Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Meni je mama ograničila kupovinu knjiga, baš zbog prostora. Nemam prostora u sobi gde spavam da stavim policu, pa ih držim u donjem delu koji je zastakljen a iznad je tv i dvd recorder. Kad ne budem imala gde moraće u kutiju pa u podrum.

Inače još čitam Londonske mostove, nije loše, drži pažnju.
 
Ruska zima , hmm.. Većina sa kojima sam pričala, a da su pročitali knjigu, bila je oduševljena. Meni je bila fina, ali nikako perfektna. Može da se čita i po mom mišljenju bolje je opisan deo koji se bavi prošlošću. (Inače, primetila sam u poslednje vreme kad čitam knjige sa paralelnom radnjom u prošlosti i sadašnjosti, da mi se više dopada deo koji opisuje prošlost. Deo u sadašnjosti nekako bude mlak. Da li je do mene ili autora, ne znam.)
Berkut je odličan (da se ne ponavljam).
Moramo da razgovaramo o Kevinu je za mene šokantna knjiga, odlično napisana. Ali tema je toliko teška, da ne mogu da kažem da mi se knjiga sviđa, nego je taj utisak koji proizilazi toliko jak da navodi da se knjiga preporuči nekome za čitanje. Jedino mi se čini da je ne bih opet čitala. Nekako mi se čini da je dovoljno samo jednom pročititi je, a da ćeš hteo - ne hteo pamtiti. A mislim da je treba pročitati, i ja preporučujem drugima je pročitaju.

Što se tiče kućnih biblioteka, lično volim da vidim kada su knjige lepo složene. Ja nemam prostora za policu samo sa knjigama, pa mi onda one stoje svud redom. (Promeniće se i to jednog dana.) Praktičnije je da je biblioteka zastakljena (zbog prašine), mada nekada mi knjige onda deluju distancirano (jedan deo mi stoji u regalu, pa kao da poručuju 'ne pipaj me'). A kada ih slažem, slažem ih po žanrovima i naravno po piscima. Sve knjige istog autora se nalaze jedna do druge. Pišem šta sam kome pozajmila, ali imala sam ranije propuste jer sam jednostavno zaboravila da to ubeležim. Tako sam se već bila pomirila da sam nekom dala Muziku i tišinu (koja je super knjiga) i da je više neću videti, jer nisam znala kome bih je tražila. (Bila je kod tetke, i ona mi je vraća i ja u potpunom čudu jer mi nije palo na pamet da je kod nje.)

A razmišljala sam o tome da bi bilo dobro da prodam ono što sam kupila a nije mi se svidelo ili mislim da nisu naročito posebne da bi zauzimale prostor, ali sam napravila grešku i potpisala knjige hemijskom olovkom i sa punim imenom i prezimenom. Nekako mi je glupo da ih takve prodam. Tako da sad potpisujem hemijskom samo ono što znam da ostaje sigurno kod mene. Imam i knjiga sa kojima ne znam šta ću, a žao mi je da ih bacim. Muke...

A, ne čitam. Pročitala sam svega šezdesetak stranica Mandoline, i lepa je za sada, ali koncentracija mi je nikakva, i mislim da ću je ostaviti za malo kasnije ( par dana, nedelju,dve...). Lep je početak, a ne bih volela da steknem pogrešan utisak zbog nečega što nema veze sa samom knjigom.
 
Линејна, тај Чаробњак звучи врло интересантно.

Rayela, ја сам само изрекла своје мишљење. Схватам да неког привлачи стан натрпан књигама, да извирују са свих страна и да никад не зна на шта на шта ћеш да налетиш, али нама који смо четири године студирали библиотекарство је ред међу књигама врло битан. Волим да знам где ми је шта, да брзо пронађем књигу кад ми затреба неки одломак, да знам кад сам шта купила, коме сам шта позајмила, све записујем. Немам ни ја довољно простора за све своје књиге, али гледам да их, у оквиру својих могућности, што је могуће боље сложим, сортирам, спакујем; ништа ми није горе него кад видим полицу пуну књига поређаних укосо (тако се оштећују). Нисам ја сад неки аналан тип који листа своје књиге у хируршким рукавицама, али одређена доза пажње је неопходна.

Postoje uredni ljudi i haoticni. Mogla sam ja 17x da zavrsim bibliotekarstvo , sve bi bilo isto. Kod mene je uvek neki haos ( u glavi ne), ali se lepo snalazim u njemu.
ko je uredan i slaze knjige kako treba, taj to radi i sa cipelama, garderobom, izvodima iz banke, nekim priznanicama, narocito alatom, a ja to ne radim,
jednostavno sma takav nik/lik.

