Biblioteka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
vidjeh sad kod Emi u biblioteci, njenoj ličnoj...Bog malih stvari..i podsjeti me na ediciju Plavi jahač...i knjigu Kao voda za čokoladu...i negdje slučajno ubodoh i film...divni su..i knjiga i film...meni je knjigu neko ćopio (sram ga bilo, ko god da je)
jel' čitala možda neka?..svaka glava knjige počinje sa divnim receptom, ona voli muža od sestre, tamo jašu po onim prerijama, vole se, mrze, svađaju...topla, ljubanička, strasna, ukusna..ma super je
 
Emocijo, divan ti je spisak, puno sam čitala....
Esterka, ja čitala Kao voda za čokoladu... to bih baš mogla i da imam. Rado bih joj se vratila više puta. Verovatno sam i gledala film, ali ja i kad čitam knjigu, sve to tako lepo zamislim da mi film ni ne treba.

Kad smo kod knjiga i filmova moram da pomenem LJubav u doba kolere, mog definitivno najdražeg pisca Gabrijela Garsije Markesa (kako ti latinoamerikanci imaju divna imena....pa onaj Mario Vargas Ljosa.... samo ime mu je poezija)... (e, ja se uvek pogubim, počnem da pišem o 300 stvari)...
Dakle, pročitam ja Ljubav u doba kolere pre dve godine na moretu... jedino tamo po ceo dan čitam i sva se oduševim kao uvek Markesom i sva radoznala i puna iščekivanja posle par meseci sednem da gledam film. A ono - užas.
Znam ja da film ne može da bude ni prineti romanu, pogotovo Markesovom.... ali mogli su i bolje da ga urade. Od onolikog bogatstva opisa, dogadjaja, likova u romanu, film nije bio ni skraćena i osiromašena verzija. Pa su još govorili nekim nakaradnim engleskim. Pa ako vec nisu pravili na španskom mogli su na normalnom engleskom. A to Amerikanci tako zamišljaju da će dočarati drugu zemlju, ljude, šta li.... Nije pomogao ni moj dragi Havijer Bardem. (I njemu bi bilo bolje da je ostao u Španiji da glumi u filmovima Pedra Almodovara, a ne da se spušta toliko ispod svog nivou u američkim filmovima. Doduše, nisam gledala Nema zemlje za starce, za koji je dobio Oskara)
Neke filmove stvarno ne treba ni gledati, imaš ti pravo moja milice što nisi htela da gledaš Mandolinu...
Mogla sam da napišem bar tri posta na tri različita foruma, koliko mi je raznovrstavn ovaj post. Ali tako su me misli vodile...
 
Emocijo, divan ti je spisak, puno sam čitala....
Esterka, ja čitala Kao voda za čokoladu... to bih baš mogla i da imam. Rado bih joj se vratila više puta. Verovatno sam i gledala film, ali ja i kad čitam knjigu, sve to tako lepo zamislim da mi film ni ne treba.

Kad smo kod knjiga i filmova moram da pomenem LJubav u doba kolere, mog definitivno najdražeg pisca Gabrijela Garsije Markesa (kako ti latinoamerikanci imaju divna imena....pa onaj Mario Vargas Ljosa.... samo ime mu je poezija)... (e, ja se uvek pogubim, počnem da pišem o 300 stvari)...
Dakle, pročitam ja Ljubav u doba kolere pre dve godine na moretu... jedino tamo po ceo dan čitam i sva se oduševim kao uvek Markesom i sva radoznala i puna iščekivanja posle par meseci sednem da gledam film. A ono - užas.
Znam ja da film ne može da bude ni prineti romanu, pogotovo Markesovom.... ali mogli su i bolje da ga urade. Od onolikog bogatstva opisa, dogadjaja, likova u romanu, film nije bio ni skraćena i osiromašena verzija. Pa su još govorili nekim nakaradnim engleskim. Pa ako vec nisu pravili na španskom mogli su na normalnom engleskom. A to Amerikanci tako zamišljaju da će dočarati drugu zemlju, ljude, šta li.... Nije pomogao ni moj dragi Havijer Bardem. (I njemu bi bilo bolje da je ostao u Španiji da glumi u filmovima Pedra Almodovara, a ne da se spušta toliko ispod svog nivou u američkim filmovima. Doduše, nisam gledala Nema zemlje za starce, za koji je dobio Oskara)
Neke filmove stvarno ne treba ni gledati, imaš ti pravo moja milice što nisi htela da gledaš Mandolinu...
Mogla sam da napišem bar tri posta na tri različita foruma, koliko mi je raznovrstavn ovaj post. Ali tako su me misli vodile...

