Mozda nije za ovde, ali moram da napisem: Moj pradeda (pricao mi je deda koji je jos ziv Bogu hvala) u ratno vreme odgajio svojih petoro sirocadi, najmladje je imalo dve godine, tako sto je sve sto je imao da prodaje, prodavao na nacin sto je danju putovao, nocu spavao na GROBLJU!
Kako je i danju prolazio? Nikad sumom, sve sredinom puta, jer oni koji su "kosili" levo nisu smeli da pucaju od onih koji su "kosili" desno, nocu bi svratio do prvog groblja, gunj na zemlju, subari ispod glave i spavao kao top, nikad niko ga nije dirao niti pokrao, i majka se seca da joj je stalno govorio (kad bi se nekih slucajem njih dvoje nasli pored nekog groblja, a ona se pribijala uz njega): Ne boj se, cero, mrtvih, oni nikad nikome zlo naneneti ne mogu, BOJ SE ZIVIH, od mrtvih ti preti samo tvoj sopstveni strah...