Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nego razmišljam, ko li to pravi taj školski kalendar!? Bio prvi deo raspusta do 8. januara, jel tako? Pa se išlo u školu do 1. februara, pa drugi deo raspusta. Pa se sad ide 3 dana, pa dva dana praznika i vikend. I greju se škole posle koliko dana, samo tri dana, pa onda opet 4 dana ne rade. Niko se nije našao pametan da pomeri taj raspust za 3 dana, pa da ga spoji s praznikom!? Budibogsnama koje budalaštine.

Nisu to budalaštine, to lepo osmišljen sistem da ti poruče da škola i nije mnogo važna u životima te dece. Cilj su neuki i pokorni građani, koji za par godina kad ode u penziju sadašnja srednja generacija neće znati da se okrenu oko sebe. A onda će raditi kao najamna snaga za neke pametnije i učenije od sebe. Ali, neću dalje, ispašće opet ja o teorijama zavere.
 
Znaš kako kaže Dejan Lučić: Nisu to teorije zavere, sve je to istina. I pokazalo se da jeste. Ona emisija o visokom obrazovanju koju sam već pominjala je bila upravo o tome. Ne uče se deca da sama nešto prave, projektuju, smišljaju, konstruišu, nego da sprovode ono što im je zadato i naređeno.
I to mora onda od osnovne škole: svi prolaze, znali, ne znali, nema ponavljanja, možeš da ideš, možeš da ne ideš, da maltretiraš ostale učenike i nastavnike, ne mogu da te izbace, ne mogu ti ništa i onda tako neki nevaljalci terorišu ceo sistem.
Nego, nije ni na zapadu ništa bolje. Kaže mm inženjer, stigla mu je neka dokumentacija iz Nemačke, prepuna nekih grešaka i nelogičnosti. To nekad tamo ne bi tako moglo. Ali i njima odlaze inženjeri, tamo gde će biti bolje plaćeni, u Švedsku, Norvešku, Ameriku, a onda menadžeri vode posao.
 
Znaš kako kaže Dejan Lučić: Nisu to teorije zavere, sve je to istina. I pokazalo se da jeste. Ona emisija o visokom obrazovanju koju sam već pominjala je bila upravo o tome. Ne uče se deca da sama nešto prave, projektuju, smišljaju, konstruišu, nego da sprovode ono što im je zadato i naređeno.
I to mora onda od osnovne škole: svi prolaze, znali, ne znali, nema ponavljanja, možeš da ideš, možeš da ne ideš, da maltretiraš ostale učenike i nastavnike, ne mogu da te izbace, ne mogu ti ništa i onda tako neki nevaljalci terorišu ceo sistem.
Nego, nije ni na zapadu ništa bolje. Kaže mm inženjer, stigla mu je neka dokumentacija iz Nemačke, prepuna nekih grešaka i nelogičnosti. To nekad tamo ne bi tako moglo. Ali i njima odlaze inženjeri, tamo gde će biti bolje plaćeni, u Švedsku, Norvešku, Ameriku, a onda menadžeri vode posao.
Pa i mi smo tako ucili pa i studirali. Ja problem u danasnjem skolstvu vidim u nepostajanju bilo kakve disciplinje ( tu imam u vidu i Nemacku i Srbiju, a
sigurno je po celoj Evropi tako) U Nemackoj se ponavlja razred, ne moze neko na silu da zavrsi gimnaziju jer tako zele roditelji deteta. Gimnazija ima jos
uvek nekakvog smisla.
Nemacke inzenjere moram da uzmem u "odbranu":D
I moj je muz el.ing, i on kuka kako iz Japana i USA dobija neke cudne i nelogicne informacije, ali to je valjda uvek tako.
Ne idu nemacki inzenjeri nikuda ( idu lekari) jer u Svedskoj ili Norveskoj ne bi imali sta da rade. Inzenjeri su jos uvek dobro placeni
i trazeni jer danasnja omladina radije studira neke "filozofije i sociologje".
 
Ja mislim da je trapeza banka, a trapezi sto. Ali, javiće nam naša Grkinja :) Znam da, kad na etiketi piše ''trpezno vino'', ja obavezno pročitam ''trezno vino''.

