Kartiikeya
Aktivan član
- Poruka
- 1.785
Znanje se odnosi na jnana-yogu, meditacija na aštanga-yogu, a odricanje od plodova delovanja na karma-yogu u svesnosti Boga.
-
- Popularno:
- Да ли ће Свети архијерејски сабор...
- MUP upozorio žandarme da ne stupaju u...
- Braćo Srbi oprostite nam zbog kumova...
- Sumnjiva smrt tinejdžera uznemirila...
- Lične fitografije
- Da li slepo verovati nauci?
- Старовић: Србија најспремнији кандидат...
- Kako će se sve ovo u Srbiji završiti?
- Selaković: Strane službe se bore protiv...
- Dve Srbije
Antropologija: Kastaneda
- Začetnik teme stalker1
- Datum pokretanja
Znanje se odnosi na jnana-yogu, meditacija na aštanga-yogu, a odricanje od plodova delovanja na karma-yogu u svesnosti Boga.
Kartiikeya
Aktivan član
- Poruka
- 1.785
Da, jedan deo se odnosi na karma-yogu. Ona je slična kontrolisanoj ludosti.
ag-golubica
Primećen član
- Poruka
- 501
Tijekom proteklih dvadeset godina napisao sam niz knjiga
o svojem naukovanju u meksičkog Yaqui indijanskog vrača,
don Juana Matusa. U tim sam knjigama izložio kako me podučavao
vračanju, ali ne na način na koji vračanje shvaćamo
u svom uobičajenom svijetu: u smislu korištenja nadnaravnih
moći nad drugima ili prizivanja duhova putem čaranja, vračanja
ili obreda kako bismo proizveli nadnaravne učinke. Za
don Juana vračanje je bilo čin otjelotvorenja posebnih teorijskih
i praktičkih pretpostavki o prirodi i ulozi percepcije u
oblikovanju svemira oko nas.
Slijedeći don Juanovu uputu, odrekao sam se korištenja
šamanizma, kategorije koja je prikladna za antrolopologiju,
kako bih odredio njegovo znanje. Stoga sam njegovo znanje
uvijek nazivao kao i on sam: vračanje. Tijekom raspravljanja,
međutim, uvidio sam kako nazivanje njegova znanja vračanjem
još više zamračuje ionako mračan fenomen koji mi je izlagao
u svojem nauku.
U raspravama iz oblasti antrolopogije šamanizam se opisuje
kao vjerski sustav domorodačkih naroda sjeverne Azije -
koji prevladava i u stanovitih domorodačkih plemena indijanske
sjeverne Amerike - u kojem se tvrdi da nevidljivi svijet
duhovnih sila predaka, dobrih i zlih, prožima svijet oko nas, te
da se te duhovne sile mogu pribrati ili njima vladati posredstvom
činova iskusnih ljudi koji su ujedno i posrednici između
prirodne i natprirodne oblasti.
o svojem naukovanju u meksičkog Yaqui indijanskog vrača,
don Juana Matusa. U tim sam knjigama izložio kako me podučavao
vračanju, ali ne na način na koji vračanje shvaćamo
u svom uobičajenom svijetu: u smislu korištenja nadnaravnih
moći nad drugima ili prizivanja duhova putem čaranja, vračanja
ili obreda kako bismo proizveli nadnaravne učinke. Za
don Juana vračanje je bilo čin otjelotvorenja posebnih teorijskih
i praktičkih pretpostavki o prirodi i ulozi percepcije u
oblikovanju svemira oko nas.
Slijedeći don Juanovu uputu, odrekao sam se korištenja
šamanizma, kategorije koja je prikladna za antrolopologiju,
kako bih odredio njegovo znanje. Stoga sam njegovo znanje
uvijek nazivao kao i on sam: vračanje. Tijekom raspravljanja,
međutim, uvidio sam kako nazivanje njegova znanja vračanjem
još više zamračuje ionako mračan fenomen koji mi je izlagao
u svojem nauku.
U raspravama iz oblasti antrolopogije šamanizam se opisuje
kao vjerski sustav domorodačkih naroda sjeverne Azije -
koji prevladava i u stanovitih domorodačkih plemena indijanske
sjeverne Amerike - u kojem se tvrdi da nevidljivi svijet
duhovnih sila predaka, dobrih i zlih, prožima svijet oko nas, te
da se te duhovne sile mogu pribrati ili njima vladati posredstvom
činova iskusnih ljudi koji su ujedno i posrednici između
prirodne i natprirodne oblasti.
ag-golubica
Primećen član
- Poruka
- 501
»Traganje za slobodom, slobodom opažaja lišenog opsesija,
sve što je ljudski moguće. Tvrdim da današnji vračevi tragaju
za apstraktnim jer su se posvetili traganju za slobodom;
za konkretna postignuća ne pokazuju nimalo zanimanja. Za
njih ne postoje društvene uloge kao što su postojale za vračeve
prošlosti. Stoga ih nikada nećeš zateći kao javne proroke ili
vidovnjake u javnoj službi.«
»Misliš li, don Juane, da prošlost nema nikakva značaja za
moderne vračeve?«
»Dakako da ima vrijednosti. Samo nam se okus prošlosti
ne sviđa. Osobno osjećam odvratnost prema mračnjaštvu i bolešljivosti
uma. Mnogo mi se više sviđa neizmjernost misli. Bez
obzira na moje ukuse, međutim, dužan sam poštovati vračeve
davnine jer su bili prvi koji su otkrili i učinili sve što znamo i
činimo danas.
Don Juan mi je objasnio kako je njihovo najznatnije dostignuće
bilo opažanje energetske jezgre stvari. Ovaj je uvid
bio u tolikoj mjeri značajan da je poprimio oblik temeljne
pretpostavke vraćanja. Danas, nakon vjekovne discipline i
naučavanja, vračevi postižu sposobnost opažanja jezgre stvari,
sposobnost koju nazivaju viđenje.
»Što bi za mene značilo opaziti energetsku jezgru stvari?«,
jednom sam upitao don Juana.
»Značilo bi da energiju opažaš neposredno«, odvratio je.
»Odvajanjem društvenog dijela opažaja, opazit ćeš jezgru svega.
Sve što opažamo je energija, ali budući da energiju ne možemo
opažati neposredno, prilagođujemo naš opažaj kako bi
odgovarao stanovitom obliku. Takav je oblik društveni dio opažanja
koji valja odvojiti.«
sve što je ljudski moguće. Tvrdim da današnji vračevi tragaju
za apstraktnim jer su se posvetili traganju za slobodom;
za konkretna postignuća ne pokazuju nimalo zanimanja. Za
njih ne postoje društvene uloge kao što su postojale za vračeve
prošlosti. Stoga ih nikada nećeš zateći kao javne proroke ili
vidovnjake u javnoj službi.«
»Misliš li, don Juane, da prošlost nema nikakva značaja za
moderne vračeve?«
»Dakako da ima vrijednosti. Samo nam se okus prošlosti
ne sviđa. Osobno osjećam odvratnost prema mračnjaštvu i bolešljivosti
uma. Mnogo mi se više sviđa neizmjernost misli. Bez
obzira na moje ukuse, međutim, dužan sam poštovati vračeve
davnine jer su bili prvi koji su otkrili i učinili sve što znamo i
činimo danas.
Don Juan mi je objasnio kako je njihovo najznatnije dostignuće
bilo opažanje energetske jezgre stvari. Ovaj je uvid
bio u tolikoj mjeri značajan da je poprimio oblik temeljne
pretpostavke vraćanja. Danas, nakon vjekovne discipline i
naučavanja, vračevi postižu sposobnost opažanja jezgre stvari,
sposobnost koju nazivaju viđenje.
»Što bi za mene značilo opaziti energetsku jezgru stvari?«,
jednom sam upitao don Juana.
»Značilo bi da energiju opažaš neposredno«, odvratio je.
»Odvajanjem društvenog dijela opažaja, opazit ćeš jezgru svega.
