Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Džentlmen ne priča o takvim stvarima. :cool:

Ali smajli govori više od hiljadu reči... :lol:

- - - - - - - - - -

Ponovo čitam Čovek koji je brojao. Ne verujem da je interesantno nematematičarima, ali je predivno. Kako kažu, matematička Šeherezada... Priče, svaka je savršen zadatak za razmišljanje, tako težak a tako lak...
Šetali smo pseta, Kira pobegla i sad ne možemo da je uhvatimo. Tu je ona, ali beži od vezivanja. Bleki cvili za njom.
 
Herta Miler - Ljuljaska daha
Stigao sam do trecine i dalje nisam mogao. Nisam imao nikakve predrasude zbog izjava koje je zena dala o Srbiji, niti me generalno zanima previse sta ko misli i propagira, sve dok to direktno ne prenosi u svoj rad. Ali, od samog strta sam osecao neku odbojnost, neki bes... Imao sam utisak da citam pateticni pokusaj izjednacavanja zlocina koje su cinili Nemci, sa ovim sporadicnim zlocinima koji su sproveli Rusi nakon rata, prema Nemcima iz Rumunije.

Zlocin je zlocin i naravno da treba osuditi i kazniti po potrebi, ali je smesno da neko skupi u knjigu ispovesti logorasa koji su se jadni napatili da spreme kuvana jela u loncu, jer nisu imali poklopac; ili sto zelje koje su konzumirali, posle 2 meseca postane gorko i nejestivo; ili cak muke pranja zuba sa praznom cetkicom, bez paste... dok se, sa druge strane odlicno zna kakve su sve strahote i patnje dozivljali milioni ljudi sirom Evrope, trpeci teror Hitlerove imperije.
To mu otprilike dodje isto kao da se sastane 5 prijatelja i 4 imaju rak, a ovaj peti im se zali kako mu je tesko i lose zbog teske kijavice.

Svestan sam da je cilj ovog dela bio da se cuje i druga strana, i da se sazna i za neke manje poznate istorijske cinjenice, ali kazem, mene je od pocetka iritiralo i nisam mogao da se otrgnem gore opisanom utisku, zato i nisam zeleo da mucim sebe i na silu citam do kraja. Cak sam i hteo da izdrzim i zavrsim je, jer obicno tvrdoglavo resim da isteram do kraja knjigu, kako bih formirao pravi utisak (sem ako je tematika ili stil pisanja bas bas necitljiv), ali kap koja je prelila casu je ila recenica tipa: pokupili su nas 500, koji smo bili Nemci, i odveli nas na prinudni rad, tek tako, kao da smo mi krivi za zlocine iz rata!! A jok, silne Jevreje, Jugoslovene, Francuze... su sve pitali da li zasluzuju takva zverstva i verovtno su bili krivi?!
 
Poslednja izmena:
Ali ipak je taj tvoj utisak - utisak njenih stavova, i strana u ratu, i viđenja ko je više patio i stradao, a ne književnosti. Možda to ipak nije vrhunska književnosti, iako je nobelovka, a za to smo se već složili da nije nikakva garancija. Ona je dala svoju tačku gledišta, a i realno, ne znači da ti ljudi u tom logoru nisu patili (što nisu imali poklopac :zcepanje:), ako su neki drugi patili više. Sad ispada da ja branim Hertu Miler. Ne branim je, samo mi se čini da si malo subjektivan. I ja sam često, ali bolje vidim druge.

U redu je što si prekinuo, ako te nerviralo. Uvek kažem, ima toliko dobrih knjiga koje će nam pružiti zadovoljstvo, i ne treba da trošimo vreme, na one koje nam ne leže.
 
Ima i tema o tome https://forum.krstarica.com/showthr...илијам-отворено-о-пројекту-смањења-броја-људи!

Priznajem da nisam do kraja pročitala tekst...

- - - - - - - - - -

This is Us davi. Sve isto vrte u krug i razvlače. Bolje da sam čitala Talijanske cipele

U mom okruzenju niko ne zna za This is Us.Uzivala sam u prvoj sezoni.Gledala sam i prvu epizodu druge sezone...mlako,ali racunam valjda nas uvode u nesto bolje.Imam onu opciju vracanja i premotavanja, pa gledam kad mi je zgodno.Htela sam veceras da pogledam drugu,ali idemo na neki rodjendan.

Gledam i Crno Beli svet na O2 i maksimalno uzivam u bravurama Anice Dobre,a i u nekim stvarima koje pamtim iz najranijeg detinjstva.Obozavam tu seriju.

Veliki sam zavisnik od TVa...
 