Meni je samo zasmetalo da si ove silne knjige od Cirilova nazvala penzionerskim stilom i da je bez veze sto ne zna vise koje knjige ima i gde stoje,
a pri tome covek ima preko osamdeset godina.

Ja sam stvarno haoticna, mrzim neki red, ali opet savrseno dobro znam ne samo koje knjige imam nego i gde se nalaze u tom mom haosu.
 
Jeste, dobar je i film i odlican izbor glumaca. Baš je noćas bio oko 2, ali ja u to doba ne gledam filmove.
Kad sam pročitala knjigu, skinula sam i film sa neta da ga odgledam.

Pre 2-3 dana je na nekom kanalu bio i film po knjizi Istrajna ljubav, Iana Makjuana, ali je nekako drugačije preveden. Znala sam da neću zapamtiti.
Ali, kako me knjiga nije oborila s nogu, nisam imala ni neku preveliku želju da gledam film. Ne volim takvu tematiku. Mada, da baš nisam imala šta drugo da radim, gledala bih ga.

Sad čitam od istog pisca Čezil bič i baš mi sporo ide. Dopada mi se, ali da li je stil malo teži, ili sam ja dekoncentrisana, mnoge delove čitam ponovo, pa to trajeeeeee
 
Ne znaš ti šta je povoljna kupovina... ;)

mozda :) ali ovu knjigu bas dugo jurim i ovo je najjeftinije sto je ikada se pojavilo. Rekao sam vec da ne kupujem knjige stare xy godina, sa otrcanim koricama, raskupusane i u losem stanju. Ja sam od onih (kad vec spominjete kucne biblioteke i urednost) koji vole nove knjige, dobro ocuvane, da kad ih stavim na policu, sijaju :D a ne da smrde na budj i grinje :) Shodno tome naravno da ne racunam par primeraka Berkuta koji su mogli da se uzmu za oko 500 din a zasli su u 4.deceniju i svaki list je za sebe ;)
 
Boga mi. moja ne beše skuplja od 300 dinara, koliko se sećam.

Inače, da me ne bije maler, svratih danas u Lagunu po 3 za 499, više zbog Nedeljnika za ćaleta, koji je danas gostovao kod mene...:lol:
Uzela sam Darelovu Crnu knjigu, Putovanje kući i Bliznakinje sa Hajgejta, najverovatnije za poklon...
 
Boga mi. moja ne beše skuplja od 300 dinara, koliko se sećam.

Inače, da me ne bije maler, svratih danas u Lagunu po 3 za 499, više zbog Nedeljnika za ćaleta, koji je danas gostovao kod mene...:lol:
Uzela sam Darelovu Crnu knjigu, Putovanje kući i Bliznakinje sa Hajgejta, najverovatnije za poklon...
Ja sam prvi put onomad dobila u Laguni taj Nedeljnik. Genijalan nedeljnik.:)
 
Jeste li videle akciju na Vulkanovom sajtu:

Kupujte online od 21. do 24. novembra* i ostvarite 30% popusta na klasike!

Svi naslovi koji na našem sajtu pripadaju oblastima klasici, klasici XX veka, domaći klasici i klasici-izdanja na engleskom jeziku, imaće 30% popusta u toku trajanja akcije.

Popust se odnosi na domaća i izdanja na engleskom jeziku.

Svi naslovi koji imaju 30% popusta biće označeni labelom "Akcija" i nalaziće se u delu AKCIJA.


Ima ponešto da se probere po pristojnoj ceni, ali je i dalje podosta skupo, uorkos tih 30%.
 
Postoje uredni ljudi i haoticni. Mogla sam ja 17x da zavrsim bibliotekarstvo , sve bi bilo isto. Kod mene je uvek neki haos ( u glavi ne), ali se lepo snalazim u njemu.
ko je uredan i slaze knjige kako treba, taj to radi i sa cipelama, garderobom, izvodima iz banke, nekim priznanicama, narocito alatom, a ja to ne radim,
jednostavno sma takav nik/lik.

Meni je samo zasmetalo da si ove silne knjige od Cirilova nazvala penzionerskim stilom i da je bez veze sto ne zna vise koje knjige ima i gde stoje,
a pri tome covek ima preko osamdeset godina.

Ja sam stvarno haoticna, mrzim neki red, ali opet savrseno dobro znam ne samo koje knjige imam nego i gde se nalaze u tom mom haosu.

