Bela kuga....

  • Začetnik teme Začetnik teme Afroo
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Affrodita u potpunosti se slažem sa tobom i isto razmišljam kao ti.

Bela kuga jeste strašna, ali država treba da brine o tome, a ne pojedinci. I tu više nemam šta da dodam.

Normalno je da je pitanje dece lična stvar svakog čoveka. Ali ja takođe ne razumem tu sebičnu potrebu ljudi da nemaju dece. Sa druge strane, skidam im kapu jer su iskreni i bolje je da takvi ljudi ne rađaju decu "zarad sela i komšiluka" jer bi to bilo najgore.

Činjenica je da nam je mentalitet takav i da se uglavnom osuđuju ljudi koji ne žele decu iako mogu da ih imaju. Ja ih ne osuđujem, samo ne mogu da razumem.

Za mene su deca poenta života. Još kao dete sam govorila da ću imati puno dece. Volim decu i za mene život bez dece nije ispunjen. Da nisam mogla da rodim dete, sigurno bih ga usvojila.

Zato takođe ne mogu da shvatim majke koje se odriču svoje dece bez nekih ekstremnih razloga tipa bolest ili ugrožena egzistencija. A sigurna sam da takvih majki ima najviše.

Što se tiče broja dece, to je takođe individualna stvar naravno, ali ja opet smatram da je bolje nemati ni jedno dete nego samo jedno. (E sad ću biti linčovana, ali ***, to je moje mišljenje). Pri tom naravno govorim opet o odluci majke ili oba roditelja, ne govorim o nemogućnosti da se ima više dece.

Ja imam rođenog brata i za mene je on uvek bio najveće blago. Posle njega sam rodila Luku i sad moj brat zauzima drugo mesto. Ali činjenica je da je ljubav prema bratu i sestri nešto za šta niko ne bi trebao da bude uskraćen. Nikada dete neće naučiti da deli sebe nesebično, bez ljubomore, kao prirodan tok stvari. Može dete da deli na ulici čokoladu ili igračke sa drugom decom, ali deliti ljubav roditelja, deliti sve svoje i davati sebe bratu ili sestri i dobijati istom merom - to je nešto što se može samo doživeti.
Prema tome, takođe mi je sebičluk roditi samo jedno dete. Ne priznajem izgovore - detetu treba odmorna majka, želim mu da bude centar sveta bar dok je malo itd. Majka se troši i na jedno dete i na više njih, nesebičnu ljubav pruža i jednom i više njih, niko tu ne može biti uskraćen.
Radi se o tome da majka stavlja svoje potrebe ispred dečijih. I to je ok, ali treba biti iskren i to priznati.

Takođe ne priznajem materijalnu situaciju kao izgovor za jedno dete. Gde ima za jedno uvek ima i za dvoje. Ono drugo će sve naslediti od prvog u krajnjoj liniji - odeću, knjige...
Ne može me niko ubediti da za jedno dete može da bude dovoljno, a za dvoje ne.
Dvoje dece će deliti čokoladu, ali i ljubav, a jedno dete će imati samo jednu čokoladu. Celu! Kao da je to najbitnije...

Imam još puno toga da kažem na ovu temu, ali već sam napisala roman pa ću prvo da sačekam rafalnu paljbu i nastavljam dalje :hvala:
 
Jao bre ljudi, kad bi bilo sve tako crno-belo. :I
Ako neko nije rodio do 30-te ne znaci da je sebicna stoka i da nikad nece roditi dete ili decu. Nekim ljudima zivot prosto tece drugacije i sto je ovde propusteno da se kaze - zivot im se ne zaustavlja u odredjenom periodu (recimo sa 26, 27 godina). Zaustavlja u smislu - sad su sve uradili, nemaju vise zelja, aspiracija a ni mogucnosti, tad su se stabilizovali na relaciji zelje - ostvarenja pa tad i odluce da imaju decu. To ne znaci da su oni manje pametni ili manje ambiciozni od ovih koji imaju otvorene mogucnosti do nekih kasnijih godina (da me neko ne shvati pogresno) - poenta je da se ljudi me mogu strpati u fijoke sa etiketama na kojima pise "ovako treba" i "a ovako ne treba".

