Emocijo, divan ti je spisak, puno sam čitala....
Esterka, ja čitala Kao voda za čokoladu... to bih baš mogla i da imam. Rado bih joj se vratila više puta. Verovatno sam i gledala film, ali ja i kad čitam knjigu, sve to tako lepo zamislim da mi film ni ne treba.
Kad smo kod knjiga i filmova moram da pomenem LJubav u doba kolere, mog definitivno najdražeg pisca Gabrijela Garsije Markesa (kako ti latinoamerikanci imaju divna imena....pa onaj Mario Vargas Ljosa.... samo ime mu je poezija)... (e, ja se uvek pogubim, počnem da pišem o 300 stvari)...
Dakle, pročitam ja Ljubav u doba kolere pre dve godine na moretu... jedino tamo po ceo dan čitam i sva se oduševim kao uvek Markesom i sva radoznala i puna iščekivanja posle par meseci sednem da gledam film. A ono - užas.
Znam ja da film ne može da bude ni prineti romanu, pogotovo Markesovom.... ali mogli su i bolje da ga urade. Od onolikog bogatstva opisa, dogadjaja, likova u romanu, film nije bio ni skraćena i osiromašena verzija. Pa su još govorili nekim nakaradnim engleskim. Pa ako vec nisu pravili na španskom mogli su na normalnom engleskom. A to Amerikanci tako zamišljaju da će dočarati drugu zemlju, ljude, šta li.... Nije pomogao ni moj dragi Havijer Bardem. (I njemu bi bilo bolje da je ostao u Španiji da glumi u filmovima Pedra Almodovara, a ne da se spušta toliko ispod svog nivou u američkim filmovima. Doduše, nisam gledala Nema zemlje za starce, za koji je dobio Oskara)
Neke filmove stvarno ne treba ni gledati, imaš ti pravo moja milice što nisi htela da gledaš Mandolinu...
Mogla sam da napišem bar tri posta na tri različita foruma, koliko mi je raznovrstavn ovaj post. Ali tako su me misli vodile...