Beskrajna pesma

jer u ljubavi svu sebe dajem,
cedim i sebe vadim
kako bih mozda na kraju
dobila ostatke nekadasnje mene
koja je bila u stanju davati i prastati,
a koja vise
nije moj odraz u ogledalu,
kada me vremena pregaze
i reke isperu...gde sam tu ja?
 
jer je osecanje vila,
osecanje svetlosti,
ljudskome rodu znano kao ljubav,
mozda spremno
kao oruzje mraka
da nam dusu robi,
da nam srce kida,
da se smeje kada
nasa suza kane
i nikada ne pita koliko boli???
vec je srecno da vidi
kako stvarnost puca
kada shvatimo
da san nije java,
kada pomislimo
da ipak svako od nas spava...
i sprecen je da vidi istinu??
 
pola čoveka
sa pola duše
nije u stanju da voli
čak ni polovično
jer mu nedostaje
baš ona polovina
koju je potrebno pokloniti

polububauk
polukruži
poluevropom


zauvek ti zbogom
polusvete !
 
Polugovornik,
Polusavetnik,
Jos uvek cujem prodoran krik,
U tvome srcu prazna je spilja,
Zauvek lezi tvoj bledi lik,

A nekad si bio sila,
O sveti covece gde je taj krug,
Da,onaj sjajni sto svaki ima,
Za cas se pretvori u sram i rug,

I tvoje telo krhko je sada,
Noge ne drze k'o nekada,
Na tvoje ruke pisanju vicne,
pao je vecni mastiljav mrak,

A nekada je bilo lako,
otici cilo u mladi svet,
davati znanje prkosnima,
nositi Hrista i blagodet,
 
Sada nemoguce postaje mi blize,
samo nemoguce duh mi dize...
u nebesa,medju zvezde,
medju telesa
neobuzdana i neiskvarena,
voljena i zaboravljena,
ali nikada povredjena...
zelim i ja tako biti
radje snove kriti,
radje te zaboraviti,
jer uvek zaboravljam one
koji na mene ne misle.
A zasto si ti jos tu?
Zasto te iznova i iznova sanjam?
Ne mogu li samo zaspati
i u maglini secanja se probuditi,
najzad mirno usnuti...?
 
Da,ja ponovo zelim da odes,
nestanes i u mojim ocima mres,
jer me ponovo isti snovi muce,
ponovo mi srce sporo tuce
i ponovo se u tebi surovi demon radja...
Nisi li mi obecao
da ce krila mraka leteti i danju?
Sa belima se pruziti,
drzati me kao malo vode na dlanu...
Trebala sam znati,
ali naivno srce ne ume da kaze
kada je bol pravi a kada laze...
 
Заћути заводнице!
Погледај изнад себе!
То није небо и звезде...
То ватре пакла сијају се...
Знаш чије сумња оруђе је.
Бездану хрлиш...
 

Back
Top