Mogucnosti ovde mogu da se shvate sebicno - njhove licne mogucnosti koje nemaju mnogo veze sa porodicom ali ja ne smatram da je to sebicno (osim ako je sve sto radimo samo za sebe sebicno?).
Uglavnom covek i mora prvo da sredi svoj zivot da bi bio sposoban za roditeljstvo. Ali ne mozete da negirate cinjenicu da je "sredjivanje zivota" cesto na muskarcu dok kod nekih zena takve misli ni ne postoje - njoj ce biti SREDJENO a ona ce da radja decu. To je sve u redu ali mislim da, ako vec ovoliko raspravljamo o ovome, ipak da pogledamo temu u malo realnijem svetlu.

Jer, ako sa jedne strane imamo zenu koja je odlucila da ne radi posle srednje skole i koja se potpuno oslonila na muza za svoj opstanak, koja je domacica, ona je to sigurno nije izabrala da nema decu i da odgodi taj momenat jer hoce vise vremena za svoje sebicne potrebe :I. Ovakve slucajeve ja ni ne poznajem. I cemu onda nerazumevanje zena koje imaju sasvim dugi pristup zivotu, koje rese da se skoluju jos dugo godina, koje to rade ne samo da bi imale papir da su nesto zavrsile? Ja stvarno ne mislim da bilo koja od tih zena nece da rodi dete iz istog razloga - da bi se jos malo za.jebavala. Rad na svom obrazovanju i karijeri je sve samo ne zaj.ebancija.
A opet, ima i zena koje bi jako htele decu ali uporno ne nalaze pravog muskarca.
I hocemo li sad sve moguce ( i nenabrojane) kategorije zena kinjiti zbog bele kuge da navrat nanos radjaju decu (cak ne jedno nego vise) kad to nisu u stanju iz toliko razloga?
Ljudi su razliciti, nije svima isto u glavi i mislim da ako nesto ne razumemo, nemamo prava da tome lepimo etiketu "sebicno", "neprirodno" i slicno.
 
Slozila bih se sa UnBeso,ko smo mi da osudjujemo tudje izbore,i to sto ne prate "drustvene norme".
Ako neka zena zeli nesto da uradi sa svojm zivotom,pre nego sto rodi decu,da se obrazuje,gradi karijeru,resi neka bitna pitanja u svom zivotu,
meni je to mnogo odgovornije i zrelije od onih kojima je posle srednje skole jedini prioritet da nadju muza i rode decu.
 
Ja svoj san dosad nisam ispunila, a kako vreme odmiče- sve je izvesnije - i neću...:(
Imam dvoje dece a oduvek sam sebe zamišljala kao majku "trojki"...
Deca su život. Sve ostalo- luk i voda, ma kako se kome činilo...
 
Ja svoj san dosad nisam ispunila, a kako vreme odmiče- sve je izvesnije - i neću...:(
Imam dvoje dece a oduvek sam sebe zamišljala kao majku "trojki"...
Deca su život. Sve ostalo- luk i voda, ma kako se kome činilo...

Konačno neko ko je i profesionalo ostvaren, da kaže pravu stvar.....:klap:

Upravo to mi je smetalo, opet naglašavam....nikom ništa ne namećem niti mogu,
ali ima toliko primera kao što si ti...žene ostvarene na svim poljima, zašto mi to
pod obavezno bila neka srednjoškolka koja je požurila da se uda i izrodi decu,
mada ni tu ne vidim ništa ružno..nisu svi rođeni za knjigu, je jedna činjenica, a
opet druga da neki nisu za decu......opet toliko onih koji provedoše život tugujući
što ih ne mogu imati, a sve su uradili po tom pitanju.
 
Affrodita u potpunosti se slažem sa tobom i isto razmišljam kao ti.