Sve što opažamo je energija, ali budući da energiju ne možemo
opažati neposredno, prilagođujemo naš opažaj kako bi
odgovarao stanovitom obliku. Takav je oblik društveni dio opažanja
koji valja odvojiti.«
ag-golubica
Primećen član
- Poruka
- 501
BLAGO
(Hasidska priča)
Rabin Bunam je imao običaj da mladićima, koji bi mu po prvi put došli u kuću, priča priču o rabinu Isaacu,
sinu rabina Yekela Krakova. Poslije mnogo godina koje je proveo u velikom siromaštvu, koje nikada nije
pokolebalo njegovu vjeru u Boga, usnio je kako mu je netko naredio da potraži blago u Pragu, ispod mosta koji
vodi u kraljev dvorac. Kada mu se san ponovio i po treći put rabin Isaac se pripremio za put i krenuo u Prag.
Ali, most su čuvali i danju i noću te se nije usudio početi sa kopanjem. Ipak je svakoga jutra odlazio do mosta i
šetao oko njega sve do večeri.
Kapetan straže koji ga je promatrao konačno ga ljubazno upita traži li on nešto ili nekoga čeka. Rabin Isaac
mu ispriča san koji ga je iz daleke zemlje doveo tu. Kapetan se nasmije: »I tako, da bi udovoljio snu, jadniče,
poderao si cipele da bi stigao ovamo. Glede i u svezi vjere u snove, da u njih vjerujem još davno sam trebao
otići u Krakov. Jednom sam usnuo da trebam otići u Krakov i iskopati blago ispod peći nekog Hebreja Isaaca,
Yekelovog sina, tako se zvao! Isaac,Yekelov sin! Ne mogu ni zamisliti na što bi to ličilo. Morao bih
pretraživati svaku kuću, jer tamo polovica Hebreja nosi ime Yekel!« I opet se nasmije. Rabin Isaac se nakloni,
otputuje kući, iskopa blago ispod peći i saziđe kuću molitve koja se zove »Škola Rabina Isaaca«.
»Primite ovu priču k srcu«, imao je običaj reći rabin Bunam, »i prihvatite ono što vam ona poručuje: Ima
nešto što nigdje svijetu ne možete naći, čak ni u kući saduceja, pa ipak, postoji mjesto gdje to možete naći.«
(Hasidska priča)
Rabin Bunam je imao običaj da mladićima, koji bi mu po prvi put došli u kuću, priča priču o rabinu Isaacu,
sinu rabina Yekela Krakova. Poslije mnogo godina koje je proveo u velikom siromaštvu, koje nikada nije
pokolebalo njegovu vjeru u Boga, usnio je kako mu je netko naredio da potraži blago u Pragu, ispod mosta koji
vodi u kraljev dvorac. Kada mu se san ponovio i po treći put rabin Isaac se pripremio za put i krenuo u Prag.
Ali, most su čuvali i danju i noću te se nije usudio početi sa kopanjem. Ipak je svakoga jutra odlazio do mosta i
šetao oko njega sve do večeri.
Kapetan straže koji ga je promatrao konačno ga ljubazno upita traži li on nešto ili nekoga čeka. Rabin Isaac
mu ispriča san koji ga je iz daleke zemlje doveo tu. Kapetan se nasmije: »I tako, da bi udovoljio snu, jadniče,
poderao si cipele da bi stigao ovamo. Glede i u svezi vjere u snove, da u njih vjerujem još davno sam trebao
otići u Krakov. Jednom sam usnuo da trebam otići u Krakov i iskopati blago ispod peći nekog Hebreja Isaaca,
Yekelovog sina, tako se zvao! Isaac,Yekelov sin! Ne mogu ni zamisliti na što bi to ličilo. Morao bih
pretraživati svaku kuću, jer tamo polovica Hebreja nosi ime Yekel!« I opet se nasmije. Rabin Isaac se nakloni,
otputuje kući, iskopa blago ispod peći i saziđe kuću molitve koja se zove »Škola Rabina Isaaca«.
»Primite ovu priču k srcu«, imao je običaj reći rabin Bunam, »i prihvatite ono što vam ona poručuje: Ima
nešto što nigdje svijetu ne možete naći, čak ni u kući saduceja, pa ipak, postoji mjesto gdje to možete naći.«
ag-golubica
Primećen član
- Poruka
- 501
Dakle, prvu (ili drugu) noć sam se probudila, međutim bilo mi je sve nekako čudno, ne mogu reći da je to bio
neki detalj ili neka neobična stvar ili situacija, samo osjećaj. Tada sam shvatila da sanjam. Mislim da sam
osjetila ushićenje, nisam mogla vjerovati da sam se probudila u snu. Bila sam dakle u svojoj sobi, pa sam
počela hodati po njoj i po sobi do, i bila sam stvarno toliko sretna da nisam znala što bih sad učinila. Eto,
probudila sam se u snu i što sad. Ne znam kako se nisam sjetila ali baš ničega, npr. da letim ili sl. Tako sam
nakon nekog vremena odustala od pokušaja da smislim nešto, nego sam pustila da se sve dalje samo odvija.
Nakon nekog kratkog vremena na vratima moje sobe pojavili su se neki muškarci obučeni u crno. Znam da
sam tada ovako mislila: »Hm, vidi muškarci u crnom, sigurno su iz nekog seksualnog sna. Baš me zanima što
će sada biti.« Osjećala sam se ravnodušnom prema cijeloj situaciji iako je sve izgledalo stvarno, shvatila sam
to. Doživjela sam promatranje same sebe. Bilo bi, recimo, očekivano da sam se u toj situaciji osjetila uplašena
ili uzbuđena, ali ja sam to samo promatrala (Tko je taj koji promatra?). Uglavnom, oni su samo počeli blijediti
i ništa se nije dogodilo. Zatim se u sobi pojavio neki dečko, neugledan i neprivlačan, počeo se nešto motati oko
mene i na kraju me je poševio, ali ja sam opet to samo promatrala, tj. promatrala sam sebe i njega, kao da
gledam nekog drugog, neki film. I dalje sam bila u svom tijelu, ali, ne znam kako bih to točno objasnila. I on je
izblijedio. Opet sam bila sama i ushićena, imala sam potrebu to s nekim podijeliti. Sjetila sam se Helate.
Znala sam da je ovo san, i da (ne znam zašto mi je to ostalo u sjećanju čak i u snu) to mogu provjeriti tako da
brzo pročitam neki tekst (npr. Are you dreaming?) i da ga ponovo brzo pogledam, pa ako se riječi ili znakovi
promijene, to je znak da sanjam. To sam provjeravala na kartici i na muzičkoj liniji koja ima digitalni display i
to me je neko vrijeme zabavljalo. Neko vrijeme je TV u mojoj sobi bio upaljen, i na ekranu sam vidjela krupni
plan lavice kako jede neko plavo pernato stvorenje. Svijetlo-smeđe krzno lavice i plavo perje ptice mi se
svidjelo. Dakle, tada sam htjela javiti Hekati, ali sam znala da njen telefonski broj imam u adresaru, ali
da će se brojevi vjerojatno stalno mijenjati kako u adresaru tako i na telefonu. Znala sam isto tako da ne mogu
zaista javiti Hekati, kad je to sve san, ali sam mislila kako bih samim pokušajem bila usmjerena prema
njoj, pa bih na taj način došla u kontakt sa njenim sanjajućim Ja. Probala sam zvati, ali naravno sve su
brojke bile neuračunljive i bilo je zabavno. Tada se u sobi pojavila mama, i ja sam se lukavo dosjetila: dat ću
njoj da nazove Hekatu, ona ne zna da je u snu, pa će je možda ona dobiti. Zamolila sam je da to napravi, a
ona me je pitala zašto to ne napravim sama. Znam da sam tada pomislila kako da se sad izvučem, jer ne mogu
joj reći da ona zapravo ne postoji, nego je samo dio mog sna.Rekla bi da sam luda i ne bi mi nazvala
Hekate. Nešto sam smuljala, kao nije mi dobro, bla, bla. Ona je onda pritisnula neke brojeve. Sada je sve
postalo malo čudno, to što mama zove pretvorilo se u telefon koji zvoni, pa se javio sumar s kojim smo radili
gajenje gljiva sad dok sam bila u sumii, i odjedanput su se svi iz sume našli u mojoj sobi i nešto su govorili da to što
sam ja napravila nije bilo dobro. Ja sam se čudila zajedno s Hekate i komentirali smo da je to što sam ja radila
toliko malo utjecalo na gljive, da ne može biti tako loše. Tu sam se počela malo
gubiti i zatim sam se probudila.
neki detalj ili neka neobična stvar ili situacija, samo osjećaj. Tada sam shvatila da sanjam. Mislim da sam
osjetila ushićenje, nisam mogla vjerovati da sam se probudila u snu. Bila sam dakle u svojoj sobi, pa sam
počela hodati po njoj i po sobi do, i bila sam stvarno toliko sretna da nisam znala što bih sad učinila. Eto,
probudila sam se u snu i što sad. Ne znam kako se nisam sjetila ali baš ničega, npr. da letim ili sl. Tako sam
nakon nekog vremena odustala od pokušaja da smislim nešto, nego sam pustila da se sve dalje samo odvija.
