Biti loš dečko

Dakle ovako ljudi ja sam dobar stvarno i porodica i drugovi i devojke mi kažu duša jao dušica ovo ono... Svima činim usluge niko nije zahvalan i samo me iskorišćavaju. Tako kontam da biti dobar i nije bas lepo zato želim savete kako da postanem loš znači da budem loš meni najbolje ostale ko ****. Dajte savete pozz
naci tebre kristijana da slusas
 
Dakle ovako ljudi ja sam dobar stvarno i porodica i drugovi i devojke mi kažu duša jao dušica ovo ono... Svima činim usluge niko nije zahvalan i samo me iskorišćavaju. Tako kontam da biti dobar i nije bas lepo zato želim savete kako da postanem loš znači da budem loš meni najbolje ostale ko ****. Dajte savete pozz

Pa to je bar prosto.
Idi prvo i izsutiraj komsijnog slatkog,malog umiljatog psa.Onda idi kod rodjaka i reci mu u lice da su mu deca odvratna.Roditeljima reci da su najgori roditelji ikada,da ih ne volis i da ih nikada nisi voleo.Najboljem drugu reci da si cuo da mu je keva ku*va.S obzirom na to da imas 16 i ides u skolu,razrednom se obavezno popiski po stolici pre nego sto udje u ucionicu.Udji u prvi supermarket i iz cista mira prevrni policu sa uredno poredjanim cokoladama.I ima jos toliko mogucnosti da prosto nemogu sve da ih nabrojim.
I bices los decko.
Nema na cemu.

- - - - - - - - - -

I plus niko ti sigurno nikada nece traziti pomoc jer ce svima biti vise nego jasno da si najveca smradina ikada.Kad je to vec ono sto ti zelis.
 
Problem je u tome sto oni koji se zale da su iskorisceni sbog svoje preterane dobrote dozvoljavaju da ih iskoriscavaju ne zato sto ne znaju sta treba da kazu, vec zato sto se ne usudjuju.

Ta *preterana dobrota* je upravo strah da se ne bude odbacen i zato i cine sve za druge iako se osecaju lose.

vazno!
tzv preterano dobri ljudi cak ne bi imali nikakve primedbe sto se zrtvuju (!?!) za druge kad bi bili zbog toga postovani i prihvaceni, (tu cenu su spremni da plate), ali dogadja se upravo suprotno. tj sto vise cine manje ih postuju. Nije to tako sto su drugi ljudi zli, a oni su dobri, vec sto ljudi osecaju da je pravi razlog te *dobrote* nesto drugo i instinktivno to preziru. nemojmo se zavaravati da su i *tzv preterano dobri*drugaciji. Ni oni ne cene nekoga kao sto su oni, priznali to ili ne.

Da se u preteranoj "dobroti" krije strah od odbacivanja, sukoba, apsolutno je tacno, ali ne treba kriviti te "dobricine", prvenstveno iz razloga jer ne smeju da se suprotstave. Da imaju alternativu, sigurno ne bi radili te stvari koje rade. Mozda slican primer je posao koji je neko nasao uz puno muke, neophodan mu je, ali sef je zakeralo, ali sta da se radi, nema bolje, pa cuti i trpi. Mozda dobricina nema drugih prijatelja, nema nikog, pa cini to sto cini, jer ako to izgubi, sta ima? A ljudi kao ljudi se uvek i uvek ce se uzasavati potpune samoce i izolacije.

Mislim da svaki odnos ima neku granicu pucanja, bez obzira koliko smo dobri prijatelji, drugari, ali ako odnos pukne zato sto ovaj nije hteo, lupam sada, da pozajmi drugaru 200 dinara za cigare ili sta vec, vec je hteo da kupi sebi nesto, onda mu i ne trebaju takvi drugari. Nekad se valjda i mora uraditi ono sto se ne zeli, "ispostovati" druga strana iako nam nije do toga, ali nikako nam to ne sme postati navika, jer onda ljudi krecu da gaze zloupotrebljavaju to, ne sto su zli i sebicni, vec jer nemaju mere, mada kako i da imaju mere, ako nikada ne kazemo "ok, dosta, ne mogu, ne odgovara mi to i to". Nazalost, ima i onih koji "ne" ne prihvataju normalno i stvarno nemaju obzira prema drugim ljudima.

"Ne" ne mora uvek da sa sobom nosi sukob, prekid odnosa, ako su u pitanju normalni i zreli ljudi, ali po mom iskustvu mali broj ljudi zna to "ne" da prihvati na zreo i normalan nacin, tako da ako dodje do tacke pucanja, prekida, moramo biti spremni i na to, jer svako "ne" stavlja odnos na kocku, ali bolje i takav rizik, nego mucna sigurnost u kojoj te svi gaze.

Ljudi retko kada postuju tudje granice, i neretko kada im das prst, oni bi ruku da ti iscupaju iz ramena, zato treba braniti ono sto je nase.
Sada da li bi mi "koristili" nekog ko je "dobricina" i uvek dostupan, pitanje je. Treba imati obzira za druge ljude, a to vecina ljudi nema.
Mada kao sto rekoh, tesko je imati obzira i granica ako nam (ili ako mi) neko ne kaze "e ne mogu, ne odgovara mi", a i sebicno je ocekivati da ce drugi biti nama dostupni 24/7, tako da malo vecu krivicu mislim da nose ovi "dobrocinitelji" koji nikada ne kazu "ne".
 
