Biblija

Када не можеш да се молиш

Када неко згреши, због свог егоизма постаје самоме себи тежак.
Не може ни да чита, ни да се моли, јер му молитва изгледа тешка и велика као планина, нити може да клекне јер му се чини као да ће себи поломити бокове.
Ако дакле не можеш да се молиш, нити да бдиш, натерај самог себе да барем проучиш псалме...
Псалми изражавају молитвеност, покајање, славословље, захвалност, садрже осећања и искуства која могу да васкрсну и најслабијег човека.
Као када неко изгуби осећај и свест, дају му мало ракије и он се поврати, тако се исто подиже и псалмима.
Читај дакле псалме и видећеш да ћеш се и ти сам усправити, повратити и васкрснути.

Старац Емилијан Симонопетријски
 
Pokusaj i tu da saznas ko ih je pisao , kada i zbog cega . Ne bi bilo lose da procitas
tekstove onih koji ne vjeruju u istinitost tih knjiga kao i onih koji apsolutno vjeruju u istinitost tih knjiga i vidi kakva
argumentacija i jednih i drugih .
http://www.ntcanon.org/Amphilochius.canon.shtml
And again the Revelation of John,
Some approve, but the most
Say it is spurious
, This is
Perhaps the most reliable (lit. most unfalsified)
canon of the divinely inspired Scriptures.


Amphilochius reports some of the earlier debate concerning Hebrews, the Catholic Epistles, and the Revelation of John. In fact, not only does he report the doubts of others concerning these books, but he himself appears to reject II Peter, II and III John, and Jude, and almost certainly rejects Revelation of John. The most curious feature is that, having thus stated doubts as to the right of several books to be included in the sacred collection, the author ends with the incredible phrase:

This is perhaps the most reliable canon of the divinely inspired Scriptures
 
Прво - каже се "ОткрИвење, а не ОткрОвење".
Проблем новозаветног канона, односно то шта улази у канон а шта не је нешто што је шира и опширнија прича, и не ломе се само копља око Откривења, тј. на истоку је био проблем са уласком у канон Откривења, а на западу посланица Јеврејима.
 
Прво - каже се "ОткрИвење, а не ОткрОвење".
Проблем новозаветног канона, односно то шта улази у канон а шта не је нешто што је шира и опширнија прича, и не ломе се само копља око Откривења, тј. на истоку је био проблем са уласком у канон Откривења, а на западу посланица Јеврејима.
to je tvoje misljenje, kako se kaze, ne kosi se sa mojim, samo moras da razlikujes svetovna otkrivanja, i religijsko otkrovenje, koje dolazi od reci, pokrov, pokrivalo [koje se skida]
za problem znam, naveo sam ga ovde http://geocities.ws/svetopismo/istorija.htm Izgleda da je rana Crkva napravila unutrasnji dogovor u vezi sa Otkrivanjem i Poslanicom Jevrejima. Istok je iz kanona iskljucivao Apokalipsu, a Zapad poslanicu Jevrejima. Jednostavno, svaka od strana se slozila da prihvati spornu knjigu od onog drugog.
Ostalo je ipak za Apokalipsu da se ona u Istocnoj Crkvi liturgijski ne koristi ni danas.
 
Nowadays, when religious Zionists look at the world around them, they say: "We've got a state. We've got weapons. We've got a Jewish army. This hasn't happened for 2000 years! What can this mean? It obviously means that God has brought about this situation to enable us to take steps to bring about the Messiah. God wants us to build the temple."

In other words, religious Jews believe they are under obligation to bring about Armageddon and the Last Days as soon as possible: in short, to precipitate an apocalyptic war to end all wars. This is seen as God's will...

Transcript of the Yossi Gurvitz Interview
Based on the transcript by Adrian Azzopardi in a comment on the original YouTube page


by Yossi Gurwitz
(Excerpts by henrymakow.com)
 
Zašto trebam verovati u istinitost Biblijskog sadržaja?
Najgore što možeš da uradiš je da bilo koji religiozni tekst ili skup tekstova prihvatiš kao 100% istinite božije reči.Svi ti tekstovi su proizvodi svog vremena i nisu ništa ni više ni manje nego ideja ljudi koji su ih pisali.I tako treba da se posmatraju,kao dela ljudi koji su pisali o tome u šta su oni verovali a ne kao nekakva ultimativnu istinu.
Da,ljudi koji su pisali bibliske tekstove su verovali u to o čemu su pisali i ti zaključi koje su donosili su bazirani na tome što su oni smatrali da je božanska volja i priroda...ali to nije ništa tačnije i ispravnije od bili čijeg drugog tumačenja...Jedini razlog zaštu su njihove misli zapisane je to da su u to vreme bili među retkim pismenima...ili su imali čime da plate nekog da to zapišu u njihovo ime.
 