Nakon nekog kratkog vremena na vratima moje sobe pojavili su se neki muškarci obučeni u crno. Znam da
sam tada ovako mislila: »Hm, vidi muškarci u crnom, sigurno su iz nekog seksualnog sna. Baš me zanima što
će sada biti.« Osjećala sam se ravnodušnom prema cijeloj situaciji iako je sve izgledalo stvarno, shvatila sam
to. Doživjela sam promatranje same sebe. Bilo bi, recimo, očekivano da sam se u toj situaciji osjetila uplašena
ili uzbuđena, ali ja sam to samo promatrala (Tko je taj koji promatra?). Uglavnom, oni su samo počeli blijediti
i ništa se nije dogodilo. Zatim se u sobi pojavio neki dečko, neugledan i neprivlačan, počeo se nešto motati oko
mene i na kraju me je poševio, ali ja sam opet to samo promatrala, tj. promatrala sam sebe i njega, kao da
gledam nekog drugog, neki film. I dalje sam bila u svom tijelu, ali, ne znam kako bih to točno objasnila. I on je
izblijedio. Opet sam bila sama i ushićena, imala sam potrebu to s nekim podijeliti. Sjetila sam se Helate.
Znala sam da je ovo san, i da (ne znam zašto mi je to ostalo u sjećanju čak i u snu) to mogu provjeriti tako da
brzo pročitam neki tekst (npr. Are you dreaming?) i da ga ponovo brzo pogledam, pa ako se riječi ili znakovi
promijene, to je znak da sanjam. To sam provjeravala na kartici i na muzičkoj liniji koja ima digitalni display i
to me je neko vrijeme zabavljalo. Neko vrijeme je TV u mojoj sobi bio upaljen, i na ekranu sam vidjela krupni
plan lavice kako jede neko plavo pernato stvorenje. Svijetlo-smeđe krzno lavice i plavo perje ptice mi se
svidjelo. Dakle, tada sam htjela javiti Hekati, ali sam znala da njen telefonski broj imam u adresaru, ali
da će se brojevi vjerojatno stalno mijenjati kako u adresaru tako i na telefonu. Znala sam isto tako da ne mogu
zaista javiti Hekati, kad je to sve san, ali sam mislila kako bih samim pokušajem bila usmjerena prema
njoj, pa bih na taj način došla u kontakt sa njenim sanjajućim Ja. Probala sam zvati, ali naravno sve su
brojke bile neuračunljive i bilo je zabavno. Tada se u sobi pojavila mama, i ja sam se lukavo dosjetila: dat ću
njoj da nazove Hekatu, ona ne zna da je u snu, pa će je možda ona dobiti. Zamolila sam je da to napravi, a
ona me je pitala zašto to ne napravim sama. Znam da sam tada pomislila kako da se sad izvučem, jer ne mogu
joj reći da ona zapravo ne postoji, nego je samo dio mog sna.Rekla bi da sam luda i ne bi mi nazvala
Hekate. Nešto sam smuljala, kao nije mi dobro, bla, bla. Ona je onda pritisnula neke brojeve. Sada je sve
postalo malo čudno, to što mama zove pretvorilo se u telefon koji zvoni, pa se javio sumar s kojim smo radili
gajenje gljiva sad dok sam bila u sumii, i odjedanput su se svi iz sume našli u mojoj sobi i nešto su govorili da to što
sam ja napravila nije bilo dobro. Ja sam se čudila zajedno s Hekate i komentirali smo da je to što sam ja radila
toliko malo utjecalo na gljive, da ne može biti tako loše. Tu sam se počela malo
gubiti i zatim sam se probudila.
Hekate
Primećen član
- Poruka
- 956
ag-golubica
Primećen član
- Poruka
- 501
ZAŠTO BUDNO SANJATI?
Koja je svrha rada na snovima? Nije li pojedincima previše i ovog Svijeta? Zašto da se još bave i
svjetovima snova? Danas se mnogi bore za svjetovnu prevlast, za političku i financijsku moć, za slavu i novac,
za preživljavanje u kaljugi Kali Yuge. Jedni nastoje manipulirati drugima, ali malo tko nastoji zagospodariti
svojim tijelom odnosno tjelesnim univerzumom. Mnogi ljudi prljavih umova i loših karaktera upravljaju
državama i imaju formalnu vlast nad nacijama, no teško je naći nekog koji se uistinu trudi zagospodariti
kraljevstvima svog uma.
Kako će netko upravljati nekom institucijom, organizacijom... ili čak državom ako nema kontrolu čak niti nad
samim sobom(nad onim što smatra da on jest)? On neće znati voditi ljude za dobrobit svih pa ni za svoju
vlastitu dobrobit.
Kako biste mogli neposredno kontrolirati svoje srce, rad svoje jetre i bubrega i ostalo ako nemate sposobnost
da (ako to samo poželite) osvijetlite njihovo automatsko mehaničko funkcioniranje/djelovanje svjetlom budne
svjesnosti? To nije moguće.
U redu je da fiziološki procesi teku bez da im poklanjamo svjesnu pozornost, ali ako postoji potreba da ih
poboljšamo/preuredimo, mi ih privremeno moramo osvijestiti da bismo ih mogli reprogramirati. (U protivnom,
možemo utjecati na njih jedino indirektno; kao recimo putem lijekova, akupunkture, kroz sport itd...)
Slično tome, da bismo promijenili škodljive sadržaje nesvjesnog uma, trebamo se osposobiti da po volji
možemo staviti u žarište naše pozornosti bilo koje gradivne elemente mentalnih masa, tj. da budemo kadri
namjerno osvijestiti sve mehaničke/automatske psihičke procese i to odmah, čim to odlučimo. Ovo zahtijeva
upoznavanje nepoznatog (tonalizaciju naguala) ili osvješćivanje onih slojeva uma kojih trenutačno nismo/niste
svjesni. Osvijestivši um – vi postajete suveren/monarh uma i emocija i osjeta jer su svi osjeti i emocije/osjećaji
podređeni umu. Osvješćivanje nesvjesnog uma ne znači da morate stalno biti svjesni svega i svačega.
Osvješćivanje označava buđenje vaše sposobnosti da namjerno pozovete/prisjetite se bilo kojih sadržaja uma
sukcesivno/uzastopno ili proizvoljnog broja (veće količine) njih odjednom.
Lakše je ostati svjestan u običnim snovima zato što su oni bliži uobičajenom stanju svjesnosti. Oni spadaju u
"plitke" vrste snova, u one tipove snova koji su tik do tjelesne budnosti. Njih nazivamo običnim snovima jer su
najuobičajeniji, najčešći ili dominantni (prevladavaju) kod običnih tj. duhovno neistreniranih ljudi.
U početku je lucidno sanjanje karmičkih snova samo vrhunska psihoterapija koja, ako se adekvatno (s)provodi,
omogućuje razrješavanje svih konflikata u umu ili oslobođenje od nutarnjih sukoba.
Međutim, Yoga budnog sanjanja teži više nego samo pukom mentalnom zdravlju. Kroz Yogu kao metodu ili
Put do Konačnog Cilja (Ultimate Goal) mi otkrivamo Yogu Jedinstva Puta i Cilja. (Yoga su i putevi/načini
ostvarivanja Cilja i sam Cilj.)
