Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Evo prve ture mojih u skorije vreme pročitanih knjiga:

Majka je samo jedna, Mikloš Vamoš (Laguna). Odlična knjiga, mnogo je veći utisak ostavila na mene nego njegova “Knjiga očeva”, ali je zaista tragična. Lamar draga moja, ti si me potpuno pogrešno navela da pomislim da je reč o komičnoj knjizi, ali mi je drago što sam je uzela rukovođena time i ipak je pročitala. Reč je majci dvoje odraslih ljudi koja je decenijama bolesna od bipolarnog poremećaja, tzv.manično-depresivne psihoze. Pri tome, stari, i ima pravo da oštrije i drugačije sagledava svoju decu, svoj život, svoja prava, svoje želje. Ta slika njenog stanja je izvedena izvanredno. Već na osnovu stila kojim priča i razmišlja prepozna se u kojoj je fazi, i tu je zaista piščevo umeće došlo do izražaja. I mislim da je odličan uvid za nekoga ko nikad nije razgovarao sa osobom bolesnom od tog poremećaja (a nije toliko redak) u njihov intimni svet, razmišljanja, i koliko je to zapravo teška bolest za sve, čak i kad se spolja čini, naročito kad je u maničnoj fazi, da je to sve u stvari šašavo i veselo. Takođe, ta majka je u stvari vrlo inteligentna žena pa je time zanimljivije, ali i tragičnije, slušati njen glas (naizmenično su poglavlja gde ona govori u prvom licu i ona o njenom sinu, ali ona su meni bila manje ubedljiva i upečatljiva). U svakom slučaju, najtoplija preporuka i veoma, veoma prijatno iznenađenje.

Putnik i mesečina
, Antal Serb (Stubovi kulture). Hvala Wild na preporuci, prosleđujem preporuku. Podsetila me je na romane Štefana Cvajga kojeg sam mnogo volela kad sam bila u gimnaziji. Isto to vreme, između dva rata, neka fina građanska dekadencija, "svetski bol" koji muči glavne junake, koji se nekako vrte, grizu sebe i druge i trude se da se pronađu a ne znaju kako, a sve je nekako "u rukavicama", vrlo fino i kulturno. Ovde je reč o glavnom junaku koji polazi sa svojom novom ženom (preoteo ju je od njenog prethodnog muža) na bračno putavanje u Italiju gde se jednom prilikom nađe sa svojim školskim drugom koji ga podseti na ljubav njegove mladosti o kojoj dugo nije čuo ništa, o zajedničkom bliskom prijatelju koji se tada, na kraju gimnazije ubio i još jednom koji se zaredio u manastiru. To ga tera da se u mislima vrati na taj period života i da počne ponovo da traga za
svojim tadašnjim željama i preokupacijama. Sav je nesnađen, introspektivan, fin ali ne dao ga bog nekom za partnera :) Lepa knjiga iz nekog drugog vremena, vrlo mi je prijala.

Život je uvek u pravu
, grupa autora (Laguna). Još jedna od onih lepih tematskih antologija svetske priče koje uređuje Ljubica Arsić. Možda je pobacila kao književnica ali mnogo volim i njene kritike u "Blic knjizi" i ove antologije. Ovde su priče koje govore o životnoj radosti i mislim da joj je ovo bio najteži zadatak da odabere, jer i životna radost ima mnogo oblika, i nekad tek kad se zamislim na kraju priče, shvatim šta je videla u njoj. Nisu sve vrhunske (za mene) ali ima ih dovoljno na koje sam potpuno "pala", a to znači da se već isplatila. Mada mi onaj "Tanjir pun reči" i dalje ostaje u vrhu među ovim zbirkama.

