🥓 Cevapi….

Ma ne verujem da išta fali. Ćevapi su jelo koje je ekstremno lako napraviti, i ne vidim neku mogućnost da neko tu bude takav majstor da se o njemu pesme pišu. Svaki dobar ćevap je ok, ali nijedan nije takav da se zbog njega pada u nesvest. Malo masnija junetina, so, biber, i to je to.
Pa nije baš lako napraviti dobar ćevap. Odabrano meso se melje pa se mesi kao testo dva puta, kad sazri na hladnom sutra se peče. A i za pečenje ćevapa ima tehnika da se stalno okreću da bi bili sočniji.
 
Pa nije baš lako napraviti dobar ćevap. Odabrano meso se melje pa se mesi kao testo dva puta, kad sazri na hladnom sutra se peče. A i za pečenje ćevapa ima tehnika da se stalno okreću da bi bili sočniji.
Pa realno, daleko teže je napraviti biftek Velington i kolačiće macarons nego ćevape.
Znam jer mi je kulinarstvo hobi.
 
Niisam rekao da je neko kulinarsko top jelo nego ako hoćeš ćevap sa odlikama i ukusom kakav se smatra da treba da bude i koji mogu da se probaju na par mesta, nije lak zadatak
Ja rešenje za problem kulinarske prirode zovem "inženjerski recept".

Znači ako imaš tačno koja vrsta mesa (kategorija, procenti masnoće, procenti vode, starost), koja procedura (sve operacije u minut), koja temperatura (sve u celzijus), koji prečnik ćevapa i dužina (u milimetar), koji začini (svi u gram), koja temperataura i način pečenja (u celzijus) - onda je veoma lako. Jedini problem je dobijanje tog inženjerskog recepta, a to za ćevape barem nije problem, ima ih čak i na netu.
 
Ja rešenje za problem kulinarske prirode zovem "inženjerski recept".

Znači ako imaš tačno koja vrsta mesa (kategorija, procenti masnoće, procenti vode, starost), koja procedura (sve operacije u minut), koja temperatura (sve u celzijus), koji prečnik ćevapa i dužina (u milimetar), koji začini (svi u gram), koja temperataura i način pečenja (u celzijus) - onda je veoma lako. Jedini problem je dobijanje tog inženjerskog recepta, a to za ćevape barem nije problem, ima ih čak i na netu.
Imaš tajne kod pravljenja ćevap mesa koje samo oni koji prave znaju to na svoj način
 
naderu glutamat-a i vegete pa vi lizhite prste
Postoje ćevapi i postoje "ćevapi".
Čak i kod mene u gradu možeš pojesti ćevape koji se ne bi osramotili ni kraj najboljih sarajevskih, ali na svega dva mjesta, gdje peku na uglju.
Npr. u BiH je pravilo da se koristi ćumur, dok je talandara iznimka, u Hrvatskoj obrnuto.
Znači u samom startu su bosanski kvalitetniji zbog načina pripreme.
Na jedan ugostiteljski objekt u Hrvatskoj koji radi top ćevape, ide minimalno pet bosanskih.
U biti, teško mi je uopće zamisliti da netko u Bosni ne radi na uglju, zbog toga što ne bi prošlo dugo, a da mu nešto ne doleti.
 
Poznavatelju svega, a uglavnom ničega...uputi nas neznalice gde se to u Srbiji jedu mleveni mačići i kućici...prosledi link, argumentuj...spasi nas od sebe samog...
Naravno da se nece javiti ni sa jednim validnim dokazom (sem ako ga ne nadje na N1 a u vezi je toga da je AV kriv i za mlevenje kucica u cevape). Mogu misliti koliko je to promasen i jadan zivot kada oko sebi vidi samo negativnosti i to svakodnevno prenosima forum - sem ako nije na placenoj misiji ovde i sa takvim pisanjem ispunjava svoj zadatak.
 
Nekad je bio dobar polumetarski Niški ćevap. ,posle izlaska iz BUS-a na klopu.
Nekad smo mogli 6 puta uza zid...
Ozbiljno, svaka generacija ima pricu o tome kakvo su dobri i veliku bili, cevapi, u njihovo vreme.

Ja se recimo secam vremena kada nisi mogao kupiti cevape na ulicu, u fast-food-u. Krajem 70-tih si po BGD mogao kupiti hranu na taj nacin samo u PKB kisocima ( u razlicitim delovima grada si imao i druge drustvene firme koje su prodavale kuvane virsle, kobaje, peciva ili burek po kioscima, Klas, Central...), cevape nisi mogao kupiti nigde sem u kafani. Leskovcanin je otvorio rostilj u dvorisnom objektu u balkanskoj ulici pocetkom '80-tih, posle su malo po malo pocele da se otvaraju i na drugim lokacijama broz-jedaonice u vidu rostilja, najcesce pljeske ali su poceli da rostiljaju i cevape... no, meni je cale pricao o tome kakvi su cevapi bili u njegovo vreme, samo takvi, u kafani Mlava, pa u kafani Veciti Mladozenja. Mi smo se kao studenti '80-tih razbijali od cevapa iz Domovine, ode nas 5-ca i samo namignemo konobaru Lali, za 2 minuta dolazi 5 zidarskih, za 20min pladanj sa 50 cevapa, cinijom luka i 5 somuna sa strane. Eh, ala su to bila vremena, 7 puta uza zid...
 
Ništa ne može da pobedi miris ćevapa subotom prepodne niz čaršiju, dok nas majka vodi za ruku na pijac a posle - na ćevape!
Sad svi svraćaju kod Maha, a tamo gde su bili ti moji omiljeni iz detinjstva - otvorili burito.
 

Back
Top