Biserna biografija!!!

To nema veze sa mešancima, kako ih ti nazivaš. Zaista nisam mislio da si toliko ograničen. Izvini, ne želim da te vređam, ali...

Vidiš, meni je otac Srbin, a majka Hrvatica, pa sam na samom početku rata dobrovoljno stavio kokardu na čelo i ubijao ustaše u stilu Vasilija Zajceva. Ja nikada, nijednog momenta nisam imao dvoumljenja oko nacionalnog identiteta.
Ja nosim prezime moga oca, time sam naslednik plemena njegova, a to pleme je srpsko.
Oženjen sam Mađaricom i naša deca, da ih upitaš šta su, k'o iz topa bi ti odgovorila: "Srbi".

mozes da zahvalis majci jer je normalna i pametna zena,znala za koga se udala i ispostovala tvog oca.Imam poznanika ciji je otac takodje Srbin ,a majka Hrvatica(iz Panceva),i ta ista majka je od malih nogu vrsila pritisak na njega,vodila ga u katolicku crkvu na Banovom brdu,krisom da otac ne zna.On je mucenik znao ali je cutao radi mira u kuci.Pravila je pogace za katolicki Uskrs,slava se nije slavila-otac iz komunjarske porodice,....Cak je sinu dala ime Mario,u sred Beograda.(Mario,bre,ne mislim na tebe).Danas taj muceni Mario ne zna ni ko je ni sta je,totalno je izgubljen slucaj.Nije jedini,mnogi "polutani" ne znaju na koju bi stranu
 
Ja rat niti sam priželjkivao, niti sam izazvao.

A, šta je trebalo, da sedim mirno kući i čekam da dođu moji rođaci i njihovi drugari, da mi vežu "kolumbijsku kravatu"?

Brat od strica moje majke, moj ujak, ju je zvao telefonom, u osvit rata, i nagovarao ju je da nas napusti (znači ne samo mog ćaleta, svog muža, Srbina, nego i svoju decu), da se vrati među svoje.
Moja keva ga je, naravno, poslala u PM ustašku.

Zvao je i njenog rođenog brata, mog rođenog ujaka, te je i njega nagovarao da napusti ženu Srpkinju, i da povede decu sa sobom. Međutim, ovaj mu je poručio da se nosi na isto mesto i da će ga, ako ga vidi preko mušice, sa apetitom poslati poglavniku.
Prvih dana rata je obukao srpsku uniformu, iako je Hrvat, jer je bio svestan da su Hrvati počeli to srnye i rasturili zemlju koju je on voleo.

Pazi, u jednu ruku te podrzavam i razumem ali u drugu ruku si isao da ratujes za slobine interese a svi dobro znamo da je bio apsolitni autista i ludak. Ja Hrvatskoj ne mogu da oprostim maltretiranje i proterivanje Srba ali istotako ne mogu Srbima da oprostim Bosnu. To je moje vidjenje tadasnje situacije. Uopste Srbiji ne mogu da oprostim 10 godina potpune izolacije. Ajd da je nesto postigao nego je sve sjebao i pogubio.
 
Pazi, u jednu ruku te podrzavam i razumem ali u drugu ruku si isao da ratujes za slobine interese a svi dobro znamo da je bio apsolitni autista i ludak. Ja Hrvatskoj ne mogu da oprostim maltretiranje i proterivanje Srba ali istotako ne mogu Srbima da oprostim Bosnu. To je moje vidjenje tadasnje situacije. Uopste Srbiji ne mogu da oprostim 10 godina potpune izolacije. Ajd da je nesto postigao nego je sve sjebao i pogubio.

Човече од стакленог угледа, праштај јер у опросту је спас.
 
Бем ли га сад, не бих се сложио са тобом по том питању, никада се не може порећи природна припадност и другој култури и другом народу.

Nikada se ne može poreći da imaš krvi nekog drugog naroda u sebi. To ne mogu ni oni koji su od oba roditelja iste nacije, jer ne znaju šta je bilo sa njihovim prababama i čukunbabama, a neki i znaju.
Ali, pripadnost može biti samo jedna. A, to je ono čime se čovek oseća celim svojim bićem.
Nacija nije rasa, pa da si nešto između, jer to je vidljivo golim okom i ne zavisi od unutrašnjih osećaja pojedinca.

