Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 33.228
Bitka na Kozari
Za masakr na Kozari nisu krivi partizani, koji su se borili i branili, već su krivi četnici, koji su potpisali sporazume i tako omogućili koncentraciju većih nemačkih i ustaških snaga na Kozari. Do juna 1942. gotovo svi bosanski četnici sklopili su sporazume s NDH. Radić, Drenović, Marčetić, Bogunović, Đujić, Kerović, Damjanović.
Miroslav Lazanski
Bitka na Kozari pretvorio je ovu planinu u legendu. Postao je simbol partizanskog otpora i patnje. Nakon rata o Kozari je napisano na desetine knjiga, a na Kozari je podignut spomenik.
U proleće 1942. godine partizanske jedinice, koje su znatnom većinom činili Srbi izbegli iz svojih kuća pred ustašama, u centralnoj i zapadnoj Bosni oslobodile su Bosanski Petrovac, Drvar, Glamoč i Prijedor.
Zatim je 20. maja osnovana Prva krajiška brigada. Slobodna teritorija prostirala se od rijeke Save do planina Kozare i Grmeča.
Nemačke snage, uz veliko učešće ustaša i domobrana, organizovale su napad na Kozaru kao najaktivnije žarište otpora.
Kozarske Srbe i partizanske snage napalo je 11.000 oficira, podoficira i vojnika Vermahta, te 20.000 ustaša i domobrana, a Mađari su učestvovali sa pet topovnjača rečne flotile.2000 četnika Draže Mihajlovića (grupe Drenovića i Marčetića) upotrijebljeno je za pozadinu.
Partizanska formacija na Kozari – Drugi krajiški partizanski odred, brojala je oko 3.000 vojnika, ali je regrutovala rezerve iz 60.000 civila na slobodnoj teritoriji.
PROBOJ I STRADANJE
Napad je počeo 10. juna i krenulo je sistematsko potiskivanje i iznurivanje branilaca. Odbrana, u početku vrlo uspješna, nakon desetak dana počela je da posustaje usljed gubitaka, zamora i nestanka municije.
Suočeni sa nemogućnošću daljeg odolijevanja, borci Drugog krajiškog odreda odlučili su se za proboj iz obruča 3. jula 1942. godine u jugozapadnom dijelu Kozare, 15 kilometara istočno od sela Međuvođe, u sjeverozapadnoj Bosni.
Kroz sve linije obruča probio se znatan dio Odreda i dio zbega od više hiljada civila.
Prva krajiška NOU brigada formirana je u Lamovitoj pod Kozarom, 21.maja 1942. Sastavljena je od boraca sa šireg područja Bosanske krajine.
LIKVIDACIJE, PALJEVINE, TRANSPORTI U LOGORE…
Napadači su u zoru zatvorili obruč i krenuli u “pročešljavanje” Kozare. Već prvog dana likvidirana je partizanska bolnica i pobijeno oko 300 ranjenika.
Tokom naredne dve sedmice snage Niemaca i jedinice fašističke Nezavisne Države Hrvatske – ustaše i domobrani – brutalno su se obračunali na srpskim stanovništvom koje nije uspjelo da prođe kroz obruč.
Jedan broj ubijen je na licu mjesta, dok je većina transportovana u logore. Bila je očigledna namera da se to područje potpuno isprazni od stanovništva.
Oko 68.000 stanovnika deportovano je u logore. Ukupan broj civilnih žrtava na Kozari i Potkozarju iznosio je 35.000 ljudi, od kojih je najveći dio stradao upravo u ovoj operaciji i tokom internacije u logore koja je uslijedila.
Sa održavanja političkog časa u drugom kozaračkom odredu na Kozari, 1942 godine.
KOZARA (Bitka na Kozari) - Dokumentarni Film
TRAGEDIJA SRPSKE DJECE
Posebno je tragična sudbina gotovo 20.000 srpske dece, malih Kozarčana, koji su ubijani i iscrpljivani glađu i bolestima.
