Asocijalnost

Imala sam slican problem s mojima. Ali vremenom sam naucila da hvatam krivine u tom ''sistemu''...osim toga shvatila sam da su oni ti koji su bolesni na neki nacin , i imaju slabe zivce...
Nazalost ja sam dobila migrene zbog njihovih bolesnih shvatanja i ispoljavanja istih na meni. :roll:

Uglavnom sad zivimo po sistemu , ja finansijski zavisim od vas. Ja radim svoj posao kako treba , dakle dajem ispite i prema tome zavredjujem da me i dalje izdrzavate. Posto sam nashla stalni posao , a uz to idem i na predavanja vidjamo se minimalno, sto mi veoma odgovara.

Sto se tice izlazaka , njima je sad ok samo da je decko ili neko musko u koga oni imaju poverenja , tipa moj drug, tu uz mene.A to je i meni generalno ok.Pre me nisu pustali da prespavam kod decka , ali sad odem kod njega na 10dana...(ali bice da je to jer ima se ovaj decko sad svidja,buduci da je jedan od najboljih studenata :roll: )

Ono sto me nervira je sto kad se razbolim ili padnem ispit , odmah su za to krivi izlasci,posao , nacin oblacenja i sl.Pre me je strashno nerviralo sto su se ljutili i drali na mene kad se razbolim , pobogu kao da sam ja za to kriva. A ja se samo zatvorim u sobu i prebolim svoju bolest i ne treba niko oko mene nista da se cima , dok za njih odma trebaju privatni lekari , cela kuca se dize na noge i sl..:roll:
Srecna sam sto imam svoju sobu.

U svakom slucaju , lako je zbog toga izgubiti zivce. Zacrtaj sebi da oni odlaze a ti ostajes i oni su svoje zivce i razum vec izgubili a ti tvoj treba da sacuvas , i zato se bori i radi na tome.
 
Ocigledno da ti nista od mog posta shvatila nisi.
Niko te ne krivi sto si nezrela, ali bi bilo dobro da potrazis pomoc da dospes do svojih godina i preuzmes odgovornost za svoj zivot. Nisam rekla da su tvoji roditelji bajni ali ni da su sumanuti (vec da mi ne lice na sumanute zlostavljace). Takodje nisam rekla ni da su tvoji problemi sitnica. Ali ni ti nam nisi rekla sve, niti sve od pocetka, zar ne? Prvo kazes da te ne pustaju nigde i drze u zatvoru maltene, pa onda da te pustaju normalno preko dana ali ne nocu, pa onda da izadjes nocu do 2 i to je njima ok ali se ljute ako sl dan padnes ispit.....i tako dalje.

Nisi bila u sl. situaciji pa ne razumes.
 
Imam 21 godinu i živim u Beogradu. Mnogima će moj problem možda biti jako čudan jer živimo u 21.veku ali šta da radim, navikla sam i ne smeta mi da me ljudi čudno zapitkuju ;)
Elem, kad sam još kao mlađa, neka bude početak srednje škole htela da počnem da izlazim do kad želim ili bar do posle ponoći kao celo moje društvo, roditelji su mi žestoko branili.
Ajd, prešla sam preko toga, jako sam mlada, ima vremena. Mada je to mom društvu tad bilo smešno i izgledalo je kao da ja sa njima ne želim na rodjendane, ali nema veze.
Napunila 17, ne puštaju i dalje. Tu počinju svadje sa njima, zatvaranje u sobu, moje bežanje sa časova, dobro pa se nisam drogirala nikad. Nisam spavala, izgubila sam samopouzdanje.

Napunila 19, krenula na fakultet. Veliki deo prijatelja mi se otcepio, neki su odavno već i odustali od pozivanja mene u izlaske pa makar do 02h, petkom i subotom uveče ja sam sedela kući, sama, u sobi. Da. Glava je počela da me boli svaki dan, ujutru mi se nije ustajalo, em ne izlazim em na fakultetu užasna, sa roditeljima je počeo da se gubi svaki vid komunikacije osim "Ćao" kad dođu kući, prijatelji su mi se sveli na jednu jedinu koja me je razumela i bila sa mnom danju, ja nisam znala zašto uopšte ustajem ujutru, dečka, hobija, interesovanja - NIŠTA, ništa me nije zanimalo, ništa se nije dešavalo, svaki dan otkad ustanem dok ne legnem - potpuno isti. A na ekskurzije sam mogla. ! 10 dana sama u Španiji s nepoznatim vodičima i kolegama s faksa, a u Beogradu sedenje u kući.