Kroz Yogu kao stil/način ispravnog življenja, mi razvijamo duševne moći, budimo potisnute (zaboravljene)
sposobnosti, ostvarujemo naše najveličanstvenije težnje/stremljenja, postižemo ispunjenje našeg istinskog
htjenja/volje... Kruna svega toga je Samospoznaja, Samadhi (jednota sa božanskim Savršenstvom).
Možete steći utisak da je za sve to potrebno mnogo truda. I uistinu je u početku potreban voljan napor. Ali
budni sanjač se usavršava upravo u prirodnoj, spontanoj Yogi. On sve manje koristi svoju volju, a sve se više
predaje Bogu ili, drugim riječima, prepušta Savršenstvu. Rad na snovima nije neki voljni rad nego Yoga
prepuštanja Savršenstvu ili Predanost(i) Bogu/Svevišnjem.
Čovjek mora odbaciti sve svoje predrasude (unaprijed stvorene ideje o…) i posumnjati u sva svoja saznanja da
(bi otvorio mogućnost da) se susretne sa Bogom. Mi koji inzistiramo na našim egoističnim željama i
uobraziljama slijepi smo za Boga, zatvaramo oči pred Beskrajnim Savršenstvom. Ljudska znanja su zapravo
neznanja ili kavezi kojima sputavamo sami sebe. Želite li ostati u dragovoljnom zatočeništvu, kavezu svojeg
neznanja?Rad na snovima omogućuje pojedincu da odgonetne zagonetke života i života nakon života. To znači da rad na
snovima rasvjetljava sve tajne života jednako tako kao i tajne postmortalnih stanja. Budni sanjač otkriva sve to
još prije fizičke smrti; dakle već za vrijeme ovozemaljskog tjelesnog življenja. Budni sanjač odbacuje mentalne
koncepcije/obrasce ili lažna znanja u korist stvarnog/neposrednog znanja. On stiče pravo/istinsko znanje koje
ga dovodi do Bogospoznaje, znanje koje ga uvodi u Spoznaju samoga Sebe. On prepoznaje svoje božansko Ja,
koje je sveznajući Znalac sveg znanja i neznanja
Koja je svrha rada na snovima? Nije li pojedincima previše i ovog Svijeta? Zašto da se još bave i
svjetovima snova? Danas se mnogi bore za svjetovnu prevlast, za političku i financijsku moć, za slavu i novac,
za preživljavanje u kaljugi Kali Yuge. Jedni nastoje manipulirati drugima, ali malo tko nastoji zagospodariti
svojim tijelom odnosno tjelesnim univerzumom. Mnogi ljudi prljavih umova i loših karaktera upravljaju
državama i imaju formalnu vlast nad nacijama, no teško je naći nekog koji se uistinu trudi zagospodariti
kraljevstvima svog uma.
Kako će netko upravljati nekom institucijom, organizacijom... ili čak državom ako nema kontrolu čak niti nad
samim sobom(nad onim što smatra da on jest)? On neće znati voditi ljude za dobrobit svih pa ni za svoju
vlastitu dobrobit.
Kako biste mogli neposredno kontrolirati svoje srce, rad svoje jetre i bubrega i ostalo ako nemate sposobnost
da (ako to samo poželite) osvijetlite njihovo automatsko mehaničko funkcioniranje/djelovanje svjetlom budne
svjesnosti? To nije moguće.
U redu je da fiziološki procesi teku bez da im poklanjamo svjesnu pozornost, ali ako postoji potreba da ih
poboljšamo/preuredimo, mi ih privremeno moramo osvijestiti da bismo ih mogli reprogramirati. (U protivnom,
možemo utjecati na njih jedino indirektno; kao recimo putem lijekova, akupunkture, kroz sport itd...)
Slično tome, da bismo promijenili škodljive sadržaje nesvjesnog uma, trebamo se osposobiti da po volji
možemo staviti u žarište naše pozornosti bilo koje gradivne elemente mentalnih masa, tj. da budemo kadri
namjerno osvijestiti sve mehaničke/automatske psihičke procese i to odmah, čim to odlučimo. Ovo zahtijeva
upoznavanje nepoznatog (tonalizaciju naguala) ili osvješćivanje onih slojeva uma kojih trenutačno nismo/niste
svjesni. Osvijestivši um – vi postajete suveren/monarh uma i emocija i osjeta jer su svi osjeti i emocije/osjećaji
podređeni umu. Osvješćivanje nesvjesnog uma ne znači da morate stalno biti svjesni svega i svačega.
Osvješćivanje označava buđenje vaše sposobnosti da namjerno pozovete/prisjetite se bilo kojih sadržaja uma
sukcesivno/uzastopno ili proizvoljnog broja (veće količine) njih odjednom.
Lakše je ostati svjestan u običnim snovima zato što su oni bliži uobičajenom stanju svjesnosti. Oni spadaju u
"plitke" vrste snova, u one tipove snova koji su tik do tjelesne budnosti. Njih nazivamo običnim snovima jer su
najuobičajeniji, najčešći ili dominantni (prevladavaju) kod običnih tj. duhovno neistreniranih ljudi.
U početku je lucidno sanjanje karmičkih snova samo vrhunska psihoterapija koja, ako se adekvatno (s)provodi,
omogućuje razrješavanje svih konflikata u umu ili oslobođenje od nutarnjih sukoba.
Međutim, Yoga budnog sanjanja teži više nego samo pukom mentalnom zdravlju. Kroz Yogu kao metodu ili
Put do Konačnog Cilja (Ultimate Goal) mi otkrivamo Yogu Jedinstva Puta i Cilja. (Yoga su i putevi/načini
ostvarivanja Cilja i sam Cilj.)
Kroz Yogu kao stil/način ispravnog življenja, mi razvijamo duševne moći, budimo potisnute (zaboravljene)
sposobnosti, ostvarujemo naše najveličanstvenije težnje/stremljenja, postižemo ispunjenje našeg istinskog
htjenja/volje... Kruna svega toga je Samospoznaja, Samadhi (jednota sa božanskim Savršenstvom).
Možete steći utisak da je za sve to potrebno mnogo truda. I uistinu je u početku potreban voljan napor. Ali
budni sanjač se usavršava upravo u prirodnoj, spontanoj Yogi. On sve manje koristi svoju volju, a sve se više
predaje Bogu ili, drugim riječima, prepušta Savršenstvu. Rad na snovima nije neki voljni rad nego Yoga
prepuštanja Savršenstvu ili Predanost(i) Bogu/Svevišnjem.
Čovjek mora odbaciti sve svoje predrasude (unaprijed stvorene ideje o…) i posumnjati u sva svoja saznanja da
(bi otvorio mogućnost da) se susretne sa Bogom. Mi koji inzistiramo na našim egoističnim željama i
uobraziljama slijepi smo za Boga, zatvaramo oči pred Beskrajnim Savršenstvom. Ljudska znanja su zapravo
neznanja ili kavezi kojima sputavamo sami sebe. Želite li ostati u dragovoljnom zatočeništvu, kavezu svojeg
neznanja?Rad na snovima omogućuje pojedincu da odgonetne zagonetke života i života nakon života. To znači da rad na
snovima rasvjetljava sve tajne života jednako tako kao i tajne postmortalnih stanja. Budni sanjač otkriva sve to
još prije fizičke smrti; dakle već za vrijeme ovozemaljskog tjelesnog življenja. Budni sanjač odbacuje mentalne
koncepcije/obrasce ili lažna znanja u korist stvarnog/neposrednog znanja. On stiče pravo/istinsko znanje koje
ga dovodi do Bogospoznaje, znanje koje ga uvodi u Spoznaju samoga Sebe. On prepoznaje svoje božansko Ja,
koje je sveznajući Znalac sveg znanja i neznanja
ag-golubica
Primećen član
- Poruka
- 501
Univerzum je sinonim za um. Univerzum je mentalna tvar (mental) baš kao što se slika na TV
prijemniku sastoji od "točkica". Najsuptilnija "tvar" koja stoji "iza" uma (ili leži "iza"/"ispred" uma) odnosno
"iza" Univerzuma (tj. svih zvukova, oblika i ostalih pojava) jeste svijest. Ona nema boju i formu, ali ipak –
neodvojiva je od svih oblika i zvukova tj. Univerzuma. Na hrvatskom jeziku ova riječ bode u oči svojim
značenjem. Potraži slične formulacije kao npr. "sve jest", "svijet", "svetost", "savjest", “svjetlost” itd.