Protiv vetra, Anheles Kaso (Dereta). Ne znam da li je ova knjiga na Deretinoj akciji ali ako jeste preporuka je od mene. Govori o jednoj jakoj ženi, iz malog sela na Zelenortskim ostrvima (bivša portugalska kolonija, u Atlantiku, blizu zapadne afričke obale. Odatle je Sesarija Evora) i njenom životnom putu, kako se (iz)borila za ono što je želela, čak i kada bi na tom putu neko drugi lako stao i niko čak ne bi to mogao ni da zameri. Lepo je ispričana i pre svega, lik te glavne junakinje je vrlo životno dat. POsle sam u pogovoru videla da joj se autorka zahvaljuje baš tim imenomm pod kojim je u knjizi, tako da je moguće da ju je zaista takvu poznavala. Pošto mi je majčinstvo još uvek sveže iskustvo, vrlo sam osetljiva na te teme pa je možda i zato ostavila tako snažan utisak na mene.

Tri života, Žoao Tordo (Dereta). Isto fina knjiga. Podsetila me je malo na priče Edgara Alana Poa, ima neki blagi šmek gotičke misterije, a pritom se događa u Portugalu :)Glavni junak počinje da radi za jednog starog čoveka koji ima neku tajanstvenu agenciju u koju dolaze tajanstveni klijenti. Ubrzo nakon što počne da radi za njega i u privatnom životu glavnog junaka se događaju velike promene pa će on narednih mislim 10 godina jureći po svetu što da bi se oslobodio utvara prošlosti, što da bi razrešio sam sebi neke od tih nekadašnjih tajni. Možda je se neću sećati za dve godine, ali sam uživala dok sam je čitala i nisam je ispuštala iz ruku dok je nisam završila.
 
Ima li neka devojka ideju kako da dodjem do Kci direktora cirkusa?
Ima li je na pdf-u neko?

Proguglala sam i nisam nasla u pdf-u, verovatno si ti isto vec uradila.
Ja sam je uzela iz biblioteke.
Knjiga je .... not my cup of tea.
Ne znam kako najbolje da objasnim.
Jeste zanimljiva, jeste neobicna, najvise mi se dopada prva trecina.
Odlicno osmisljena. Jasno mi je zasto se ljudima mahom mnogo svidi.
Ne znam kako bih se izrazila, a da ne otkrijem previse. :roll: :mrgreen:




Nego, otkrijte mi foru sa reputacijama! Nista mi nije jasno. Podelis nekoliko, tebi isto podele nekoliko i onda vise ne moze. Treba da dam drugim osobama, dok ne budem mogla da se vratim na iste ili sta? :think:
 
Evo još malo, pa mi ostaje još pet komada za neki drugi dan :) Ljubim vas sve :kiss:

Vrata, Magda Sabo (Globosino Aleksadrija). Vođena nekolikim preporukama odavde uzela sam je iako, priznajem, s negativnim predubeđenjem prema kući koja ju je objavila (ipak, pošto su to uglavnom knjige koje su ranije objavljivane ovde, rešila sam da izboru ne pridajem pažnju). Bila mi je teško razočarenje. Govori o ženi koja ju sama Magda Sabo angažovala da joj čisti kuću i pravljena je kao svojevrsni portret te žene, Emerance, i njenog odnosa sa autorkom. Vidi se namera da se Emeranca predstavi otprilike na kraju kao svojevrsni anđeo na zemlji, mnogo dobra žena, a ja sam videla dve histerične žene, jednu stariju i jednu mlađu, svaka sa svojim velikim nerazrešenim psihološkim bagažom kako se međusobno trvu i to je kao ljubav. Možda jeste, ali ljubav teških, neurotičnih, napornih žena. Svaki odnos te Emerance sa nekim drugim likom, počev o jednog psa (koji je vidim posle po reakcijama kao priča za prolivanje suza) do prijateljica opterećena je njenom teškom ličnošću, neshvatljivim besnim reakcijama (u stvari shvatljivim imajući u vidu njen životni put, ali i dadlje ne nešto što bi trebalo da zasluži aplaz a pisano je tonom da se taj aplauz očekuje). Recimo, ne bih preporučila Lamar koja ima kucu koju voli. Ovaj pas u priči obožava tu Emerancu ali ona ga na primer jednom tako jako prebije da mu je slomila rebro i to zato što je bila besna zbog nečega što s kucom nije imalo veze. I posle je kao dirljivo što joj pas to nije zamerio već joj je i dalje bio slepo odan! I kraj je isto sentimentalan mada možda najbolji deo knjige. Sve u svemu, baš nije "moja" knjiga. Ne znam kako ju je Wild doživela, bila joj je svojevremeno na "mađarskom spisku" :)

