Bliskost

Izvinjavam se.
Jel bi mi se ovo moglo detaljnije obrazložiti?

U slučaju da je offtopic; nevermind.

Nije mi to tako jednostavno objasniti.

Kada kazem bolje da se razlikuju nego da budu slicni, ne mislim bas na apsolutnu razlicitost. Opet neka podloga slicnosti mora postojati. Ali te razlike zapravo i cine zivot zanimljivijim, sigurnijim, lepsim.

Lepota je u razlicitosti a ne slicnosti.
 
Da li sa prijateljem ili partnerom možete da se osećate kao da ste potpuno sami, tj. da li možete svaku, ali svaku misao da kažete naglas?
Da,naravno.Jos ako se uzme da mi je partner(nekad devojka,a danas supruga) u obzir da mi je rodila dva sina,dva potpuno originalna ziva bica,koji mi sve vise postaju sve zanimljivije drustvo,onda nasa prisnost jos vise dobija na tezini.
 
Ne.
Sve ono sto je u mojoj glavi cesto ume da bude i meni samoj nedovoljno jasno formulisano, tako da nije bas za deljenje sa nekim, bez obzira koliko mi je ta osoba prisna i bliska.
 
Lepota je u razlicitosti a ne slicnosti.

Hvala na odgovoru.

Mada, ja to ne vidim tako. Ili, možda, ne bih povezivala različitost i sigurnost.
Naprimer.

S druge strane, s obzirom da sam control freak s napadima opsesivne kompulsivnosti; to što ja mislim ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo. :mrgreen:

Doduše; ne bih po tom pitanju izuzela - samo svoje mišljenje. :mrgreen:

Kao riba u vodi se osećam samo sa sličnim stvarima i ljudima. Jedino sam sa sebi sličnima u stanju uspostaviti kvalitetan emocionalni pakt. Verujem, naravno, da postoje različitosti koje se jako dobro uklapaju, kao delovi iste slagalice; ali smatram da je to izuzetno retko.

I da kažem nešto i o temi, pobogu. :mrgreen:

Treba imati bar jednu dušu kojoj se sopstvena može razotkriti.
U mom ataru, sad srećom ili nažalost; zavisi ko tumači; još se nadam razotkriti sasvim.
Težak posao.
 
bliskost možeš osećati i sa nekim koga nikad nisi upoznao
a kao sasvim sam možeš se osećati i među ljudima koje znaš čitav život

to je prosto tako
...ali nije trajno neizmenljivo :)
 
u principu ne volim pretjeranu bliskost. postoje ljudi koji nemaju mjeru u tome, gotovo da nemaju sopstvenih granica i u vecini medjuljudskih odnosa nekako gube sebe, ponekad mi to lici na nedostatak samopostovanja... imala sam iskustva s takvim ljudima i nekako mi se to ne dopada. imam utisak da pretjerana bliskost cesto dovodi do pucanja nekih medjuljudskih odnosa.
bliskost u nekim normalnim granicama je osnova dobrog i kvalitetnog prijateljskog, partnerskog...odnosa, ali u svemu treba imati mjeru.
 
... osobe s kojima delis, bez rezerve i zastoja, kao i one s tobom, s kojima cutis i znas da znaju sta mislis i kako se osecas, bas kao sto i ti znas za njih, s kojima mozes da pricas i cutis danima i s kojima se vidjas kad se vidis, i dovoljno je da vidis i da znas, kao i oni sto znaju i da ne kazes... i... s kojima si i koji su s tobom cak i kad je izmedju vas prostor i vreme... ?

da. postoji.
 
Da li sa prijateljem ili partnerom možete da se osećate kao da ste potpuno sami, tj. da li možete svaku, ali svaku misao da kažete naglas?

ja lično nemogu.
ne postoji osoba kojoj mogu na takav način dati sebe do krajnjih detalja, želim da neki "moj svet" ostane samo moj.
s druge strane, nije to baš ni toliko pametno, msm ponekad je ćutanje ipak zlato.:lol:
 

Back
Top