih ljudi - Vlaha, Albanaca i stranaca. Sima Ćirković piše kako se sitno plemstvo uspinjalo u hijerarhiji, između ostalih i Balšići i Crnojevići: "Primeri nekih istaknutih rodova, kao što su bili Balšići, zatim Kalođurđevići-Crnojevići, Mazareki, Spani, pokazuju da je put društvenog uspona bio otvoren i vlaškom i arbanaškom elementu.” (Sima Ćirković, Srbi u srednjem veku, Beograd, 1985, str 197).
A na strani 89 iste knjige Ćirković kaže: "Kao ratnici Vlasi i Arbanasi su prodirali među plemstvo, a svoju društvenu promociju su plaćali slavizacijom ."
Prihodi kasnijih Nemanjića su uglavnom dolazili od rudnika srebra i drugih metala kojih je bilo dosta u Srbiji toga doba. Rudnici oko Novog Brda bili su glavno središte rudarstva u Srbiji, te je shodno tome Novo Brdo bilo bez premca najvažniji grad u srednjevjekovnoj Srbiji. Momčilo Spremić piše: „Novobrdske vojvode imale su neobičnu važnu ulogu, jer je odbrana bila od izuzetnog značaja za celu zemlju.“ (M. Spremić, Đurađ Branković i njegovo doba, Beograd, 1999).
A zapovjednik najvažnijeg grada u Srbijii pred pad pod Turke bio je Albanac Petar Span, akademik Spremić piše u istoj knjizi: "Aleksa, sin Petra Spana, dakle arbanaškog porekla, bio je 1454. despotov vojvoda u Novom Brdu.” (http://i43.tinypic.com/2eex9qv.jpg) Pred pad Srbije pod Turke mnogi plemići oko despota Đurđa Brankovića bili su stranci: Grci, Dubrovčani, Albanci..."
https://portalanalitika.me/clanak/110424/sloveni-u-doba-nemanjica