Meni je Crno bijeli svet super. Već sam je više puta pominjala ovde. To je sin skidao sa neta pa smo zajedno gledali. A njegov ortak iz Zagreba kaže da je i on gledao s roditeljima. To zajedničko gledanje ima neku posebnu čar. Anica Dobra je sjajna...

A već sam napisala da me je i druga epizoda druge sezone This Is Us udavila. Vrte se u krug. Večiti isti problemi, odnos majke i ćerke... i td. itsl. Ali pogledaj, pa sama proceni. Koliko znam, možeš da vraćaš do 3 dana unazad. Pa nemoj da zakasniš.
 
Ali ipak je taj tvoj utisak - utisak njenih stavova, i strana u ratu, i viđenja ko je više patio i stradao, a ne književnosti. Možda to ipak nije vrhunska književnosti, iako je nobelovka, a za to smo se već složili da nije nikakva garancija. Ona je dala svoju tačku gledišta, a i realno, ne znači da ti ljudi u tom logoru nisu patili (što nisu imali poklopac :zcepanje:), ako su neki drugi patili više. Sad ispada da ja branim Hertu Miler. Ne branim je, samo mi se čini da si malo subjektivan. I ja sam često, ali bolje vidim druge.

U redu je što si prekinuo, ako te nerviralo. Uvek kažem, ima toliko dobrih knjiga koje će nam pružiti zadovoljstvo, i ne treba da trošimo vreme, na one koje nam ne leže.

Naravno, tacno je i to sto ti kažeš. Mozda i ja jesam subjektivan, ali ni ne kazem da ti ljudi u logorima nisu stvarno patili, mozda su imali i vece muke od lepljenja prasnjavog cementa za obrve ( :D ) ali kod mene je prevladao utisak koji sam vec napisao u gornjem postu
 
Ja sam završila Vreme divljih orhideja, Nikol Foseler. Trebalo mi je nešto lakše da čitam u ovom periodu, pa sam čitala ovu knjigu, ali nije mi naročito legla. Ljubavna je, ali priča je već ispričana toliko puta, šablonska. Glavna junakinja iz dobre kuće, zaljubljuje se u nekog ko nije iz njenog staleža, ostaje trudna s njim a udaje se za drugog... Putevi im se ukrštaju i tako...

Naredne dve nedelje neću čitati jer imam nešto za posao da radim i učim (ne mogu više da učim:(), ali mislim da će naredna koju ću uzeti kad budem imala vremena biti Samarkand.

- - - - - - - - - -

Jako mi se sviđa ćaskanje vaše od prethodnih dana:D Volim kad je tako:D
 
Čitam Barkera, priče iz njegovih višetomnih zbirki Knjige krvi, čitao sam te priče kao klinac, kada sam obožavao horor književnost, sad sam poželeo da ih se podsetim i da vidim da li su izdržale probu vremena i mog čitalačkog iskustva vrhunske književnosti u međuvremenu, i većina priča prolazi probu, nema sumnje Barker je kvalitetan žanrovski pisac, pogotovo u svojoj ranoj fazi, kasnije je postao previše komercijalan, nažalost oboleo od "bestseleritisa" kao i većina drugih odličnih žanrovskih pisaca.
 
Poslednja izmena:
Naravno, tacno je i to sto ti kažeš. Mozda i ja jesam subjektivan, ali ni ne kazem da ti ljudi u logorima nisu stvarno patili, mozda su imali i vece muke od lepljenja prasnjavog cementa za obrve ( :D ) ali kod mene je prevladao utisak koji sam vec napisao u gornjem postu

Jbg, Herta Miler, iako je etnička Njemica, ipak je rođena u Rumuniji, na Balkanu. A na Balkanu, narodi su operisani od empatije, samo njihove rane bole, samo njihove žrtve treba da se pamte, samo zločinci koji su njima krivi zaslužujuu najteže kazne itd. Druga krajnost je da poslije Aušvica niko više ne smije da se žali, a posebno Nijemci ne smiju da pisnu da se neko o njih ogriješio. Istina je, kao i obično, negdje na sredini, ali niko sa Balkana ne ide sredinom...

Nisam je čitao (i ne namjeravam), ali mislim da se slava Herte Miler više zasniva na tome što je svijetu otkrila još jednu grupu žrtava, i to žrtava komunizma (što je uvijek zgodno), nego na nekim književnim bravurama. Ali dobro, ni prvi ni posljednji put da neko takav dobije Nobelovu nagradu.
 
Kako prelep jesenji dan.

Čitala nisam ništa, došla mi mama u posetu, išle smo u Muzej Savremene Umetnosti koji me prijatno iznenadio ( namerno sam izbegla da ga posetim u onom periodu kada je ulaz bio besplatan jer se ježim gužvi). A i smatram da je cena od 300 dinara smešna. No danas nas je opet dočekao besplatan ulaz povodom praznika što je bio lep gest i neočekivan. Nije bilo gužve tako da je bilo vrlo savršeno.
Prostor je prelep, otkrila sam štošta novo i lepo a i ceo onaj park oko muzeja sređuju i već sada je vrlo ugodno za šetanje.