Drugim rečima- savršen nered:)
 
Odlicna jeOtmenost jeza, bas mi je svez utisak o njoj iako sam u medjuvremenu dosta drugih knjiga procitala. Lepi su likovi, topla prica... Nocas sam zavrsila 'Najljuca jela tatarske kuhinje', sjajna knjiga koju zelim da vam preporucim. Jedino sto je nema u nasem prevodu, ima hrvatski u pdf'u. Napisana je jednim potpuno laganim, cak humoristickim stilom. I originalna i hrvatska naslovnica ukazuju da se radi o laganijem stivu. I stil je zaista takav, recenice su uglavnom jednostavne, prica se odvija brzo, ima puno dijaloga... Ali iza toga se krije strasna prica o zivotu u Rusiji u periodu hladnog rata i o glavnom liku koji svojim egoizmom i nevidjenim manipulacijama uspe da unisti sistematski svoju porodicu i zivot svih njenih clanova. Taj glavni lik - supruga, majka, dvostruka baka i trostruka tasta, zove se Rosalinda. O sebi razmislja samo u superlativu, svi oko nje su potpuno nesposobni za zivot, svi su ruzni (cak i njena sopstvena cerka, nekoliko puta Rosalinda ponavlja kako joj je cerka bila najruznije dete u ulici). Njena licnost je toliko kompleksna da je nestvarno koliko je jednostavno sve to prikazano. Sa jedne strane je jaka kao stena, uspe da prehrani porodicu, da obezbedi materijalna bogatstva u tim pomenutim uslovima, da sebe stalno unapredjuje, recimo u 60 i nekoj ce krenuti u auto skolu...Uspeva da se snadje i u novoj zemlji, da tamo radi, da stekne vredna poznanstva (opet i tim ljudima manipulise na svoj karakteristican nacin). Uzgred, ona prica pricu i iz njenog ugla posmatramo stvari a na divan nacin opisuje sve oko sebe, posebno nove ljude koji se ukljucuju u pricu, neke nove situacije, sve onako kratko, britko. Prepametan lik onog starog kova. Ali njen egoizam i majstorstvo manipulacije se razvijaju u ludilo, i opet knjiga i tad zadrzava svoj lagani stil sa dozom humora. Zaista sjajna knjiga u tom smislu koliko je uspela da jednu takvu temu prikaze na toliko neopterecujuci nacin. I mislim da bi bila prigodna za neku diskusiju jer vidim po Goodreads'u da se razlikuju i stavovi o Rosalindi i dozivljaj cele price. Knjiga u pdf verziji ima oko 230 strana.
 
I dalje citam 'Male oglase', po pricu ili dve uz kafu nakon rucka. Svidja mi se naziv zbirke i kako je za svaku pricu inspiracija po jedan mali oglas a da to uopste nije od velikog znacaja za samu pricu, vec ima tek poneku dodirnu tacku i jos vise mi se svidja kako su lepo uocene te male veze izmedju teksta oglasa i nasih svakodnevnih zivota. A veceras sam pocela i knjigu 'Deca cuvara slonova' od Petera Hega koga bas cenim kao pisca. Tek sam na 50-oj strani i vec uzivam, ima toliko lepih zivotnih istina sazetih u po samo jednoj recenici. I deluje mi za sada da mu se stil potpuno razlikuje od onog u knjizi 'Price o noci', posto je ovde pripovedac decak pa je stil vrlo uspesno prilagodjen tom glavnom liku.
 
I meni je Osecaj gospodjice Smile za sneg ostao u lepoj uspomeni.
Boze, koliko ima dobrih knjiga koje necu uspeti da procitam za zivota!

Pripremajte se za ``Mojih npr. 10 najdrazih romana za 2014. godinu``. Lagano nam se priblizava kraj godine, pa bi bilo lepo da vidimo koj` se sta dopalo...

I dalje citam ``Carobnjaka``, lep mu je stil. Opisi Grcke su fantasticni. Kao da sam tamo...
Volela bih opet da procitam Kevina, ali ga nema po knjizarama, a i odavno ne kupujem knjige. Nema se. :(
Ima ga na Kupindu, ali iako vredi svaku paru, ja ne mogu da je kupim.
 
Ja sam pre neki dan pretraživala nešto na ovoj našoj temi i naletim na te naše spiskove i top liste najboljih i najvećih promašaja i pomislim kako se već približava vreme da ih opet pravimo. Proleti godina dok se osvrnemo, a tolike knjige nisam pročitala koje su mi tu pri ruci.

Linejna i ja sad s knjigama kao Nikola sa ženama u Mi nismo andjeli. Znate li vi koliko ima predivnih žena (u našem slučaju knjiga) na ovoj planeti....
 