Bela kuga jeste strašna, ali država treba da brine o tome, a ne pojedinci. I tu više nemam šta da dodam.

Normalno je da je pitanje dece lična stvar svakog čoveka. Ali ja takođe ne razumem tu sebičnu potrebu ljudi da nemaju dece. Sa druge strane, skidam im kapu jer su iskreni i bolje je da takvi ljudi ne rađaju decu "zarad sela i komšiluka" jer bi to bilo najgore.

Činjenica je da nam je mentalitet takav i da se uglavnom osuđuju ljudi koji ne žele decu iako mogu da ih imaju. Ja ih ne osuđujem, samo ne mogu da razumem.

Za mene su deca poenta života. Još kao dete sam govorila da ću imati puno dece. Volim decu i za mene život bez dece nije ispunjen. Da nisam mogla da rodim dete, sigurno bih ga usvojila.

Zato takođe ne mogu da shvatim majke koje se odriču svoje dece bez nekih ekstremnih razloga tipa bolest ili ugrožena egzistencija. A sigurna sam da takvih majki ima najviše.

Što se tiče broja dece, to je takođe individualna stvar naravno, ali ja opet smatram da je bolje nemati ni jedno dete nego samo jedno. (E sad ću biti linčovana, ali ***, to je moje mišljenje). Pri tom naravno govorim opet o odluci majke ili oba roditelja, ne govorim o nemogućnosti da se ima više dece.

Ja imam rođenog brata i za mene je on uvek bio najveće blago. Posle njega sam rodila Luku i sad moj brat zauzima drugo mesto. Ali činjenica je da je ljubav prema bratu i sestri nešto za šta niko ne bi trebao da bude uskraćen. Nikada dete neće naučiti da deli sebe nesebično, bez ljubomore, kao prirodan tok stvari. Može dete da deli na ulici čokoladu ili igračke sa drugom decom, ali deliti ljubav roditelja, deliti sve svoje i davati sebe bratu ili sestri i dobijati istom merom - to je nešto što se može samo doživeti.
Prema tome, takođe mi je sebičluk roditi samo jedno dete. Ne priznajem izgovore - detetu treba odmorna majka, želim mu da bude centar sveta bar dok je malo itd. Majka se troši i na jedno dete i na više njih, nesebičnu ljubav pruža i jednom i više njih, niko tu ne može biti uskraćen.
Radi se o tome da majka stavlja svoje potrebe ispred dečijih. I to je ok, ali treba biti iskren i to priznati.

Takođe ne priznajem materijalnu situaciju kao izgovor za jedno dete. Gde ima za jedno uvek ima i za dvoje. Ono drugo će sve naslediti od prvog u krajnjoj liniji - odeću, knjige...
Ne može me niko ubediti da za jedno dete može da bude dovoljno, a za dvoje ne.
Dvoje dece će deliti čokoladu, ali i ljubav, a jedno dete će imati samo jednu čokoladu. Celu! Kao da je to najbitnije...


Imam još puno toga da kažem na ovu temu, ali već sam napisala roman pa ću prvo da sačekam rafalnu paljbu i nastavljam dalje :hvala:

Слично мислимо, али на болдовано ћу одговорити.

Рекох већ, моји су рођени у време највеће кризе, а разлика је годину ипо, тако да млађи ништа осим бенкица и штрампли није наслеђивао од брата, увек су исте висине. А сналазили смо се, свакако, да имају све што им је потребно, и много више...
Но, двоје деце не деле љубав родитеља, него је љубав родитеља удвостручена кад има двоје деце! Пре овог на крају врло си лепо рекла да се мајка ,,троши'' и на једно и на више деце, и то јесте истина. И исто тако вишеструко ужива са више деце.
О ,,белој куги'' треба да се брине држава, али наравно да није у реду да родитељи имају више деце само зато што их држава стимулише, а не зато што су тако желели.
Моја генерација се сећа ,,Титових кумова'' и знамо како сад пролазимо због тога, али наставак је већ за пдф Политика. :)
 
