Bitka sa osecanjima

Koracajuci kroz zivot, susrecemo se sa raznim osecanjima.
Oni su deo nas i koliko god teshki bili nosimo se sa njima.
Svako na svoj nacin.

Najteza je dushevna bol.
I teshko se savladjuje.

Kad tuga nas okuje, postoji lek na neki nacin i svi imamo, svoje metode u borbi protiv nje.
Bol, kazu leci vreme ili bar ublazuje.
Nemoc,sa njom ne znam da se borim.


Koji je po vama najtezi osecaj tuga, bol ili nemoc?
Kako se kroz zivot borite, sa ovim osecanjima, koja uglavnom dolaze nenajavljena i zajedno?

Nemoc...u meni izaziva..bes sto sam dozvolila sebi taj osecaj..i gledam da to odradim.

Bol...pa uglavnom ono..ssss i stisnes zubice i uhhhh

a Tuga...ee sa tugom se treba znati boriti..i sa njom se retko izlazi na kraj..samo se potisne negde duboko u dusu i nauci ziveti sa njom
 
Koracajuci kroz zivot, susrecemo se sa raznim osecanjima.

Kako se kroz zivot borite, sa ovim osecanjima, koja uglavnom dolaze nenajavljena i zajedno?

mozda sam nesposobna i imam dve leve ruke i noge,mozda sam i neodgovorna,lenja,neozbiljna,tvrdoglava i inatim se nenormalno..ali jedna jedina stvar na koju sam ponosna,je to da dobro citam ljude, dobro citam kako se osecaju,sta im je potrebno, jednom mi je deda rekao da znam da tesim, i to je u stvari jedina stvar na koju sam ponosna..a cudno je, mene nikako ne mogu da pogode,jer dobra sam u tome sakrivanju- kako kaze Rundek, svoje lose dane volim gristi sama. zasto bih uopste nekoga time zamaral, jednostavno, isplacem se uvece, toliko jako da ne mogu da disem i oci me posle bole ali, valjda bude bolje,valjda ce biti bolje, volim na svoj nacin, kad sam sama
 
Koracajuci kroz zivot, susrecemo se sa raznim osecanjima.
Oni su deo nas i koliko god teshki bili nosimo se sa njima.
Svako na svoj nacin.

Najteza je dushevna bol.
I teshko se savladjuje.

Kad tuga nas okuje, postoji lek na neki nacin i svi imamo, svoje metode u borbi protiv nje.
Bol, kazu leci vreme ili bar ublazuje.
Nemoc,sa njom ne znam da se borim.


Koji je po vama najtezi osecaj tuga, bol ili nemoc?
Kako se kroz zivot borite, sa ovim osecanjima, koja uglavnom dolaze nenajavljena i zajedno?

nemoc, definitivno.. ona je uglavnom posledica teshkih trenutaka u zivotu, kad ne mozesh jasno da razmishljash, kad emocije nadjachaju razum...
tuga se vremenom ublazi... bol se trpi ili kukam ili uzmem neki analgetik... (msm na fizichku bol)
bol u dushi = tuga
tuga prozivodi shirok spektar emocija kojima ne mozemo da upravljamo niti da ih kontrolishemo i dolazi do sukoba sa razumom...adijo pamet .. e tu negde dolazi do izrazaja nemoc i caruje dok ne prodje tuga & co
 
Lek za sve je vreme. Kad ti dodje fizicki kraj, dokrajce se i bol, i tuga, i nemoc. Vise muva jednim udarcem. Dotle sve to leti okolo bez plana i programa.
Prekracivanje svih negativnih osecaja je jednostavno - kamikazacki naleteti na muhomlat.
 
Dusevna bol je po meni najjaca, a sto se tice tuge neke, melanholije, vreme moze biti presudno, a i ne mora, zavisi sta je u pitanju...
Kad sam nemocna da pomognem drugima ili sebi, oslanjam se na veru, nadu, pa i ljubav Boziju jer bez toga se ne moze...
 

Back
Top