Odlicna jeOtmenost jeza, bas mi je svez utisak o njoj iako sam u medjuvremenu dosta drugih knjiga procitala. Lepi su likovi, topla prica... Nocas sam zavrsila 'Najljuca jela tatarske kuhinje', sjajna knjiga koju zelim da vam preporucim. Jedino sto je nema u nasem prevodu, ima hrvatski u pdf'u. Napisana je jednim potpuno laganim, cak humoristickim stilom. I originalna i hrvatska naslovnica ukazuju da se radi o laganijem stivu. I stil je zaista takav, recenice su uglavnom jednostavne, prica se odvija brzo, ima puno dijaloga... Ali iza toga se krije strasna prica o zivotu u Rusiji u periodu hladnog rata i o glavnom liku koji svojim egoizmom i nevidjenim manipulacijama uspe da unisti sistematski svoju porodicu i zivot svih njenih clanova. Taj glavni lik - supruga, majka, dvostruka baka i trostruka tasta, zove se Rosalinda. O sebi razmislja samo u superlativu, svi oko nje su potpuno nesposobni za zivot, svi su ruzni (cak i njena sopstvena cerka, nekoliko puta Rosalinda ponavlja kako joj je cerka bila najruznije dete u ulici). Njena licnost je toliko kompleksna da je nestvarno koliko je jednostavno sve to prikazano. Sa jedne strane je jaka kao stena, uspe da prehrani porodicu, da obezbedi materijalna bogatstva u tim pomenutim uslovima, da sebe stalno unapredjuje, recimo u 60 i nekoj ce krenuti u auto skolu...Uspeva da se snadje i u novoj zemlji, da tamo radi, da stekne vredna poznanstva (opet i tim ljudima manipulise na svoj karakteristican nacin). Uzgred, ona prica pricu i iz njenog ugla posmatramo stvari a na divan nacin opisuje sve oko sebe, posebno nove ljude koji se ukljucuju u pricu, neke nove situacije, sve onako kratko, britko. Prepametan lik onog starog kova. Ali njen egoizam i majstorstvo manipulacije se razvijaju u ludilo, i opet knjiga i tad zadrzava svoj lagani stil sa dozom humora. Zaista sjajna knjiga u tom smislu koliko je uspela da jednu takvu temu prikaze na toliko neopterecujuci nacin. I mislim da bi bila prigodna za neku diskusiju jer vidim po Goodreads'u da se razlikuju i stavovi o Rosalindi i dozivljaj cele price. Knjiga u pdf verziji ima oko 230 strana.

Hvala, Kanela:)
 
Kreativan nered je moja realnost... Msm, to ne može da se namesti, jednostavno je tako. Takva sam i ja sama, sva konfuzna... Hiljadu puta sam pokušala (i brzo odustala) da nešto "sredim"...:aha: Savršen red me plaši. To nisam ja...:(

Otmenost ježa je za mene savršena knjiga. Možda sam mnogo ostarila, ali, ja sam plakala...:rumenka:
Danas i sutra seminarar u školi po ceo dan... Kao pas sam umorna.:sad2:
 
I ja sam plakala, ovako mlada i zelena :)
Za devojke koje su se ovde i u repkama zahvalile zbog preporuke - nema na cemu :heart:
Jedva cekam veceras da nastavim Decu cuvara slonova.


Linejna, hajde napisi jos jednom ime pisca tog Carobnjaka, zainteresovala si me :)
 
Pisac je Dzon Fauls. Englez. 26-to godiste.
Tako dobro zna Grcku jer je tamo predavao engleski jezik.
Napisao je i ``Kolekcionara`` - to je psiholoski triler koji je kasnije i ekranizovan.
Napisao je i ``Zensku francuskog porucnika``.
 
Na temu života naših knjiga posle nas imam kraću priču.
Na Dečje odeljenje biblioteke svratila je starija žena. Ne baš negovana, onako, naprotiv, možda baš deluje zapuštenije. Pitala je nešto o ograncima, i otpočela priču.
Da je velika čitateljka, knjigoljubac. Da rado čita, redovno svraća, redovno i vraća.
Da ne razume one koji kaljaju knjige, odnosno na njih ne paze nego piju kafu i prosipaju je nemarno.
Da je knjiga potrošna stvar dubokog umnog veka (to rekla, tim rečima prenosim), i da ih ona tretira uvijajući ih u beli papir.
Da se pitala, budući da nema nikoga, šta će njene knjige, a pozamašna joj je biblioteka, kada umre.
I dobila je savet od nekog da pokloni biblioteci škole koju je pohađala, u Bosni.
Dopalo joj se.
Tamo se opismenila, rastumačila slova.
I tamo da da ono što će na kraju ostati posle nje, a svedočiti o njoj.

Otišla je. Nije govorila tužno. NI setno. Nego, ljudski. A opet... ćutale smo nekoliko trenutaka nakon što smo joj poželele Doviđenja.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top