Beli kralj, Đerđ Dragoman (Evro-Giunti). Ovo je recimo, knjiga od koje nisam imala apsolutno nikakva očekivanja. Dobila sam je pre par godina i sad sam rešila da je pročitam, dok sam u "mađarskom fazonu", pošto je autor Mađar iz Rumunije. Odlična je knjiga. Govori o dečaku od nekih 10-11 god. koji odrasta u izrazito represivnom režimu, tipa Čaušesku ili Staljin, a možda i kod nas iz prvih godina posle rata. Zaista je knjiga o odrastanju ali se lepo iz njegovih očiju sagledava i okuženje i kako se ono projektuje na dečje igre, ratove između dečačkih susednih klanova, odnose u školi između đaka i nastavnika i naročito porodične odnose. Njegovog oca na početku knjige odvode na kako on misli more, a u stvari na prinudni rad sa koga ne znaju kad će ga pustiti. Tako je mnogo šta prelomljeno i kroz njegovu veoma dirljivu brigu za majku i to što mu otac mnogo nedostaje. Sve je vrlo fino izvedeno. Knjiga je sastavljena od 12 priča, kao crtica iz njegovog života, i baš je ostavila snažan utisak na mene. Topla preporuka za Wild, ali i ostale kojima se čini primamljvim, naravno.

Ugovor s Bogom, Huan Gomes-Hurado (Laguna). Šablonski triler a la Den Braun. Nijedan jedini originalan element zapleta ni likova. Potpuno zaboravljivo.

Žensko zaveštanje
, Karol Martinez (Odiseja). Vrlo, vrlo prijatno iznenađenje. Posebno mislim da bi se dopala našoj Esteriti i Kaneliti :) Priča je o jednoj neobičnoj majci pet kćerki i jednog sina, njenom životnom putu i posle reperkusija njenih odluka i okolnosti iz života na živote svake od ćerki. Pisana je u maniru porodične sage, neke koja se priča starinski, uz vatru i kuvano vino, uveče. Ima i sasvim malčice bajkovitog ali tako da ne narušava priču, naprotiv, daje joj lep šmek. Uživala sam dok sam je čitala. Topla preporuka.
 
I da ne zaboravim, sa Deretine akcije, pored ovih koje samo skorije ovde već preporučivala, preporučila bih i Usamljenost prostih brojeva, Paolo Đordano i Zadnja stanica, Džej Parini.
Dan pčela sam pre nekog vremena uzela iz biblioteke jer sam još prošlog sajma htela d aje kupim i dobro je što nisam, mnogo je glupa knjiga. Pročitala sam trećinu i htela da ostavim, pročitala kraj i videla da nije glupo što sam htela da je ostavim :) Opet naravno, u pitanju su moji utisci, ne mora na svakog da se isto odnosi.
 
Vrata, Magda Sabo
(Globosino Aleksadrija). Vođena nekolikim preporukama odavde uzela sam je iako, priznajem, s negativnim predubeđenjem prema kući koja ju je objavila (ipak, pošto su to uglavnom knjige koje su ranije objavljivane ovde, rešila sam da izboru ne pridajem pažnju). Bila mi je teško razočarenje. Govori o ženi koja ju sama Magda Sabo angažovala da joj čisti kuću i pravljena je kao svojevrsni portret te žene, Emerance, i njenog odnosa sa autorkom. Vidi se namera da se Emeranca predstavi otprilike na kraju kao svojevrsni anđeo na zemlji, mnogo dobra žena, a ja sam videla dve histerične žene, jednu stariju i jednu mlađu, svaka sa svojim velikim nerazrešenim psihološkim bagažom kako se međusobno trvu i to je kao ljubav. Možda jeste, ali ljubav teških, neurotičnih, napornih žena. Svaki odnos te Emerance sa nekim drugim likom, počev o jednog psa (koji je vidim posle po reakcijama kao priča za prolivanje suza) do prijateljica opterećena je njenom teškom ličnošću, neshvatljivim besnim reakcijama (u stvari shvatljivim imajući u vidu njen životni put, ali i dadlje ne nešto što bi trebalo da zasluži aplaz a pisano je tonom da se taj aplauz očekuje). Recimo, ne bih preporučila Lamar koja ima kucu koju voli. Ovaj pas u priči obožava tu Emerancu ali ona ga na primer jednom tako jako prebije da mu je slomila rebro i to zato što je bila besna zbog nečega što s kucom nije imalo veze. I posle je kao dirljivo što joj pas to nije zamerio već joj je i dalje bio slepo odan! I kraj je isto sentimentalan mada možda najbolji deo knjige. Sve u svemu, baš nije "moja" knjiga. Ne znam kako ju je Wild doživela, bila joj je svojevremeno na "mađarskom spisku" :)