Jedan dio je spasen i dat na usvajanje hrvatskim porodicama.
Prema ustaškim i njemačkim dokumentima, 68.000 ljudi zarobljeno je u ofanzivi na Kozaru. Spomen park Kozara prikupio je nepotpun popis od 33.398 ubijenih civila Kozare, dok se sudbina mnogih nestalih još uvijek ne zna.
Oko 900 preživjelih partizana osnovalo je Petu krajišku brigadu. U isto vreme, većina partizana s Titom kretala se iz istočne u zapadnu Bosnu. Tokom ofanzive Prvi krajiški odred i delovi Prve krajiške brigade izvršili su napade na Bosanski Novi, zauzeli Bosansku Krupu i izveli niz drugih napada kako bi smanjili pritisak na Kozaru. Odmah nakon operacije, 31. jula, oslobođen je Ključ, a dolaskom proleterskih brigada stvorena je ogromna slobodna teritorija.
Osamdesetih godina otkriveno je da je tadašnji austrijski predsjednik i bivši šef Ujedinjenih naroda Kurt Waldheim zapravo bivši nacistički oficir umešan u ratne zločine te da je sudjlovao u ustaško-nemačkoj operaciji na Kozari.
https://potkozarje.net/bitka-na-kozari/
Danas mnogi revizionisti pricaju price da partizani nisu bili na Kozari ne bi bilo ni pokolja tolikog broja stanovnistva. Inace ustase su poceli sa pokoljima Srba, Jevreja, Roma i ostalih cim su dosli na vlast, i gde je bilo i gde nije bilo partizana, Danas se izmisljaju razna opravdanja za cetnicke sporazume sa ustaskom NDH.Dok su ustase ubijali Srbe po NDH, cetnici su potpisali sporazume, i njih apsolutno nije zanimala sudbina Srba, a takodje i Srba sa Kozare.
Bitka na Kozari je jedinstvrn primer herojske partizanske borbe !!!
Za masakr na Kozari nisu krivi partizani, koji su se borili i branili, već su krivi četnici, koji su potpisali sporazume i tako omogućili koncentraciju većih nemačkih i ustaških snaga na Kozari. Do juna 1942. gotovo svi bosanski četnici sklopili su sporazume s NDH. Radić, Drenović, Marčetić, Bogunović, Đujić, Kerović, Damjanović.
Miroslav Lazanski
Bitka na Kozari pretvorio je ovu planinu u legendu. Postao je simbol partizanskog otpora i patnje. Nakon rata o Kozari je napisano na desetine knjiga, a na Kozari je podignut spomenik.
U proleće 1942. godine partizanske jedinice, koje su znatnom većinom činili Srbi izbegli iz svojih kuća pred ustašama, u centralnoj i zapadnoj Bosni oslobodile su Bosanski Petrovac, Drvar, Glamoč i Prijedor.
Zatim je 20. maja osnovana Prva krajiška brigada. Slobodna teritorija prostirala se od rijeke Save do planina Kozare i Grmeča.
Nemačke snage, uz veliko učešće ustaša i domobrana, organizovale su napad na Kozaru kao najaktivnije žarište otpora.
Kozarske Srbe i partizanske snage napalo je 11.000 oficira, podoficira i vojnika Vermahta, te 20.000 ustaša i domobrana, a Mađari su učestvovali sa pet topovnjača rečne flotile.2000 četnika Draže Mihajlovića (grupe Drenovića i Marčetića) upotrijebljeno je za pozadinu.
Partizanska formacija na Kozari – Drugi krajiški partizanski odred, brojala je oko 3.000 vojnika, ali je regrutovala rezerve iz 60.000 civila na slobodnoj teritoriji.
PROBOJ I STRADANJE
Napad je počeo 10. juna i krenulo je sistematsko potiskivanje i iznurivanje branilaca. Odbrana, u početku vrlo uspješna, nakon desetak dana počela je da posustaje usljed gubitaka, zamora i nestanka municije.
