"Biseri" poznatih mislilaca

- Ako bi nas jedan od mnogih koji bi da hteli da znaju sve, a neće naučiti ništa, uzgred upitao o produžetku postojanja nakon smrti, najpogodniji i iznad svega najtačniji odgovor bi bio: " Posle smrti bićeš ono što si bio pre rodjenja".
Ova recenica bi preciznije izgledala ovako:
Ako bi nas jedan od mnogih koji bi da hteli da znaju sve, a neće naučiti ništa, upitao sta cu biti poslije smrti,najpogodniji i iznad svega najtačniji odgovor bi bio: " Posle smrti bićeš ono što si bio pre rodjenja.
Jer je u gornjoj recenici pitanje neprecizno definisano.
 
Ovo je glupost. Misao recenice je da su citanje i majka sinonimi i takodje pisanje i cale sinonimi.

A ti izgleda u tvojim "filozofskim kontemplacijama" analiziras recenice kao recenice, njihov semanticki sklop i gramaticku ispravnost, uz malo pozivanja na neke osnove logike i na osnovu toga donosis sud da je nesto glupost a verovatno sa skrivenom tendencijom da proglasis glupim i sve one koji ne prodju tvoj lektorsko - analiticki test ?

Jesi li cuo nekada za metafore?

Djurinica
čitanje je ipak majka
pisanje je ćale

Ovo je odlicna metafora koja me opet podseca na Sopenhauera i njegovo delo "O citanju i knjigama" ...:think:
 
Cuo sam ali ovo nije metaforicko izrazavanje nego glupost.Osim toga poznato je da metafore unose nepreciznost u tvrdnje pa vrlo cesto zbunjuju cak i kada su potpuno ispravno upotrebljene a u ovom slucaju metaforicko izrazavanje je potpuno nepravilno.Nemam nikakvu skrivenu tendenciju.Ovo je nesto slicno kao i tvoj tekst "analiziras recenice kao recenice" koji je takodje nebuloza.
 
Poslednja izmena:
Žena uvek mora da ima nekog koga će mučiti, bilo muža, bilo ljubavnika. :roll:
Jovan Dučić
Ženska nežnost, ta čudna snaga koja, nevidljiva a svemoćna, živi u tim slabim stvorenjima, izbija iz njih u najrazličitijim oblicima, i stvara i rastvara živote i sudbine oko sebe. :roll:
Jovan Dučić

Teši me što sam žena, jer znam da se u protivnom ne bi ni jednom oženila. :roll:
Ava Gardner

Ćud je ženska smiješna rabota!
Ne zna žena ko je kakve vjere;
stotinu će promjeniti vjerah
da učini što joj srce žudi. :roll:
Petar Petrović Njegoš

Žena ne vidi božanstvo, kad između nje i božanstva stane čovek. :roll:
Jovan Dučić

Žene kao nojevi, zavlače glave u mala ogledalca, u koja može da stane samo ono što je na njima lepo. One vide samo ono što je lepo, a svi drugi sve ostalo. :roll:
Dušan Radović

Žena ne voli ljubav koju uviđa, nego koju nagađa.
Jovan Dučić
Po Svetom pismu, žena je poslednje delo koje je Bog stvorio. Mora da je to činio u subotu, jer se vidi koliko je bio umoran. :roll:
Aleksandar Dima - sin

Kakvo nerazumjevanje..a kao neki velikani....:roll:
Valjda im bude lakše kad sve ovo napišu ...
Čisti mehanizmi ego odbrane
vide ženu...id ...se uplaši ...ego pomisli-nisam dovoljno dobar za nju ...a onda ..superego (jer tada žene nisu imale uslova -koje su im muškarci uskraćivali-za obrazovanje) ..ne ona nije dovoljno dobra za mene...pa...
..pod uticajem straha i osjećaja nedovoljnosti pred ženama koji potiču iz ida..ego produkuje pretpostavke o ženama koje smiruju njihov id, da bi imali mirne snove ..ah...bebice ...stvarno ..:roll:
 
"Čoveku prazna želuca, hrana je bog." (Gandi)

Da li i vama ova izreka izgleda kao igra rečima? :think:
Ispada kao da je Gandi hteo reći da je gladan čovek duhovniji od sitog samim tim što je gladan. Iliti: jedino u šta gladan polaže nadu, jeste bog.
(Ovo spominjem jer sam čula upravo takvo tumačenje.)

Po meni ova misao ima sasvim suprotno značenje: gladni se ne mogu posvetiti duhovnom dok god su fizički ugroženi (gladni).
 