Kad bih pokušala da se potrudim da se izborim da roditelji steknu poverenje u mene, da ne brinu toliko, sve se gubilo rečenicama tipa " Ko će te vratiti kući", " Nemam para"(ovo sam uvek razumela) itd. Ubijali su u meni uvek svaku reč i ja sam opet ostajala sama vikendom kući pri tom - majka je od skora počela da pije svaki dan, ne puno ali ja ostajem sama kući i još gledam nju pijanu.

Napunila 21. I dalje isto. Sad uopšte više o tome ni ne pričamo, ja sam izgubila svaku volju za izlaskom, kad treba da odem na piće s drugaricom ili neeee daj Bože dečkom, ja se unervozim i mrzi me i izmišljam zašto ne mogu, kao imam obaveze. Noću uopšte ne spavam, tonem u neki san i onda se paralizujem i ne mogu da se pomerim, haluciniram da idem do kupatila da se osvežim ali ustvari ostajem u krevetu. Srce mi tuče već godinu i po dana non-stop ubrzano, ne mogu od njega da spavam, nemam vazduha. Preko dana ne mogu ni gutljaj vode da uzmem odmah trčim u WC da se ispraznim.

Kad sam odlazila kod doktora, govorili su tinejdžerska nervoza, ma proći će to ti je samo periodični stres itd. Naravno, nisu oni krivi, nisam njima pričala sve ovo ko bi slušao osim profesionalnih ljudi za to ali za psihijatra ili psihologa još uvek nemam snage.
Eto, možda mi bude ovako lakše, samo sam htela da podelim sa ljudima da zaista postoje osobe koje u ovom veku nemaju svoju punu slobodu sa 21 godinom, da je dobro brinuti i čuvati se ali sve ima svoje granice, da žive sa roditeljima s kojima ne pričaju i s kojima ne mogu da pričaju ni nakon 7 godina truda, svaki dan lagano shvatam i ne vidim uopšte izlaz ali kao teram dalje.
Bukvalno sam robot.

PS. Izvinjavam se na dugačkom postu.

uspela si da preguraš mnogo toga, uspela si da sagledaš sve što ti se dešavalo i dešava... uspela si nama sve ovo da napišeš, onda ne gubi nadu, ne gubi veru u sebe, jer ti možeš i imaš snage da odeš kod psihologa, jer mi možemo reći i dosta toga mudrog, ali mi te ne možemo pratiti u kontinuitetu, ne možemo sagledati govor tvog dela dok pričaš o problemu (koji bi možda rekao i više od reči) ... glavu gore malena i ne predaj se
 
Ок, хоћеш да помогнеш, али чему прва реченица у посту?
Је л' тако комуницираш са свим пацијентима?

Чему потреба да се постављаш супериорном тиме што неком пишеш да ''из твог поста НИШТА схватио није'' ?

Објасни и пет пута, али не етикетирај!
Јеси се запитала да ти можда њу нешто ниси разумела или да није успела да напише све како треба да би звучало као логична прича?

hej hej...ili mi nismo citale isti post WithdrawnWater ili to nije bio napad;
ja stekoh dojam da ona zeli pomoci citajuci taj post...
i stekoh dojam da je rekla neke vrlo konkretne i korisne stvari (u oba posta...)...
e, sad nije je mazila, ali mozda nit ne treba...
WW ipak ima vise iskustva i znanja...+ ne sticem dojam da to ona "vjezba svoj ego"...
da je savjet dat meni - ok, mozda bih se na prvu loptu malo lecnula (jer imam i ja taj famozni ego...:) ), ali bih sigurno razmislila o tome...

ne daje "instant rjesenja" na temelju dva posta jer zna da to nije ni realno ni eticno;
umjesto toga nudi dobar savjet...ne vidim sta je tu lose?

