nekad davno moja tasta mi spremila izmedju ostalog jednog petla posto je imala nekoliko i pravili su kermes po dvoristu.bilo je tu pedesetak koka raznih boja,vrsta,velicina,starosti.zena zaklala tog nesretnog petla,ocistila ga i turila na neki sto i pokrila nekom krpom.imao sam tad juga i kad smo krenuli kuci natovarili smo stvari i jos je ostao taj petao.ma koji petao to je bila orlusina.onako veliki pa se jos raskrecio i ukocio.one nogurde sa kandzama strce pa ne mozes nikako da ga ubacis u onaj ionako mali jugo.e to je bila borba,niko nije smeo da gleda.tu je radila testera,sekira i zamalo motorka koja nije htela da upali.tako tvrde,jake koske,to jos pamtim.mali savet: ako je matora koka a kuvas je, turi u vodu casicu rakije,pomaze.a nesretni peto je zavrsio kako je zavrsio ali je i osto u secanju kao dostojan protivnik.