"Čoveku prazna želuca, hrana je bog." (Gandi)

Da li i vama ova izreka izgleda kao igra rečima? :think:
Ispada kao da je Gandi hteo reći da je gladan čovek duhovniji od sitog samim tim što je gladan. Iliti: jedino u šta gladan polaže nadu, jeste bog.
(Ovo spominjem jer sam čula upravo takvo tumačenje.)

Po meni ova misao ima sasvim suprotno značenje: gladni se ne mogu posvetiti duhovnom dok god su fizički ugroženi (gladni).

мож има неке везе са постом, уздржавањем од хране 40 дана, рецимо...

сит гладном не верује, ни гладан ситом... српска пословица
 
"Čoveku prazna želuca, hrana je bog." (Gandi)

Da li i vama ova izreka izgleda kao igra rečima? :think:
Ispada kao da je Gandi hteo reći da je gladan čovek duhovniji od sitog samim tim što je gladan. Iliti: jedino u šta gladan polaže nadu, jeste bog.
(Ovo spominjem jer sam čula upravo takvo tumačenje.)

Po meni ova misao ima sasvim suprotno značenje: gladni se ne mogu posvetiti duhovnom dok god su fizički ugroženi (gladni).

Ovdje je Bog metafora. Rijec Bog ovdje ima drugacije znacenje od uobicajenog poimanja te rijeci.Njegove osobine su je najvazniji,najmocniji,najvise zna,svugdje prisutan,milostiv.Na neku njegovu osobinu ili vise njih se aludira da predstavlja znacenje rijeci Bog.
Recenica bi mogla glasiti:

Čoveku prazna želuca, hrana je najvaznija.
Metaforicno izrazavanje iako je ovdje ispravno upotrebljeno mislim da nije neophodno i da vise buni nego koristi.
 
"Čoveku prazna želuca, hrana je bog." (Gandi)

Da li i vama ova izreka izgleda kao igra rečima? :think:
Ispada kao da je Gandi hteo reći da je gladan čovek duhovniji od sitog samim tim što je gladan. Iliti: jedino u šta gladan polaže nadu, jeste bog.
(Ovo spominjem jer sam čula upravo takvo tumačenje.)

Po meni ova misao ima sasvim suprotno značenje: gladni se ne mogu posvetiti duhovnom dok god su fizički ugroženi (gladni).

Kako je više puta štrajkovao glađu , sigurno je da govori 'iz prve ruke'.
 
Ovdje je Bog metafora. Rijec Bog ovdje ima drugacije znacenje od uobicajenog poimanja te rijeci.Njegove osobine su je najvazniji,najmocniji,najvise zna,svugdje prisutan,milostiv.Na neku njegovu osobinu ili vise njih se aludira da predstavlja znacenje rijeci Bog.
Recenica bi mogla glasiti:

Čoveku prazna želuca, hrana je najvaznija.
Metaforicno izrazavanje iako je ovdje ispravno upotrebljeno mislim da nije neophodno i da vise buni nego koristi.

да су потписници те изјава кушнер или сорош тумачење би ти било исправно. овако, можемо да замолимо бзпж да нам опише дотичну ситуацију.
 
Mene zaista zbunjuju ta metaforicna izrazavanja, a vrlo cesto ne vidim koliko su potrebna.Pogledajte sljedeci tekst haiku pjesme staroga japanskoga pjesnika.
"Gle, bilje proljeća,
Trag snova
Bezbrojnih ratnika!"

Metafora je najvažniji oblik pjesničkog izražavanja - osnova je poetskog organizma. Svaka uspjelija metafora i jest mala pjesma za sebe, jer predstavlja uočavanje jednoga sitnog isječka života i jednog dojma, trenutka koji je u njoj osvijetljen i preobražen. Metafora osnovno značenje mijenja u figurativno

Moze li mi neko pojasniti ovaj tekst pjesnika jer ja u njemu ne vidim nikakvu povezanost.
 
Ovde imamo dve slike: proleće kao metaforu života, i trag snova bezbrojnih ratnika – metaforu koja označava nešto sasvim suprotno.
Još jedno proleće koje (poginuli) ratnici nisu dočekali da vide, ali i njihova prisutnost (trag) u proleću kao novom početku i rađanju.
Tumačenje je moguće i na još jednom nivou: ako je bilje proleća simbol životnih radosti, onda se trag snova odnosi na sve ljude koji o životnim radostima sanjaju, ali ih propuštaju.

Neki naši snovi ne mogu biti ispunjeni usled određenih okolnosti.
Za različite situacije – različiti prioriteti.
 