ovakve situacije ne mogu se razrijesiti na...forumu
cijela ova prica valjda i sluzi tome da Superstar dobije malo podrske (da skapira da nije jedina prosla kroz neku slicnu pricu i da situacije nije nerjesiva jer ako mogu drugi...moci ce i ona ;)) i poneku "ideju" odakle zapoceti - najbolje, od lijecnika...

ni ja ne stekoh dojam da Superstar zivi s "monstrumima"...samo da imaju prilicno ozbiljan kurslus u komunikaciji (ok, ponekad roditelji pokusavaju "manipulacijom" ono sto ne mogu (misle da ne mogu) "drukcije" + momenat sa alkoholom....paaaa...nisu ni svi roditelji "idealno zreli" ljudi...to ih ne cini cudovistima...)
mozda ce pomoc biti potrebna svima, cijeloj porodici, kako bi opet naucili komunicirati i jos ponesto...nije to nista strasno...

ti, komunikacijski problemi - svi smo kroz to manje vise prosli;

sad imam sjajan odnos s roditeljima (takodjer, iz moje perspektive "prezastitnicki" nastrojenim...);
kad sam imala 21 nisam ih bas... "najbolje razumjela"...
sad ih razumijem odlicno...medjutim, sad i oni mnogo bolje razumiju mene...
doduse, trebalo je vremena i truda , zajednickog, da "odrastemo"...svi skupa... :)

sticajem okolnosti ja taj period studiranja nisam provela kod kuce
to mi je u neku ruku "pomoglo" da (pre)brzo sazrijem...da li je to dobro ili ne...ni sama jos ne znam
nije uvijek bilo jednostvno ni zabavno...,ali...;)

ovdje, u BG svjedocim jednoj vrlo...specificnoj situaciji - da li je opca ekonomska situacija uzrok tome...nemam pojma, vjerojatno jeste; ali gledam/slusam veliki broj mladih, i ne bas tako mladih ljudi, koji "silom prilika" predugo ostaje u zajednici s roditeljima...meni to ne izgleda bas...sjajno niti mislim da je "prirodno" i sigurna sam da je to vrlo teska situacija za obje strane...
 
hej hej...ili mi nismo citale isti post WithdrawnWater ili to nije bio napad;
ja stekoh dojam da ona zeli pomoci citajuci taj post...
i stekoh dojam da je rekla neke vrlo konkretne i korisne stvari (u oba posta...)...
e, sad nije je mazila, ali mozda nit ne treba...
WW ipak ima vise iskustva i znanja...+ ne sticem dojam da to ona "vjezba svoj ego"...
da je savjet dat meni - ok, mozda bih se na prvu loptu malo lecnula (jer imam i ja taj famozni ego...:) ), ali bih sigurno razmislila o tome...

ne daje "instant rjesenja" na temelju dva posta jer zna da to nije ni realno ni eticno;
umjesto toga nudi dobar savjet...ne vidim sta je tu lose?

ovakve situacije ne mogu se razrijesiti na...forumu
cijela ova prica valjda i sluzi tome da Superstar dobije malo podrske (da skapira da nije jedina prosla kroz neku slicnu pricu i da situacije nije nerjesiva jer ako mogu drugi...moci ce i ona ;)) i poneku "ideju" odakle zapoceti - najbolje, od lijecnika...

ni ja ne stekoh dojam da Superstar zivi s "monstrumima"...samo da imaju prilicno ozbiljan kurslus u komunikaciji (ok, ponekad roditelji pokusavaju "manipulacijom" ono sto ne mogu (misle da ne mogu) "drukcije" + momenat sa alkoholom....paaaa...nisu ni svi roditelji "idealno zreli" ljudi...to ih ne cini cudovistima...)
mozda ce pomoc biti potrebna svima, cijeloj porodici, kako bi opet naucili komunicirati i jos ponesto...nije to nista strasno...

