Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Hmm, ja nisam sigurna da sam gledala taj film.
Ali eto nama praznika pa ću rado pogledati :D

Mada... dok sam bila mlađa mnogo rađe sam gledala te lagane filmove nego sada.
Sada mi ne možeš ugoditi. Ili mi se ne sviđa što je lagan, ili mi je pak težak.
Gora sam sada za film nego za knjigu :fdlan:

- - - - - - - - - -

Primatee li nove članove? :klap: :zper:
Ta izvolite uđite :D
 
Najviše me nervira kada ne stignem ceo dan da upalim komp i pročitam šta ste pisali.
Pa onda legnem u krevet i na telefonu pročitam i dobijem želju da nešto prokomentarišem, ali ko ce to da nabocka sa onog malecnog čuda.
Ja još uvek najviše volim "klasičan" komp, to mi je najkomfornija sprava.

- - - - - - - - - -

E, pošto sam vam otvorila dušu odoh da spavam :lol:
 
...i eto mene za kompjuterom, ali nemam naročito vremena da bih se raspisala. :(
Htela sam samo da kažem jedno VAU! za Krasuljkov broj knjiga. :heart:

Odavno ja vaučem na broj njenih knjiga.

Inače, mislim da je osam hiljada knjiga potrebno da bi mogla da se registruješ kao javna biblioteka. Znači, Rado, ako malo pojačaš ritam, za par godina mogla bi da naplaćuješ članarinu i konkurišeš kod Ministarstva kulture za sredstva. :hahaha:

A a propo ovogo "šta će biti s mojim knjigama kad me više ne bude", mogu da kažem da mi je to savršeno nebitno. Knjige kupujem da uživam u njima dok sam živ, a kasnije mogu s njim da rade šta im je volja. Mogu da ih čitaju, mogu da ih prodaju, poklone, spale.... Šta god da urade, to će nešto reći o onima koji su te knjige naslijedili, a ne o meni.
 
Moja biblioteka je prilično skromna mislm da ima oko 400-500 knjiga, i za to jedva da imam mesta.
Uzeo sam sada da čitam zbirku Savremene arapske priče, mogu reći da mi se dopada, ima vrlo kvalitetnih priča.
 
Ovo Vam nisam pričala.

Nedavno sam boravila u hotelu, odnosno specijalnoj bolnici na Zlatiboru. Taj hotel, tj. bolnica ima svoju sasvim solidnu biblioteku i vrlo ljubaznu bibliotekarku. Više nego prijatno sam se iznenadila i ambijentom i fondom knjiga, moram da priznam. Ono što mi je bilo kruna iznenađenja je pristojan broj ruskih knjiga, odnosno knjiga na ruskom. Kaže bibliotekarka da imaju veliku posetu Rusa i da svi oni donesu knjige za čitanje sa sobom. Kada pročitaju, ostave ih biblioteci, ne vraćaju ih sa sobom kući, računajući na sledeće Ruse koji će doći u hotel. Žena ima sasvim nezavisnu evidenciju i te se knjige nalaze na udarnom mestu u biblioteci, da ih ti Rusi vide čim uđu.
 
Moja biblioteka je prilično skromna mislm da ima oko 400-500 knjiga, i za to jedva da imam mesta.

Ne brini, tako sam i ja mislila kad sam imala toliko, pa se, eto, nađe mesta i za ovoliko. Jes da su na svim mogućim i nemogućim mestima, ali se uvek nađe...
Kad sam počinjala da ih aktivno skupljam, tačnije kad me je moja starija prijateljica navukla na ovaj "hobi", čudila sam se kako ona svoje knjige čuva na podu, klaviru, na klavirskoj stolici, u hodniku... Ja ih nemam jedino u kupatilu. Često ih nogama razgrćem kad hoću nešto da uzmem iz ormara (mislim na onu drugu sobu u koju niko ne ulazi osim ukućana, takozvanu kombinovanu sobu, dečju, gostinsku, gde za goste smatram mamu (u rođenom stanu), buduću snajku i zeta). :rotf: Ostalima je pristup zabranjen. :D
 
Dobrodoslica za Boku i od mene.
Da li je neko citao Restauraciju?
Cula sam da je dobra.

- - - - - - - - - -

Ne citam dovoljno, jer mnogo vremena provodim u bolnici.
Vec sam produzila rok za vracanje knjiga u dve biblioteke.
Da li mogu opet da ih produzim ili bi mi rekli da moram da vratim zaduzene knjige?
Do sada sam uvek vracala knjige u predvidjenom roku, ali sada nisam uspela da procitam knjige na vreme.
 
Koji pisac?
Olafson? Tremejn?

- - - - - - - - - -

Mislim da može samo jednom da se produže.
Ali moguće je i da imaju opciju za one koji su odgovorni ali ih neka situacija sprečava da na vreme vrate knjige.
Mislim da možeš da postigneš dogovor ako im obajsniš situaciju.
 
I druga (od Tremejn) je lepa, moja koleginica je čitala. Ja nikako da stignem. :) Dobra joj je i Muzika i tišina. Romani su joj ljubavno-istorijski.
Kad pomenuh istorijske romane, kupila sam Žozefinu-život jedne carice... Dezire mi se svojevremeno mnogo dopala...
 