Intuitivno, Ti to oduvijek i zauvijek znaš. Um i misli nisu niti isto niti različito. Oni su neodvojivi kao likovi u
ogledalu od ogledala. Misli su poput valova na površini oceana, a um kao ocean koji ostaje isti bez obzira na
mreškanja morske vode na površini. Refleksija misli tj. naših želja i ideja o svijetu, jeste ovaj Univerzum.
Kozmos nije niti realan niti nerealan niti oboje (i jedno i drugo) niti ni jedno ni drugo (odjednom). Budući da
se većini probuđenih sanjača san doima nestvarnim na sličan način i prosvijetljenom je Kozmos poput sna tj.
postoji samo u umu pa nije realan (u smislu nečeg samostalnog, nezavisnog od Tebe). Likovi u ogledalu niti su
isto što i ogledalo niti su različiti od njega. Budući da nema nikakvih (realnih) predmeta niti bilo što postoji
izvan (odvojeno od) ogledala – kako uopće mogu postojati slike u ogledalu? (Budući da je “zrcalo” jedina
Realnost, nema ničeg pored/osim tog zrcala/Realnosti. Stvarno je jedino/samo zrcalo i ono je to što daje
stvarnost priviđenjima/slikama u tom zrcalu.) Ogledalo nije ogledalo: Budući da nema ogledala ne mogu
postojati niti odrazi.
Budi svjedok – promatraj svoje misli, emocije, riječi i djela i čitav Univerzum kao san
prijemniku sastoji od "točkica". Najsuptilnija "tvar" koja stoji "iza" uma (ili leži "iza"/"ispred" uma) odnosno
"iza" Univerzuma (tj. svih zvukova, oblika i ostalih pojava) jeste svijest. Ona nema boju i formu, ali ipak –
neodvojiva je od svih oblika i zvukova tj. Univerzuma. Na hrvatskom jeziku ova riječ bode u oči svojim
značenjem. Potraži slične formulacije kao npr. "sve jest", "svijet", "svetost", "savjest", “svjetlost” itd.
Intuitivno, Ti to oduvijek i zauvijek znaš. Um i misli nisu niti isto niti različito. Oni su neodvojivi kao likovi u
ogledalu od ogledala. Misli su poput valova na površini oceana, a um kao ocean koji ostaje isti bez obzira na
mreškanja morske vode na površini. Refleksija misli tj. naših želja i ideja o svijetu, jeste ovaj Univerzum.
Kozmos nije niti realan niti nerealan niti oboje (i jedno i drugo) niti ni jedno ni drugo (odjednom). Budući da
se većini probuđenih sanjača san doima nestvarnim na sličan način i prosvijetljenom je Kozmos poput sna tj.
postoji samo u umu pa nije realan (u smislu nečeg samostalnog, nezavisnog od Tebe). Likovi u ogledalu niti su
isto što i ogledalo niti su različiti od njega. Budući da nema nikakvih (realnih) predmeta niti bilo što postoji
izvan (odvojeno od) ogledala – kako uopće mogu postojati slike u ogledalu? (Budući da je “zrcalo” jedina
Realnost, nema ničeg pored/osim tog zrcala/Realnosti. Stvarno je jedino/samo zrcalo i ono je to što daje
stvarnost priviđenjima/slikama u tom zrcalu.) Ogledalo nije ogledalo: Budući da nema ogledala ne mogu
postojati niti odrazi.
Budi svjedok – promatraj svoje misli, emocije, riječi i djela i čitav Univerzum kao san
ag-golubica
Primećen član
- Poruka
- 501
Nema ni jedne jedine želje, misli ni djela koje bi mogli nazvati apsolutno dobrim ili lošim. Želja, misao i djelo
koje nazivamo dobrima imaju također udio lošeg. Ako pažljivo potražimo, naći ćemo ga. Također, želja, misao
i djelo koje nazivamo dobrima imaju veći udio dobroga i manji udio lošega. Isto tako, želja, misao i čin koji
donose više loših posljedica, a manje dobrih, su nazvani lošom željom, mišlju i djelom.
Želja je suptilniji oblik misli. Kada se želja razvije, ona postaje misao. Zatim, nakon razlučivanja i odlučivanja
razvije se u čin/djelo. Dakle, nema akcije bez da intelekt odluči, s izuzetkom nevoljnih pokreta.
Kada se sporodjelujući otrov uzme u obliku hrane i pića, sustav (tijelo) skladišti taj otrov i s vremenom se on
pojavljuje kao bolest. Isto tako, učinci dobrih i loših želja, misli i djela, akumuliraju se u ćitti (gradivu uma) i
uzrokuju uspone i padove u životu. Kundalini Śakti bilježi svaku želju, misao i čin. Nitko to ne može izbjeći.
Mogli biste nešto učiniti u potpunoj tajnosti, ali će posljedice te želje, misli i djela biti zabilježene. Zbog toga
je rečeno da je svatko sam kovač svoje sreće i nesreće. Što misliš, to i postaješ. Kako si posijao, tako i žanješ.
Ono što si u prošlosti posijao u obliku želja, misli i djela, to sada žanješ. Ako se želiš poboljšati, budi dobar,
budi ljubazan, budi blag i budi plemenit. Život je mješavina prarabdha karme (učinaka prošlih akcija koje sada
daju plodove) i svježih nastojanja. Oni se međusobno bore i koji god je jači porazit će drugo. Ono što se traži je
snaga i naporan rad. Uspjeh će doći. Ustani! Probudi se!! I nemoj stati dok Cilj nije postignut!!!
koje nazivamo dobrima imaju također udio lošeg. Ako pažljivo potražimo, naći ćemo ga. Također, želja, misao
i djelo koje nazivamo dobrima imaju veći udio dobroga i manji udio lošega. Isto tako, želja, misao i čin koji
donose više loših posljedica, a manje dobrih, su nazvani lošom željom, mišlju i djelom.
Želja je suptilniji oblik misli. Kada se želja razvije, ona postaje misao. Zatim, nakon razlučivanja i odlučivanja
razvije se u čin/djelo. Dakle, nema akcije bez da intelekt odluči, s izuzetkom nevoljnih pokreta.
Kada se sporodjelujući otrov uzme u obliku hrane i pića, sustav (tijelo) skladišti taj otrov i s vremenom se on
pojavljuje kao bolest. Isto tako, učinci dobrih i loših želja, misli i djela, akumuliraju se u ćitti (gradivu uma) i
uzrokuju uspone i padove u životu. Kundalini Śakti bilježi svaku želju, misao i čin. Nitko to ne može izbjeći.
Mogli biste nešto učiniti u potpunoj tajnosti, ali će posljedice te želje, misli i djela biti zabilježene. Zbog toga
je rečeno da je svatko sam kovač svoje sreće i nesreće. Što misliš, to i postaješ. Kako si posijao, tako i žanješ.
Ono što si u prošlosti posijao u obliku želja, misli i djela, to sada žanješ. Ako se želiš poboljšati, budi dobar,
budi ljubazan, budi blag i budi plemenit. Život je mješavina prarabdha karme (učinaka prošlih akcija koje sada
daju plodove) i svježih nastojanja. Oni se međusobno bore i koji god je jači porazit će drugo. Ono što se traži je
snaga i naporan rad. Uspjeh će doći. Ustani! Probudi se!! I nemoj stati dok Cilj nije postignut!!!
AkoSretnesTerzu
Zainteresovan član
- Poruka
- 283
Ma meni žao ovih palanačkih platana. Moćno je to i jako drvo. A postala moda da ga krate za grane, uh.
"Drveće ne voli ljude, a ima li razloga za ljubav": Ovako ,otprilike, don Huan uči Kastanedu.