ti, komunikacijski problemi - svi smo kroz to manje vise prosli;

sad imam sjajan odnos s roditeljima (takodjer, iz moje perspektive "prezastitnicki" nastrojenim...);
kad sam imala 21 nisam ih bas... "najbolje razumjela"...
sad ih razumijem odlicno...medjutim, sad i oni mnogo bolje razumiju mene...
doduse, trebalo je vremena i truda , zajednickog, da "odrastemo"...svi skupa... :)

sticajem okolnosti ja taj period studiranja nisam provela kod kuce
to mi je u neku ruku "pomoglo" da (pre)brzo sazrijem...da li je to dobro ili ne...ni sama jos ne znam
nije uvijek bilo jednostvno ni zabavno...,ali...;)

ovdje, u BG svjedocim jednoj vrlo...specificnoj situaciji - da li je opca ekonomska situacija uzrok tome...nemam pojma, vjerojatno jeste; ali gledam/slusam veliki broj mladih, i ne bas tako mladih ljudi, koji "silom prilika" predugo ostaje u zajednici s roditeljima...meni to ne izgleda bas...sjajno niti mislim da je "prirodno" i sigurna sam da je to vrlo teska situacija za obje strane...

Ја не сумњам у стручност WW.
Чак сам јој лично на пп слала питања везана за неко обољење од кога болује једна мени веома драга особа и била сам веома задовољна објашњењем.
Само ми смета дрчност коју врло често уочавам у њеним постовима ( наравно, остављам увек могућност да их само ја тако тумачим)...не формирам никад став о неком на основу 2-3 прочитана поста...нас две смо колегинице, па самим тим, често читам теме на здрављу.;)

А што се тиче поремећаја односа у породици, то је веома чест проблем, бар сам тако схватила на основу искустава које имам.

Поздрав за дрвеног адвоката.:lol:;)
 
Ја не сумњам у стручност WW.
Чак сам јој лично на пп слала питања везана за неко обољење од кога болује једна мени веома драга особа и била сам веома задовољна објашњењем.
Само ми смета дрчност коју врло често уочавам у њеним постовима ( наравно, остављам увек могућност да их само ја тако тумачим)...не формирам никад став о неком на основу 2-3 прочитана поста...нас две смо колегинице, па самим тим, често читам теме на здрављу.;)

А што се тиче поремећаја односа у породици, то је веома чест проблем, бар сам тако схватила на основу искустава које имам.

Поздрав за дрвеног адвоката.:lol:;)

ma...ne branim/krivim ja nikog...niti je to u pitanju
+ kapiram da ste kolegice, ne mislim da si tek tako formirala stav*...
samo sam htjela reci istaci da WW nije napala Suooperstar i da nema potrebe za dizanjem stita pred zaista korektnim savjetom...vise zbog same postavljacice teme nego zbog nas...ostalih...

a ti...problemi u porodici..sta li ono rece Tolstoj (valjda je bio on? :) ) za sretne/nesretne porodice...

e sad, u cijeloj ovoj prici ne bih ni ucestvovala da me negdje ne pogadja...iz mnogo razloga...

*osobno, vise volim ljude (pa i lijecnike) koji konkretno kazu sta misle pa makar bilo i...hladnije...tako da mozda meni osobno WW pristup uopce ne "smeta", stovise...
 
Pa, ovako, meni sve sto si do sada napisala lici na mentalno ucenjivanje tvojih roditelja, cija je tezina upravo u tome sto dugo traje. Medjutim, meni je veoma alarmantno i tvoje ponasanje! Mislim da previse primas srcu ponasanje tvojih roditelja, ali meni se cini, mozda gresim, da postoji neka "zackoljica" u tebi samoj, necu da omalovazavam tvoje probleme i njihovu tezinu(mozda nam i nisi sve napisala) ali ljudi se uzivotu nalaze i u tezim situacijama pa se sa njima bore i nemaju nervne slomove, ne odaljuju se od ljudi...
Mislim da si jednostavno potonula i ne zelis da isplivas. Pominjes da imas brata i sestru i koliko sam shvatila, oni su se odvojili od roditelja...Znaci oni su uspeli, uspeces i ti ako se potrudis...U kralnjoj liniji imas njihovu podrsku, a ako je i nemas imas njihov primer...Zamisli koliko bi bilo teze da si npr.jedinica...Glavu gore, zavrsi sta imas sto pre i samo napred...Postoje i lekari, i terapije nisam protiv njih, al ces ipak na kraju ostati sama sa svojom glavom i razmisljanima
I jos nesto, ipak vreme radi za tebe, veruj mi sto si starija imaces vise samopouzdanja zato se ne predaj i izvlaci se od roditelja sto pre jer ce oni samo postati sve tezi i naporniji sto su stariji
 
Ako je sve tako kao sto navodis..izvini..ali ocigledno da tvoji roditelji nisu normalni..alkohol je tek prica za sebe..stisni zube..idi iz te sredine gde god da je..nadji posao..neces biti jedina koja studira i radi..ako imas decka iznajmite stan i sto pre se otarasi te bede..zivot je jedan.
 