Ne tuguju ni oni što nisu za decu pa ih ostavljaju u bolnicama i sirotištima
ili ih odnesu kući pa ih zapostavljaju.....što je STRAŠNO....:(

Da,to je poenta,nisu deca za svakog.
Znam jednu zenu koja je u braku 10 godina,i ona i muz ne zele decu.
Imaju uslova,dobre poslove,ali jednostavno ne zele dete.
I ,sta sad,posto ih oklina osudjuje,a osudjuju ih,roditelji,komsije,jer niko ne gleda svoja posla,
oni bi trebalo zbog njih da rade nesto protiv svoje volje jer nisu ispunili 'gradjansku duznost'?
 
Da,to je poenta,nisu deca za svakog.
Znam jednu zenu koja je u braku 10 godina,i ona i muz ne zele decu.
Imaju uslova,dobre poslove,ali jednostavno ne zele dete.
I ,sta sad,posto ih oklina osudjuje,a osudjuju ih,roditelji,komsije,jer niko ne gleda svoja posla,
oni bi trebalo zbog njih da rade nesto protiv svoje volje jer nisu ispunili 'gradjansku duznost'?

U principu se slazem. Zasto ljudi ne gledaju svoja posla? Svako ima pravo da vodi svoj zivot kako zeli i moze. Nikog ne osudjujem, ne ulazim u tudje razloge zasto imaju ili nemaju decu.
Uzgred, imam samo jedno dete, dobar posao, dobar brak i ne odgovaram na pitanja "sto nemas vise dece..", jer to smatram uplitanjem u svoj zivot, bez obzira na to da li je razlog "opravdan" ili ne, po necijim kriterijumima.
 
Ajde drage moje, malo me pokrenula ova tema o životinjama, a ja bih rado
čula od vas šta mislite o pretnji bele kuge...poznato je da je sve manje
beba....da se mladi parovi sve ređe opredeljuju da imaju decu, a i kada tu
odluku donesu, uglavnom se to svede na jedno dete. Posebna priča je
recimo Vojvodina (mislim na seosku sredinu)
...gde se nekako zarad očuvanja imovine i ne deljenja
iste...ostaje takođe na jednom detetu.....a opet u nekim jako siromašnim
krajevima...imamo porodice sa šestoro, sedmoro, čak devetoro dece!

Koliko razmišljate o deci koja su ostavljena negde usput, čije su majke
pobegle iz bolnice netragom, ili jednostavno nisu imale želju da se bave
mačinstvom...šta mislite da li one jednostavno nemaju majčinski osećaj
ili im je sloboda i život bez obaveza ispred rođenog deteta????

I naravno šta je sa očevima...ako su uopšte bili obavešteni o trudnoći
ili rođenju deteta?????

O beloj kugi ne razmišljam. Decu želim da imam zato što želim da ih imam. Mislim da ih ne treba rađati radi sveta, bele kuge ili kakvih konvencija, već radi deteta. To znači da ih ne treba rađati pre nego što smo spremni da ih rađamo. Govorili su mi da žena nikada nije spremna, ali to nije istina. Onda kada mislimo da nismo spremni uglavnom i nismo spremni. Drugo je to što se čovek kada se nađe u situaciji snađe bolje ili lošije, ali svest o tome je druga stvar. Ne treba terati ljude da rađaju decu, pošto tako dolazimo do nesrećnih i roditelja i dece. Onda imamo problema sa kriminalom i samoubistvima. Sve je povezano i zato je bitno da se ne razmišlja o beloj kugi ili tome šta će ko reći, kada se odlučujemo za decu, već o našem stanju i sposobnostima. Nisam za opciju dvadesetoro dece, a jedno da se školuje i ima sve što treba. Stvara se mržnja i otuđenje među decom.
Čujem juče da je u Jagodini valjda, odlučeno da se svakom četvrtom detetu daje po 200 eura mesečno dok ne napuni 18. To je odlična stvar, ali i nije. Mač sa dve oštrice. U stvari zavii od roditelja. Ako imate troje dece koje niko nije nagradio, samo zato što su rođeni, onda će oni, ako roditelji ne postave stvari na pravo mesto, mrzeti četvrto i osećati se odbačeno ili nepoželjno. Četvrto može da se ponaša kao mali kralj na planeti. Ne mora, ali ako roditelji tako postave, onda je to medveđa usluga tim ljudima. Mada, ko se još brine o zdravlju nacije, bitno je da nas je mnogo kao mrava, pa nije bitno hoćemo li biti srećni ili nesrećni, samo da nas bude mnogo. :roll:
 
