1.
Moj pas Glupi, Dzon Fante
Odlicna knjiga, volim kako Fante pise. Ova je o porodici, deci koja rastu i odlaze, puna je humora ali onakvog kakav volim - spontan a ne nametljiv sa namerom da podidje citaocu.
2.
Post Office, Bukovski
Mislim da ne treba pisati posebno o ovome

3.
Ubistvo patrijarha, Markes
Savrsena, odmah sam pozelela da citam sve od Markesa iznova.
4.
Brodolom, Tagore
Meni se uopste nije svidela, zaplet fazon spanske serije, stil prost...
5.
Umetnost voznje po kisi
Simpaticna knjiga
6.
Cudo u Poskokovoj dragi Ante Tomic
Pominjana vec na temi, dobar humor i nesto malo drugacije od svega sto sam skoro citala.
7.
Pereira tvrdi da, A.Tabuki
Mnogo mnogo mi se svidela!
8.
Francuska svita, I.Nemirovska
Ova knjiga mi se posebno dopala od svih koje sam procitala ove godine. Knjiga o zivotu u ratu i izolaciji (i pisana od strane osobe koja je u svemu tome ucestvovala i rat nije prezivela), a toliko puna zivota. Knjiga kojoj je rat samo okvir a sastoji se od niza sitnih zivotnih epizoda i pokazuje koliko je zivot iznad svega, koliko se ljudi i u ratu vole, mrze, svadjaju, zabavljaju, opterecuju istim glupostima kao i u mirno doba i td. Bila sam fascinirana i tokom citanja a i kasnije. Knjiga ima i poveci predgovor (bez kojeg se knjiga ne bi dozivela toliko jako).
Mislim da Pahuljica nije htela da plati knjigu 500 dinara a ja opet mislim da ova vredi i vise.
9.
Osmeh zene
Limunadica ali ok za jedno popodne i za one koji vole Pariz, malo recepata, malo francuske muzike, neku romansicu...
10.
Dani zaborava, Elena Ferante
Sasvim realno opisano prezivljavanje raskida od strane jedne zene. Sav onaj bes, depresija, nemogucnost da se nastavi sa zivotom, da se brine i o sopstvenoj deci... A onda se ispliva iz svega toga jer se emocije ne skrivaju pod tepih i radi se na sebi.
Tako da bih ja nju preporucila za faze emotivnog kraha a nikako Jedi, moli, voli koja mi je bila skroz onako.
11.
Danci i stranci
Knjiga koja je vise kao zbir blog clanaka o zivotu jedne troclane hrvatske porodice na privremenom radu u Danskoj. Ja volim da citam o tudjim iskustvima adaptacije na novu zemlju i meni je bila zabavna, plus sam saznala pregrst stvari koje su mi delovale skroz neverovatno za Dansku.
E onda sam se navukla na audio knjige da ne gubim uzalud vreme do posla i nazad x 2 dnevno.
Prvo sam preslusala
Do poslednjeg daha od Serbedzije, sto me skroz bacilo u yugo nostalgiju. Nije losa knjiga, nema tu nekog posebnog stila, ali ima epizoda iz zivota ljudi koji su nam svima poznati, i ima cak i par vrlo lepih citata.
Potom
Cast, Elif Safak, i bas mi se dopala za razliku od Istanbulskog kopila. Valjda mi je tema lakse pala. Svidelo mi se to prebacivanje iz proslosti u sadasnjost, iz jedne zemlje u drugu, prica koju ispreda vise glasova...
Kamenje predaka o Africi i zenama u jednoj porodici..nije dobra audio verzija, sve prica isti glas i istim monotonim tonom, a u knjizi je toliko razlicitih pripovedaca...Tako da mi je utisak onako a svesna sam da bi bio bolji ako dodjem do papirne verzije. Neko je bas hvalio ovu knjigu ovde.
I danas sam dovrsila slusanje "Nestala" za koju sam ocekivala da ce biti nesto posebno, em su njih dvoje skroz ludi em knjiga za moj ukus nema neku posebnu vrednost.;