Da se u preteranoj "dobroti" krije strah od odbacivanja, sukoba, apsolutno je tacno, ali 1 ne treba kriviti te "dobricine", prvenstveno iz razloga jer ne smeju da se suprotstave. Da imaju alternativu, sigurno ne bi radili te stvari koje rade. Mozda slican primer je posao koji je neko nasao uz puno muke, neophodan mu je, ali sef je zakeralo, ali sta da se radi, nema bolje, pa cuti i trpi. Mozda dobricina nema drugih prijatelja, 2 nema nikog, pa cini to sto cini, jer ako to izgubi, sta ima? A ljudi kao ljudi se uvek i uvek ce se uzasavati potpune samoce i izolacije.
3 Mislim da svaki odnos ima neku granicu pucanja, bez obzira koliko smo dobri prijatelji, drugari, ali ako odnos pukne zato sto ovaj nije hteo, lupam sada, da pozajmi drugaru 200 dinara za cigare ili sta vec, vec je hteo da kupi sebi nesto, onda mu i ne trebaju takvi drugari. Nekad se valjda i mora uraditi ono sto se ne zeli, "ispostovati" druga strana iako nam nije do toga, ali nikako nam to ne sme postati navika, jer onda ljudi krecu da gaze zloupotrebljavaju to, ne sto su zli i sebicni, vec jer nemaju mere, mada kako i da imaju mere, ako nikada ne kazemo "ok, dosta, ne mogu, ne odgovara mi to i to". Nazalost, ima i onih koji "ne" ne prihvataju normalno i stvarno nemaju obzira prema drugim ljudima.
"Ne" ne mora uvek da sa sobom nosi sukob, prekid odnosa, ako su u pitanju normalni i zreli ljudi, ali po mom iskustvu mali broj ljudi zna to "ne" da prihvati na zreo i normalan nacin, tako da ako dodje do tacke pucanja, prekida, moramo biti spremni i na to, jer svako "ne" stavlja odnos na kocku, ali bolje i takav rizik, nego mucna sigurnost u kojoj te svi gaze.
4 Ljudi retko kada postuju tudje granice, i neretko kada im das prst, oni bi ruku da ti iscupaju iz ramena, zato treba braniti ono sto je nase.
Sada da li bi mi "koristili" nekog ko je "dobricina" i uvek dostupan, pitanje je. Treba imati obzira za druge ljude, a to vecina ljudi nema.
Mada kao sto rekoh, tesko je imati obzira i granica ako nam (ili ako mi) neko ne kaze "e ne mogu, ne odgovara mi", a i sebicno je ocekivati da ce drugi biti nama dostupni 24/7, tako da malo vecu krivicu mislim da nose ovi "dobrocinitelji" koji nikada ne kazu "ne".