Basara: Ispovest matorog anarholiberala

Casual Observer

Stara legenda
Poruka
88.171

Kad volimo Basaru i anarhiste (u mladosti)​

Basara: Ispovest matorog anarholiberala​

2CE61C9F-A1F8-46E6-BDA3-42973DD9B86D.png

Cijela kolumna je za citirati, al tek se samo nešto mora izdvojiti: Tako me je onomad drug iz detinjstva pozvao telefonom i (pola u šali pola u zbilji) rekao sledeće: „Nisam očekivao od jednog anarhiste, makar bio i bivši, da toliko palamudi o koristima države, državotvornosti, ustavnosti i zakonodavnosti. Izdao si mladalačke ideale.“ Ali da: skupa sa još nekim drugarima bio sam ubeđen da su države, ne samo socijalističke, nepotrebna muka ljudi, relikt mračne prošlosti i nadao se – naročito ako bih cimnuo dva, tri piva – da će uskoro osvanuti dan kada će ljudi živeti u slozi bez partijskih i državnih nadzora i pritisaka… Znate kako ono kažu: ko u mladosti nije bio ekstremni levičar, nije bio mlad. Ima u tome neke istine, ali čim čovek malo dublje zagazi u život i jasnije sagleda stvari, shvati šta je Hegel hteo da kaže kad je napisao da je država jedno od najvećih dostignuća svetskog duha. Što je Hegel hteo da kaže nađite u kolumni Svetislava Basare. Ima i nastavak u sljedećoj kolumni. A ima i u sljedećoj (trećoj) u kojoj Basara kaže: Prethodna dva nastavka mini-serijala posvećenog državotvornosti – kako državotvornosti uopšte, tako i srbskoj – bili su jedno od najvećih džaba krečenja u mojoj blistavoj karijeri džaba molera.

https://www.monitor.hr/basara-ispovest-matorog-anarholiberala/


Anarhizam, jedan autoportret:

“Ali da: skupa sa još nekim drugarima bio sam ubeđen da su države, ne samo socijalističke, nepotrebna muka ljudi, relikt mračne prošlosti i nadao se –

naročito ako bih cimnuo dva, tri piva…”
 
Zahvaljujući Monitoru sam izbegao da otvorim temu baš člankom iz izvikanog Kurira, ali Basarin tekst definitivno vredi pročitati:

FAMOZNO: ISPOVEST MATOROG ANARHOLIBERALA​

Autor:Svetislav Basara, rođen 1953, Prozni pisac i kolumnista, Živu u Beogradu.Svetislav Basara
Pon, 22.09.2025. 14:00h

Foto: Kurir
Vidim da je anarholiberalizam ponovo u modi, pa ko velim: daj da i ja prozborim neku na tu temu iz ličnog iskustva.
Pa da krenemo na posao. Sa izuzetkom onog mog druga, bisera rasutog po svetu, koji je još 1987. zbrisao u Kanadu, koji redovno čita Famozno - i koji me povremeno podjebava komentarima tipa „**** zemlju u kojoj si ti glas razuma“ - ostali moji drevni drugari ne da ne čitaju Famozno, nego decenijama ne uzimaju novine (bilo koje boje) u ruke.

Pretpostavljam da je razlog zbog koga su svi do jednog zadržali vedrinu i vedar duh u poodmaklim godinama - ali biva katkad da poneko Famozno završi zapandrčeno na Viberu - koji je i za moje drugare prozor u svet - i onda to neko od drugara pročita i ubrzo potom pošalje Viber-odjek i reagovanje ili me čak pozove telefonom.

Tako me je onomad drug iz detinjstva pozvao telefonom i (pola u šali pola u zbilji) rekao sledeće: „Nisam očekivao od jednog anarhiste, makar bio i bivši, da toliko palamudi o koristima države, državotvornosti, ustavnosti i zakonodavnosti. Izdao si mladalačke ideale.“

Nije li Breaking News da je moja neznatnost bila anarhista. Jeste, fakat.., ali je zakasnela više od pedeset godina. I nije sasvim tačna. Nezvanično i u najužem društvu ja jesam bio ubeđeni anarhista, dočim sam zvanično (kao i svi stariji od 16 a mlađi od 27 godina) bio član SSO. Ali da: skupa sa još nekim drugarima bio sam ubeđen da su države, ne samo socijalističke, nepotrebna muka ljudi, relikt mračne prošlosti i nadao se - naročito ako bih cimnuo dva, tri piva - da će uskoro osvanuti dan kada će ljudi živeti u slozi bez partijskih i državnih nadzora i pritisaka.

