A što se tiče erotike.... kao i krimići. Može da bude dobra, a može da bude i dosadna. Ne mogu da se setim da pamtim neke dobre opise koji su me npr. uzbudili ili mi bili lepi. Ali pamćenje knjiga mi i inače nije jača strana. Nisam shvatila ni pomamu za Pedeset nijansi sive. Počela sam da čitam i da budem iskrena, nisam ni stigla do erotike, toliko mi je početak bio dosadan i besmislen. Možda je trebalo da ga preskočim i požurim do konkretnog. Doduše, uvek mogu, imam je u elektronskom obliku. Ali toliko dobrih i smislenih knjiga ima, da mi je zaista žao da trošim to malo vremena što imam na čitanje tako nečeg.
Čitala sam svojevremeno Crven ban i to mi je ok, prava narodna poezija, Zvonimira Majdaka, da se nadovežem na post Hambertove mlade. Od Anais Nin sam čitala Henri i Džun. Gledam u svoj notes, nemam ni ubeležen datum završetka, verovatno je nisam ni završila, što jasno govori koliko mi se svidela.
A šta si htela da kažeš time da nije bilo ničeg osim radija, RTS-a 1 i 2... da smo zato čitali erotske knjige? Pa ne, nismo. Više smo se bavili samim seksom. Za šta sad mladi ljudi nemaju vremena od silnih mobilnih uređaja, skidanaj filmova, igranja igrica, gledanja raznih tutorijala, ili šta se već radi,