Najgore što možeš da uradiš je da bilo koji religiozni tekst ili skup tekstova prihvatiš kao 100% istinite božije reči.Svi ti tekstovi su proizvodi svog vremena i nisu ništa ni više ni manje nego ideja ljudi koji su ih pisali.I tako treba da se posmatraju,kao dela ljudi koji su pisali o tome u šta su oni verovali a ne kao nekakva ultimativnu istinu.
Da,ljudi koji su pisali bibliske tekstove su verovali u to o čemu su pisali i ti zaključi koje su donosili su bazirani na tome što su oni smatrali da je božanska volja i priroda...ali to nije ništa tačnije i ispravnije od bili čijeg drugog tumačenja...Jedini razlog zaštu su njihove misli zapisane je to da su u to vreme bili među retkim pismenima...ili su imali čime da plate nekog da to zapišu u njihovo ime.
Etika je nauka.Kao i sociologija.
Covek je uci i otkriva kao i svaku drugu nauku;
 
to je tvoje misljenje, kako se kaze, ne kosi se sa mojim, samo moras da razlikujes svetovna otkrivanja, i religijsko otkrovenje, koje dolazi od reci, pokrov, pokrivalo [koje se skida]
za problem znam, naveo sam ga ovde http://geocities.ws/svetopismo/istorija.htm Izgleda da je rana Crkva napravila unutrasnji dogovor u vezi sa Otkrivanjem i Poslanicom Jevrejima. Istok je iz kanona iskljucivao Apokalipsu, a Zapad poslanicu Jevrejima. Jednostavno, svaka od strana se slozila da prihvati spornu knjigu od onog drugog.
Ostalo je ipak za Apokalipsu da se ona u Istocnoj Crkvi liturgijski ne koristi ni danas.
Apokalipsis, дело се зове Откривење Јованово, тако му је име. Не зове се ОткрОвење.
Новозаветни канон је један растељив појам, јер су једни свети оци сматрали да су једне књиге део новозаветног канона, а други сматрали да поједине књиге не припадају новозаветном канону.
Као што су неки одбацивали Αpokalipsis, неки други су сматрали су другачије.
Чувени Codex Sinaiticus приказује Јерминог пастира као део канона, а знамо да та књига није никада постала део Новог Завета. Неки свети оци су је сматрали за корисну за читање, јер је биола веома раширена у то време, исто као и Дидахи, али да нису имали богонадахнутост као остали списи који су ушли у Нови Завет.
Тако да је само стварање новозаветног канона доста занимљив процес, као уосталом ни старозаветни канон, где и дан данас постоје разлике, протестанти сматрају неке књиге ван канона Старог Завета, док неки други сматрају да то није тачно.
Поједина дела су "испала" из Новог Завета само јер им се није могло утврдити ауторство, мада и данас није сигуран писац посланице Јеврејима, али са њом је био проблем највише у самом учењу, не толико у ауторству, исто као што је случај са Откривењем, где се и данас поједине секте позивају на садржај Откривења.
 
Morala bi jednom da se skine skrama,sa ociju obicnih ljudi,koji se stalno pitaju,ima li Boga ili ne. Pa moramo reci,jednu notornu istinu.Niti je Bog stvorio
coveka (i zenu,naravno) niti je imao ikakvog udela,u pisanju Biblije. U stvari,sve je naopako.Ljudi,njihova masta,njihova zelja,da svoju ljudsku slabost i nistavnost,na neki nacin ohrabre,stvorili su mit o Bogu,pocele su da se pisu Biblije.Tacno je,da smo mi ljudska rasa,izlozeni svim mogucim iskusenjima,
opasnim bolestima,i konacno,neminovnom smrcu.Iz tog razloga.nije lose,ko veruje u ta van prirodna cudesa,kojima se u teskim momentima molimo,
i ubedjujemo sebe (neki uspesno,neki manje uspesno) da eto postoji taj neki Bog,koji moze da nam pruzi utehu,ukoliko u njega bez uslovno,slepo
verujemo.Oni koji ne mogu sebe da ubede,da taj Bog postoji,veruju u neke druge ljude,koji su sebe proglasili za diktatore,koji imaju vecu moc,od samog zamisljenog Boga.Mislim da ce se i jedni i drugi,kad tad razocarati u obojicu.I u Boga,i u onog,koga su primitivni ljudi,prihvatili kao novog Boga,u ljudskom
liku.!
 
Morala bi jednom da se skine skrama,sa ociju obicnih ljudi,koji se stalno pitaju,ima li Boga ili ne. Pa moramo reci,jednu notornu istinu.Niti je Bog stvorio
coveka (i zenu,naravno) niti je imao ikakvog udela,u pisanju Biblije. U stvari,sve je naopako.Ljudi,njihova masta,njihova zelja,da svoju ljudsku slabost i nistavnost,na neki nacin ohrabre,stvorili su mit o Bogu,pocele su da se pisu Biblije.Tacno je,da smo mi ljudska rasa,izlozeni svim mogucim iskusenjima,
opasnim bolestima,i konacno,neminovnom smrcu.Iz tog razloga.nije lose,ko veruje u ta van prirodna cudesa,kojima se u teskim momentima molimo,
i ubedjujemo sebe (neki uspesno,neki manje uspesno) da eto postoji taj neki Bog,koji moze da nam pruzi utehu,ukoliko u njega bez uslovno,slepo
verujemo.Oni koji ne mogu sebe da ubede,da taj Bog postoji,veruju u neke druge ljude,koji su sebe proglasili za diktatore,koji imaju vecu moc,od samog zamisljenog Boga.Mislim da ce se i jedni i drugi,kad tad razocarati u obojicu.I u Boga,i u onog,koga su primitivni ljudi,prihvatili kao novog Boga,u ljudskom
liku.!
E hvala ti, sad mi je mnogo lakše :ok:
 
Prvo Biblija sadrži vrlo malo istine. Pominju se neki stvarni događaji i imena koja su stvarno postajala, ali ostatak je Hari Poter bajka posebno priča o Isusu Hristu koji čak nije ni postojao.
Pa verovatno je postojao neki čovek...Verovatno neki jevrejski revolicionar koga su riumljani uhapsili,osudili i pogubili...i onda posle njegove smrti su počeli da ga veličaju i da mu prepisuju neke bozanske osobine...
 

Back
Top