E, devojke, ispade da sam vas lagala, što se tiče
Lejle. I glupo mi sad da objašnjavam, ali kad vi možete toliko da tupite (izvinite na izrazu) o Kardinalki i ja ću o Lejli, koju nisam čitala. Čitala sam
Lilu Mareka Haltera. To nešto iz vremena stare Persije, proterivanje Jevreja, ko voli takvu tematiku, možda i nije loše. Po mom ukusu - nije. I čitala sam
Minaret Lejle Abulele o Sudanki iz bogate porodice koja posle političkih promena odlazi u London, gde radi loše plaćene poslove i posvećuje se religiji. Vrlo originalno! (mislim, upravo suprotno). Ali knjige imaju tako dosadne i neoriginalne naslove, pa šta onda da očekujemo od njih!
A upravo sam završila knjigu originalnog naslova
Pohodjenje Dženi Erpenbek. Pa da ponovim ono što sam pre 5 dana (bar sam je brzo pročitala, to je za mene brzo) prepisala sa korica
"Iako je u Pohođenju reč o ljudima i njihovim životnim pričama koje se protežu kroz ceo 20. vek, pa time i kroz istoriju Nemačke do danas, junak ovog romana zapravo je jedna kuća kroz koju se prelamaju sudbine njenih stanovnika." i tako je to mene privuklo i dana ju je pohvalila. Ali ja ovako bez istorijske distance, mogu da kažem da mi je bila prilično teška. Razni ljudi, razne sudbine, sve nekako nabacano, (jeste hronološkim redom) mnogo mi je teško bilo da pratim i shvatila sam da mene to nervira kad nema jasna prava linija priče ili čak i 2-3 ali nekako označene da ja znam o čemu se radi. Pomenuti i progon Jevreja u II sv. ratu i dolazak Rusa (kuća je u istočnoj Nemačkoj, pa posle pada Berlinskog zida vraćanje imovine i svašta što se dešavalo....) Videću da li ću je se i koliko sećati. Meni je to glavno merilo. Da li ja posle nekoliko meseci (o godinama da ne govorimo) znam da sam je čitala i o čemu se radi
A sada je na redu: ULJKIPLJ


Već sam je nekako prihvatila kao znak raspoznavanja ove naše Biblioteke. I šta sad ako mi se ne svidi!?