Vidim ja nešto mi poznato, a u stvari sam čitala/slušala/gledala o filmu http://film.krstarica.com/l/filmovi/vrata/ i zainteresovao me je.
Ja volim Helen Miren, pa sam spremna da odgledam bilo šta gde glumi. A i uvek je manja šteta potrošiti 2 sata (u ovom slučaju 97 minuta) na film nego nekoliko dana (u mom slučaju) na knjigu.

Ja čituckam Pedeset nijansi sivo :rumenko:, nisam još stigla do konkretnog.
 
Dano
kao i uvek - detaljni i odlicni komentari :worth: Bas si me zainterosvala posebno sa Protiv vetra i Tanjir pun reci. Sad sam malo gledala po netu,
ova druga je zbirka prica o porodici..? :think:

Sad mi je palo na pamet da preporucim Heseovu zbirku Srecan je onaj ko ume da voli, zbirka njegovih radova o ljubavi a neki su i prvi put objavljeni u toj knjizi.Odlicna je.
Evo jednog citata
Што сам бивао старији, све мање су ме испуњавала ситна задовољства која ми је живот пружао и све јасније сам схватао где треба тражити праве изворе радости и смисла. Научио сам да бити вољен не значи ништа а да је волети све, да је способност да осећамо оно што даје вредност и лепоту нашем постојању. Где год би се на земљи појавило оно што се може назвати срећом, било је саткано од емоција. Новац није ништа, моћ није ништа. Многи имају и једно и друго, а ипак су несрећни. Лепота није ништа, видео сам лепе мушкарце и лепе жене који су били несрећни упркос својој лепоти. Ни здравље није све; свако је здрав ко се тако осећа; било је болесника пуних воље за животом који су венули мучени страхом од патње. Али срећа је увек била тамо где је неко умео да воли и живео за осећања; ако их је неговао, ако их није газио и потискивао, она су му доносила задовољство. Лепота не пружа радост ономе ко је поседује, већ оном ко уме да је воли и да јој се диви.

Има различитих осећања, али то је само привид, у суштини, она су сва – једно. И воља је, на пример, једно од њих. Али за мене је и то љубав. Срећан је ко уме да воли. Љубав покреће нашу душу, у њој проналази своје биће и свој живот. Срећан је, дакле, само онај ко уме да воли. Али волети и желети није исто. Љубав је жеља која је постала мудра; љубав не жели да поседује, жели само да воли. Зато је био срећан филозоф који је љубав према свету неговао у својим мислима и на тај начин увек нешто ново сазнавао. Али ја нисам био филозоф.