Jesi čitala od Markesa "Sto godina samoće" :zaljubljena::aha: Obozavam ga
 
EmocijoMogla sam da napišem bar tri posta na tri različita foruma, koliko mi je raznovrstavn ovaj post. Ali tako su me misli vodile...

Nemoj Bi da pises nista na drugim mestima :rtfm: ni slucajno.
Jer ja tada ne bih mogla da te citam :(
Ja sam samo ovde redovni posetilac :heart:
(Jedino ako neces tamo na Nepusacki kutak :) posto jos samo tamo nesto piskaram)

U Emocijin "spisak" sam buljila, :eek: oci mi ispale dok sam videla sta sam citala a sta nisam, pa da turim na moj spisak.

I videla sam jednu knjigu koja me podsetila na moju koju sam imala ali :besna: mi je neko nije vratio po obicaju pa je vise nemam
Samo moj naslov je glasio "Mi deca s' Kolodvora ZOO"
 
Bi, što se tiče Markesa isto sam oduševljena njime , ali knjigu "Ljubav u doba kolere "ne pročitah i u međuvremenu film sam odgledala i kao i ti skroz se razočarala, pa sam eto zbog filma odlučila i knjigu da ne pročitam.
Znači da sam pogrešila, ipak knjiga je knjiga .;)
 
ne znam šta sam čitala od Doris, bilo je davnooo...da sam tada pisala ovdje, znala bih odma'...
znam da nisam priče, priče i ja volim, pa bih makar to zapamtila
kroz maglu se sjećam neke starije žene i njenih mačaka, znam da me to najviše smorilo

Da nije "A posebno macke"? To je valjda neka vrsta autobiografije u skicama kroz price o mackama. Ne volim macke pa nisam ni citala
 
Ja nikada nisam (a imala sam nekoliko pokusaja) uspela da zavolim te latinoamerikance (Markes, Koeljo, Ljosa...)
Procitala sam ja od svih njih po nesto, ali... Nesto to meni ne ide.
A narocito Koeljo. On mi je bas onako tezak smor.
 
vidjeh sad kod Emi u biblioteci, njenoj ličnoj...Bog malih stvari..i podsjeti me na ediciju Plavi jahač...i knjigu Kao voda za čokoladu...i negdje slučajno ubodoh i film...divni su..i knjiga i film...meni je knjigu neko ćopio (sram ga bilo, ko god da je)
jel' čitala možda neka?..svaka glava knjige počinje sa divnim receptom, ona voli muža od sestre, tamo jašu po onim prerijama, vole se, mrze, svađaju...topla, ljubanička, strasna, ukusna..ma super je

Citala ja :) Divna je zaista. Citala sam i "Brzinom zelje" iste autorke (Laura Eskivel, Meksikanka naravno, ko bi bio drugi takav hedonista u icu i ljubavi). Takodje je divna. Rado ako nisi citala to ti je na spisku. No je nevolja sto ne znam da li Plavi jahac jos ima "Cokolade" a "Brzinom zelje" je objavila svojvremeno Narodna knjiga, tako da to verovatno treba traziti polovno. Ja sam kupila na vreme :D Posle sam citala i na spanskom "Kao voda za cokoladu" samo da uzivam u prici ponovo. Ne znam kako bi mi sad legla ali tada davno mi je bila strasno romanticna i dirljiva.
 
