Bolna Arkadija

Tema se odnosi na sva naša očekivanja, nadu, nešto u šta smo verovali.
Zadržaću se na emocijama , koje nosimo u sebi , bez obzira kakav utisak želimo da ostavimo na druge.Takođe i na razočarenja koja su neminovna.
Koliko duševna bol može da utiče na naše ponašanje , koliko na misli , osećanja.
Da li uspevate da zadržite ljubav u sebi ili je pustite da se raspe , smatrajući da je ionako sve besmisleno.

Slobodno se izrazite pesmom, citatom ili slobodnim izborom reči.
Hvala na odgovorima.

Temu sam otvorila na romantici, činilo mi se kao najbezbednije i najiskrenije mesto.

Ako nije prikladno , premestite je.
what-if-you-are-lonely_4.jpg
 
Poslednja izmena:
U prašini… Čujem ih kako dišu…
Senke zovu… ispod…
Sivi vetrovi kruže oko razrušenog kamena,
Imena zaboravljena, uklesana u kosti.
Svaki odjek krije lice,
Svaka tišina… zadržava svoje mesto.
Kroz ruševine… tiho i nečujno,
Drevni duhovi lagano trepere.
Mesečeva vatra plamti u dubinama,
Gde izgubljeni više ne spavaju.
Šapat Vela-Meseca…
Zove me kući…
Zove me kući.
U pepelu zauvek…
Nikada nisam…
Nikada nisam…
Sama.
Koraci koji gaze po razrušenom tlu,
Probude uzdahe bez zvuka
Nevidljive ruke miluju kožu,
Hladne kao gresi koje čuvam u sebi.
Svaka senka zna moje ime,
Svaki otkucaj srca zvuči isto.
Srušene kule se sklanjaju od tuge,
Vreme se šunja… kao lopov.
Šapat Vela-Meseca…
Zove me kući…
Zove me kući.
Kroz dah umirućeg žara…
Elaris se seća…
Elaris se seća…
Moja duša.
Pale zvezde pod mojim nogama…
Krvareća svetlost gde se sudbine ponavljaju…
Aurelija…
vrati se meni…
vrati se meni…
vrati se…
Hodam kroz tišinu…
Postajem noć…
Jer ruševine sanjaju o meni…
Kada izgube svoju svetlost…
💛 ❤️
G2vKNm0XAAAgiSK.jpg

https://forum.krstarica.com/threads/upoznaj-tisinu-i-tminu-tusta-i-tma.932411/post-51964932
 
Poslednja izmena:

Back
Top