Mene je knjiga Crveno i crno toliko smorila, ne znam šta se desilo. Gnjavim je već neko vreme, otegla se k'o gladna godina. Očekivala sam da će mi se dopasti, čula sam sve same pohvale, i baš sam se razočarala. Čak i kad uzmem u obzir da je potrebno lepo poznavanje prilika i ličnosti toga doba, na koje Stendal neprestano aludira. Razvoj Žilijenove ličnosti, ako se može tako nazvati, uopšte me nije dotakao. Čitala sam i ranije dela s anti-junacima, ali mi je ovo najdosadnije. Da je bar kraće. Poštujem svakog kome se sviđa, čak mu i zavidim jer je uživao na ovih 500 i kusur strana.
 
Šta te briga. Pišeš šta imaš. Pa šta sad, niko više neće čitati Prijateljicu? Samo Krasuljak i ja?

Boga mi, nastavi li ova da objavljuje svake godine po roman, postaće ko Isidora Bjelica. Biće nas sramota da priznamo da smo je ikad čitale... :zcepanje:

- - - - - - - - - -

A uhvatio me neki šandrc da idem u biblioteku po knjige a imam 4 nepročitane.
Pa stvarno sam nerealni megaloman :roll:

Tako mene uvati šandrc da kupujem... Danas sam uplatila 13 komada od tri prodavca. :rumenka:
 
Boga mi, nastavi li ova da objavljuje svake godine po roman, postaće ko Isidora Bjelica. Biće nas sramota da priznamo da smo je ikad čitale... :zcepanje:

- - - - - - - - - -



Tako mene uvati šandrc da kupujem... Danas sam uplatila 13 komada od tri prodavca. :rumenka:

Ja jos ne mogu da je kupim ( a izasao je i cetvrti deo) jer je jos uvek uzasno skupa.
Inace sam i ja kupila 40 komada ( nekih knjiga, uglavnom trilera), a sve za 10 evra plus transport.
Smestila sam ih u podrum, mrzelo me i da gledam sta je sve u paketu.
 
Pa i mi smo tako ucili pa i studirali. Ja problem u danasnjem skolstvu vidim u nepostajanju bilo kakve disciplinje ( tu imam u vidu i Nemacku i Srbiju, a
sigurno je po celoj Evropi tako) U Nemackoj se ponavlja razred, ne moze neko na silu da zavrsi gimnaziju jer tako zele roditelji deteta. Gimnazija ima jos
uvek nekakvog smisla.
Nemacke inzenjere moram da uzmem u "odbranu":D
I moj je muz el.ing, i on kuka kako iz Japana i USA dobija neke cudne i nelogicne informacije, ali to je valjda uvek tako.
Ne idu nemacki inzenjeri nikuda ( idu lekari) jer u Svedskoj ili Norveskoj ne bi imali sta da rade. Inzenjeri su jos uvek dobro placeni
i trazeni jer danasnja omladina radije studira neke "filozofije i sociologje".

Moj pok. otac je radio u EI Niš. Tamo su se svojevremeno pravili televizori bolji od japanskih. Ja imam jedan, star je 28 godina, majstor mi kaže da ga čuvam, jer današnji rade dok traje garancija. I veš mašina mi ima 30 god. isto EI Niš. Ove današnje obavezno idu kod doktora u garantnom roku, dokazano. Dve Gorenje smo kupili kao svadbeni poklon, obe su morali da popravljaju mladenci u prvoj godini.
A onda je nekome odgovaralo da EI propadne... :malav:
 
Ja mislim da je trapeza banka, a trapezi sto. Ali, javiće nam naša Grkinja :) Znam da, kad na etiketi piše ''trpezno vino'', ja obavezno pročitam ''trezno vino''.

Mene je knjiga Crveno i crno toliko smorila, ne znam šta se desilo. Gnjavim je već neko vreme, otegla se k'o gladna godina. Očekivala sam da će mi se dopasti, čula sam sve same pohvale, i baš sam se razočarala. Čak i kad uzmem u obzir da je potrebno lepo poznavanje prilika i ličnosti toga doba, na koje Stendal neprestano aludira. Razvoj Žilijenove ličnosti, ako se može tako nazvati, uopšte me nije dotakao. Čitala sam i ranije dela s anti-junacima, ali mi je ovo najdosadnije. Da je bar kraće. Poštujem svakog kome se sviđa, čak mu i zavidim jer je uživao na ovih 500 i kusur strana.