Dakle ovako ljudi ja sam dobar stvarno i porodica i drugovi i devojke mi kažu duša jao dušica ovo ono... Svima činim usluge niko nije zahvalan i samo me iskorišćavaju. Tako kontam da biti dobar i nije bas lepo zato želim savete kako da postanem loš znači da budem loš meni najbolje ostale ko ****. Dajte savete pozz
ako je čovek dobar
onda on čini i ne traži ništa zauzvrat
i ne očekuje
jednostavno to radiš zato što misliš da tako treba

ako tražiš korist od svoga činjenja
e to se ne može nazvati dobrotom
bolje je onda ne učiniti - nego očekivati korist
 
Da se u preteranoj "dobroti" krije strah od odbacivanja, sukoba, apsolutno je tacno, ali 1 ne treba kriviti te "dobricine", prvenstveno iz razloga jer ne smeju da se suprotstave. Da imaju alternativu, sigurno ne bi radili te stvari koje rade. Mozda slican primer je posao koji je neko nasao uz puno muke, neophodan mu je, ali sef je zakeralo, ali sta da se radi, nema bolje, pa cuti i trpi. Mozda dobricina nema drugih prijatelja, 2 nema nikog, pa cini to sto cini, jer ako to izgubi, sta ima? A ljudi kao ljudi se uvek i uvek ce se uzasavati potpune samoce i izolacije.

3 Mislim da svaki odnos ima neku granicu pucanja, bez obzira koliko smo dobri prijatelji, drugari, ali ako odnos pukne zato sto ovaj nije hteo, lupam sada, da pozajmi drugaru 200 dinara za cigare ili sta vec, vec je hteo da kupi sebi nesto, onda mu i ne trebaju takvi drugari. Nekad se valjda i mora uraditi ono sto se ne zeli, "ispostovati" druga strana iako nam nije do toga, ali nikako nam to ne sme postati navika, jer onda ljudi krecu da gaze zloupotrebljavaju to, ne sto su zli i sebicni, vec jer nemaju mere, mada kako i da imaju mere, ako nikada ne kazemo "ok, dosta, ne mogu, ne odgovara mi to i to". Nazalost, ima i onih koji "ne" ne prihvataju normalno i stvarno nemaju obzira prema drugim ljudima.

"Ne" ne mora uvek da sa sobom nosi sukob, prekid odnosa, ako su u pitanju normalni i zreli ljudi, ali po mom iskustvu mali broj ljudi zna to "ne" da prihvati na zreo i normalan nacin, tako da ako dodje do tacke pucanja, prekida, moramo biti spremni i na to, jer svako "ne" stavlja odnos na kocku, ali bolje i takav rizik, nego mucna sigurnost u kojoj te svi gaze.

4 Ljudi retko kada postuju tudje granice, i neretko kada im das prst, oni bi ruku da ti iscupaju iz ramena, zato treba braniti ono sto je nase.
Sada da li bi mi "koristili" nekog ko je "dobricina" i uvek dostupan, pitanje je. Treba imati obzira za druge ljude, a to vecina ljudi nema.
Mada kao sto rekoh, tesko je imati obzira i granica ako nam (ili ako mi) neko ne kaze "e ne mogu, ne odgovara mi", a i sebicno je ocekivati da ce drugi biti nama dostupni 24/7, tako da malo vecu krivicu mislim da nose ovi "dobrocinitelji" koji nikada ne kazu "ne".
1 niko ih ne krivi, oni nikome ne cine stetu osim sebi, ali nema izlaza dok ne osveste u cemu je problem
ipak, oni uglavnom ocekuju da ih tese posto su drugi ljudi losi!!! stvarno nisu ni za zaljenje, ni za tesenje, a izbora uvek ima

2 ma jasna je meni ta logika, samo takvoj osobi treba reci istinu, a to je da to sto ima nisu prijatelji, da ih poltronisanjem nece zadrzati i da ce jedini *dobitak* od takvog ponasanja biti upravo prezir i odbacivanje upravo od onih kojima poltronise

3 nije problem ni da nekim ljudima cinis stalno, ako oni takodje tebi cine stalno, kao sto nekima ne treba ciniti nikad nista
jedini kljuc normalnog odnosa je uzajamnost

4 eh, da...
drugi su ovakvi, drugi su onakvi...
svi smo mi nekome ti drugi i mislimo da smo OK, zar ne?
u cemu je onda problem?
u razlicitim ocekivanjima
ili ces da kukas kako su drugi ovakvi ili onakvi, ili da posmatras i drugu stranu i uklapas se tako da odnos bude uzajaman
ne moze se sa svim ljudima na isti nacin
u protivnom preostaje samo kukanje, ponizavanje i naravno napustenost jer ljudi preziru ljude bez kicme
 
Poslednja izmena:
Stereotip 'lošeg dečka' je počeo čileti negde 90ih, kada su na scenu nahrupili masovno boy bendovi. Danas je neki arhetip poželjnosti, unutar konteksta teme, Bruno Mars ili oni klinci iz 1D.
Zapravo, mlade devojke, ako je verovati MTV spotovima, danas traže drugu mladu devojku, po izgledu i držanju spolja.
 

Back
Top