- Poruka
- 55.372
Zvezdanka,
mislis sa sajta geopoetike ili uopste..?
mislis sa sajta geopoetike ili uopste..?
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ako je bas Geopoetika, evo nesto sto sam skoro citalaMisija London – Alek Popov, Geopoetika, 240 str.
Prikaz na kraju knjige glasi ovako:
“Iznenadni dolazak novog ambasadora u bugarsku diplomatsku misiju u Londonu, i strah službenika ambasade da će biti smenjeni i vraćeni nazad za Bugarsku, čini jednu od osnovnih niti ovog romana. Popov, uzimajući svakidašnjicu jedne bugarske ambasade kao jezgro, gradi u vidu koncentričnih krugova različite situacije i likove.
Izuzetno duhovita knjiga, u kojoj se mešaju stvarnost i fikcija predstavlja kritiku bugarskih, ili, šire, balkanskih naravi.
Za Misiju London kritičari su pisali da je najsmešnija knjiga u savremenoj bugarskoj književnosti, a ujedno i da je to pravi evropski komični roman s elementima krimi priče, kojeg u osnovi karakteriše samoironija i ubojita satira. Autora odlikuje osećaj za detalj, stilski bogat i raznovrstan jezik, i osvežavajući humor.”
Prikaz vam sve govori, a ja sam uzivala![]()
vidim da ima nova muarakamijeva knjiga, sve tanke sam citala, one od 500+ strana nisam stigla...![]()
Roman je do kraja ostao naglaseno stilizovanih likova i radnje.
Glavni junak, Kalkulus, je eklektican, introvertan, lucidnih misli koje cesto odlutaju
(momenti gde Murakami pravi opsirne digresije), ima sjajan ukus u knjizevnosti, muzici i filmu, spolja hladan, ponekad neugladjen.
Nisam se mogla potpuno vezati za njega.
Kalkulus je poput sedefne skoljke ciju unutrasnjost citalac tek nazire.
Zato je Citac snova (Kraj sveta) lik s kojim sam saosecala.
On zivi u Gradu, u savrsenoj utopiji.
Nastavicu u spojleru, zbog onih koji ce tek citati roman.
Posle samo nekoliko poglavlja pocela sam da slutim sta je zaista Kraj sveta.
Slutnje su se obistinile.
Mesto u Kalkulusovoj podsvesti, ravnice nepregledne koje se prostiru nakon povrsinskog sloja svesti.
Podsvest je, kako Murakami kaze "koren drveta ali i zemlja. Ako toga nema ljudski mozak ne funkcionise." (340. str)
Citac snova je Kalkulusova nutrina, njegova bit. Sama esencija bica.
Citav identitet, sva secanja, emocije, sve prozivljeno, odzivljeno.
Recju - dusa.
"To je jedinstveni sistem spoznaje zasnovan na skupu secanja na covekova prethodna iskustva. Jednostavno receno. to se zove dusa." (311 str.)
Sve ono sto u ovom culnom svetu izgubimo, sve sto ode u nepovrat,
sve je tamo, u tom drugom svetu, u podsvesti.
Tamo sve izgubljno odlazi.
Cesto su pasusi obojeni konotacijama o muzici.
Zato sam, citajuci, gotovo mogla cuti drage melodije, koje su savrseno pratile tekst.
Muzika je na svojevrstan nacin, oslikavala unutrasnja previranja glavnog junaka.
Dok Kalkulus uziva u Bibliotekarkinom drustvu, cuje se bogati glas Rej Carlsa i razigrana "Georgia on my minds".
Murakami odaje pocast mnogobrojnim knjizevnicima, filmskim rediteljima, glumcima, pevacima.
Pominjanje jednog Godara me odusevilo.
Pomenucu nekoliko recenica koje su me dojmile. O misli i snu, 341 str.
"Ako mozak umre, to je kraj svesti. Zar nije tako?"
"Nije tako.
Misao ne poznaje vreme. Misao sve moze da vidi u sekundi.
Moze i da iskusi vecnost.
Takve su ti misli. Nisu one ko san koji moze da se prekine."
Upravo ta naznaka besmrtnosti je velicanstvena i zastrasujuca.
Ako telo nestane a svest se ugasi, misao ce biti uhvacena u sekundi pre smrti i delice se beskonacno.
Puka vecnost.
Nisu mi se svidela mnoga opsirna nabrajanja, nesvrsishodni opisi, razmisljanja bez konca koja beze.
U takvim digresijama Murakami se raspline.
Primer, 294 str. Kalkulus razmislja o zeljenom odelu i opisuje ga do detalja.
"Odlucio sam se za tamnoplavo odelo od tvida.
Elegantne tamnoplave boje. S tri dugmeta, bez naramenica, starinskog kroja koji se ne nabira sa strane.
Jedno od onakvih kao sto je pocetkom sezdesetih nosio glumac Dzordz Pepard.