До среће не воде ни морал ни врлина. Знајући да само врлина коју носим дубоко у себи може да ме учини срећним, како могу да прихватим врлину која ми је туђа? Једна ствар ми је ипак јасна: заповест љубави, није важно да ли је проповеда Христ или Гете, свет је потпуно погрешно протумачио! То уопште није била заповест. Не постоје заповести. Заповести су истине које учен човек преноси незналици на начин који овај може да разуме. Заповести су истине погрешно конципиране. Основа сваке мудрости је ова: срећу доноси само љубав. Ако сада кажем "Љуби ближњега свога!" то је већ доктрина. Можда би било исправније рећи: "Воли себе као ближњег свог!" Можда је била првобитна грешка била у томе што се увек полазило од ближњега…

У дубини своје душе ми желимо срећу, једну благотворну хармонију са оним што нас окружује. Кад год наш однос с другим бићем не почива на љубави, тај склад се не успоставља. Није наша дужност да неког волимо, али је наша дужност да будемо срећни. Само смо због тога на овом свету. Али с наметањем дужности, с поукама и заповестима тешко да ћемо усрећити једни друге, јер то ни нас не чини срећнима. Човек може да буде "добар" само ако је срећан, ако у њему влада склад. Ако воли.
 
Vidim ja nešto mi poznato, a u stvari sam čitala/slušala/gledala o filmu http://film.krstarica.com/l/filmovi/vrata/ i zainteresovao me je.
Ja volim Helen Miren, pa sam spremna da odgledam bilo šta gde glumi. A i uvek je manja šteta potrošiti 2 sata (u ovom slučaju 97 minuta) na film nego nekoliko dana (u mom slučaju) na knjigu.

Ja čituckam Pedeset nijansi sivo :rumenko:, nisam još stigla do konkretnog.

Videla sam i ja posle knjige da ima taj film i takođe mnogo volim i cenim Helen Miren. MOžda je film i bolji od knjige ako je manje sentimentalan a neki postupci izbačeni pa neki drugi jače osenčeni. Hoće to da se desi u rukama dobrog reditelja i glumaca a kad se adaptira osrednja knjiga. Baš kaži kakav je ako budeš gledala film. Ja nemam vremena, mislim da od proletos nisam ništa pogledala (očito čitam u to vreme:)

A za Sivo, već sam rekla, kad dođeš do konkretno ubrzo shvatiš da je jednako naivno i bezveze kao ono prethodno nekonkretno. A kad započneš 150-ti dijalog glavne junakinje sa njenom "unutrašnjom boginjom" i dođeš do milionitog brzinskog orgazma izazvanog samim prisustvom objekta njene nerazumljivo zašto ljubavi, bićeš spremna da baciš knjigu u recycle bin gde joj je i mesto.

- - - - - - - - - -

Dano
kao i uvek - detaljni i odlicni komentari :worth: Bas si me zainterosvala posebno sa Protiv vetra i Tanjir pun reci. Sad sam malo gledala po netu,
ova druga je zbirka prica o porodici..? :think:

Sad mi je palo na pamet da preporucim Heseovu zbirku Srecan je onaj ko ume da voli, zbirka njegovih radova o ljubavi a neki su i prvi put objavljeni u toj knjizi.Odlicna je.
Evo jednog citata
Што сам бивао старији, све мање су ме испуњавала ситна задовољства која ми је живот пружао и све јасније сам схватао где треба тражити праве изворе радости и смисла. Научио сам да бити вољен не значи ништа а да је волети све, да је способност да осећамо оно што даје вредност и лепоту нашем постојању. Где год би се на земљи појавило оно што се може назвати срећом, било је саткано од емоција. Новац није ништа, моћ није ништа. Многи имају и једно и друго, а ипак су несрећни. Лепота није ништа, видео сам лепе мушкарце и лепе жене који су били несрећни упркос својој лепоти. Ни здравље није све; свако је здрав ко се тако осећа; било је болесника пуних воље за животом који су венули мучени страхом од патње. Али срећа је увек била тамо где је неко умео да воли и живео за осећања; ако их је неговао, ако их није газио и потискивао, она су му доносила задовољство. Лепота не пружа радост ономе ко је поседује, већ оном ко уме да је воли и да јој се диви.

Има различитих осећања, али то је само привид, у суштини, она су сва – једно. И воља је, на пример, једно од њих. Али за мене је и то љубав. Срећан је ко уме да воли. Љубав покреће нашу душу, у њој проналази своје биће и свој живот. Срећан је, дакле, само онај ко уме да воли. Али волети и желети није исто. Љубав је жеља која је постала мудра; љубав не жели да поседује, жели само да воли. Зато је био срећан филозоф који је љубав према свету неговао у својим мислима и на тај начин увек нешто ново сазнавао. Али ја нисам био филозоф.