Što se Koeljo tiče i meni se ne sviđa, doduše to sam shvatila tek posle 4-5 pročitane njegove knjige :rumenko:
Zapravo me razočarao što su mu knjige u potpuno istoma fazonu , pročitaš jednu, kao da si sve .
 
Ja nikada nisam (a imala sam nekoliko pokusaja) uspela da zavolim te latinoamerikance (Markes, Koeljo, Ljosa...)
Procitala sam ja od svih njih po nesto, ali... Nesto to meni ne ide.
A narocito Koeljo. On mi je bas onako tezak smor.

šta si čitala od Markesa?..dobar je on, dobar...kad se navikneš na stil i to..
Izabel Aljende? ona bi ti se dopala, čini mi se da si pisala da si je čitala
Kueljo, bre, nije za raspravu i za ove ozbiljne čitače ovdeN

ja sam u neko, pero, davno doduše, riješila da svu tu latinoameričku družinu prođem..bila neka biblioteka plavih knjiga...pa sam se borila junački jedno vrijeme
Školica..kultna knjiga...samo sam zaboravila od koga...ovim mladima bi se svidjela...čita se i sa kraja i sa početka i nešto svaka 7. strana...onako razigrana, nije klasična priča
 
šta si čitala od Markesa?..dobar je on, dobar...kad se navikneš na stil i to..
Izabel Aljende? ona bi ti se dopala, čini mi se da si pisala da si je čitala
Kueljo, bre, nije za raspravu i za ove ozbiljne čitače ovdeN

ja sam u neko, pero, davno doduše, riješila da svu tu latinoameričku družinu prođem..bila neka biblioteka plavih knjiga...pa sam se borila junački jedno vrijeme
Školica..kultna knjiga...samo sam zaboravila od koga...ovim mladima bi se svidjela...čita se i sa kraja i sa početka i nešto svaka 7. strana...onako razigrana, nije klasična priča

I ja. Nikako da se zaljubim u nekoga od njih. A meni ova vrsta ljubavi bas dobro ide, pa mi je uvek bilo cudno sto mi to bas sa latinosima nikao ne polazi za rukom. :mrgreen:

Od Markesa sam citala nesto jaaako davno. Valjda 100 godina samoce. Tada me nije dojmila. E sad... Stalno sam mislila da li da, sto se njega tice pokusam ponovo. Videcu.

Od Ljose Tetka Hulija... isto davno, nista posebno.

Od Koelja bogme najvise, neko me valjda u svoje vreme ubedio da je dobar, a ja nasela. Eeee, sad to vise ne moze. Odrasla sam :mrgreen: zrelija sam :mrgreen: iimam vas :) Od tog Koelja: Na obali reke... Djavo i gospodjica... i pojma nemam jos nesto valjda.

E, a Aljende mi je na spisku. To sam od vas ovde pokupila. Mislim od Dane :think:
 
Jaaaaaooooo, pa kako pričate o Latinoamerikancima bez mene. Obožavam ih, mame mi! (jel se sećati Rajke, Mungosove žene iz Pozorišta u kući? Onog pravog sa Djuzom!.. ona je govorila tako Mame mi!
Markes je definitivno moj omiljeni pisac i mislim da sam pročitala sve njegovo što je izdato na srpskom, a bogami i hrvatskom jeziku. Mislim da čak imam i neki komplet, izdat u Hrvatskoj u ono vreme, zajedničke zemlje. Doneo moj muž u miraz. I od svih tih dela mi je omiljena Sto godina samoće. To čitam svakih nekoliko godina. I uvek me fascinira. Šta da radim, otvorena sam za te neobičnosti.
Izabela Aljende me je osvojila pre par godina, ali sam našla samo neke dve njene knjige, Kuća duhova i Paula, pisala sam već o njoj pre nekog vremena. Čitala sam i Ernesata Sabata, Tunel i O junacima i grobovima (koji je prevela moja bivša šefica):manikir: ...(to se slabo sećam, ne pitajte me ništa, a po nekoj atmosferi me podseća na Senku vetra), Hulija Kortasara, Esterka, on je pisao Školicu (ali nisam čitala to delo)... e jedino nisam savladala Borhesa. On mi nikako nije išao... ali nisam odustala, čekam da porastem dovoljno
A Koelja ja uopšte ne ubrajam u tu družinu iako potiče iz tih krajeva, ali potpunu drugačije piše. Već sam komentarisala na temi (ili na nekom chatu) da je on po meni plagijator i nema osnove za njegu interplanetarnu popularnost.
 