Original postavio djurinica
čitanje je ipak majka
pisanje je ćale
Ovo je glupost. Misao recenice je da su citanje i majka sinonimi i takodje pisanje i cale sinonimi.
Ovo mi je interesantno.
Teško da je ovo glupost, a evo zašto.
Zato što čitanje i majka (pisanje i ćale) nisu sinonimi već to trenutno postaju tek pošto je rečenica napisana ili izgovorena.
Izjava o gluposti u ovom slučaju mogla bi još da bude sporna i zato što se može reći i "ruža je ruža". Da li je to glupost s obzirom da je tačno?
Ili, evo baš da upotrebimo sinonime:
"Beba je novorođenče."
Kako ćemo saopštiti da je beba i novorođenče jedno isto a da to ne bude glupost.
Kako bi detetu koje zna šta je beba a ne zna šta je novorođenče objasnili značenje te reči?
Pa rečenicom: "Beba je novorođenče." I šta je tu glupost?
 
"Gle, bilje proljeća,
Trag snova
Bezbrojnih ratnika!"

Moze li mi neko pojasniti ovaj tekst pjesnika jer ja u njemu ne vidim nikakvu povezanost.
Umetnost u književnosti i pesništvu prevazilazi okvire izrečenog.
U filmskoj režiji slika koja se doživljava prelazi okvire kadra i onoga što vidite u kadru.
Ne može neko drugi pokretati procese koji vode razumevanju umetnosti sem vas samih.
Ne mora se ići do Japana.
Vasko Popa je naš pesnik koga ne moram posebno da predstavljam.
Nekada pesnik kroz poeziju izrazi nešto što je toliko duboko i estetski savršeno da bi bilo skrnavljenje banalizovati trivijalnim objašnjenjima.
A ponekad je nemoguće objasniti ono što je poetski saopšteno, jer može imati više značenja, ili jednostavno podstaći estetski i emocionalni doživljaj.
Slično muzici koja kao najestetskija umetnost može da izazove duboke emocije iako ni reč ni slika ne postoje koje konkretizuju muzičko delo. Kako objasniti šta je muzičar hteo da kaže?
Za mene je najveća glupost pitanje: "Šta je pesnik time hteo da kaže". Možda je na nekim pesmama, koje se prezentiraju deci, potrebno izvršiti analizu da bi mogla da shvate i steknu neke osnove da bi mogli da se otisnu dalje u svet pesništva gde će reči u buduće da dodiruju svojom dušom.
 
Ovde imamo dve slike: proleće kao metaforu života, i trag snova bezbrojnih ratnika – metaforu koja označava nešto sasvim suprotno.
Još jedno proleće koje (poginuli) ratnici nisu dočekali da vide, ali i njihova prisutnost (trag) u proleću kao novom početku i rađanju.
Tumačenje je moguće i na još jednom nivou: ako je bilje proleća simbol životnih radosti, onda se trag snova odnosi na sve ljude koji o životnim radostima sanjaju, ali ih propuštaju.

Neki naši snovi ne mogu biti ispunjeni usled određenih okolnosti.
Za različite situacije – različiti prioriteti.
Eto ono o čemu govorim.
Pa ni ratnici ne mora da budu ratnici već borci koji teže nečemu.
Te borbe mogu da budu i unutrašnje.
A i bilje proleća je njegov plod i dar, a i proleće ne mora da bude bukvalno proleće.
Ko dušom ne doživi dubinu tih stihova, teško mu je racionalno to preneti.
 
Mene zaista zbunjuju ta metaforicna izrazavanja, a vrlo cesto ne vidim koliko su potrebna.Pogledajte sljedeci tekst haiku pjesme staroga japanskoga pjesnika.
"Gle, bilje proljeća,
Trag snova
Bezbrojnih ratnika!"

Metafora je najvažniji oblik pjesničkog izražavanja - osnova je poetskog organizma. Svaka uspjelija metafora i jest mala pjesma za sebe, jer predstavlja uočavanje jednoga sitnog isječka života i jednog dojma, trenutka koji je u njoj osvijetljen i preobražen. Metafora osnovno značenje mijenja u figurativno

Moze li mi neko pojasniti ovaj tekst pjesnika jer ja u njemu ne vidim nikakvu povezanost.

нови круг живота,
неуспех
свих умрлих!
 
Ovo mi je interesantno.
Teško da je ovo glupost, a evo zašto.
Zato što čitanje i majka (pisanje i ćale) nisu sinonimi već to trenutno postaju tek pošto je rečenica napisana ili izgovorena.
Izjava o gluposti u ovom slučaju mogla bi još da bude sporna i zato što se može reći i "ruža je ruža". Da li je to glupost s obzirom da je tačno?
Ili, evo baš da upotrebimo sinonime:
"Beba je novorođenče."
Kako ćemo saopštiti da je beba i novorođenče jedno isto a da to ne bude glupost.
Kako bi detetu koje zna šta je beba a ne zna šta je novorođenče objasnili značenje te reči?
Pa rečenicom: "Beba je novorođenče." I šta je tu glupost?