Posle tura Knez Mihajlovom, ona beda od ukrasa novogodišnjih što su hvala bogu pookačili još u oktobru pa im je već sada pola lapmpica pocrkalo..do decembra će možda koja i ostati ...

Sve u svemu divan dan..sutra ću da nadoknadim čitanje uz kafu i pitu od bundeve.
 
Kako prelep jesenji dan.

Čitala nisam ništa, došla mi mama u posetu, išle smo u Muzej Savremene Umetnosti koji me prijatno iznenadio ( namerno sam izbegla da ga posetim u onom periodu kada je ulaz bio besplatan jer se ježim gužvi). A i smatram da je cena od 300 dinara smešna. No danas nas je opet dočekao besplatan ulaz povodom praznika što je bio lep gest i neočekivan. Nije bilo gužve tako da je bilo vrlo savršeno.
Prostor je prelep, otkrila sam štošta novo i lepo a i ceo onaj park oko muzeja sređuju i već sada je vrlo ugodno za šetanje.

Posle tura Knez Mihajlovom, ona beda od ukrasa novogodišnjih što su hvala bogu pookačili još u oktobru pa im je već sada pola lapmpica pocrkalo..do decembra će možda koja i ostati ...

Sve u svemu divan dan..sutra ću da nadoknadim čitanje uz kafu i pitu od bundeve.


Je l' da da je mnogo lep, i spolja i iznutra? Ja sam zbog posla bila u muzeju oko mesec dana pre otvaranja, još nisu uneli uneli postavku,sve je bilo prazno, čisto, novo, divno... Lepo su ga osmislili još onomad, a sad je baš lepo podmlađen. :)
 
Da vas sve pozdravim, mili moji!
A ja nemam vremena, ni mira za citanje... :(
Ljudi moji, kad nisam mogla da dovrsim "mog" Stivena Kinga, jednostavno mi je stivo bilo dosadno.
Tako predvidivo, nisam mogla.
Pre to nisam radila, to da prekidam citanje neke knjige, ali moram sada, ima toliko knjiga koje me cekaju... a vremena nemam bas puno da bih citala nesto sto me ne ispunjava i ne drzi mi paznju.
 
Da vas sve pozdravim, mili moji!
A ja nemam vremena, ni mira za citanje... :(
Ljudi moji, kad nisam mogla da dovrsim "mog" Stivena Kinga, jednostavno mi je stivo bilo dosadno.
Tako predvidivo, nisam mogla.
Pre to nisam radila, to da prekidam citanje neke knjige, ali moram sada, ima toliko knjiga koje me cekaju... a vremena nemam bas puno da bih citala nesto sto me ne ispunjava i ne drzi mi paznju.

oboleo od "bestseleritisa" kao i većina drugih odličnih žanrovskih pisaca.

Da citiram Bodrijara, očigledno ista bolest ;)


Ja sam skinula tri sezone Dauntonske opatije. Noćas sam odgledala prvu epizodu (i jutros - delove koje sam prespavala :zzzz:, i sad čekam da muž ode na pecanja, a ja da se namestim ispred TV-a, gledam i peglam. A to znači i - ništa od čitanja.
 
Htela sam još ranije da gledam Dauntonsku opatiju, ali nekako je uvek bila u terminima koji meni nisu odgovarali, tako da je nisam gledala. Davala se na nekoliko naših kanala, pa i na HRT-u (mislim?), ali nije mi se dalo da to pogledam kako treba. Mogla bih to ove zime da nadoknadim. Volim serije/filmove/knjige tog tipa.
Razmišljala sam da uskoro opet gledam Put za Ejvonli. Ne znam samo kad ću sve da stignem.

Za nešto manje od mesec dana mi je rođendan, a to znači da ću u Laguni imati popust na tri knjige od 40%. I častiću sebe i rešila sam da kupim Pijev život (Jan Martel), Male uspomene (Saramago) i Neimarovog šegrta (Elif Šafak) (ovu knjigu sam čitala ali hoću da je imam; divna je, bajka). Ne znam da li ću ići na Noć knjige, možda čak i ne (doduše ima još vremena za odluku).
Probaću sledeće godine da čitam što više, ne bih li smanjila svoju nepročitanu gomilu.. Mada, ja i pozajmljujem knjige tako da će nepročitanog uvek biti (pre neki dan sam pozajmila Priču o novom prezimenu (Elena Ferante), Stoner (Džon Vilijams) i Kuću na ivici noći (Ketrin Baner)). Naredne dve nedelje neću čitati, a možda sam mislila da kad krenem sa čitanjem uzmem Samarkand (Amin Maluf). Kanim se dugo da to pročitam ali nikako. Kako stvari stoje, možda ću ove pozajmljene tek naredne godine čitati. :)
 
