OK, a jel bilo onda nekada uredu ili smo bukvalno od samog pocetka tj od nastanka coveka u lazima ???
Ovo drugo.
Bukvalno smo od samog teoretskog početka u lažima i to pre svega u svojim sopstvenim lažima.
Dalje, kad smo već kod izreka mislim da ovde važi:
Ko će kom, ako ne svoj svom?
E, sad gde je početak?
Kada je čovek počeo da gradi svoje društvo na način na koji se to i danas radi.
Čudno je kako kod nas poimanje prirode napreduje neverovatno brzo, a društveno organizovanje tragično zaostaje. U nauci je u toku pisane istorije što šta napredovalo, dok u društvu beležimo jedva nešto i masu jadnih eksperimenata, komunizam npr.
Deluje logično, da sumnja u verodostojnost zvaničnih opredelenja, iliti teorija zavere, postoji od kad postoje i zvanična opredelenja. Uvek je neko terao manju ili veću kontru i tako se održavala labilna ravnoteža, poznatija kao civilizacija čoveka. Sumnja da nas neko u društvu odrađuje je deo društva ovakvog kakvo imamo.
Na nivou i u okviru u kom ljudi danas međusobno komuniciraju, velike su mogućnosti za neometanu manipulaciju svakoga nad svakim, što znaći da je verovatnije da u ringu imamo više sukobljenih interesa nego jednog koji nas je sve nadhebao. Taj jedan bi morao da ima nenadoknadivu prednost, toliko veliku da se čak ne da ni prepoznati. To pak znači da ako uopšte i postoji, mora da čuči i deluje izvan domašaja našeg zapažanja, čak poimanja jer samo potpuno neopžen može da nam smešta kako oće. Da li je ovo verovatno?
Nije da baš nije, skoro svako bi hteo da bude taj takav, a ipak mnogo je vremena proteklo otkako mislimo da smo glavni na planeti, malo sumnjivo, osim toga neko je mogao biti i ovde pre nas i ostati. Sa druge strane, kad sagledamo sami sebe i sve što znamo iz sveukupne istorije, nismo mi baš neka pamet, lako bi nas bilo preveslati, bilo da to radimo jedni drugima ili neko tercira iza ćoška.
Pitanje je samo može li tako doveka?
Ništa nije doveka kaže pesma stara, sve se vrti, a pesme naročito.
Pa kad je već tako neizvesno, mnogi koriste priliku da te druge okrive za svoju nesposobnost. Tu verovatno spada većina teorija zavera.
Nisam položio ispit jer su me reptili ometali, uočivši da ja znam za njih. Malo banalan primer, ali uz malo mašte nije teško poverovati, naročito ako je alternativa, neudobna činjenica, da sam se više npr. kartao nego učio.
Na kraju, može li se u ovom našem društvu razrešiti dilema ima li zavere ili nema i ako je ima da se društvo od nje očisti?
Da, i da se očisti od svih onih koji nisu sigurni da zavere ima.
Malo sam skeptičan po tom pitanju.
Čini mi se da rešenje leži unutar svakog od nas, a ne spolja.
?