Sevilja: po odgovoru superstara na moj prvi post jasno je svakome (pa i tebi, ako bas ne insistiras da se inatis) da ona moj prvi post zaista nije razumela, bar po replici sudeci.

A od interpretacija raznoraznih mojih postova i po njima interpretaciji kako ja postupam sa mojim pacijentima mi je zaista vise zlo i ne bih se na to posebno osvrtala. Tacno je da ja devojku nisam razumela, to sam najzad jasno i rekla i pitala ono sto je bilo nejasno (i dalje jeste).
Ako je nesto uspela da shvati iz onog sto sam joj rekla a sto bi moglo da joj pomogne - super i drago mi je, ako nije - ja svakako necu da je tapsem po ramenu kad znam da od toga koristi nikakve nema u smislu resavanja problema. Mogu da saosecam ali saosecanje bez konkretne pomoci (ako ona postoji) je beskorisno i nesvrsishodno. JA nisam iz te price. Radim sa zivim ljudima, najzad, i u tom smislu se i ponasam: ono sto je potrebno jednoj osobi nije isto sto je potrebno drugoj, trecoj ili petoj pa cak i ako imaju isti problem. Moje je da donesem procenu. Toliko sto se tice ordinacije i pacijenata. A moja reakcija na ovoj temi zasnovana je iskljucivo onim sto je postavljac teme rekao i na nacin kako je to receno.
 
Nisi bila u sl. situaciji pa ne razumes.

A kako ti znas u kakvoj sam ja poziciji bila ili nisam bila? I najzad - zasto moram da budem u poziciji da bih razumela? KAdimas upalu pluca pa odes kod pulmologa, je l mu kazes "Vi to ne razumete, niste imali upalu pluca?" Ili se oslanjas na to da te leci neko ko je zavrsio skolu da bi mogao da razume cak i ako nikada nije imao upalu pluca?...
 
Naravno da nisam ovde da bih tražila tapšanje po ramenu. Ne može nijedan internet to da uradi. Zapravo može ali ja od toga nemam ništa. Svejedno sam opet sama u sobi pred kompjuterom a napolju lepo vreme a ja nemam koga da pozovem na kafu. ;) Svi vaši postovi kao što opet neko reče, mogu samo da me podstaknu da se trgnem, rekoh jednom da je neki ventil čoveku potreban..Samo ga treba naći a ja ga tražim sto godina.
U ovoj situaciji kakvoj jesam, svesna sam da
- ima mnogo težih problema u porodicama, tuče, siromaštvo i bolesti pa se opet ljudi izvuku iz toga, hvala Bogu. neki se i ne izvuku ali to je drugo.
- meni treba samo iskrenost jer zbog mnogo laži i prećutavanja ja i jesam ovde gde sam i ne samo da imam problem sa komunikacijom s roditeljima nego i sa svima drugima ( pa i ovde i zato se nismo razumele u prvim postovima ) kao i da objasnim celu situaciju. Neko reče da postoji začkoljica u meni - postoji:
- Nisam kad je trebalo naučila da kažem svoje mišljenje, nisam otkrila sebe i zato nekad ne znam bukvalno da razgovaram. Kao homosapiens. A imam sve - svoju sobu, čistu odeću i studiram. I onda se naravno čovek zapita zašto je ova devojka nesrećna ? Zato što ćutim. Eto.

