BLENTE
Vreme dešavanja....onaj isti petak....lajavi deo....
Ulazim u auto, psi se na zadnjem sedištu guraju radujući mi se. Pokušavaju jedno preko drugog da me njuškama dotaknu. Naravno, onaj glavati uvek uspe a njih dve se jednostavno ne vide....poklopi ih ona vratina na čijem kraju je tufnast jezik. Pomilujem svako po glavi, strogo „mir“ i krećemo. Dahću, vruće im je. Devojke su odmah, čim su krenuli od kuće, tražile od Makija da im otvori prozore....ne dolazi u obzir. Matorka moja, moj Mazuljak, diše starački bronhitično, Šašava se ukopala kao sfinga a onaj blenta dahće li dahće meni iza vrata. Stižemo. Maki izvodi Mazu i Mašu na povocima a ja Meša. Najavljen je naš dolazak i veterinarka izlazi....kaže da sačekamo ima pacijenta.....
Nemam pojma kako ono drvo ispred ordinacije uopšte opstaje od silnog zalivanja svih mogućih pasa. Njuškaju, vuku, nervozni su jer je nestandardna situacija ali ništa što se ne može iskontrolisati. Pored ordinacije je staklorezac i gospodja izlazi....naslanja se na dovratak i sa smeškom gleda u sve nas svo vreme našeg boravka.
Veterinarka iznosi injekcije, stavlja ih na stolicu koja je napolju pored vrata. Prvo Maza ....pa Šašava....pa Meš. Časkom je sve gotovo. E, sad ide teži deo, pisanje potvrda.
Ja moram unutra sa njom i kažem da povedem Meša. Maki je saglasan.
„Prošetaj ih tu malo ispred sine“
„Dobro.....i krenu da prelazi ulicu sa njih dve“
„Gde ćeš“ povikah ali bilo je kasno.....ona strvina od nemaškog pceta ne dozvoljava da mu se stado rastaje......kad me povuče preko travnatog dela.....ja u štiklama koje upadaju u zemlju i pravac na ulicu. Lele, će izginemo !!!!.....ma kakva komanda.....ništa bre.....letim za njim......šta sam ja za njega ....ništa....jedva s one štikle dovatih asvalt i zakočim najviše što mogu da zaustavim da nas budala kereća ne odvuče pod kola.....prometno je tu i što je najgore odmah je iza krivine a sa strane parkirana vozila tako da nas automobili koji dolaze skoro i ne vide. Jedva ga malko zaustavih da prodju dvoja kola ...videh krajićkom oka užasnute poglede vozača koji psuju moju majku i kereću majku.....psujem i ja tu kereću gospodju a i tatka mu...a i tatka na ovo moje žgebe blentavo što ne misli dok mi noge klecaju u onim štiklama ....ima se strmopizdim u njima....visoka tanka štikla i trakice oko noge.....more visokorizično odenje i u mirnodopskim uslovima hahahaah Nekako predjosmo ulicu jer je kreten kereći vukao kao lud mene onako ramljivu a moj sin se smeje.....kaže samo da si mogla da se vidiš......moooreee i tebi tatka znaš.....kud ti pade na pamet da ideš preko....dajem mu povodac u ruku ljutito i sva crvena u licu sa sve onom tašnom što mi se sad drži nekako uvrnuta na laktu.....ona džukela sva sretna maše repom a devojke isto sretne vrte bezrepim dupićima.....
Vratim se tako klecaući u ordinaciju, veterinarka cokće i samo utešno kaže „deca“....more kakva deca, pa znate nas....nikad bre nije uradio nešto ovako ludo...uvek misli o psima....da izginemo...uuuufff.
Vadim tri kesice sa pedigreima i zdravstvenim knjižicama iz tašne, stavljam na sto...kad odnekud skoči pred mene veliki mačak.....precepi me ugursuz nijedan.....izvrnu se preko pedigrea da ga mazim. Au bre....kakav je hahahahah Izvrće se na ledja da ga mazim po sred stola preko svih onih papira. Pet para taj ne daje što mu je rep preko potvrte koju veterinarka pokušava da ispiše pomerajući čupavi deo smetala.
„Tošo, našao si žrtvu....ajde pomeri se ne mogu da pišem od tebe....sad će da vam zaviri u tašnu samo da je snimi. Obožava tašne i ume ceo da udje u nju hahahah“ govori žena a on ustaje i kreće prema njoj da se mazi.....
Slikala sam naravno.....mobilnim jer sam samo to imala pri ruci.
Dakle......Toša.....došao mi kao antistres program posle ona moja dva blentavka