To da afroamerički pisci ne mogu da ne pišu (skoro isključivo) o rasnom pitanju je jedno od opštih mjesta u priči o savremenoj američkoj književnosti, ali recimo da poslije čitanja romana The Underground Railroad Kolsona Vajtheda za to imam malo više razumijevanja. Nije da me ta tematika naročito interesuje, ali neke teze o jedinstvenosti situacije Afrikanca u Americi, donekle opravdavaju izostanak univerzalnosti, koji u ovakvim knjigama obično smeta čitaocima bez inherentnog interesovanja za temu rasnog antagonizma.

Čisto književno gledano, pisac jako dobro balansira između konkretne i uzbudljive priče o bjekstvu mlade Kore od užasa ropstva na plantaži u Džordžiji do relativne sigurnosti sjevera Amerike i alegorijske upotrebe ovakvog zapleta kako bi se prikazale razne forme torture i obespravljenosti kojima je crna rasa u Americi izložena kroz prostor i vrijeme. Istorijskog materijala je, naravno, na pretek, ali Vajthed dosta i fikcionalizuje, referiše se na druge crnačke pisce, čak uvodi i fantastične elemente i, generalno, piše zanimljivu knjigu sa jasnom moralnom osnovom koja ne postaje neka zamorna propovijed.
 
Zavrsila sam Pekicevog "Vampira" i ostajem pri stavu da je u pitanju maestralno delo! Odlicno koncipirano, semanticki savrseno, misaono grandiozno. Polako sam ga citala, bukvalno upijala svako slovo. Moralne dileme, pojam zla i mogucnost okajanja greha prikazane su kroz jednostranu prepisku prof.istorije Rutkowskog, bivseg SS podanika sa bratom svoje zene. Ima ponesto filozofije, ali ne toliko da oduzme romanu savrsenu zaokruzenost kojom se odlikuje. Delo za sladokusce, definitivno!

Uzela sam odmah narednu knjigu u ruke: Mitana - "Moje rodno groblje". Navodno, u pitanju je znacajan savremeni slovacki pisac. Ocekujem da je dobar. :-)
 
Kako upokojiti vampira je pravo remek-delo, sećam se koliko sam uživao dok sam čitao, meni je Pekić jedan od
najdražih pisaca, neverovatno je koliko je njegovo delo raznovrsno i obimno, nema šta nije pisao od novela, romana,
drama, radio-drama, žanr-romana, preko scenarija za filmove, memoara...
Pored toga što je bio izvrstan pisac, bio je i neverovatna ličnost, što se može videti u njegovim dnevnicima, pismima,
kao i sećanjima onih koji su ga poznavali.
 
Koji pisac?
Olafson? Tremejn?

- - - - - - - - - -

Mislim da može samo jednom da se produže.
Ali moguće je i da imaju opciju za one koji su odgovorni ali ih neka situacija sprečava da na vreme vrate knjige.
Mislim da možeš da postigneš dogovor ako im obajsniš situaciju.

Hvala puno Lamar i Krasuljak!
Tremejn je u pitanju.
 
Kad sam pre nekoliko dana bila u Laguni, rekoše da su posle one Hertine izjave o bombardovanju naručili malu količinu njehog najnovijeg romana. Razmišljala sam, morala bi da bude najveći idiot da tako nešto izjavi usred Beograda. Da budem iskrena, nisam pročitala izjavu, ali sam parafrazu: dobili smo ono što smo zaslužili. Ne bih komentarisala dalje, neka svako shvati kako mu razum nalaže. Ne kupovati njene knjige je kao ne slušati muziku narkomana. Eto, to mi prvo pada na pamet...
Nemci umisljaju da su plave krvi.Svi ostali sem njih su obicni ljudi.Njoj je trebalo reci da s' obzirom na nacisticku proslost Nemacke i danasnje neonaciste ona nema prava da spominje istoriju Srbije o kojoj ne zna nista.Takodje joj je trebalo reci koliko Srba je stradalo u nemackim logorima smrti.
Knjizevnici i knjizevnice treba da se bave knjizevnoscu.Ne da pricaju gluposti o istoriji jednog naroda koju ne znaju.Za ovakvu nacionalnu uvredu treba da dobije zabranu ulaska u zemlju,prodaju knjiga,tuzbu.U svakoj drugoj zemlji to bi se desilo.Na zalost kod nas ne.
 
Ovo Vam nisam pričala.

Nedavno sam boravila u hotelu, odnosno specijalnoj bolnici na Zlatiboru. Taj hotel, tj. bolnica ima svoju sasvim solidnu biblioteku i vrlo ljubaznu bibliotekarku. Više nego prijatno sam se iznenadila i ambijentom i fondom knjiga, moram da priznam. Ono što mi je bilo kruna iznenađenja je pristojan broj ruskih knjiga, odnosno knjiga na ruskom. Kaže bibliotekarka da imaju veliku posetu Rusa i da svi oni donesu knjige za čitanje sa sobom. Kada pročitaju, ostave ih biblioteci, ne vraćaju ih sa sobom kući, računajući na sledeće Ruse koji će doći u hotel. Žena ima sasvim nezavisnu evidenciju i te se knjige nalaze na udarnom mestu u biblioteci, da ih ti Rusi vide čim uđu.

Kakav lep obicaj. Bilo bi lepo kada bi to bila praksa u svim hotelima.
Nesto tako je cini mi se uobicajeno kod nase Esterite u njenoj kuci za goste u Sutomoru :).
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top