"Drveće ne voli ljude, a ima li razloga za ljubav": Ovako ,otprilike, don Huan uči Kastanedu.
faraonn
Elita
- Poruka
- 20.181
...Kastanedi ne vjerujem kao stvaraocu ali vjerujem kao zapisivacu dozivljaja i osluskivanja onih koji su dozivjeli...
klos
Obećava
- Poruka
- 90
khm... paa
Prilozi
ag-golubica
Primećen član
- Poruka
- 501
stalker1
Zainteresovan član
- Poruka
- 311
O SANJANJU
Pošto sam primetio da postoje nedoumice u vezi sličnosti astralne projekcije, i kontrole snova koju praktikuju toltečki vidovnjaci, želeo bih da ovde iznesem par pojašnjenja zasnovanih na mom iskustvu i istraživanjima koja su uglavnom nadahnuta Kastanedinim delom ali bavio sam se i bavim se i drugim tradicijama i upoređujem ih.
Ljudsko biće se istovremeno nalazi u više dimenzija, više paralelnih, odvojenih realnosti i to je ono kad se kaže da smo mi multidimenzionalni. U praksi to znači da imamo fizičko telo koje je u ovom prostorno - vremenskom svetu i ono obuhvata naš svakodnevni mentalno - emotivni sklop, ali naš duh, naša energetska suština i izvor života se ne nalazi u ovom svetu. On se nalazi u drugoj ravni, drugom svetu, svetu čiste energije gde ne postoji vreme i prostor, sve je ovde i sada. Zato je dobro pročitati knjigu Ekarta Tola "Moć sadašnjeg trenutka" koja se bavi baš tom dimenzijom čiste svesnosti.
Znači, mi smo dvostruki jer imamo fizičko i energetsko telo kako bi to rekao Kastaneda. A zapadna okultno-ezoterijska tradicija to energetsko telo naziva astralno telo, a navode se i još neka tela.
Tri elementa svesnosti
Međutim, usled pogubnog uticaja grabljivaca, ljudskih i neljudskih, nivo svesti prosečnog čoveka je toliko nizak da on skoro uopšte ne primećuje postojanje tog drugog i veoma važnog dela svoga bića. Nedostatak energije dovodi do veoma sužene percepcije, a ono što ne percepiramo za nas praktično ne postoji i mi ne znamo ništa o tome niti imamo kontrolu nad tim. Mi smo svedeni na jedva svesni komad mesa. Zaista, percepcija je bitan deo znanja, zajedno sa tumačenjem perceptivnih sadržaja.
Može se reći da se svesnost sastoji od tri elementa:
1. Percepcija (pažnja, opažanje),
2. Interpretacija (tumačenje opažanja pomoću razuma i nemog znanja, tj. intuicije) i
3. Kontrola (manipulacija sadržajem percepcije) koja se naziva volja.
To su tri temelja svake, ne samo ljudske svesti. Kod ljudskih bića postoji poremećaj interpretacije i kontrole zbog spoljnog i unutrašnjeg uticaja grabljivaca.
Svi ti elementi izviru iz područja koje nije materijalno, već se nalazi u drugom svetu, ali se oni preko našeg fizičkog tela manifestuju u svetu svakodnevice.
Astralna projekcija i sanjanje prema tome nisu ništa drugo do proširenje percepcije i mi tada postajemo svesni tog svog drugog dela, svog astralnog ili energetskog (svetlosnog) tela.
Kvantna Priroda Energetskog Tela
Zanimljivo je da se energetsko telo, pošto nije od ovog sveta, ne pokorava zakonima fizičkog univerzuma, odnosno ono ima kvantne osobine a znamo da na kvantnom nivou subatomskih čestica ne važe zakoni prostor-vremena i standardne logike. Tu neshvatljivu logiku savremeni fizičari pokušavaju da dokuče, ali po mom mišljenju, to je nemoguće jer su pravila energije svesti tj. kvantne energije, izvan svakog razuma i logike i kose se sa njom. Njih možemo samo osetiti i čak primeniti, ali ne možemo ih racionalno objasniti.
Dakle, to telo je sama naša svesnost i ono može da putuje bez ikakvog ograničenja duž svih svetova i nivoa postojanja, a tih nivoa ima sedam i u tome se slažu sve duhovne tradicije.
Osvešćivanje i kontrola energetskog tela je neizbežna stvar na putu buđenja svesti jer kontrola nad tim telom je u stvari kontrola nad vlastitiom svešću. Ako mi sami nemamo tu kontrolu, onda je ima neko drugi. A mi znamo ko je taj drugi. Neko uvek kontroliše našu svest. Ja više volim da to sam radim.
Rad na dva koloseka
Naravno, osim u snovima, veoma je važno raditi na sebi i u ovom svakodnevnom svetu i taj rad se uglavnom odnosi na izoštravanje uma i njegovo čišćenje od iluzija kao i na rad sa emocijama, što se naziva "čišćenje srca". Taj zadatak se obavlja preko rada na našim međuljudskim odnosima jer socijana sredina održava i podstiče naše programirano ponašanje. To je u stvari usavršavanje veština socijalne komunikacije, na drugi način rečeno to je zaista deprogramiranje, uklanjanje mračnih predatorskih programa iz naše svesti. Korpus znanja koji se tiču ovog rada na sebi u svakodnevnom svetu Kastaneda naziva traganje.
Kada uspešno primenimo te postupke deprogramiranja svoje svesti i uma, naša percepcija se automatski proširi i mi iznenada postanemo svesni naše druge strane - energetskog tela i počinjemo da stičemo kontrolu nad njim. Postajemo gospodari svoje svesti i uma.
Tada postajemo ono što stvarno jesmo i što smo nekada i bili, pre nego što su nas zarobili na ovoj planeti, postajemo kosmički putnici, istraživači beskraja, novih horizonata i svih paralelnih svetova koji su nam dostupni. Ceo svemir postaje naša kuća!
Najbolje je raditi na sebi istovremeno na oba nivoa, znači i na svakodnevnom i na energetskom i to se naziva uravnoteženi razvoj u borbi za oslobađanje svesti, ili rad na dva koloseka.
Dva pristupa
Sada bih naglasio važnu stvar u vezi pristupanja energetskom telu jer nepoznavanje toga može biti veoma pogubno za praktičara. Naime, mi možemo energetskom telu pristupiti na dva načina:
Prvi način je da iz svakodnevnog stanja budne svesti pomoću određenih postupaka (u zapadnom okultizmu uglavnom putem vizuelizacije, a koriste se i neki rituali) prebacimo svesnost i pažnju na to telo. U tim slučajevima učestvuje celo biće i ono može otputovati u jedan od sedam paralelnih svetova. Ovakav pristup energetskom telu je veoma opasan jer sve što nam se tamo dogodi se direktno odražava na fizičko telo pa se može desiti da se nikada više ne vratimo a osim toga možemo nastradati i biti uništeni u nekom od tih svetova jer tamo vrebaju neverovatne opasnosti. Tamo postoje stvorenja koja su vrlo opasna za ljudska bića koja nemaju dovoljno snage, znanja i iskustva. Zato vidovnjaci, radi bezbednosti, na ovaj način putuju uvek u grupama. Zapadni okultizam i ezoterija kori- ste ovaj pristup i to je razlog što mnogi praktičari nastradaju ili poremete pameću naročito ako putuju sami i ako ne rade na sebi u svakodnevnom životu.
Drugi način je mnogo bezbedniji i njega koriste indijanske tradicije i narod Aboridžina u Australiji. Taj način obuhvata kontrolu snova. Suštinska razlika u odnosu na prvi način je u tome da je ovde fizičko telo neaktivno i isključeno iz aktuelnih dešavanja. Može se reći da je ono stavljeno na stend - baj režim (stand-by).
Cela ideja se vrti oko toga da svaka osoba kada spava i sanja, potpuno prirodno aktivira svoje energetsko telo. Pošto je tako, samo treba uspostaviti svesnu kontrolu nad stanjem snova i onda iskustva snova postaju identična iskustvima tzv. budnog stanja jer u njima postižemo potpuno istu kontrolu i svesnost kao i u svetu svakodnevice. Ali, pošto u takvim kontrolisanim snovima fizičko telo ne igra nikakvu ulogu, mi smo čista energija, onda tu važe kvantni zakoni, tj. prostor-vreme i zakoni obične fizike ne funkcionišu. Recimo, prostor direktno zavisi od naše svesti i uma, tako da šta zamislimo u tom stanju, to se odmah pojavljuje pred nama. U tim stanjima svesti, konačno i definitivno shvatamo da naša svest i um određuju sadržaj percepcije.
