Beskrajna pesma

ako ti nije do sasvim prostih devojaka,
produzi korak, necu te stici.
ako zelis pricu o bolu o secanjima,
gledaj kroz mene i nestacu,
bicu prividjenje.
Ja sam od mesa i apetita
Kada izgubim zube plakacu gorko
A za ljudima ne placem.
 
dodje mi da sama sebi upropastim dan
nesto mi previse dobro ide
zarobila sam te
strpala sam te ko pcelu u kutiju za sibice
i evo te nosim
stisla sam je u desnoj i drzim ruku u dzepu
da se ne cude
A danas se mlogo cude
svemu se cude
i kad si veseo i kad si tuzan
Dodje mi da sama sebi nekako upropastim ovaj dan
previse mi dobro ide
zarobila sam te i nosim te sa sobom
koje kude
 
Secam se scene iz nekog filam
crno beli film, crno bela scena.
Glavni junak, covek u srednjim godinama,
zove majku, i okrece se mlada zena.
Kakav udarac, udarac u donji deo stomaka.
Kao da se i vreme sali sa nama,
i ono nam pravi ironiju od naseg mesa,
meso koje broji godine ko dane.
Da, proci ce sve
Pa sta?
Niko me nece ubediti da nema smisla
pa sve babe da postanu mlade
i deca ako oce nek nose brade
Niko me nece ubediti da nema smisla
svaka suza i svaki osmeh.
I neka se vreme ruga sa nama,
neka ga , neka
 
Zaborav, rec koja ne znaci
kao praznina koja ne odjekuje
suplje, bez dna.
Nekad bacim kamencic u te prosle dane
ni sama ne verujem nekad
da postoje reci koje ne znace
proveravam
osluskujem i ne cuje se nista.
Dodje mi da vucem ljude na ulici
da ih potezem za ramena
i divlje, nogama i rukama ih pitam
jel cuju odjek? Da nisam nagluva?
 
Jer znam da nije.
Da ne sme da bude.
I znam da mora vise,
I jace, i bolje, i brze.

Tolike misli na malom dlanu,
Toliki svetovi u jednom oku,
Toliki snovi u kratkom danu.

Mada se opet ponekad pitam -
Da li stvarno za svakog postoji
Beskrajna pruga?
Ili smo svi samo deo
Zacaranog kruga ...
 
Izmiče mi ptica,
i osmeh za njom leti.
Jel' se to prolece sveti
svim nasim zatvorenim krugovima
svim našim prugama svesti
i nesvesti.
Jedan je zelen list jači
od svih zabrana i dozvola naših.
Mahovina mekša od zamišljenih
zagrljaja i slutnji.
Izmiče mi ptica,
i osmeh za njom leti.
 
zasej mi pesme
nek niknu
i trnu
zasej mi lepe i ruzne dane
na njima nek su
labavo vezane marame
meke ko kosulje raskopcane
i izvezeno cvece
dok ne svane
zasej me
lane
I ostar leda komad stavi
kraj korena
nek se topi i hrani
mrvu badema
 
i zaboravi
zaboravi da smo se sreli
okreni se i caroliju neku smisli
bar jednom ucini greh i
magijom nekom, zaboravi me
Ja mogu da nosim dane
i gore i reke i trave
meni ne smetaju rane
Imam pun zavezljaj hajducke trave
Samo me jos tvoje secanje kida
Zaboravi me
jer ako ti ne zaboravis mene
moracu zaboraviti ja tebe
i necu moci umreti od stida
 
Rekose mi da je ocaj
najgorega srca deo
rekose mi da je slutnja ono
sto si covek ne bi hteo
reko se mi da je pamet
svakom ljudskom bicu draga
rekose mi
a da nesto pitam sada
Oce neko da mi kaze
al da barem sad ne laze
jel ce trava da govori
jel ce cvece da jauce
jel ce kamen da zapeva
jel ce vetar da otera
zar to nisu zvuci jada
i zar covek moze da ne strada
i da peva mesto ptice
i da gude u njem zice
da ocaja, zapomaze
Pa zar covek tada laze?
 

Back
Top