Grcka nacionalna banka se zove Trapeza, a to verovatno ima veze sa nekmi prestolom, obrni, okreni astalom.
Crveno i crno moj je omiljen roman, a Zilijen Sorel najomiljeniji lik iz romana ( valjda zato sto ga je Alen Delon igrau u filmu);)
 
Opa, Delon. Nisam ni znala da ima film.
Knjigu sam čitala jako davno kada sam i isčitala većinu klasika.
Pamtim da mi se sviđala. Ali ja mislim da se meni tada bukvalno sve sviđalo.
Samo nešto malčice više a nešto malčice manje. Pitam se zašto je to tako.
A sada tražim dlaku u jajetu, često ne mogu da se sastavim sa knjigom...

Sada mi je na lageru jedan klasik, volim ja tako da presečem nekom starinskom knjigom, ali videćemo kako će to ići.
Ako ne bude išlo znam da ću se gadno zameriti Rayeli :lol:
 
Grcka nacionalna banka se zove Trapeza, a to verovatno ima veze sa nekmi prestolom, obrni, okreni astalom.
Crveno i crno moj je omiljen roman, a Zilijen Sorel najomiljeniji lik iz romana ( valjda zato sto ga je Alen Delon igrau u filmu);)

Jesi ti sigurna da je Delon igrao Sorela. Koliko mene sećanje služi Sorela je igrao Žerar Filip. Sećam se, gledala sam kao dete i bila potpuno zaljubljena u dotičnog. Ovi mladi nisu ni čuli za njega, što nije ni čudo, poživeo je samo 36 godina. Možda je to neki drugi film. :think:

- - - - - - - - - -

Sada mi je na lageru jedan klasik, volim ja tako da presečem nekom starinskom knjigom, ali videćemo kako će to ići.
Ako ne bude išlo znam da ću se gadno zameriti Rayeli :lol:

da nije Dikens i Stara prodavnica retkosti?
 
Jesi ti sigurna da je Delon igrao Sorela. Koliko mene sećanje služi Sorela je igrao Žerar Filip. Sećam se, gledala sam kao dete i bila potpuno zaljubljena u dotičnog. Ovi mladi nisu ni čuli za njega, što nije ni čudo, poživeo je samo 36 godina. Možda je to neki drugi film. :think:

- - - - - - - - - -



da nije Dikens i Stara prodavnica retkosti?
Tebe dobro sluzi secanje, mene jok. Verovatno film uopste nisam ni gledala, zamisljala sam Juliena kao Delona.
A gledala sam neke filmove sa Zerar Filipom, ali ne znam vise koje.

@Lamar
To je mozda i najbolji Dikensov roman, sigurna sam da ce ti se dopasti.
Ako ti se dopao David Koperfild dopasce ti se i ovaj. Dikens je za taj roman prvo napravio tuzan kraj, a onda se
predomislio pa roman ima hepiend.
 
Od Dikensa se sećam da sam čitala jedino Oliver Tvist.
Koperfilda nisam.

Nego da pitam, čitam kao što znate ranije pisanje na temi pa sam naletela na preporuke za Groblje kućnih ljubimaca.
Od Kinga sam pokušala samo "To".
I nisam omakla dalje od 30-ak strana.
Pitam se da li bi mi ovo Groblje leglo :think:
 
Od Dikensa se sećam da sam čitala jedino Oliver Tvist.
Koperfilda nisam.

Nego da pitam, čitam kao što znate ranije pisanje na temi pa sam naletela na preporuke za Groblje kućnih ljubimaca.
Od Kinga sam pokušala samo "To".
I nisam omakla dalje od 30-ak strana.
Pitam se da li bi mi ovo Groblje leglo :think:
To je prva knjiga koju sam procitala i meni se mnogo dopala ( pre trijes godina).
To sam procitala, ali onako, preko one stvari.
Mislim da bi ti se Groblje dopalo, prilicno je onako strava i uzas
 
Da, banka je na grckom trapeza, a sto je trapezi.
Valjda su u staroj Grckoj na trznicama za stolovima sedeli ljudi koji su menjali novac jedne drzave za drugu, ili su davali novac na zajam, odatle slicna etimologija.
Nista ne citam, gledam malo ZOI koliko stignem, bolesna sam sa temp danima.
 
