Ovo je stvarno zadnje doba došlo, kad su od pet poslenjih poruka četiri moje. No, dobro...
Visoke planine Portugalije, Jan Martel
Blurb je rekao sledeće:
"Godine 1904. u Lisabonu mladić po imenu Tomas otkriva stari dnevnik. Dnevnik nagoveštava postojanje izuzetne rukotvorine koja će – ako Tomas uspe da je pronađe – revidirati istoriju. U jednom od prvih evropskih automobila on kreće u potragu za tim čudnovatim blagom.
Trideset pet godina kasnije portugalski patolog, pasionirani ljubitelj detektvskih priča Agate Kristi, zatiče se i sam u središtu svojevrsnog krimića kada biva uvučen u posledice Tomasove potrage.
Krajem XX veka kanadski senator u žalosti zbog gubitka voljene supruge nalazi utočište u selu svojih predaka u severnoj Portugaliji. Tamo stiže s neobičnim saputnikom: šimpanzom. Ovaj neobični par neočekivano će okončati stoletnu potragu."
Ovo su ukratko prikazna tri nezavisna poglavlja ove knjige, priče su odvojene vremenski, radnjom i likovima, ali sve tri vezuje taj prostor visokih planina Portugalije. (koje kako ćemo videti i nisu baš visoke, već je u pitanju visoravan na severu, sa nadmorskim visinama, kako Wiki kaže, od oko 700-800m).
Sve tri priče su nezavisne i sve su pomerene sa, naravno, glavnim likovima u istom stilu,
Tri glavna junaka povezuje veliki lični gubitak, odnosno gubitak najvažnije osobe/osoba i neobičan način borbe sa tim. U sve tri priče pojavljuje se vera kao jedan od lajt-motiva, mada mi je to prilično nategnuto. Takođe, pojavljuje se i majmun (?), hodanje unatrag (to je način hoda koji upražnjava najpre lik iz prve priče i objašnjava da je to način da prigovori Bogu zbog nesreće koja mu se dogodila), određena doza fantazma i na kraju se dobar deo likova iz sva tri dela uveže u neki familijarni milje.
Uprkos svim tim poveznicama, priča mi je nategnuta i nisam uspela da uhvatim nikakvu stvarnu ili smislenu vezu. Tražila sam ključ i neku alegoriju, za koju sam pretpostavila da postoji, ali ništa. Za razliku od Pijevog života, gde su alegorije bile jasne i sjajno upotrebljene, ovde su za mene ostale sakrivene i nejasne. Apsolutno nisam pronikla u to šta je pisac zapravo hteo da kaže.
I baš mi je žao, nakon Pijevog života, nadala sam se nečem boljem. Ostala sam prilično razočarana.