Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pročitala sam danas Amanitijev majušni roman Ja i Ti. Simpatičan ali ne i spektakularan, kako ga vi ovde oceniste (msm pisca). Opisuje dečaka iz bogate porodice koji nije baš prihvaćen u društvu, i njegovu polusestru narkomanku. Super je za ćorave žene, jer su slova dobra šesnaestica, valjda da bi stao na onih 170 strana formata A5, te da bi se zvao romanom (ja bih ga nazvala pre novelom). Bi šta bi, očekujem više od Dolazim po tebe i vodim te sa sobom, ali tek za mesec dana, sad mi je na čitanju kod mojih forumskih drugara. ;)

Cekala sam tvoje utiske posto sam i ja uzela obe iz biblioteke pre vikenda. Al ima da cekaju na red haha. Pogotovo ova veceg formata, ne mogu da se izborim sa tim knjigama u torbi.

Ja sam zavrsila The pleasure of my company, Steve MArtin, i utisak je lepa knjiga ali mu smeta srecan kraj :) Mislim da bi knjiga bila bolja da se nije zavrsilo tako vec da je on i dalje ostao usamljen i neshvacen i sa svim svojim manjim i vecim fobijama.

Posto me je Bi zainteresovala za istu, takodje sam na brzinu procitala i Shopgirl (prodavacica), sto nije bilo tesko posto nema ni 150 strana. Nije lose, mozda jos nesto njegovo potrazim kasnije. Dopalo mi se kako sa malo reci opise neki lik. Ovde nisu fobije u pitanju vec depresija glavne junakinje, usamljenost, generalno neko nesnalazenje, sto moram da priznam prija posle svih supermena i superzena kojima nas bombarduju.

I dalje citam onu knjigu o Crnogorcu u Americi, svidja mi se zaista, ali je prevelika pa je cituckam kod kuce (ima da potraje).

Jutros sam pocela "The clothes they stood up in and The lady in the van", Alan Bennett. To su dve price (novele?) . Citam prvu pricu, The clothes they stood up in, radi se o sredovecnom paru koji zatice potpuno prazan (opljackan) stan po povratku iz opere. Znaci sve iz stana je odneto, anmestaj, tepisi, zavese, sporet, sve sve sve.. i sad sta se desava posle i kako se oni menjaju ? zanimljivo, i sama sam imala prilike da zivim u skoro praznom stanu kad sam se ovde doselila, pa tacno mogu da zamislim to neko 'kampovanje' u stanu uz minimalan broj stvari :)
 
Puno pozdrava Kaneli i bebi Jovanu!
Majo, pročitala sam na nekoj drugoj temi za tvoj posao. Važno da počneš, pa ćeš valjda posle lakše iznutra da promeniš odeljenje ako budeš htela. Kolika je tvoja Dunja sada? Kad počinješ?

Arvena, napiši roman o vašoj ljubavi, braku.... izbaci to iz sebe i ostavi za sobom

Jos ne znam kad pocinjem,za par dana verovatno.A Dunja ima 10 meseci i 10 dana.:D
 
Vanka, kako tamo funkcionišu biblioteke? Isto kao kod nas? Jel skupa članarina, koliko knjiga može da se uzme? Jesu ljubazne bibliotekarke?

Javne (public) biblioteke su besplatne, a takodje moze tamo da se koristi internet (ograniceno na njihovim racunarima, ako ima wireless onda mozes koliko hoces sa laptopa) i da se stampa (bilo pre, sad ne znam, kriza je). Ne znam koliko moze knjiga tj ne secam se, ja koristim i druge biblioteke gde nije ograniceno po broju knjiga (ili ja nisam dostigla taj broj) vec vremenski (a i tu moze da se produzava).
Ljubazni su svi, ne samo u biblioteci vec generalno su ljudi ljubazni, moram da kazem da mi se to svidja (pa nek je i lazno ipak prija).
 