U mom slučaju, čak i ta nacionalna strana nije baš ono "kako se piše". Preci moje keve su pokatoličeni Srbi i svi su u njenoj familiji toga svesni. Sad, jedni to ne kriju, a drugi se toga stide.
Jedan dedin brat (još je živ) je guslar, i ima gusle koje se već generacijama prenose sa kolena na koleno. Po porodičnom predanju, napravio ih je moj askurđel. Zanimljivo je da je glava tih gusala izrezbareni dvoglavi srpski orao. To znači da se taj moj askurđel smatrao Srbinom. Možda je već i on bio pokatoličen, ali ne i pohrvaćen.
Drugo, šta misliš koje pesme je guslao taj dedin brat? Jesi ti nekada čuo neku hrvatsku epsku pesmu u desetercu, koja se peva uz gusle? Ja nisam.
 
Pazi, u jednu ruku te podrzavam i razumem ali u drugu ruku si isao da ratujes za slobine interese a svi dobro znamo da je bio apsolitni autista i ludak. Ja Hrvatskoj ne mogu da oprostim maltretiranje i proterivanje Srba ali istotako ne mogu Srbima da oprostim Bosnu. To je moje vidjenje tadasnje situacije. Uopste Srbiji ne mogu da oprostim 10 godina potpune izolacije. Ajd da je nesto postigao nego je sve sjebao i pogubio.

Kao prvo treba da znas da ti ljudi(veci deo) nisu isli da ratuju za Milosevica,nego za Srpstvo:rtfm:
A da je SM sve shyeb'o,jeste!!!
 
Ali, pripadnost može biti samo jedna. A, to je ono čime se čovek oseća celim svojim bićem.
Nacija nije rasa, pa da si nešto između, jer to je vidljivo golim okom i ne zavisi od unutrašnjih osećaja pojedinca.

.

У твом случају је ствар поприлично јасна али узми на пример ситуацију у којој су твоја деца. Ту нема олакшавајућих околности као код тебе.

Цитирани део је тотална контрадикторност, не знам како да се поставим јер се ниси усагласио сам са собом. Лично мислим да све зависи од унутрашњег осећаја појединца.
 
mozes da zahvalis majci jer je normalna i pametna zena,znala za koga se udala i ispostovala tvog oca.Imam poznanika ciji je otac takodje Srbin ,a majka Hrvatica(iz Panceva),i ta ista majka je od malih nogu vrsila pritisak na njega,vodila ga u katolicku crkvu na Banovom brdu,krisom da otac ne zna.On je mucenik znao ali je cutao radi mira u kuci.Pravila je pogace za katolicki Uskrs,slava se nije slavila-otac iz komunjarske porodice,....Cak je sinu dala ime Mario,u sred Beograda.(Mario,bre,ne mislim na tebe).Danas taj muceni Mario ne zna ni ko je ni sta je,totalno je izgubljen slucaj.Nije jedini,mnogi "polutani" ne znaju na koju bi stranu

Kao što rekoh, problem je u očevima srbima, kojima je komunizam pojeo dušu. Vidiš, moj otac je iz četničkog kraja, pa nije imao taj problem.
 
Pazi, u jednu ruku te podrzavam i razumem ali u drugu ruku si isao da ratujes za slobine interese a svi dobro znamo da je bio apsolitni autista i ludak. Ja Hrvatskoj ne mogu da oprostim maltretiranje i proterivanje Srba ali istotako ne mogu Srbima da oprostim Bosnu. To je moje vidjenje tadasnje situacije. Uopste Srbiji ne mogu da oprostim 10 godina potpune izolacije. Ajd da je nesto postigao nego je sve sjebao i pogubio.

Ja, prike, nisam ratovao za Slobu. On je meni bio gotovo pa strana ličnost, sve dok nisam došao u Srbiju. Ja sam ratovao da spasem svoj narod, a isebe, od ustaške kame.
Da znaš da mi motiva nije manjkalo. Jasenovac mi je bio pred nosom svaki dan, tako da me nije trebalo podsećati šta bi se desilo da smo im dozvolili da nas kao naše stare poteraju k'o stado ovaca.

Nemaš ti ni predstavu koliko su se Srbi u Bosni trudili da do rata ni ne dođe, ali su ga turci i Hrvati prosto isforsirali. Tako da nemaš šta da ne oprostiš za Bosnu.
 
У твом случају је ствар поприлично јасна али узми на пример ситуацију у којој су твоја деца. Ту нема олакшавајућих околности као код тебе.

Цитирани део је тотална контрадикторност, не знам како да се поставим јер се ниси усагласио сам са собом. Лично мислим да све зависи од унутрашњег осећаја појединца.

Nisi me razumeo. Mislio sam na rasu da ne zavisi od unutrašnjeg osećaja, nego je ono kako ga Bog ofarba, što za naciju nije slučaj.