До среће не воде ни морал ни врлина. Знајући да само врлина коју носим дубоко у себи може да ме учини срећним, како могу да прихватим врлину која ми је туђа? Једна ствар ми је ипак јасна: заповест љубави, није важно да ли је проповеда Христ или Гете, свет је потпуно погрешно протумачио! То уопште није била заповест. Не постоје заповести. Заповести су истине које учен човек преноси незналици на начин који овај може да разуме. Заповести су истине погрешно конципиране. Основа сваке мудрости је ова: срећу доноси само љубав. Ако сада кажем "Љуби ближњега свога!" то је већ доктрина. Можда би било исправније рећи: "Воли себе као ближњег свог!" Можда је била првобитна грешка била у томе што се увек полазило од ближњега…

У дубини своје душе ми желимо срећу, једну благотворну хармонију са оним што нас окружује. Кад год наш однос с другим бићем не почива на љубави, тај склад се не успоставља. Није наша дужност да неког волимо, али је наша дужност да будемо срећни. Само смо због тога на овом свету. Али с наметањем дужности, с поукама и заповестима тешко да ћемо усрећити једни друге, јер то ни нас не чини срећнима. Човек може да буде "добар" само ако је срећан, ако у њему влада склад. Ако воли.

Jeste, Tanjir pun reči je isto tako tematska antologija raznih svetskih pisaca na temu porodice i braka, opet sagledavani iz različitih uglova. Tu ima nekih priča kojih se i dalje sećam bolje od mnogih romana koje sam pročitala.

A za "Srećan je ko ume da voli" se slažem da je lepa, čitala sam je u gimnaziji kad sam "otkrila" Hesea. Sećam se da sam imala i dva citata okačena na zid sobe, prepisana iz te knjige.
 
Moj se sin jedno vreme nije odvajao od Srećan je onaj mo ume da voli...:lol:
Dano, hvala za Usamljenost prirodnih brojeva. Možda me tvoj komentar natera da je što pre pročitam, imam je već 2-3 godine.:)
Imam i Kći direktora cirkusa, ali, daleko je Niš od Beograda...:(
 
Evo prve ture mojih u skorije vreme pročitanih knjiga:

Majka je samo jedna, Mikloš Vamoš (Laguna). Odlična knjiga, mnogo je veći utisak ostavila na mene nego njegova “Knjiga očeva”, ali je zaista tragična. Lamar draga moja, ti si me potpuno pogrešno navela da pomislim da je reč o komičnoj knjizi, ali mi je drago što sam je uzela rukovođena time i ipak je pročitala. Reč je majci dvoje odraslih ljudi koja je decenijama bolesna od bipolarnog poremećaja, tzv.manično-depresivne psihoze. Pri tome, stari, i ima pravo da oštrije i drugačije sagledava svoju decu, svoj život, svoja prava, svoje želje. Ta slika njenog stanja je izvedena izvanredno. Već na osnovu stila kojim priča i razmišlja prepozna se u kojoj je fazi, i tu je zaista piščevo umeće došlo do izražaja. I mislim da je odličan uvid za nekoga ko nikad nije razgovarao sa osobom bolesnom od tog poremećaja (a nije toliko redak) u njihov intimni svet, razmišljanja, i koliko je to zapravo teška bolest za sve, čak i kad se spolja čini, naročito kad je u maničnoj fazi, da je to sve u stvari šašavo i veselo. Takođe, ta majka je u stvari vrlo inteligentna žena pa je time zanimljivije, ali i tragičnije, slušati njen glas (naizmenično su poglavlja gde ona govori u prvom licu i ona o njenom sinu, ali ona su meni bila manje ubedljiva i upečatljiva). U svakom slučaju, najtoplija preporuka i veoma, veoma prijatno iznenađenje.