Withdrawn Water, pokušaću ukratko da objasnim svoj dugi prvi post:
- roditelji su mi odrasli u manjim mestima i bili zatvoreni 24h sa svojim roditeljima. došli su u beograd da studiraju i upoznali sebe kroz studije, izlaske i društvo. teška finansijska situacija je bila prisutna tu u onom periodu kao i svima, naravno, gledala sam oca kako stoji ispred zgrade, plače i prodaje svoj auto za 1marku. ali svi smo to prošli i to je ostavilo ogromne posledice na sve nas. hteli su da nas sačuvaju od bede i svega i zbog toga ću im zauvek biti zahvalna, oni jesu za mene moji roditelji i uvek će naravno biti. ja ih ne bi menjala.
- kad je došlo do puštanja mene u izlaske s 15 godina - branili su. ja sam rekla okej, premlada sam, zaista ima vremena za to. nisam se borila i svadjala.
- kad je došlo do punoletstva, imala sam neko društvo koje su oni znali jako dobro ali svejedno nisam mogla vikendom nigde da idem. svadjali smo se ali i razgovarali o tome mirno i otvoreno. kad bi rekli da nemaju para ja se nisam protivila. šta sam mogla?
- sad kad imam 21 godinu, ne samo da postoji nerazumevanje što se tiče te moje slobode i društva, nego u svemu drugome, tu su sad i nepoverenje što se tiče fakulteta, dečka, nesposobnosti da radim , jer smo puštali da vreme radi za nas - provodili smo dane i mesece ćuteći ili samo s pitanjima "kako si".
 
A sto se ti nebi lepo zaposlila i zavrsila problem.Mnogi ljude studiraju i rade. Ne znam dal ides na visu turisticku,al ti mogu reci da sam i ja to jednom studirala i pola mojih koleginica i kolega je radilo. Neke su cak dolazile i trudne na ispite. Tako bi pokazala da si odgovorna,imala bi nesto para da izlazis i nebi mogli da ti vise kazu da te ne pustaju zbog toga.A sto se tice ispita,zagrej malo tu stolicu i pocni da dajes te ispite pa ti oni nece moci nista reci jer nece imati za sta da se uhvate. Jesu oni posesivni i zele te samo uz sebe.Kazem ti,kad zavrsis siroko ti polje.Jeste da je tesko pored roditelja alkoholicara.Moj prvi komsija je pio i veruj mi smo to osecali zajedno sa njegovom porodicom. Jeste strasno,ali ti moras da budes jaka i da shvatis da ti njima moras da pomognes jer oni imaju problema. I budi srecna jer te roditelji samo ignorisu.Sta bi radila kad bi te tukli ko moju drugaricu(ima 29 god i majka je jos uvek tuce,posto se otac slogirao pa on ne moze vise):cry: i devojka zivi i dalje i bori se i nogama i rukama i za sebe i za njih :ok:
 
Sevilja: po odgovoru superstara na moj prvi post jasno je svakome (pa i tebi, ako bas ne insistiras da se inatis) da ona moj prvi post zaista nije razumela, bar po replici sudeci.

A od interpretacija raznoraznih mojih postova i po njima interpretaciji kako ja postupam sa mojim pacijentima mi je zaista vise zlo i ne bih se na to posebno osvrtala. Tacno je da ja devojku nisam razumela, to sam najzad jasno i rekla i pitala ono sto je bilo nejasno (i dalje jeste).
Ako je nesto uspela da shvati iz onog sto sam joj rekla a sto bi moglo da joj pomogne - super i drago mi je, ako nije - ja svakako necu da je tapsem po ramenu kad znam da od toga koristi nikakve nema u smislu resavanja problema. Mogu da saosecam ali saosecanje bez konkretne pomoci (ako ona postoji) je beskorisno i nesvrsishodno. JA nisam iz te price. Radim sa zivim ljudima, najzad, i u tom smislu se i ponasam: ono sto je potrebno jednoj osobi nije isto sto je potrebno drugoj, trecoj ili petoj pa cak i ako imaju isti problem. Moje je da donesem procenu. Toliko sto se tice ordinacije i pacijenata. A moja reakcija na ovoj temi zasnovana je iskljucivo onim sto je postavljac teme rekao i na nacin kako je to receno.

Све је у реду ( бар што се мене тиче) кад је у питању суштина савета који си јој дала.
Мени је само мало загребала очи прва реченица оног поста на који сам одреаговала.
Ја бих рекла: ''ниСМО СЕ разумеле'' , уместо ''ништа ме ниси разумела''...ето, толико...чисто да се особа преко пута не осети мање вредном и наспрам тебе, довољна јој је ваљда њена мука.
 