Bi, što se tiče Markesa isto sam oduševljena njime , ali knjigu "Ljubav u doba kolere "ne pročitah i u međuvremenu film sam odgledala i kao i ti skroz se razočarala, pa sam eto zbog filma odlučila i knjigu da ne pročitam.
Znači da sam pogrešila, ipak knjiga je knjiga .;)

ako voliš Markesa, nema razloga da ti se ne svidi Ljubav u doba kolera. Potpuno je u njegovom stilu. Što se ne bi moglo reći za Vest o jednoj otmici, koja je napisana onako novinarski, ali meni se i ona svidela. A većini koji ga vole - nije. Uglavnom nisu uspeli ni da je pročitaju.

Što se Koeljo tiče i meni se ne sviđa, doduše to sam shvatila tek posle 4-5 pročitane njegove knjige :rumenko:
Zapravo me razočarao što su mu knjige u potpuno istoma fazonu , pročitaš jednu, kao da si sve .

Mene je Koeljo razočarao odmah posle prve pročitane - Alhemičara, ali sam nastavila da ga čitam. Sve sam mislila da ja tu nešto nisam shvatila. Mislila sam da ipak ima nekog književnog razloga za njegovu popularnost, ali nema. I nekako se najbolje sećam Veronika je odlučila da umre. Možda zato što se radnja dešava u Sloveniji!
 
Ma ko prica bez tebe! Vidis koje doba, a ja te ipak cekam sta ces da kazes :)
Dakle vi mi savetujete da se ja ipak ponovo bacim na te latinose :think:
Ko zna mozda me krene. Msm ta ljubav :)

PS. Secamo se Rajke, kako se ne bi secali :zcepanje:
PS. Ceo dan "okapah" ovde sto bi rekla Esterka. Bolje da se prihvatim neke knjige i da citam.
 
Ma ko prica bez tebe! Vidis koje doba, a ja te ipak cekam sta ces da kazes :)
Dakle vi mi savetujete da se ja ipak ponovo bacim na te latinose :think:
Ko zna mozda me krene. Msm ta ljubav :)

PS. Secamo se Rajke, kako se ne bi secali :zcepanje:
PS. Ceo dan "okapah" ovde sto bi rekla Esterka. Bolje da se prihvatim neke knjige i da citam.

Ma ne znam, Lamar, šta da ti kažem, ako ti nije išlo, nemoj da se mučiš, ima drugih pisaca
Mene je Markes fascinirao u momentu i zauvek osvojio sa Sto godina samoće.
Zaradila sam i nekog keca zbog njega. Sećam se da sam bila 4. razred srednje i nosila knjigu (kao i sad, da čitam u busu) i imala neki dosadni predmet i ja ti onako ispod klupe otvorila knjigu, a bila pri kraju, ne mogu da izdržim da saznam šta će biti do kraja. I uhvati me profanka, i pita predmet. Ne znam koji je bio, kao što ga nisam ni naučila i dobijem 1. E nije mi toliko bilo krivo zbog tog keca, koliko zbog toga što nisam mogla da pročitam do kraja.
Nisam ja bila baš takav zaludjenik, to je bilo samo tada
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top