Putnik i mesečina
, Antal Serb (Stubovi kulture). Hvala Wild na preporuci, prosleđujem preporuku. Podsetila me je na romane Štefana Cvajga kojeg sam mnogo volela kad sam bila u gimnaziji. Isto to vreme, između dva rata, neka fina građanska dekadencija, "svetski bol" koji muči glavne junake, koji se nekako vrte, grizu sebe i druge i trude se da se pronađu a ne znaju kako, a sve je nekako "u rukavicama", vrlo fino i kulturno. Ovde je reč o glavnom junaku koji polazi sa svojom novom ženom (preoteo ju je od njenog prethodnog muža) na bračno putavanje u Italiju gde se jednom prilikom nađe sa svojim školskim drugom koji ga podseti na ljubav njegove mladosti o kojoj dugo nije čuo ništa, o zajedničkom bliskom prijatelju koji se tada, na kraju gimnazije ubio i još jednom koji se zaredio u manastiru. To ga tera da se u mislima vrati na taj period života i da počne ponovo da traga za
svojim tadašnjim željama i preokupacijama. Sav je nesnađen, introspektivan, fin ali ne dao ga bog nekom za partnera :) Lepa knjiga iz nekog drugog vremena, vrlo mi je prijala.

Život je uvek u pravu
, grupa autora (Laguna). Još jedna od onih lepih tematskih antologija svetske priče koje uređuje Ljubica Arsić. Možda je pobacila kao književnica ali mnogo volim i njene kritike u "Blic knjizi" i ove antologije. Ovde su priče koje govore o životnoj radosti i mislim da joj je ovo bio najteži zadatak da odabere, jer i životna radost ima mnogo oblika, i nekad tek kad se zamislim na kraju priče, shvatim šta je videla u njoj. Nisu sve vrhunske (za mene) ali ima ih dovoljno na koje sam potpuno "pala", a to znači da se već isplatila. Mada mi onaj "Tanjir pun reči" i dalje ostaje u vrhu među ovim zbirkama.

Protiv vetra, Anheles Kaso (Dereta). Ne znam da li je ova knjiga na Deretinoj akciji ali ako jeste preporuka je od mene. Govori o jednoj jakoj ženi, iz malog sela na Zelenortskim ostrvima (bivša portugalska kolonija, u Atlantiku, blizu zapadne afričke obale. Odatle je Sesarija Evora) i njenom životnom putu, kako se (iz)borila za ono što je želela, čak i kada bi na tom putu neko drugi lako stao i niko čak ne bi to mogao ni da zameri. Lepo je ispričana i pre svega, lik te glavne junakinje je vrlo životno dat. POsle sam u pogovoru videla da joj se autorka zahvaljuje baš tim imenomm pod kojim je u knjizi, tako da je moguće da ju je zaista takvu poznavala. Pošto mi je majčinstvo još uvek sveže iskustvo, vrlo sam osetljiva na te teme pa je možda i zato ostavila tako snažan utisak na mene.

Tri života, Žoao Tordo (Dereta). Isto fina knjiga. Podsetila me je malo na priče Edgara Alana Poa, ima neki blagi šmek gotičke misterije, a pritom se događa u Portugalu :)Glavni junak počinje da radi za jednog starog čoveka koji ima neku tajanstvenu agenciju u koju dolaze tajanstveni klijenti. Ubrzo nakon što počne da radi za njega i u privatnom životu glavnog junaka se događaju velike promene pa će on narednih mislim 10 godina jureći po svetu što da bi se oslobodio utvara prošlosti, što da bi razrešio sam sebi neke od tih nekadašnjih tajni. Možda je se neću sećati za dve godine, ali sam uživala dok sam je čitala i nisam je ispuštala iz ruku dok je nisam završila.
Slažem se sa svim tvojim zapažanjima :D
Ja obožavam svet viđen očima deteta, i svet viđen očima “drugačijih” osoba.
Jer mislim da mnogo toga propuštam gledajući svet iz ugla odrasle normalne osobe.