Све је у реду ( бар што се мене тиче) кад је у питању суштина савета који си јој дала.
Мени је само мало загребала очи прва реченица оног поста на који сам одреаговала.
Ја бих рекла: ''ниСМО СЕ разумеле'' , уместо ''ништа ме ниси разумела''...ето, толико...чисто да се особа преко пута не осети мање вредном и наспрам тебе, довољна јој је ваљда њена мука.

U pravu si za to.Mnogo bolje zvuci i ne bode oci.Mada,nekad se covek zanese pa u brzini i ne primeti sta je napisao;)

@Sevilja,jer moze jedan vic:p;)
Dok je mladi hirurg izlazio iz operacione sale zaustavio ga član porodice
"Doktore kako je prošla operacija"?
"Operacija? U **** te, ja mislio autopsija..."
 
A kako ti znas u kakvoj sam ja poziciji bila ili nisam bila? I najzad - zasto moram da budem u poziciji da bih razumela? KAdimas upalu pluca pa odes kod pulmologa, je l mu kazes "Vi to ne razumete, niste imali upalu pluca?" Ili se oslanjas na to da te leci neko ko je zavrsio skolu da bi mogao da razume cak i ako nikada nije imao upalu pluca?...

Zato sto navodish neke cinjenice i olako ih odbacijes. Ja sam bila u slicnoj situaciji i razumem da to zaista moze biti tako.

Ne prebacujem ti ,zato sto jednostavno nisi bila u tome , i normalno je da tako pishes.Ali nije lepo da joj ti prebacujes nesto i osudjujes je iz svog ugla koji nije validan.
Dovoljno je dati joj savet.
 
Poslednja izmena:
Idi ti sreco na astrologiju, pa pitaj
Ovo je super…i sad vidim zashto je na super-stvar fakultet za astrologa, pa mu dash koordinate i on ti kaze stvari od kojih ti se zjenice rashire, srece zatreperi i ne morash da razbijash glavu o sebi, kad je vec zapisano...zato i imaju uspijeha ...50% cesh chuti ono shto zelish...Ko ce ti reci ono shto ne zelish ?

Pa kako se to u svakoj temi provlachi ‘’Idi kod psihologa, psihijatra’’, a on treba da ima moci Hari Potera i odmah postavi dijagnozu , izlechi i razume, pogledom, pismom, komadom odjece ???

Gdje je povjerenje ? shta ste postigli...sad moze da kaze, eto vidish kakvi su, umesto da mi pomogne, ona meni tako...ne razume me...nemaju pojma

Mali sam ja faktor, pa ja nemam shanse bilo koga braniti ili napadati, ali mi se misli roje, pa vrzmaju...o zivotu...(chudim se) zar je moguce da WW izdrzi da ne kaze , ma terajte se svi u 3 pm, zabole me ona stvar da odgovaram na bilo chije probleme, dolazicu ovde da se za’ebavam kao i vi, dosta mi je cijeli dan, svaki dan , godinama gledati ‘’genijalce i ljude zdrave’’ i bez problema koji su ne znajuci zashto doshli da se lijeche i koji su vjerujem nenadjebivi sa svojim shablonizovanim, vec vidjenim ponashanjem i za doktore nauka

‘’Za cile mile , tugo moja, razumem te, ajde da plachemo’’, sluze drugarice, eto ja npr, koja nisam toliko dobra koliko ne umijem da kazem ‘’ajde shetaj shta me briga , imam svojih problema, vec slusham svashta , pa kao tupim, pricham, plachem sa njima jer me pogadja...a nekad to stvorenje zapichilo svojom putanjom ne krivuda...a i da kazem koju pametnu, nece me slushati jer sam to samo ja...zato i treba neko sa strane ko je hladnokrvan , imun na igrice da utera ‘’strah’’ u ganglijice , pa probudi to shto treba, da se raskchi taj krech u mozgu, i ‘’tresne mentalnu shamarchinu’’ budjenja...