Ako ovo nije glupost gledajte onda mojih mudrosti:
Citanje je tranvaj a pisanje je voz
rad je majka a ljenost je otac
Citanje je macka a pisanje je pas
rat je majka a mir je otac
itd
da ne nabrajam.
Mislim da se zbog raznih metafora koje se koriste u jeziku pojavila nepreciznost i neodredjenost pa su cesto sugovornici zbunjeni,
Moze se govoriti a da se nista ne kaze i cesto se to cini.
Gotovo svemu sto se kaze pronalazi se smisao pa cak se to smatra i mudroscu, samo sto nastaje problem, jer svaki covjek od deset ljudi istu recenicu ili grupu recenica sa metaforom shvata drugacije od ostalih devet i onda nastane zbrka u kojoj niko nikog ne razumije.
U komunikaciji vec dovoljno apstraktni pojmovi zbunjuju, pa kada se tome doda da se i definicije konkretni pojmova ne znaju nego se pojmovi shvataju intuitivno,te se recenice formiraju uz vrlo slabo poznavanje gramatike i pravila formiranja recenica, nije ni cudno da se u malo slozenijoj komunikaciji sagovornici ne razumiju.
Takodje nije ni cudno da se ogromno manipulisanje ljudi upravo vrsi pomocu komunikacije.
 
Poslednja izmena:
Ovo mi je interesantno.
Teško da je ovo glupost, a evo zašto.
Zato što čitanje i majka (pisanje i ćale) nisu sinonimi već to trenutno postaju tek pošto je rečenica napisana ili izgovorena.
Izjava o gluposti u ovom slučaju mogla bi još da bude sporna i zato što se može reći i "ruža je ruža". Da li je to glupost s obzirom da je tačno?
Ili, evo baš da upotrebimo sinonime:
"Beba je novorođenče."
Kako ćemo saopštiti da je beba i novorođenče jedno isto a da to ne bude glupost.
Kako bi detetu koje zna šta je beba a ne zna šta je novorođenče objasnili značenje te reči?
Pa rečenicom: "Beba je novorođenče." I šta je tu glupost?

Nije tacno da su pojmovi beba i novorodjence sinonimi.
Novorodjence je beba koja je mladja od 28 dana.
Ova definicija definise novorodjence preko rodnoga pojma beba a to znaci da je svako novorodjence beba ali nije obrnuto.Svaka beba nije novorodjence nego samo ona koja je mladja od 28 dana.Mladja od 28 dana predstavlja dio definicije koji nazivamo specificne karakteristike pojma.To su karakteristike po kojem se pojam koji se definise razlikuje od rodnoga pojma.
Evo na linku http://hr.wikipedia.org/wiki/Novorođenče
"ruza je ruza" recenica kojom se nista ne govori, pa je prema tome suvisna.
 
Umetnost u književnosti i pesništvu prevazilazi okvire izrečenog.
U filmskoj režiji slika koja se doživljava prelazi okvire kadra i onoga što vidite u kadru.
zbog ovakvih recenica se i ne razumijemo.
Ne može neko drugi pokretati procese koji vode razumevanju umetnosti sem vas samih.
Ne mora se ići do Japana.
Samo sto cemo onda samo sami sebe i razumjeti a niko nas drugi nece razumjeti
Vasko Popa je naš pesnik koga ne moram posebno da predstavljam.
Nekada pesnik kroz poeziju izrazi nešto što je toliko duboko i estetski savršeno da bi bilo skrnavljenje banalizovati trivijalnim objašnjenjima.
A ponekad je nemoguće objasniti ono što je poetski saopšteno, jer može imati više značenja, ili jednostavno podstaći estetski i emocionalni doživljaj.
Slično muzici koja kao najestetskija umetnost može da izazove duboke emocije iako ni reč ni slika ne postoje koje konkretizuju muzičko delo. Kako objasniti šta je muzičar hteo da kaže?
Za mene je najveća glupost pitanje: "Šta je pesnik time hteo da kaže". Možda je na nekim pesmama, koje se prezentiraju deci, potrebno izvršiti analizu da bi mogla da shvate i steknu neke osnove da bi mogli da se otisnu dalje u svet pesništva gde će reči u buduće da dodiruju svojom dušom.
Rijeci se ne mogu dodirivati dusom.
 
Poslednja izmena:
Primjetio sam da se borac za prava zivotinja ,muzjak i goranbeograd uopste ne slazu oko tumacenja istih stihova.Borac za prava zivotinja je cak dala i dva tumacenja.Ovo su samo tri kratke recenice zamislite ovako nesto u slozenijem tekstu.Mislim da poslije duzeg vremena ni sam pjesnik vise ne zna sta je htio da kaze.
 

Back
Top