Koliko Tela Imamo?
Potrebno je razjasniti jednu stvar u vezi energetskog tela, tj. dvojnika koja dovodi do zabune i nerazumevanja kada se upoređuje ova indijanska tradicija sa tradicijom zapadne i istočne ezoterije i duhovnosti. Naime, na zapadu i istoku se govori o brojnim telima, eteričkom, astralnom, mentalnom, itd., sve skupa sedam tela. Ali indijanski vidovnjaci su svojm posmatranjima otkrili da se radi o samo jednom jedinom telu, energetskom telu koje ima sedam nivoa ili slojeva. Svaki od tih slojeva se manifestuje kao zasebno telo ali je neodvojivo povezan sa ostalim slojevima. Taj pristup je odraz težnje indijanskih vidovnjaka za sintezom, za ujedinjenjem svih tih nivoa. Prvi nivo je ono što zapadna tradicija naziva etarsko telo. To je energija koja prožima fizičko telo i održava ga u životu i to je u stvari naša svakodnevna svest i mentalno-emotivni sklop. Ratnici tragači započinju svoj put oslobađanja počevši od ovog tela, tako što pomoću magijskih pokreta, rekapitulacije i drugih postupaka postaju svesni njegovog postojanja. To znači da oni uspevaju da ga direktno opažaju kao strujanje, vibraciju i talasanja energije u svom fizičkom telu i oko njega.
Kastaneda govori o sedam kapija sanjanja, a to su u stvari sedam slojeva jednog jedinog energetskog tela. Svaki od tih slojeva je jedan kompletan univerzum i u te svetove mi možemo otputovati celim bićem, znači i fizičkim telom. A ako putujemo pomoću snova, bez fizičkog tela, svaki od tih svetova se deli na još puno zasebnih i potpunih univerzuma.
Znači, za razliku od prvog, direktnog načina, pomoću kontrole snova nam je dostupno čak nekoliko stotina kompletnih svetova u kojima možemo delovati kao i u ovom svakodnevnom. A ono što je najvažnije, u kontrolisanima snovima, tj. sanjanju mi smo faktički nepovredivi i neprijateljska bića na koja nabasamo nas ne mogu uništiti ili povrediti, što nije slučaj kod prvog načina koji sam opisao jer u tom načinu vučemo sa sobom i fizičko telo.
stalker1
Zainteresovan član
- Poruka
- 311
Očigledno je da je kontrola snova superiorniji način pristupa našem energetskom telu, ali vidovnjaci iz indijanske toltečke tradicije koriste i direktan pristup i to kada žele da celim svojem bićem odu u drugi svet. Tada ispare kao dašak vetra sa ovog sveta i vraćaju se po želji, a neki od njih odluče da ostanu tamo zauvek. Tako su nestali bez traga narodi Maja i Tolteka. Preselili se u drugi svet. A naučnici lupaju glavu gde nestade narod bez traga…
Jednom mi je prijatelj ispričao sledeće: „Sećam se da sam kao dete bio u snu svestan da sanjam. Ne znam koliko puta mi se to dogodilo i tačno svih detalja iz sna, ali sve je bilo toliko upečatljivo da još nisam zaboravio niti ću ikada. Čak su me moji vodili kod doktora jer sam im bio čudan...“
Rekao sam mu da mnoga mala deca mogu da vide energiju i imaju „budne snove“ tj. sanjaju na način kako to opisuje Kastaneda. Deca pokušavaju da to izraze, ali bivaju grubo odvraćana od toga od strane ljudskih i neljudskih tirana i grabljivaca, sve dok im duh ne bude slomljen i potisnut i oni postanu „normalni“ i socijalizovani odnosno slabi i lišeni duha kao i većina ljudi na ovoj planeti. A kada postanu takvi, već su zaboravili ta iskustva a i ako ih se sećaju većina njih je već ubeđena da su to samo maštarije iz detinjstva. Um im je već isprogramiran. Ono što se radi sa decom je zločin. Društvo koje je sačinjeno od ispranih mozgova, nemilosrdno lomi svaki trag duha u detetu i to naziva vaspitanjem, formiranjem „zdrave ličnosti“.
Sada treba spomenuti jedan veoma važan fenomen koji se dogodio mnogim osobama, uglavnom u detinjstvu, čak i onima koje se ne bave nikakvim duhovnim disclipinama. Pre više godina, kad sam započeo da se bavim toltečkim znanjem i tehnikama, dešavalo se da kad zaspim upadnem u čudno stanje svesti. Probudio bih se u svojoj sobi ali telo nisam mogao da pomerim, kao da je zamrznuto, bukvalno nisam mogao da se setim kako se pomeraju ruke, noge, bilo koji deo tela. Prilikom toga sam imao napade užasnog, gotovo životinjskog straha. Nekako sam uspevao da se izvucem iz svega toga i da se zaista probudim, mokar do gole kože i prestravljen. A ponekad bih u tom stanju video neke crne senke kako skaču na moje grudi ili me vuku za noge. Nisam znao šta se dešava.
Kasnije, kad sam napredovao na putu ratnika saznao sam o čemu se radi. Ovo je veoma važna pojava, ta „smrznutost” fizičkog tela. Šta se dešava? Fizičko telo čvrsto spava ali je energetsko telo (dvojnik) budno i posmatra ovaj svakodnevni svet. To znači da se naša svesnost (sveukupnost) premestila skoro potpuno u energetsko telo. Kada se naša svetlost aktivira u ovom svetu, onda to nazivamo energetsko telo i njegova upotreba spada u domen traganja, a kada se svetleće telo aktivira i osvesti u snovima, onda ga zovemo „sanjajuće telo” i tada se bavimo sanjanjem. Svaki prirodni sanjač mora da dođe do traganja, to jest do upotrebe energetskog tela u svakodnevnom svetu. Ovaj fenomen je glavni način na koji sanjači dolaze do traganja ali događa se i prirodnim tragačima poput mene, ali puno ređe. Iz sveta snova se “spuštaju na zemlju”. Kad nam se ovo desi, to znači da se naše energetsko-sanjajuće telo približilo ovom svetu i to je veliki napredak. Kada se ono umeša u ovaj svet u potpunosti i stabilizuje se i razvije, postajemo moćni vidovnjaci-tragači.
Kod prirodnih tragača je obrnuto, kad dovoljno razviju energetsko telo u svakodnevnom svetu pomoću rekapitulacije i tenzegriteta, onda se oni lansiraju u svet snova i to Taiša naziva “Prelazak Čarobnjaka”. To znači da na kraju svi ratnici ovladaju i sanjanjem i traganjem. Samo, jedni do toga dolaze “spuštanjem”, ateriranjem, a drugi “uspinjanjem” – lansiranjem. Tako da se iz tog ugla posmatranja put ratnika može nazvati i putem spajanja „ovog” i „onog” sveta.
Grozni, životinjski strah je prirodna reakcija energetskog tela jer ono nije naviklo da direktno opaža ovaj svet svakodnevice. U stvari, prvi put ga posmatra i zato je prestravljeno. To je rođenje. Prestravljeno je i zato jer je ovaj svet zatvor i pakao za svest i ono to oseća. Ono je naviklo da opaža svet snova. Životinjski stah je pravi naziv, jer ono jeste životinja. To telo je čist instinkt, ono sve oseća i sve zna nagonski a ne razumski.
Šta učiniti? Ništa. Kad se dete rodi ono vrišti i plače pa posle nekog vremena prestane. S vremenom ono plače sve ređe i ređe dok se na kraju potpuno ne adaptira na ovaj svet i smiri se. Isti slučaj je i sa energetskim telom.