I shta ja sad rekoh...rekoh tralala, svashta sam ja dozivjela, prochitala, ali iz svega pamtila samo ono shto je pogadjalo moj problem...a zamisli koliko treba raditi i uchiti da znash rijeshiti i tudje...e, Boze kad se sjetim kako sam nekada bila fascinirana ljudskim mozgom, a ludaci su bash kuul interesantni, dok nisam razmislila...ej, emotivna budalo...shta mislish da bi ti psihichki izdrzala svaki dan sve to, rebuse koji ne reaguju na penicilin i andolchic...cijelo radno vrijeme , a toliko beznadeznih sluchajeva...jesam i postala bi pacijent dovoljan za nechiji nauchni rad

...jel vama teshko da se izborite sami sa sobom...jel vam nekad teshko kad vam drugarica upadne u bedak, pa non-stop jedna pricha, sve ti razumijesh da je teshko i hocesh pomoci, ali pozelish da nestanesh na 24h, jer ti isisa zadnji atom snage, energija nula...pa kad i sama padnem u bedak, sad se stidim koliko sam energetski iskoristila neke ljude...
E, da mi je bila neka od WW roda u mnogim momentima pa da nju svalim zivot moj, da me ona chupa, skrati muke u traganju da dodjem samo do vazduha da udahnem bar malo

kolach morash da dohvatish sam, pa makar i da se dosjetish da uzmesh granu pa ga privuchesh ivici...vjeruj grani, dok ne budesh sigurna da nije crvava
Da nije tako, ne bi ljudi koji su ovako s.jebani bili usamljeni, vec bi svi trchali da se druze snjima , da pomognu...ali praksa pokazuje drugachije...bjeze shto dalje, nije im zabavno
Ovde su ljudi iskusni u mnogim poslovima, jer su uchili shtooshta, a ne zaboli vas mozda nekad dusha kad chitate kako ofrlje ljudi samouvjereno u deset rijechi ispaljuju neshto za shta ste vi proveli mjesece u pokushavanju da prvo razumijete, pa nauchite...jel vas ne zaboli dusha ? Da dignete ruke ka nebu i kazete ‘’Blagi Boze, gdje mi je zivot proshao...’’
Velika je hrabrost zadirati na tanak led, a ne imati dvopek u rancu...
Ali to je moj subjektivni dozivljaj...ako frizerki pochnem da solim pamet, ona ce mi se profesionalno nasmijeeeshiti i ja cu reci kako je fina, a da li ce u sebi pomisliti ‘’crkni kravo’’, jer je zabole ? a sve to ne znachi hoce li dobro uraditi
najbolje da se divimo hvalospevima shatorskih pevaljki, one imaju lijek za srce da nas razgale i izleche...ja meraka
Kako god bilo, ali meni je strashno zadirati u nechije znanje i zvanje , u oblasti o kojima pojma nemam , kao shto bi rado otkinula glavu kad mi neko brlja po teritoriji o kojoj ne zna gdje je shupalj, kad si i ti sam svjestan koliko ti josh fali ceo zivot, da bi ukapirao mrvicu
 
Poslednja izmena:
:lol:

ima, u pravu si

a najbolji lijek je na podforumu broj 5

najbolje poslati tamo temu, jer ''iskusni''klinichari postavljaju dijagnozu za zenski rod,sa 100% tnom tachnoshu:
da ''fali omashcen i neomashcen kolac'' i onda svi simptomi ishchezavaju kao rukom odnesheni :D
 
Poslednja izmena:
Gljiva:

E vala.....e bas.... :):):)

(Dugo me neko branio nije - ne mene licno, no struku, makar u vako cudnom traktatu tihog monologa, pa se raznezih...a ne zamerite, juce mi baka umrla...pre deset meseci tata...malo li je za od kamena bivati...)
 
WW, upravo sam o tome i pričala ( žao mi je za tatu i baku..). Mnogo je težih problema medju ljudima i samo sam se pitala zašto ja ne mogu da budem jača od eto na primer tebe a nije mi se tako nešto još dogodilo. Mislim, jeste sa bakom ali..svako podnosi to na svoj način..

Hvala još jednom svima na savetima i porukama, eto, pokušaću da ostvarim sa njima bolju komunikaciju dok smo još zdravi i živi....
 

Back
Top