Beskrajna pesma

Njise se ritam mekanog dodira
prstima prebire strune secanja
dok ruke se same sklapaju za nas
.................................
a mi smo dole na pesku kajanja
i klecimo glasno za bojom purpura
sto spaja nebo i more pred noc....
 
Ne zelim sada
da vas zasenim
svojim dobrotom,
niti da vam otvorim
oci
zapecacene cvrstim
otrovima
dvadeset i prvog veka
koji sa sobom nosi
dah prevare
i robota.

Ne zelim sada
da vam opisujem
svoje hipoteze
o nestanku i ratu,
niti da vam
iznosim cinjenice
prosle i sadasnje
sto pokazuju
da zavrsicemo u
gumenom il plasticnom
zatvoru.
 
..I vucem teret ko dug
trosenja svoga vremena
I trazim telo u krug
gde krece sa zemlje crveno
I gubim svaki put
gde stremi zuto neverno
I pitam plavo za milost
I molim gore za oprost
za sve prljavo i sivo
sto osta ispod duge...
 

Back
Top