Poslednja izmena:
Pročitala sam danas Amanitijev majušni roman Ja i Ti. Simpatičan ali ne i spektakularan, kako ga vi ovde oceniste (msm pisca).

Upravo tako. Pisac kao pisac, i sama knjiga kao pun dozivljaj Dolazim po tebe i vodim te sa sobom, kod mene nije nista posebno izazvala, sem ogromne simpatije prema decaku, glavnom liku, koji je opisan kao neizmerno divno dete.

Ja nikako da krenem sa Slepim ubicom.
 
Poslednja izmena:
Ja mislim da je to u redu da ljudi koji rade sa strankama MORAJU da budu ljubazni. Milom ili silom! Rade na takvom mestu i to treba da im bude u opisu posla. A mi smo tako navikli da su na takvim mestima generalno neljubazni ljudi, (a neki čak ni ne znaju svoj posao) da čim neko u pošti, banci, nekom šalteru u opštini ili sudu pošteno odradi svoj posao, mi mu odmah donosimo kafu i bombonjeru. Ja mislim da smo i sami krivi za tu korupciju. Znam da sad spamujem, ali aktuelno je, pošto imamo novu bebicu na temi. Jedna od stvari koja mi je u životu najviše smetala je to što su mi svi govorili da je red da se sestri u porodilištu koja oblači bebu prilikom otpusta, daju pare. Da li se te sestre menjaju ili se uvek uvali ista, da li ona deli te pare sa sestrama na odeljenju... ja to sve ne znam. Ali znam da mnoge rade predano i teško, a možda ne dodju u situaciju da im se daju pare. A zšto bi se ovoj dale. Pa mogla sam i sama da obučem bebu....
 
Ja mislim da je to u redu da ljudi koji rade sa strankama MORAJU da budu ljubazni. Milom ili silom! Rade na takvom mestu i to treba da im bude u opisu posla. A mi smo tako navikli da su na takvim mestima generalno neljubazni ljudi, (a neki čak ni ne znaju svoj posao) da čim neko u pošti, banci, nekom šalteru u opštini ili sudu pošteno odradi svoj posao, mi mu odmah donosimo kafu i bombonjeru. Ja mislim da smo i sami krivi za tu korupciju. Znam da sad spamujem, ali aktuelno je, pošto imamo novu bebicu na temi. Jedna od stvari koja mi je u životu najviše smetala je to što su mi svi govorili da je red da se sestri u porodilištu koja oblači bebu prilikom otpusta, daju pare. Da li se te sestre menjaju ili se uvek uvali ista, da li ona deli te pare sa sestrama na odeljenju... ja to sve ne znam. Ali znam da mnoge rade predano i teško, a možda ne dodju u situaciju da im se daju pare. A zšto bi se ovoj dale. Pa mogla sam i sama da obučem bebu....

Bi, ja prvi put cujem tako nesto. Tu sestru koja je bebu oblacila prilikom otpusta sam videla samo tada, i nikad ni pre ni posle. Ona uopste nije bila sestra sa odeljenja gde je lezao. Niti mi je neko sugerisao da bi trebalo da joj dam pare niti bih joj dala. Mislim da to ljudi sami rade od srece sto su eto dobili bebicu i sto je vode kuci, pa bi delili sakom i kapom. Sto Ciga koji stoji ispred N.fronta dobije 200 dindzi od svakog kome pokaze parking mesto?! A zona je i svako lepo mora da plati to mesto koje nadje u toj ulici. Eto isto zato sto ljudi dodju po bebe pa su sretni i onda ne znaju gde bi i sta bi od srece. Sestre na odeljenju gde sam lezala pre i posle polozaja su radile kao crnci, sigurno za neke male pare, zna Maja sigurno koliko male posto ce raditi u bolnici, a sve do jedne su bile izuzetno predane, strpljive, ljubazne i pazljive kao da sam im rod najrodjeniji. I zao mi je sto nisam bila u situaciji da im svima odnesem poklon za tu brigu koju sam tamo dozivela u najosetljivijem periodu.
 