Moja bezimena anarhistička ćelija je čak izvela i neke subverzivne akcije. Tako smo jednom pod okriljem noći otišli na užičku plažu i tu na dva mesta mesta četkom i crnom bojom (daleko je još auto-sprej) nacrtali anarhistički simbol - krug sa A u sredini - onda se razbežali i danima u strahu i drhtanju čekali da nas poapse.

Što se, naravno, nije dogodilo. Niko - uključujući užičku OZNU - pojma nije imao šta znači „A“ u crnom krugu, a osnovano sumnjam da je malo ko uopšte primetio anarholiberalne grafite, koji su se malčice izbledeli mogli videti do pre desetak godina na pozidi na užičkoj plaži.

Znate kako ono kažu: ko u mladosti nije bio ekstremni levičar, nije bio mlad. Ima u tome neke istine, ali čim čovek malo dublje zagazi u život i jasnije sagleda stvari, shvati šta je Hegel hteo da kaže kad je napisao da je država jedno od najvećih dostignuća svetskog duha.
A evo šta je Hegel hteo da kaže, što reko Blic: Duh spoznaje samog sebe, sagledava svoje slabosti, poima da su mu, da bi bio slobodan, potrebna spoljašnja ograničenja i napravi državu.
Napred rečeno uopšte ne znači da moja neznatnost idealizuje državu - daleko od toga, kloni je se ko đavo krsta - ali se o daljim razmatranjima na temu države, zbog nedostatka karakterologije, možete obavestiti u sledećem Famoznom.

https://www.kurir.rs/licni-stav/9781363/famozno-ispovest-matorog-anarholiberala
 
Poslednja izmena:
II deo umovanja na temu prevaziđenosti relikta mračne prošlosti poznatog kao država:

FAMOZNO: DRŽAVOTVORSTVO 2​


Svetislav Basara 3-2.jpg

Foto: Kurir

Autor: Svetislav Basara
Uto, 23.09.2025. 14:00h

Možda se nije samo onaj moj drevni drug zapitao - možda ste se i vi ponekad pitali - zašto povazdan govorim o koristima od snažne, dobro uređene države za istoriju i život, a istovremeno svima koji imaju uši da čuju (a nemaju računa od države) preporučujem da se što je moguće više klone iste te države.

Moraću to da nacrtam. Je l’ tako da nema nikog ko ne bi poželeo da bolnice naše zemlje ponosne budu moderne, čiste, opremljene najsavršenijim aparatima? Jeste. Ali isto tako nema nikog ko bi bez preke nužde - bilo u slučaju da se razboli ili da ide obolelom, bližnjem u posetu - otišao u bolnicu.

Iliti kraće: u bolnicu se ne ide zdrav, s državom se ne petlja prav. Jer pazite, ako ti država otelotvorena u nekom od svojih organa zakuca na vrata, to obično znači da si napravio neko sranje i da si u deep shitu. U tom smisli valja shvatiti upozorenje „klonite se države“. To treba pročitati ovako: „Ne radite ništa zbog čega će vam državni organ zakucati na vrata.“ Isto to - iako opširnije - govori i državna papirologija, ustavi, zakoni itd.

Opet se vraćamo na onog N. N. genija političke filozofije, koji je ispod grafita „Ovo je Srbija“, naškrabanog na nekoj pošti - napisao: „Idiote, ovo je pošta“. Komedijant slučaj je udesio da grafit bude napisan baš na pošti, nije komedijant mogao naći bolju lokaciju za poređenje.

Jedno je, naime, Srbija, sasvim je nešto drugo Republika Srbija. Srbija je geografski pojam koji (ne baš precizno) označava empirijski teritoriju nastanjenu empirijskim Srbljima i drugim empirijskim narodima i narodnostima, Republika Srbija je apstrakcija, politički pojam - istina ne baš jasno definisan. Kao ni onaj geografski - koji (pokušava da) reguliše život državljana Srbije, o čemu se (ne baš uspešno) brinu napred pomenute empirijske državne institucije i organi.