Можда јесте чињеница, али пуким повећањем броја становника се не добија ништа.
Уосталом, јадна је та доминација ако се покушава постићи самим повећањем броја становника.

Права доминација је културна доминација, нешто од чега смо ми далеко хиљадама светлосних година.

Није реч о доминацији, него о опстанку.

А ако се угаси један народ - ко ће чувати његову културу, језик, уметност, тековине, материјална и духовна добра?

Стога нестанак читавог једног народа није губитак само за припаднике тог народа, него и за човечанство.
 
Слично мислимо, али на болдовано ћу одговорити.

Рекох већ, моји су рођени у време највеће кризе, а разлика је годину ипо, тако да млађи ништа осим бенкица и штрампли није наслеђивао од брата, увек су исте висине. А сналазили смо се, свакако, да имају све што им је потребно, и много више...
Но, двоје деце не деле љубав родитеља, него је љубав родитеља удвостручена кад има двоје деце! Пре овог на крају врло си лепо рекла да се мајка ,,троши'' и на једно и на више деце, и то јесте истина. И исто тако вишеструко ужива са више деце.
О ,,белој куги'' треба да се брине држава, али наравно да није у реду да родитељи имају више деце само зато што их држава стимулише, а не зато што су тако желели.
Моја генерација се сећа ,,Титових кумова'' и знамо како сад пролазимо због тога, али наставак је већ за пдф Политика. :)


Немам бона на раполагању, па могу само да цитирам и да се сложим. :)
 
Није реч о доминацији, него о опстанку.

А ако се угаси један народ - ко ће чувати његову културу, језик, уметност, тековине, материјална и духовна добра?

Стога нестанак читавог једног народа није губитак само за припаднике тог народа, него и за човечанство.

e jes i neki narod
pa i bolje da se ugasi
i kakav je to narod koji krajem 20 tog vijeka u po evrope odsijeca jedan drugom glave:)))))))))))))
 
Није реч о доминацији, него о опстанку.

А ако се угаси један народ - ко ће чувати његову културу, језик, уметност, тековине, материјална и духовна добра?

Стога нестанак читавог једног народа није губитак само за припаднике тог народа, него и за човечанство.

Eto....ali sad će opet neko reći šta me briga i tako u krug......:sad2:

e jes i neki narod
pa i bolje da se ugasi
i kakav je to narod koji krajem 20 tog vijeka u po evrope odsijeca jedan drugom glave:)))))))))))))

Šta bi ovo trebalo da znači...??????:think:
 
Ako ti misliš da si stoka ja te neću razuveravati, ali ne pristajem da budem
kolektivna stoka...niti mislim da je ceo narod stoka.....:mrgreen:

:ok: :klap:

Ја мислим да је већина народа врло слична нама, али се многи боре против беле куге.
И смисао државе, између осталог, треба да је и то да опстане народ који је чини.
 
Meni se čini da mi nikada nismo bili drugačiji. Nekako čitajući istoriju vidim da je uvek ista priča. Samo se menjaju spoljašnje okolnosti, a mi kao da ostajemo na istom stupnju. Sećam se kada sam bila klinka i uzela Domanovića da čitam. Nisam ni znala ko je on, kada je živeo, već uzela da čitam i bila potpuno ubeđena da mi je savremenik. Onda naišla na neke stvari koje su me zbunile, pa pogledala ko je on i kada je živeo i potpuno se "oduševila".
 

Back
Top