Kad sam negdje pročitao kondenzovani sadržaj romana Džozefa Konrada Crnac sa Narcisa (The Nigger of the 'Narcissus') – crni mornar umire na brodu tokom prekookeanske plovidbe – odmah sam pomislio na Melvilovog Bilija Bada, i malo se uplašio da se radi o nekoj sličnoj alegoriji, eventualno sa hrišćanskim motivima. Srećom, razloga za taj strah nije bilo. S druge strane, knjiga nema ni ono što sam priželjkivao da ću u njoj pronaći, a što iz nekih drugih Konradovih romana pamtim kao najzanimljiviji sastojak, bar na nivou zapleta: etički konflikt između odanosti društvenim kategorijama, kakve su zakon ili pravila službe, i individualne savjesti ili neke opšteljudske slabosti.

Crnac sa Narcisa, međutim, ima socijalno-psihološku osnovu. Trgovački brod je idealan mikrokosmos različitih socijalnih tipova, a pokretač priče je naslovni tamnoputi mornar, za koga se ubrzo nakon isplovljavanja pokaže da je teško bolestan od tuberkuloze, te se kroz odnos prema nesrećnom kolegi kristališu karakteri ostalih likova, pa tako donekle i socijalni odnosi u britanskom kapitalizmu.

Osim što je idealan model za poigravanje naravima i društvenim ulogama, za Konrada (bivšeg pomorca) trgovački brod je i sasvim realna sredina za život i rad, pa su njegovi opisi plovidbe i mornara ubjedljivi i zanimljivi, i sadržajno i jezički (Englezi, kao velika nautička nacija, smislili su posebnu riječ valjda za svaki klin, kanap i dasku na brodu, a ovaj vrijedni Poljak sve ih je naučio tokom svoje čudesne transformacije u Engleza). Slično se može reći i za more, čija nepredvidiva silovitost je katalizator radnje, ali i objektivan faktor u svakoj plovidbi, pa mu se Konrad u mnogim rečenicama ovog kratkog romana sasvim impresionistički divi.

Elem, Crnac sa Narcisa nije roman sasvim po mom ukusu, ili bar nije ono što je moj čitalački organizam u ovom trenutku trebao, ali je, pošteno govoreći, dobra knjiga. Ako vam se Srce tame ili Lord Džim nisu naročito dopali, dajte Konradu šansu bar još sa ovom knjigom. Ima za to dovoljno razloga.
 
Tebe dobro sluzi secanje, mene jok. Verovatno film uopste nisam ni gledala, zamisljala sam Juliena kao Delona.
A gledala sam neke filmove sa Zerar Filipom, ali ne znam vise koje.

Ja se sećam, mada sam baš bila klinka, da je bio taj neki ciklus njegovih filmova i da su moji roditelji to sa pažnjom pratili., pa onda i ja sa njima. Tačno se sećam neke scene u parku u kojoj je on u manitiji (da li tako kažu i za odeću katoličkih sveštenika?) i drži Sveto pismo u ruci.
 
Životi zemljana - Rodrigo Munjos Avia, Samizdat, 210 str. 7/10
http://www.delfi.rs/knjige/77103_zivot_zemljana_knjiga_delfi_knjizare.html

Meni se ovo umereno dopalo iako je sve na granici sa naučnom fantastikom (koju ja ne ljubim previše), ali tu je fantastika ipak samo sredstvo.

Naime na nekoliko mesta, na Zemlju pada neka čudna supstanca iz svemira i ljudi koji vode svoje obične živote počinju da prebacuju težište sa svojih malih problema na nešto veće i još uvek potpuno nepoznato.
Kada se pojavi opasnost iz svemira počinju da menjaju prioritete, odnos prema životu i smrti...

Nekoliko likova gradi priču, ali meni je najinteresantniji kao i obično onaj koji je netom otpušten sa psihijatrije. Takav tempo razmišljanja, pa to je fenomenalno.

Citat:
„Život je samo zagrada, kratka epizoda okružena smrću sa svih strana“.

Uzela sam sada i njegovu najpoznatiju Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top