Pošta Srbije je, recimo, jedna od državnih institucija koja funkcioniše podjednako dobro kao Pošta Francuske ili Pošta Austrije, što se se za ostale institucije Republike Srbije baš i ne može reći.
To je tome zato što na Poštine poslove i dane nemaju nikakav uticaj „narodno biće“, vidovdanska etika, duhovna vertikala i raznorazni zaveti. Pošta Srbije radi na istim principima i procedurama na kojima rade manje-više sve pošte ovog sveta. Ono, fakt, onaj ko u Srbiji hoće da bude direktor Pošte Srbije, mora položiti prijemni iz „narodnog bića“, vidovdanske etike, duhvne vertikale raznoraznih zaveta, ali kad jednom položi prijemni i zasedne u fotelju, pošta nastavlja da radi na poštanskim principima.

Iz problema sličnih nerazlikovanju zgrade pošte i Srbije nastaje mnoštvo drugih problema (koji se pripišu Vatikanu i Briselu). Ima u Srbiji mnogo zgrada - i još iha-ha koječega (i kojekoga) - na kojima piše Srbija, iako bi trebalo da piše Republika Srbija ili čak nešto sasvim drugo. Avaj, ima li smisla u zemlji u kojoj zvuči kao svetogrđe napisati da je obostrano korisno odvojiti crkvu i državu, napisati da bi državu Srbiju valjalo odvojiti i od državnika i državljana. A zašto je tome tako, o tome se zbog pomanjkanja karakterologije možete obavestiti u sutrašnjem broju.

https://www.kurir.rs/licni-stav/9782256/famozno-drzavotvorstvo-2
 
Poslednja izmena:
Autor je objavio i treći deo, međutim tema nije otvorena radi prenošenja misli nekada pomodnog autora, sada kolumniste Kurira, nego više kao poziv na diskusiju o njegovom umovanju o državi: šta nam je to do sada dobro donela teorija koju on ovako prilježno prežvakava, a koju je, dakako u njenoj samoupravnoj varijanti razrađivao i Titov ekonomski ekspert Kardelj?

Tj, šta smo to silno dobili onim Kardeljevim “odumiranjem države? Odumiranja države je bilo, ne sporim: tzv. “SFRJ” više ne postoji, definitivno je više nema. Međutim, da li je taj feudalni državni relikt mračne prošlosti zamenjena nekim anarhističkim rajem na zelmlji, ili ipak strogo (jedn)onacionalnim državama, dakako državama avnojevskih nacija?
 
Poslednja izmena:
Kolege? @Gruban, @savasavanovic, @Tom Riddle, @Enigma, @Mecenaa @Kerkyra, @Bren? Da li bi smo trebali da poslušamo Basaru, i naročito one mlađe snage, progresivne, tako aktive i pune energije, i prosto ukinemo svoju državu? Šta će nam država? Zar to nije prevaziđeno? Zašto prosto ne ukinuti taj relikt mračne prošlosti, možda bi okolnim nacionalnim državama teritorija Srbije pomogla da zaokruže svoje nacionalne teritorije?

Čemu država? Zašto je prosto ne ukinuti, možda neko iz susedstva ima ideju šta raditi sa tolikom teritorijom?
 
Poslednja izmena:
Ovaj Basara ce, ako ovako nastavi, ubrzo u SNS. Takve Komandany voli kod sebe.
Zato sto sve najgore ide tamo, centar zla.
Kako bi izloženo moglo da se razume u svetlu činjenice da okolni nacionalizmi iz petnih žila podržavaju srpske anarhiste, tj mlađahne blokadere? Da li je na to moguće dati odgovor bez pozivanja na AV i SNS?
 
O anarhizmu iz drugog ugla:


Uloga Evropske unije i nevladinog sektora


Prema Gariću, jedan od ključnih kanala spoljnog uticaja u Srbiji su nevladine organizacije koje se finansiraju iz inostranstva.

„U Srbiji deluje ogromna mreža NVO-a finansiranih iz Evropske unije i Sjedinjenih Država. One su zauzele značajnu društvenu ulogu i često deluju protiv interesa sopstvene zemlje“, tvrdi on.

Garić posebno ističe paradoks odnosa Srbije i EU:

„S jedne strane Brisel vodi pregovore sa nama, a s druge strane podržava blokade ulica, destruktivne proteste i promoviše političke figure koje imaju autošovinističke ili anarhističke stavove.“
 

Back
Top