Bečdel test

Nisam bio dovoljno precizan kod stavke (1); kombinacija imitacije stvarnosti i željene stvarnosti. Jer cilj filmadžija je da se gledaoci identifikuju sa likovima; dovoljno realni da budu uverljivi i dovoljno idealizovani da budu privlačni. Naravno da žene pričaju i o tome ''ko treba da ode po hleb i mleko'' ili koja je krema za lice hranljivija i ne suši kožu, ali takve stvari se neće pojaviti u filmu, jer niti je zanimljivo za gledanje, niti je (u 99% filmova) značajno za radnju.
Stavka (2) stoji, uprkos femino/afro/lgbt teorijama zavera, jer možda Holivud i vode Jevreji muškog pola, ali ga pokreće novac. Filmovi su roba, a onaj ko pravi i distribuira robu mora da osluškuje šta potrošač želi i traži, inače će ekspresno ispasti iz igre.

Inače, bilo bi zanimljivo prebrojati, npr, u koliko američkih filmova se u ulozi sudije pojavljuje crnac, a koliki je stvaran procenat crnih sudija u pravosudnom sistemu USA. Ja bih bio spreman da stavim novac na to da pravo sudstvo značajno zaostaje po tom pitanju.

Slazem se da filmovi diktiraju realnost u smislu da su veoma mocni po pitanju slanja poruka koje onda publika normalizuje. Kada se nagledas kojekakvih situacija i stereotipa u filmovima nekako se cini da je to stvarno stanje stvari a ne izmisljotina. Pa setite se samo filmova o zlim Balkancima (secam se jednog o ratu u Bosni, neko dete kao iz kamenog doba obuceno, americki vojnik mu pruzi konzervu sardine a ono gleda onako zbunjeno posto nikada u zivotu nije videlo tako cudo). A ovo je samo jedan primer.

Ono sto ne sme da se zaboravi jeste da filmovi ne oslikavajus tvarnost kakva jeste, vec stvarnost kakvu je vide filmadzije (koje su, opet, vecinom beli hetero muskarci). Oni se cesto pravdaju profitom, ali fora je u tome sto beli muskarci cine manjinu publike (i ukupnog stanovnistva i onih koji idu u bioskop). Bas nedavno je izaslo neko istrazivanje da su Latinosi oni koji najvise idu u bioskope pa opet ne vidim da se Holivud trudi da pravi filmove po njihovom ukusu (iako bi to imalo ekonomskog smisla).

Kada je rec o zenskim razgovorima, te banalnosti hleb i mleko su bile samo primer toga koliko je lako proci Becdel test, a ipak toliki filmovi ne prolaze. Naravno da zene mogu medju sobom da pricaju i o drugim stvarima i one to cesto i cine. Naravno da zenski likovi mogu da pricaju o stvarima vaznim za radnju. Nego je problem sto se cesto zene ubacuju samo u scene gde je potrebna zena, pa ako i bude nekih razgovora to je u najboljem slucaju nesto o banalnim "zenskim" temama. Kada je rec o necemu bitnijem za radnju, o tome po pravilu raspavljaju muskarci. I cini mi se da to nije toliko zbog toga sto autori ne kontaju da zene mogu da pricaju i o necemu vaznijem, vec u tome sto zene cesto nisu glavni likovi: one ne nose radnju i mi ne gledamo pricu iz njihovog ugla. (Izuzetak su rom com filmovi, i to upravo zato sto se prave za zensku publiku). U Holivudu, ako ocekujes zensku publiku, pravis filmove sa zenama, ako ocekujes crnce, pravis filmove sa crncima, a ako ocekujes da svi to gledaju, pravis filmove sa belim muskarcima.

Ponovo, problem nije u tome da se prave filmovi sa belim muskarcima kao takvim, vec u tome sto se beli hetero muskarci smatraju univerzalnim ljudskim bicima, sa kojima SVI mogu i treba da se identifikuju (zene, crnci, crnkinje, gejevi, itd). U tom smislu, od svih se ocekuje da se identifikuju sa belim muskarcem (jer je to "univerzalna" prica), ali se ne ocekuje da se identifikujes sa zenom, crncem, itd. ukoliko i sam ne pripadas toj kategoriji. Ima, naravno, izuzetaka (neko pomenu Alien - odlican primer), ali to su izuzeci koji potvrdjuju pravilo (da ne pominjemo da je Ripli trebalo da bude muskarac i da je lik tako i pisan pre nego sto je Sigurni dobila ulogu. To je ujedno i jedan od razloga zasto je ona tako uspeo lik- jer nisu pisali "zenu" vec univerzalnog junaka koji se suocava sa problemom i sa kojim svi treba a se identifikujemo).
 
Sto se tice crnaca sefova policije i sudija, to je opet filmski trik - politicka korektnost. Primetices da u vecini slucajeva ta osoba nije glavni lik, vec neko sa strane. To se cini iz razloga da se zapuse usta crncima i da se kaze - eto, ima jedan crnac u filmu, i on nije krimos iz geta nego postovan, obrazovan covek. To sto se pojavljuje u tri scene nema veze, bitno je da smo se mi "oprali" i da nastavljamo da pravimo filmove iz ugla belaca.

Malo bolji u tom smislu znaju da budu oni filmovi o policajcima gde je jedan partner crnac. I tu zna da bude dosta stereotipa ali bar je crnac glavniji lik nego kada je tamo neki sudija ili sef policije.
 
Ovaj film nije prikazao žene stereotipno.
Nije čudno s obzirom da je sniman po istinitim događajima.

Film nije popularan, nije zgrnuo gomilu novca, a tako je bitan.
Tako je značajan jer nas opominje da ne smemo da se zombiramo.

 

Back
Top