Slap888
Primećen član
- Poruka
- 929
Neko od forumaša me podsjetio maloprije na važan ukaz "Sve je stvoreno za Sina". To je "strašna" ili veličanstvena činjenica i izjava.
Bog ne stvara za stvorenja već za sebe. Zato je Riječ Krist, a Krist je Bog.
Bog se ne kocka da bi stvarao za stvorenja kojima je uz sve drugo dao i slobodnu volju. Ako bi sve stvorio za stvorenje a stvorenje ga odbaci onda bi morao i svoju kreaciju uništiti i uz to bio ponižen. Bog se ne kocka. Ako bi se reklo da je Bog unaprijed znao da će Sin biti savršeno poslušan i predan njemu onda mu se može progovoriti zašto sva stvorenja nije stvorio savršene, nesklona griješenju. Time bi Bog bio krivac za grijeh jer sve nije stvorio savršene kao Sina.
I sa te strane Sin je Bog. Dokazao se u Ocu jer je od vječnosti u Ocu zato je sve stvoreno za njega, Sina, a ne za neko stvorenje pa bilo ono i prvo. Zašto samo Sin poznaje Oca u potpunosti? Pa zato jer su u unutarnjoj vječnoj duhovnoj komunikaciji, jedno u i sa Duhom Svetim po kojem su Bog.
Pojmovi Otac i Sin su uvjetni i donekle nezgrapni zemaljski pojmovi za duhovnu stvarnost u trojstvu. Ali nemamo bolje i ne hvatamo se za riječi. Samo Otac nije bio otac prije stvaranja...niti je Sin klasični sin jer nema majke. Tu je i Bog Duh Sveti, zapravo prvi i sušti. Trojstvo se mudrosno sasvim drugačije sagledava.
Gledajući očima krivovjernika Sin se uopće nije dokazao Bogu Ocu kao najmilije i najposlušnije stvorenje da bi mu sve poklonio jer tek ga je stvorio prije stvaranja svijeta. Što je takav Sin uopće učinio veličanstveno da bi Otac rekao - idem svijet stvarati za tebe?
Za ove konstatacije treba imati kršćanskog filozofskog analitičkog duha. Bez filozofije nema mudrosti, ona je sama mudrost.
Bog ne stvara za stvorenja već za sebe. Zato je Riječ Krist, a Krist je Bog.
Bog se ne kocka da bi stvarao za stvorenja kojima je uz sve drugo dao i slobodnu volju. Ako bi sve stvorio za stvorenje a stvorenje ga odbaci onda bi morao i svoju kreaciju uništiti i uz to bio ponižen. Bog se ne kocka. Ako bi se reklo da je Bog unaprijed znao da će Sin biti savršeno poslušan i predan njemu onda mu se može progovoriti zašto sva stvorenja nije stvorio savršene, nesklona griješenju. Time bi Bog bio krivac za grijeh jer sve nije stvorio savršene kao Sina.
I sa te strane Sin je Bog. Dokazao se u Ocu jer je od vječnosti u Ocu zato je sve stvoreno za njega, Sina, a ne za neko stvorenje pa bilo ono i prvo. Zašto samo Sin poznaje Oca u potpunosti? Pa zato jer su u unutarnjoj vječnoj duhovnoj komunikaciji, jedno u i sa Duhom Svetim po kojem su Bog.
Pojmovi Otac i Sin su uvjetni i donekle nezgrapni zemaljski pojmovi za duhovnu stvarnost u trojstvu. Ali nemamo bolje i ne hvatamo se za riječi. Samo Otac nije bio otac prije stvaranja...niti je Sin klasični sin jer nema majke. Tu je i Bog Duh Sveti, zapravo prvi i sušti. Trojstvo se mudrosno sasvim drugačije sagledava.
Gledajući očima krivovjernika Sin se uopće nije dokazao Bogu Ocu kao najmilije i najposlušnije stvorenje da bi mu sve poklonio jer tek ga je stvorio prije stvaranja svijeta. Što je takav Sin uopće učinio veličanstveno da bi Otac rekao - idem svijet stvarati za tebe?
Za ove konstatacije treba imati kršćanskog filozofskog analitičkog duha. Bez filozofije nema mudrosti, ona je sama mudrost.