Kosulja da bude plava.
Materijal - malo deblji cvrsti pamuk, kragna sasvim obicna.
Kravata moze prugasta u dve boje. Crveno-zelena.
Crvena da bude tamna, a zelena, ona za koju ne znas da li je zelena ili plava, boja olujnog neba.
To bih pokupio u nekoj sik radnji s muskom odecom, obukao se, usao u neki bar i porucio dupli viski s ledom."
Veoma simpatican je namerni ili slucajni propust autora.
Naime, kada Kalkulus i bucmasta Profesorova Unuka krenu put podzemlja, u glavi Narukvice, Ben Dzonson, djavo, Unuka prvo na sebi ima gumene cizme, zatim roza Najk patike, da bi nekim cudom, avanturu zavrsila u gumenim cizmama.
Roman "Okorela zemlja cuda i Kraj sveta" mogu zamisliti kao fenomenalan anime oslikan rukom genijalca H. Mijazakija.
Poseduje takav sarm, eklekticnost radnje i simboliku dostojnu anima,
antagonizam, sarolikost, lucidne likove.
I svakako, veliku istinu.
Postoje tuge koje ne prolivaju suze.
Tuge toliko snazne da se ne mogu sazeti recima.
One prekriju dusu poput sneznog pokrivaca.
A covek bez secanja, bez citave plejade odzivljenih trenutaka, da li zaista postoji?
Moram da vam ispricam nesto nema nikakve veze sa knjigama
Milica se igra i pevusi Mama ti i ja smo lepe i slatke kao nase kuce
A Stefan ce na to Mozda si ti lepa kao kuce ali moja mama nije
![]()
Probaj!
Okorela zemlja cuda i Kraj sveta - Haruki Murakami (Geopoetika)
Aj' kazi sta bi ti.Bas mi se dopada tvoj prikaz. Ne znam d ali je tematika ono sto bih sada podnela, ali zbog ovakvog rezimea vredi pokusati! Hvala! :*
Vec sada se vidi da ce umeti sa zenamaMoram da vam ispricam nesto nema nikakve veze sa knjigama
Milica se igra i pevusi Mama ti i ja smo lepe i slatke kao nase kuce
A Stefan ce na to Mozda si ti lepa kao kuce ali moja mama nije
![]()
Od Murakamija mi se najvise dopao roman ``Kad padne noc``.
Tanka, ali ubitacna.
Dobar je i Sputnjik, ljubav.
Norvesku sumu nisam citala, mnogi je hvale, kazu kriticari da mu je to kultna knjiga, ali sve nesto tripujem da dotice politiku u romanu, a ja to ne volim.
``Ostavila`` sam ga za sada, mozda sam ga se ``zasitila``, valjda ce biti vremena u buducnosti da procitam one ostale...
Aj' kazi sta bi ti.
Kazi kao kakvu nekakvu knjigu, koju si vec citala, bi recimo htela sada.
U ovom tvom, ocigledno smucmurastvom, momentu![]()
u ovom sucmurastom momentu...pa nesto kao toni pasons...hahaha...
nije lose, laganica, lagane teme...lagani opis...ili kao singer...
ne kao avanture nevalje devojcice :smajlikojipovraca:...niti one arapske...to me sve nervira...
mislim da bi mi se dopalo troje, ljubav itd...tako nesto...
murakamija inace obozavam, samo sto u ovom sucmurastom trenutku, njegov surov plastican i nadrealni prikaz realnosti, gde su ljudi i emocije, toliko jasno definisani i plastificirani...to se nekako urezuje u mene...i mnogo me pogadja...sta cu...emotivan mi je...![]()
i, da...crtica iz života ..jutrošnjeg
žali mi se dijete da joj jezičak na patikama, tj jednoj patiki nekako stalno bježi i da je žulja i da ona to ne može da nosi...sad če to tvoja majka majstor da riješi...hihih, majka majstor Bob...i pregledam ja patiku, u pitanju su duboke starke, br 37 (napredno moje dijete.)..i vidim da je onaj jezik nekako nepravilan, i zaključim da je najbolje da ga fiksiram super lijepkom...i na jednu stranu ja to super odradim..al' na drugu se zeznem..dal' sam sipala više lijepka, dal' je on procurio, ne znam...znam samo da sam zalijepila prste, al unutra duboko, tako da mi je ruka ostala u patici...šta sad da radim...da idem u hitnu, da mi se onaj narod sprda i putem i tamo...vučem ja, al' nema šanse, stvarno je super lijepak...otrčim ja u komšiluk, bravarska je radnja, valjda znaju kako da me spasu..i ja sa rukom u patiki, njima na vrata...a majstor stariji, ozbiljan..a ja od smijeha ne mogu da mu objasnim šta mi je...samo mlatim sa onom patikom...spasio me čovjek, sipao neku tečnost, dal' neki razrijeđivač, šta li , ne znam..oslobodio mi ruku, da..