Ja mislim da je to u redu da ljudi koji rade sa strankama MORAJU da budu ljubazni. Milom ili silom! Rade na takvom mestu i to treba da im bude u opisu posla. A mi smo tako navikli da su na takvim mestima generalno neljubazni ljudi, (a neki čak ni ne znaju svoj posao) da čim neko u pošti, banci, nekom šalteru u opštini ili sudu pošteno odradi svoj posao, mi mu odmah donosimo kafu i bombonjeru. Ja mislim da smo i sami krivi za tu korupciju. Znam da sad spamujem, ali aktuelno je, pošto imamo novu bebicu na temi. Jedna od stvari koja mi je u životu najviše smetala je to što su mi svi govorili da je red da se sestri u porodilištu koja oblači bebu prilikom otpusta, daju pare. Da li se te sestre menjaju ili se uvek uvali ista, da li ona deli te pare sa sestrama na odeljenju... ja to sve ne znam. Ali znam da mnoge rade predano i teško, a možda ne dodju u situaciju da im se daju pare. A zšto bi se ovoj dale. Pa mogla sam i sama da obučem bebu....

Da sam htela da ispisem malo duzi post, izgledao bi upravo ovako! :ok:
 
Naravno da je kod nas najveca korupcija.
Kad mi neko nesto uradi (a to mu je btw. posao) i ako mi to nesto uradi u nekom razumnom roku, toliko se odusevim da ne znam sta bih od srece i kako sam takva kakva sam (luda i blesava), naravno da zelim da to celjade koje mi se ``naslo u nevolji`` nekako nagradim za trud... pa i cokoladom od 300. grama.
Eto, samo jedan primer: prosle godine negde u ovo vreme, jedan sluzbenik poste mi je dao neki savet (to mu je i posao, da se razumemo), a ja sta cu, odusevila se kao kuce i odmah ga castila gorepomenutom cokoladom. A nisam imala love da sebi kupim cokoladu, nego kupila njemu.
Da vidite posle toga kako su me ``postovali`` u posti, cim mi nesto stigne od paketa oni to odmah odvoje za mene, pa kad se vracam pored poste - samo svratim i uzmem... zovu me: ``Komsinice!``, kao da smo rod najrodjeniji... Sta jedna cokolada moze da uradi, to je cudo jedno! I kako covek da ne daje sluzbenicima poste, lekarima, sestrama itd., kako da ne otkida sebi od usta da bi njima dao, kad niko nece da radi svoj posao kako treba, a kad ga uradi kojim slucajem, mi svi padamo u nesvest od srece i otud korupcija.
A sto se tice pisanja romana o mojoj neprezaljenoj ljubavi, sto mi Vana predlaze, razmisljala sam i o tome, ali mislim da ne bih mogla, ne bih znala sve to sto mi se desavalo sa njim, onako lepo da pretocim na papir...
Nisam toliko ``kapacitetna`` :) da se nasalim na svoj racun...
 
Poslednja izmena:
Moje su toliko ljubazne, da imam utisak da su samo mene čekale. Ali zaista. Prosto mi nekad dođe krivo što nemam s kim da se pošteno posvađam.:zcepanje:

Ja sam imala jednog kolegu koji je uporno pokušavao da mi bude šef i sa njim sam znala tako žestoko da se posvadjam i da izbacim svu negativnu energiju da se ni sa kim drugim nisam posle svadjala. Bilo je kao neka terapija. Posle sam prešla na drugo radno mesto, pa više nisam imala prilike
 
Eeeee, pa ‘ocu i ja da kazem nesto o ljubaznosti.

