Vidi Lamar, prvi put sam oćutala, evo i sad ću da oćutim, ali treći put...
Nego, zanimljivo je da sam istim putem svojevremeno i ja prošla - Mir Jam, pa Grička vještica, a Anđelika, zamisli, pre par godina, nisam čak ni sve delove uspela da nađem

I, znaš šta, jeste da se sve to sa pravom ubraja u neku žnj literaturu, ali nije mi bilo gubljenje vremena.
Mir Jam, koliko god patetična bila,
slika jedan svet koji je naš, a nama nepoznat.
Grička vještica je napeta, naš (tj. nije više naš, sad je komšijski) dvorski krimić, spletke, inkvizicija, ubistva i otmice. Zagorku, na kraju krajeva, treba
ispoštovati kao jednog od prvih ženskih pisaca u tadašnjem muškom balkanskom svetu.
I, konačno, Anđelika,

, o francuskoj istoriji sam više naučila od nje nego u školi.
Autorima se klanjam najpre zbog neverovatne količine informacija koje su date, i u to ime im opraštam manjkavosti same priče i stila.
I, često mi se dešava da mi neka žnj knjiga bude most ka zaista dobroj književnosti. Recimo, da nije bilo Anđelike, pitanje je da li bih i kad bih stigla do Flobera ili Šatobrijana. Prosto me povuče tema ili epoha, i tako, korak po korak, putuješ, rasteš i gradiš se.
Zato ja ne volim da olako otpisujem žnj. Treba uživati u svemu.
p.s. I još veća jeres vezana za Anđeliku: prvi put kad sam bila u Parizu, nje sam se setila, ma šta setila, orjentisala se, bre, prema lokacijama radnji iz raznih delova romana i osećala se kao da sam svuda već prošla (i plus ispala extra pametna u društvu, jer sam svašta znala

) Pa sad da mi neko kaže da to ne valja