Nisu ni meni potrebne olakšavajuće okolnosti. Nosim srpsko prezime i Srbin sam. Tako isto i moja deca. Nimalo se ne osećaju Mađarima, iako su svesni da im je majka Mađarica.
 
Pazi, u jednu ruku te podrzavam i razumem ali u drugu ruku si isao da ratujes za slobine interese a svi dobro znamo da je bio apsolitni autista i ludak. Ja Hrvatskoj ne mogu da oprostim maltretiranje i proterivanje Srba ali istotako ne mogu Srbima da oprostim Bosnu. To je moje vidjenje tadasnje situacije. Uopste Srbiji ne mogu da oprostim 10 godina potpune izolacije. Ajd da je nesto postigao nego je sve sjebao i pogubio.

sta bre ti slinavce imas kome sta da oprastas. ti se jos nisi bio ni ispilio kad se sve to desavalo.
 
Nisi me razumeo. Mislio sam na rasu da ne zavisi od unutrašnjeg osećaja, nego je ono kako ga Bog ofarba, što za naciju nije slučaj.

Nisu ni meni potrebne olakšavajuće okolnosti. Nosim srpsko prezime i Srbin sam. Tako isto i moja deca. Nimalo se ne osećaju Mađarima, iako su svesni da im je majka Mađarica.

Видиш, то мени никад неће бити јасно, како бре да се ни мало не осећаш као утроба која те носила?!
 
Видиш, то мени никад неће бити јасно, како бре да се ни мало не осећаш као утроба која те носила?!

Hebi ga... Šta znam...
Jednostavno osećam se Srbinom zato što mi je ćale Srbin. Valjda što sam tradicionalista, a nismo Jevreji da se pripadnost određuje po majci.
I kako bih ja mogao izdati svoje pretke, pa da budem prvi iz svoga plemena i sa ovim prezimenom, a da nisam Srbin. Ja sa tim ne bih mogao da živim.

Ja sam svestan da u drugom narodu imam rođake, ali sa tim osobama delim samo krvnu, a ne i nacionalnu vezu.
Isto tako, kao što imam saznanje i svestan sam da je moje daleko poreklo od vizantijskih Cincara, sa juga današnje Albanije, ali se ne smatram Cincarom, jer to prosto ne osećam u sebi.
 
mozes da zahvalis majci jer je normalna i pametna zena,znala za koga se udala i ispostovala tvog oca.Imam poznanika ciji je otac takodje Srbin ,a majka Hrvatica(iz Panceva),i ta ista majka je od malih nogu vrsila pritisak na njega,vodila ga u katolicku crkvu na Banovom brdu,krisom da otac ne zna.On je mucenik znao ali je cutao radi mira u kuci.Pravila je pogace za katolicki Uskrs,slava se nije slavila-otac iz komunjarske porodice,....Cak je sinu dala ime Mario,u sred Beograda.(Mario,bre,ne mislim na tebe).Danas taj muceni Mario ne zna ni ko je ni sta je,totalno je izgubljen slucaj.Nije jedini,mnogi "polutani" ne znaju na koju bi stranu

pa ako je frustriran zbog imena Mario i zbog toga sto je ko klinac isao u crkvu ,onda je u pitanju kompletna budaletina .
 
Hebi ga... Šta znam...
Jednostavno osećam se Srbinom zato što mi je ćale Srbin. Valjda što sam tradicionalista, a nismo Jevreji da se pripadnost određuje po majci.
I kako bih ja mogao izdati svoje pretke, pa da budem prvi iz svoga plemena i sa ovim prezimenom, a da nisam Srbin. Ja sa tim ne bih mogao da živim.

Ja sam svestan da u drugom narodu imam rođake, ali sa tim osobama delim samo krvnu, a ne i nacionalnu vezu.
Isto tako, kao što imam saznanje i svestan sam da je moje daleko poreklo od vizantijskih Cincara, sa juga današnje Albanije, ali se ne smatram Cincarom, jer to prosto ne osećam u sebi.

Ма далеко било да смо Јевреји(чисто мало да нервирам политички коректне чланове са изразитом репутацијом), мада је та Јеврејска фора изузетно мудра ако мене питаш.
Та издаја, коју си поменуо, је једна жешћа глупост која оптерећује децу мешовитих бракова. Далеко било да треба да будеш усташа или да твоја деца буду хортијевци, као што не требало ни партизани да буду, али некако ми то дође поприлично некоректно, није ваљда могуће да са друге стране нема ама баш ништа ваљано?!
То би ти било као кад би ја као дете српско-српског брака као извориште узео само очеву фамилију.
 

Back
Top