Pijev zivot je medju prvih pet mojih favorita procitanih tokom 2017.
Zaljubila sam se u tu knjigu.
Korice najnovijeg izdanja su fenomenalne.
Eto i korice knjige su mnogo bitne, ilustracija tigra ubija moju depresiju.
Sta mi preporucujete sledece?
Elifa Safaka sigurno ne mogu da nadjem u biblioteci, tj. Neimarovog segrta?
Da li je to nova knjiga?
 
Zašto skačem – Naoki Higašido, Laguna 140 str.

Kada sam onomad pročitala nekoliko prvih strana u busu, ova knjiga mi se učinila vrlo lepom i čitljivom. No međutim.

Stigla sam do polovine ove tanušne knjižice i batalila. Lik u knjizi sve vreme odgovara na razna pitanja koja bi svako od nas postavio osobi sa autizmom kada bi sa njom bio u kontaktu, ali meni odgovori ne zvuče kao odgovori autistične osobe. Već kao odgovri osobe koja je najpre bila ne-autistična (dakle ima to neautistično iskustvo) pa onda postala autistična i sada vidi svet i ovoim drugim/našim očima. Što je naravno nemoguće.

Sve to me onda navodi da pomislim da je ovo pisala osoba (recimo majka) deteta sa autizmom.
Pokušala je da nam objasni neke stvari koje je htela-ne htela shvatila i iskusila.

Moguće je da je nekome pomogla, da je neko pronašao odgovor koji mu je bio potreban... ali žao mi je, meni knjiga nije bila interesantna.

- - - - - - - - - -

I ja kao i Del Pjero imam grižu savesti zbog ovakvog utiska :rumenka:

- - - - - - - - - -

Utisak o knjizi mi skoro prevazilazi br. strana koje sam pročitala :whistling:
 
Krenuo sam da citam Famu o biciklistima, od Basare. I, prvo sto moram da pitam, nakon 20-30 procitanih strana , sta bulazni on ovde? :) Relikvije, jezeljikeva predskazanja, vavilonske kule...

Screenshot_2.png


Ako ce da nastavi u ovom stilu i u nastavku knjige, moze samo da padne X -- shift+delete :)
 
Ja tu nisam čitala, ali ovde su je baš hvalili i preporučivali za "upoznavanje" sa Basarom. Čitala sam neke druge, pa čim ih je bilo više, računam - svidelo mi se. Ali me, kao što sam već ovde pisala, dotukao Uspon i pad Parkinsonove bolesti, tako da sam s Basarom završila. Razmišljala sam u to vreme, kad se pisao o Biciklistima da uzmem i to da pročitam, ali posle ovog odlomka - neću. I mislim da nećeš ništa bitno u životu propustiti, ako preskočiš Basaru.
 
Ja sam tu knjigu u svoje vreme (davno, davno) batalila.
A sada vidim i zašto :)

I ja sam je ostavila, isto poodavno. Videla sam ovde, što Bi reče, dosta pozitivnih utisaka o njoj, ali nemam živaca da ponovo pokušavam. Možda jednog dana, ali sumnjam.

A, isti je slučaj i sa ovom Zašto skačem. Pokušala sam pre nekih mesec dana, ali pre nego što sam započela sa čitanjem, pregledala sam knjigu, videla naslove poglavlja, pročitala uvod, sve ono što se može onako brzinski. I zatvorila, nije to za mene.
 
Kako nece propustiti?! Pa Basara se upisuje medju nase najvece postmoderniste! Moze da se ne dopadne ali mora se probati, razmotriti vise puta... Jezik u odlomku je arhaican sa razlogom. Na citaocu je da strukturu romana ''razbije'' i sebi prokrci put.
 
Kako nece propustiti?! Pa Basara se upisuje medju nase najvece postmoderniste! Moze da se ne dopadne ali mora se probati, razmotriti vise puta... Jezik u odlomku je arhaican sa razlogom. Na citaocu je da strukturu romana ''razbije'' i sebi prokrci put.

Nisam htio da se javljam dok ne vidim da li ima još neko kome se dopada Fama o bicklistima. Meni je to bila osvježavajuća i zabavna knjiga. Naravno, nije baš svakodnevna literatura u pitanju, potrebno je uložiti malo truda u čitanje. Basara se poigrava jezikom i referencama, kao i svaki postmodernista.

A i ne znam čemu toliko čuđenje ovim odlomkom. Valjda ste čitali Bibliju tu i tamo.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top