Bajka u zivotu, zivot ko u bajci...

ne radi se ovde o pesimizmu.
radi se o zivotnoj ravnotezi.
svako od nas ima svoj teret koji mora da nosi kroz zivot i svoje bitke koje mora da izbori.
neko poklekne pod teretom.
i nikad se ne podigne.
neko se previse prepusti onom lepom trenutku i sa losim posle nije u stanju da se izbori.
a zivot je takav.
red g.. red meda.
ko je pametan, pronaci ce sredinu.
ko se sa lepim istrosi, puca kad je lose.
u zivotnom krugu ne mozes stalno da budes gore.uvek dodje i ona druga faza.
noc - dan, lepo - ruzno, sreca - tuga,suze - smeh, mladost - starost..
sve je to zivot.
nema bajke.

Ali ko kaze da su te faze ravnopravne, koliko dobreg toliko i loseg? Ne znam, ja se sa tim ne slazem...
I verujem da kad je dobra faza treba u potpunosti uzivati u istoj, a ne strepeti sta ce doci posle..tipa one narodske - nemoj se smejati previse, plakaces..
No svaku ima svoju filozofiju, naravno..
 
Ali ko kaze da su te faze ravnopravne, koliko dobreg toliko i loseg? Ne znam, ja se sa tim ne slazem...
I verujem da kad je dobra faza treba u potpunosti uzivati u istoj, a ne strepeti sta ce doci posle..tipa one narodske - nemoj se smejati previse, plakaces..
No svaku ima svoju filozofiju, naravno..

Pa ta izreka, odnosno savjet, ima praktični značaj... nije to nikakava filozofija životnog balansa... kao, red smijeha- red plača.
To se govori djeci iz razloga što oni nemaju mjeru u igri, i dijete kada se uzigra njega hvata euforično stanje u kojem gubi kontrolu... pa napravi kuršlus, povrijedi se, potuče sa drugim djetetom... to je samo euforičan napad koji se odražava prejakim emocijama, sad smijehom, posle plačom...
Zato stariji ljudi nikada ne obuzdavaju ni klince u smijehu, ako je umjeren.
 
Moje detinjstvo je bilo - bajka. Mama, tata, sestre,... Letovanja kod nane i dede sa punom kucom dece,...reka, pecanje, planina, seno, cvetne livade, nebo puno zvezda - tik iznad krova... sve ono sto u gradu nismo imali.:heart:
Iz skole ne nosim bajkovita secanja, iako kao odlicna ucenica bi trebalo bar nesto da pohvalim...Fakultet...osim par originalnih likova, nista drugo ne bih smestila u bajku ;)

Momenat kad sam prepoznala svoju srodnu dusu je izvan obicne spoznaje...
Bajka je bila kad sam uzela prvi put svoju decu u ruke... Taj osecaj je uzviseno bajkovit, slozice se sve majke...

Ako neko podrazumeva materijalno - finansijske nivoe kao uslov za bajku - nema tu bajke, sigurno znam.
Bajka stanuje u malim stvarima koje cine harmoniju u nasoj glavi: kafa sa dragim licem, prvi cvetic posle zime, zagrljaj mame, sestre, prijatelja,...suncani dan, setnja obalom,...muzika, fotografija, knjiga,...bezbroj nekih sitnih stvari - koje ni sve pare ovog sveta ne mogu da kupe.
Drago mi je sto me tema navela da svedem moju bajku, ovako na brzaka. I da znate nije na prodaju!!! :cvet:
 
Ali ko kaze da su te faze ravnopravne, koliko dobreg toliko i loseg? Ne znam, ja se sa tim ne slazem...
I verujem da kad je dobra faza treba u potpunosti uzivati u istoj, a ne strepeti sta ce doci posle..tipa one narodske - nemoj se smejati previse, plakaces..
No svaku ima svoju filozofiju, naravno..

nije stvar u ravnopravnosti, nego u ravnotezi.
kad je mnogo lepo - ne gubi glavu, kad je mnogo lose - ne dizi ruke od zivota.
niko od nas ne zna sta ga ceka iz coska.
i vecina nas je dozivela radost i srecu zbog radjanja i tugu i zalost zbog smrti.
ako nam je radost neumerena, da li si sigurna da cemo ostati na nogama kad nas tuga pokosi?
 
moja baka je bila jako mudra zena.
to tada nisam znala, a sada znam.
svako leto smo nekoliko nedelja mi njeni unucici provodili kod nje.
ostalo mi je urezano da kad god bi se zacenili od smeha u igri, ona je govorila da se smirimo malo jer toliko smeha nikad ne moze na dobro da izadje.
prosle su godine..sve dozivljeno je samo potvrdilo njene reci..
apsolutne srece nema.
niko kome je udahnut zivot ne zivi ga kao u bajci.
zato se nikad ne plasim kad je nesto lose..
ali mi nije sve jedno kad je mnogo dobro.

Али ја сам сигуран да живот може да буде бајковит и кад је тежак...

nije stvar u ravnopravnosti, nego u ravnotezi.
kad je mnogo lepo - ne gubi glavu, kad je mnogo lose - ne dizi ruke od zivota.
niko od nas ne zna sta ga ceka iz coska.
i vecina nas je dozivela radost i srecu zbog radjanja i tugu i zalost zbog smrti.
ako nam je radost neumerena, da li si sigurna da cemo ostati na nogama kad nas tuga pokosi?

:worth::worth::worth:
 

Back
Top