Ja sam čitala
LJuljašku daha (ili disanja, kako piše u ovom tekstu) i meni se dopala. Život u logoru, ljudska patnja, nada, borba za goli život. Nisam primetila da je književno lošije od drugih aktuelnih pisaca. I na spisku mi je
Čovek je veliki fazan na ovom svetu, (po preporuci Krasuljka, ako se dobro se sećam) što ću pročitati kad mi se ukaže prilika.
A iz ovog teksta ja sam shvatila da su kritičari koji su protiv nje, to samo zato što njihovi puleni nisu dobili Nobela. Ameri listom i u svemu smatraju da pošto su oni najveća zemlja treba da imaju najviše pobednika u svemu. Pa kako su samo mrzeli naše tenisere kad ih je bilo troje u prvih 10. "Nije u redu da tako mala zemlja ima toliko predstavnika na velikim turnirima", neko je rekao.
Ne zagovoram ja sada da je baš ona trebalo da dobije Nobela, kao što možda nije trebalo ni ovaj Išiguro, ali brate, nije trebalo ni Dilan, ni Murakami, koji jeste popularan. Pa popularna je i Danijela Stil. (Filipa Rota nisam čitala - čitaću!)
Možda ipak ima neki svemirske pravde da pisci na manjih jezicima dobijaju nagrade da se popularizuju. Ovi veliki to mogu i sami. Toliki je uticaj Amerike i engleskog jezika, kao da drugi ne postoje.
E sad to, što je Milerova rekla u tom razgovoru, a što sam ja pročitala prepričano, a mediji tako izvlače iz konteksta i tumače na svoj način, da ja ne znam da li je ona to rekla ili nije, jer je nisam čula svojim ušima (a i da jesam ne bih razumela

), to mi je delovalo kao da je portparolka Nato pakta.