Dakle… Ja veoma retko imam lose iskustvo sa ljudima na radnim mestima tipa salter, Dom zdravlja, Biblioteka...
Naime ja od kuce krenem tako sto se potrudim da se dobro informisem, pokupim sve sto mislim da bi mi u datoj situaciji trebalo, pomirim se sa tim da nisam dovoljno strucna i upucena... Da sigurno nesto nemam ili da nesto ne znam dovoljno dobro. Na datom mestu tako i nastupim. I ne ocekujem da ce celu instituciju rascistiti zbog toga sto JA stizem. Jednostavno se naoruzam strpljivoscu.

A veoma cesto gledam ljude koji su jos dok su bili kod kuce resili da su, to nesto zbog cega dolaze, u pravu. Sa tim stavom i minimalnom upucenoscu ulaze, i tako se i obracaju sluzbeniku. I to tek, mo’s misliti, kad stignu na red jer niko nije ostale stranke/pacijente sklonio, pa da oni nesmetano obave to sto hoce! I onda je dzaba sav sluzbenikov trud da osobi objasni procedura, da objasni zasto nesto eventualno ne moze tako, i zasto osoba na zalost eventualno nije u pravu. Onda oni vilene, vicu, svadjau se… odlaze zalupivsi vratima, psujuci, i sve to danima prepricavaju svojim bliznjima kao svoju najvecu pobedu “al sam joj/mu reko”! Pa tako i mali beznacajni covek dobija osecaj velicine, visine, pameti, znanja…. svega sto mu neretko veoma nedostaje.

A desava se da naletim i na ovakvog sluzbenika kao sto je gorepomenuta stranka. Tada ja nastupam vrlo ljubazno, dopustam odmah mogucnost da nisam u pravu (sto ga odmah smeksa), polako tako smeksanom izlazem stvar da je bolje sagleda, i obicno uspem da ostvarim normalnu komunikaciju.
Postoje naravno i slucajevi (to je sada zaista sve redje), kada nista ne vredi. Tada, ne menjajuci ni ton ni nastup, trazim sefa. Pa posle sta ispadne.

PS. I da. Nikada nikome nista ne kupujem. Nekako mi neprijatno.
Ali uvek skrenem paznju da sam zahvalna na ljubaznosti i razumevanju.
I verujte mi, pali.
A naravno, sluzbenici su DUZNI da budu razboriti i ljubazni. Ali smo to isto DUZNI i mi.

A bibliotekarke su mi dve prave dobrice-pametnice :zaljubljena:
 
Sad se pitam sto biste vi sve ovo citali, al ajd.
Rada sigurno nece :lol:
Jedino da sam podelila post na n-ti broj postova po 3 reda :think:
Rajkic :cmok:

Pocela da citam Zlocin i kazna – Boris Dezulovic
 
Ja mislim da je to u redu da ljudi koji rade sa strankama MORAJU da budu ljubazni. Milom ili silom! Rade na takvom mestu i to treba da im bude u opisu posla. A mi smo tako navikli da su na takvim mestima generalno neljubazni ljudi, (a neki čak ni ne znaju svoj posao) da čim neko u pošti, banci, nekom šalteru u opštini ili sudu pošteno odradi svoj posao, mi mu odmah donosimo kafu i bombonjeru. Ja mislim da smo i sami krivi za tu korupciju. Znam da sad spamujem, ali aktuelno je, pošto imamo novu bebicu na temi. Jedna od stvari koja mi je u životu najviše smetala je to što su mi svi govorili da je red da se sestri u porodilištu koja oblači bebu prilikom otpusta, daju pare. Da li se te sestre menjaju ili se uvek uvali ista, da li ona deli te pare sa sestrama na odeljenju... ja to sve ne znam. Ali znam da mnoge rade predano i teško, a možda ne dodju u situaciju da im se daju pare. A zšto bi se ovoj dale. Pa mogla sam i sama da obučem bebu....
:zcepanje:
Dakle uvek me neko ovde dobro nasmeje :lol:
Bi, tacno sam te zamislila :D
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top