Suočeni sa nemogućnošću daljeg odolijevanja, borci Drugog krajiškog odreda odlučili su se za proboj iz obruča 3. jula 1942. godine u jugozapadnom dijelu Kozare, 15 kilometara istočno od sela Međuvođe, u sjeverozapadnoj Bosni.
Kroz sve linije obruča probio se znatan dio Odreda i dio zbega od više hiljada civila.
Prva krajiška NOU brigada formirana je u Lamovitoj pod Kozarom, 21.maja 1942. Sastavljena je od boraca sa šireg područja Bosanske krajine.
LIKVIDACIJE, PALJEVINE, TRANSPORTI U LOGORE…
Napadači su u zoru zatvorili obruč i krenuli u “pročešljavanje” Kozare. Već prvog dana likvidirana je partizanska bolnica i pobijeno oko 300 ranjenika.
Tokom naredne dve sedmice snage Niemaca i jedinice fašističke Nezavisne Države Hrvatske – ustaše i domobrani – brutalno su se obračunali na srpskim stanovništvom koje nije uspjelo da prođe kroz obruč.
Jedan broj ubijen je na licu mjesta, dok je većina transportovana u logore. Bila je očigledna namera da se to područje potpuno isprazni od stanovništva.
Oko 68.000 stanovnika deportovano je u logore. Ukupan broj civilnih žrtava na Kozari i Potkozarju iznosio je 35.000 ljudi, od kojih je najveći dio stradao upravo u ovoj operaciji i tokom internacije u logore koja je uslijedila.
Sa održavanja političkog časa u drugom kozaračkom odredu na Kozari, 1942 godine.
KOZARA (Bitka na Kozari) - Dokumentarni Film
Posebno je tragična sudbina gotovo 20.000 srpske dece, malih Kozarčana, koji su ubijani i iscrpljivani glađu i bolestima.
Jedan dio je spasen i dat na usvajanje hrvatskim porodicama.
Prema ustaškim i njemačkim dokumentima, 68.000 ljudi zarobljeno je u ofanzivi na Kozaru. Spomen park Kozara prikupio je nepotpun popis od 33.398 ubijenih civila Kozare, dok se sudbina mnogih nestalih još uvijek ne zna.
Oko 900 preživjelih partizana osnovalo je Petu krajišku brigadu. U isto vreme, većina partizana s Titom kretala se iz istočne u zapadnu Bosnu. Tokom ofanzive Prvi krajiški odred i delovi Prve krajiške brigade izvršili su napade na Bosanski Novi, zauzeli Bosansku Krupu i izveli niz drugih napada kako bi smanjili pritisak na Kozaru. Odmah nakon operacije, 31. jula, oslobođen je Ključ, a dolaskom proleterskih brigada stvorena je ogromna slobodna teritorija.
Osamdesetih godina otkriveno je da je tadašnji austrijski predsjednik i bivši šef Ujedinjenih naroda Kurt Waldheim zapravo bivši nacistički oficir umešan u ratne zločine te da je sudjlovao u ustaško-nemačkoj operaciji na Kozari.
https://potkozarje.net/bitka-na-kozari/
Danas mnogi revizionisti pricaju price da partizani nisu bili na Kozari ne bi bilo ni pokolja tolikog broja stanovnistva. Inace ustase su poceli sa pokoljima Srba, Jevreja, Roma i ostalih cim su dosli na vlast, i gde je bilo i gde nije bilo partizana, Danas se izmisljaju razna opravdanja za cetnicke sporazume sa ustaskom NDH.Dok su ustase ubijali Srbe po NDH, cetnici su potpisali sporazume, i njih apsolutno nije zanimala sudbina Srba, a takodje i Srba sa Kozare.
Bitka na Kozari je jedinstvrn primer herojske partizanske borbe !!!