Ja sam kao što vidite ubeđena da sam odrasla normalna osoba :malav:

Dakle meni su bili neviđeno dragoceni delovi gde ona govori u prvom licu, i gde ona zapravo vrlo oštro sagledava mnoge stvari.
A način pripovedanja neviđeno zabavan :lol:
 
Dano
:heart:
Mnogo mi drago da ti se svidela:)

Nego zene, zavidim vam na cituckanju... ja cekam platu pa da se uclanim u biblioteku...
Tri nedelje u Bg-u a nista procitala nisam, osecam se uzasno zbog toga. Tek sad shvatih koliko sam navucena bila na biblioteku i koliko mi je znacila:)
 
Žensko zaveštanje, Karol Martinez (Odiseja). Vrlo, vrlo prijatno iznenađenje. Posebno mislim da bi se dopala našoj Esteriti i Kaneliti :) Priča je o jednoj neobičnoj majci pet kćerki i jednog sina, njenom životnom putu i posle reperkusija njenih odluka i okolnosti iz života na živote svake od ćerki. Pisana je u maniru porodične sage, neke koja se priča starinski, uz vatru i kuvano vino, uveče. Ima i sasvim malčice bajkovitog ali tako da ne narušava priču, naprotiv, daje joj lep šmek. Uživala sam dok sam je čitala. Topla preporuka.
ovo je bila i moja preporuka
 
Proguglala sam i nisam nasla u pdf-u, verovatno si ti isto vec uradila.
Ja sam je uzela iz biblioteke.
Knjiga je .... not my cup of tea.
Ne znam kako najbolje da objasnim.
Jeste zanimljiva, jeste neobicna, najvise mi se dopada prva trecina.
Odlicno osmisljena. Jasno mi je zasto se ljudima mahom mnogo svidi.
Ne znam kako bih se izrazila, a da ne otkrijem previse. :roll: :mrgreen:




Nego, otkrijte mi foru sa reputacijama! Nista mi nije jasno. Podelis nekoliko, tebi isto podele nekoliko i onda vise ne moze. Treba da dam drugim osobama, dok ne budem mogla da se vratim na iste ili sta? :think:

Hvala ti, sad si me jos vise zaintrigirala. qq :(
Gde da je najdem???
Od Justejna sam procitala samo Sofijin svet.
A to treba da promenim.
 
Hvala ti, sad si me jos vise zaintrigirala. qq :(
Gde da je najdem???
Od Justejna sam procitala samo Sofijin svet.
A to treba da promenim.

Ja sam od njega čitala još i Maju ( krajnje narcisoidni razlozi:D), ali katastrofa je što se ne sećam svega, davno sam čitala:rumenko: Neki biolozi na ostrvu, nešto.. Joj, moraću opet:rumenka::fdlan:
Tražila sam Misteriju pasijansa, ali to nema da se kupi.. Geopoetika ne obnavlja izdanja..Što su naštampali, to je to, bzvz...
 
Proguglala sam i nisam nasla u pdf-u, verovatno si ti isto vec uradila.
Ja sam je uzela iz biblioteke.
Knjiga je .... not my cup of tea.
Ne znam kako najbolje da objasnim.
Jeste zanimljiva, jeste neobicna, najvise mi se dopada prva trecina.
Odlicno osmisljena. Jasno mi je zasto se ljudima mahom mnogo svidi.
Ne znam kako bih se izrazila, a da ne otkrijem previse. :roll: :mrgreen:




Nego, otkrijte mi foru sa reputacijama! Nista mi nije jasno. Podelis nekoliko, tebi isto podele nekoliko i onda vise ne moze. Treba da dam drugim osobama, dok ne budem mogla da se vratim na iste ili sta? :think:

Traži u nazad par strana, isto sam pitala za reputacije. Lamar je sve lepo objasnila:)

A i mene nervira što ne mogu da dam reputaciju kad hoću, evo recimo sad bih dala par komada, a ne daju mi:ljutka:
 
Frangipany i lamar zahvaljujem na objasnjenjima oko reputacije.
t4617.gif



Stigle su mi knjige jutros, onih 10 sa akcije. :srecna:
Ne znam sta mi bi da narucim Belver Jin Hesus Ferero. Procitala sam kratak sadrzaj iza i zgrozila se. :roll: Ko zna da li cu se ikad naterati da je procitam.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top