Jedini način da se ublaži taj grozni strah je da se energetsko telo što češće primorava da posmatra svet svakodnevice dok se ne navikne i ne shvati da nema opasnosti. Smiriće se usled sticanja iskustva. Ono što je meni puno pomagalo da veoma ublažim strah tog tela je da kad bi mi se to desilo, da iz sveta snova “ateriram” u ovaj svet, ja bih usmerio svu svoju pažnju i um u oblast pupka, u centar tela i prepustio bi se strahu u potpunosti, čak bi pokušavao da ga svesno pojačam! Strah bi tada nestao. To je upotreba volje da bi se smirila i učvrstila svest. Centriranje. Paradoksalno, kada se skroz prepustimo, strah se drastično smanjuje ili čak potpuno nestane.
Kad je moje energetsko telo prestalo da se plaši, onda sam polako postao sposoban da njime putujem po ovom svetu, delujem na stvari ili živa bića itd. O upotrebi energetskog tela u svakodnevnom svetu možete pročitati u Kastanedinoj knjizi “Priče o Moći” gde je opisano kako don Henaro njime izvodi neverovatne podvige i vragolije pred očima prestravljenog i zbunjenog Kastanede. A o početnom “buđenju” energetskog tela i strahu koji se tom prilikom javlja, možete pročitati u knjizi Taiše Abelar “Prelazak Čarobnjaka”. Opisala je tamo kako je prespavala u kućici na drvetu i vrištala celu noć od straha jer se probudila u energetskom telu a napolju je bilo nevreme i grmelo je, što ga je veoma prestravilo. Upravo to je ono što se dešava, umesto u fizičkom, probudili smo se u energetskom telu.
Sanjanje i Neorganska Bića
Jednom mi je prijateljica poslala pismo u kome je opisala zanimljiva iskustva koja u snovima doživljava njena ćerka i zamolila za mišljenje i savet.
„Obe moje ćerke imaju lucidne snove. Starija (18) ih ima zaista često, barem tri puta nedeljno (moraću da ispitam i ovu mlađu) i govori o njima kao da su najnormalnija stvar na svetu. Inače, nije tip koji se gubi u nekim svojim maštarijama, dosta je na zemlji, zaista pozitivna i mnogo realnija nego što sam ja bila u njenim godinama. Pokazuje interesovanje za ’nepoznato’ ali to nekako uklapa u neke racionalne koncepte.”
Ovaj opis nesumnjivo ukazuje da je njena ćerka po prirodi sanjač. Racionalna je, „prizemljena“ i mentalno stabilna. Zato tu stabilnost svesti može puno lakše da prenese u stanje snova nego oni „nestabilni“- tragači.
Prvo, treba razjasniti učestalost ovih pojava u populaciji. Nasuprot opštem mišljenju, ovakva iskustva nisu uopšte tako retka i mnoge mlade osobe a naročito ženskog roda, često doživljavaju spontano „sanjanje“, tj. povremeno se sete sebe dok sanjaju. Pažnja, sanjanje je moć da se setimo sebe u snu! A neki to nazivaju i „lucidni snovi“. Ali, važno je da se do kraja setimo sebe i dok smo u tzv. „budnom stanju“ - to je traganje. Rekapitulacija.
Suština puta ratnika je samopamćenje, da se setimo sebe, ko smo mi u stvari. Tako, ako je neko počeo da se seća sebe dok sanja, počeće da se seća sebe i dok je budan i obrnuto. Evo jednog teksta o prisećanju samog sebe:
U šikari sam sa bogovima, svima imao sastanak,
Pa sam otišao.
U šikari sam sa stablima, svima imao sastanak,
Pa sam otišao.
U planini sam sastanak, imao s Kontembleom,
I otišao sam jer sam morao.
Morao sam otići da naučim kako znati.
Morao sam otići da naučim kako rasti.
Morao sam otići da naučim kako ostati ovde.
Želeo sam da uđem.
O, kako sam malo znao, da vrata ta ne vode ka izlazu.
Sve beše u meni.
Ja sam bio soba, ja sam bio vrata.
Sve beše u meni.
Samo sam se morao prisetiti.
I naučio sam - da sam živeo uvek i svuda.
Naučio sam - da sam sve znao, samo sam zaboravio.
Naučio sam - da sam rastao, samo što sam zaboravio.
Sada sam se vratio, sada sam se prisetio.
Želim da budem ono što znam da jesam,
I krenem stazom koju uvek zaboravljamo.
Stoga što sam čuo miris stvari, zaboravljenih.
I što sam ga u stomaku osetio.
Stoga sam imao sastanak u šikari.
Stoga sam imao sastanak s brežuljkom.
Stoga sam imao sastanak sa svetom ispod nas.
Sada ću te, oče, povesti kući.
Vratio sam se.
Rečeno je da kontrolisano, svesno sanjanje nije uopšte retka pojava kod mladih. Ali u današnje vreme mladi mnogo slobodnije govore o tome jer to više nije tabu tema pošto se kolektivna svest promenila pa ih skoro niko više neće proglasiti za ludake i „udarene“ kao što je to bilo nekada. Zato se čini da se ovi fenomeni danas češće javljaju a u stvari, mladi su samo puno raspoloženiji da pričaju o tome jer se više ne plaše društvene osude, a naročito ako se roditelji bave duhovnim razvojem kao što je kod tebe slučaj. U ovom slučaju su čak takva iskustva podstaknuta roditeljskom svesnom i nesvesnom podrškom.
Skupna tačka planete zemlje se sve više i sve brže pomera što donosi promene u kolektivnoj svesti čovečanstva. To pomeranje skupne tačke zemlje je izazvano spoljašnjim kosmičkim uticajem koji neki nazivaju „talas“. Svi smo mi deca planete i promene u njenoj svesti se direktno odražavaju i na našu svest.
Drugo, potrebno je spomenuti bitnu razliku između muškaraca i žena kad je u pitanju sanjanje.
Naime, ženama je beskrajno lakše da se sete sebe u snu (da sanjaju) nego muškarcima, tako da se ovaj fenomen kod njih če- šće javlja. Njima je lakše, jer poseduju organ koji veoma olakšava ulazak u sanjanje – matericu.
Jednom mi je prijatelj ispričao sledeće: „Sećam se da sam kao dete bio u snu svestan da sanjam. Ne znam koliko puta mi se to dogodilo i tačno svih detalja iz sna, ali sve je bilo toliko upečatljivo da još nisam zaboravio niti ću ikada. Čak su me moji vodili kod doktora jer sam im bio čudan...“
Rekao sam mu da mnoga mala deca mogu da vide energiju i imaju „budne snove“ tj. sanjaju na način kako to opisuje Kastaneda. Deca pokušavaju da to izraze, ali bivaju grubo odvraćana od toga od strane ljudskih i neljudskih tirana i grabljivaca, sve dok im duh ne bude slomljen i potisnut i oni postanu „normalni“ i socijalizovani odnosno slabi i lišeni duha kao i većina ljudi na ovoj planeti. A kada postanu takvi, već su zaboravili ta iskustva a i ako ih se sećaju većina njih je već ubeđena da su to samo maštarije iz detinjstva. Um im je već isprogramiran. Ono što se radi sa decom je zločin. Društvo koje je sačinjeno od ispranih mozgova, nemilosrdno lomi svaki trag duha u detetu i to naziva vaspitanjem, formiranjem „zdrave ličnosti“.
Sada treba spomenuti jedan veoma važan fenomen koji se dogodio mnogim osobama, uglavnom u detinjstvu, čak i onima koje se ne bave nikakvim duhovnim disclipinama. Pre više godina, kad sam započeo da se bavim toltečkim znanjem i tehnikama, dešavalo se da kad zaspim upadnem u čudno stanje svesti. Probudio bih se u svojoj sobi ali telo nisam mogao da pomerim, kao da je zamrznuto, bukvalno nisam mogao da se setim kako se pomeraju ruke, noge, bilo koji deo tela. Prilikom toga sam imao napade užasnog, gotovo životinjskog straha. Nekako sam uspevao da se izvucem iz svega toga i da se zaista probudim, mokar do gole kože i prestravljen. A ponekad bih u tom stanju video neke crne senke kako skaču na moje grudi ili me vuku za noge. Nisam znao šta se dešava.
Kasnije, kad sam napredovao na putu ratnika saznao sam o čemu se radi. Ovo je veoma važna pojava, ta „smrznutost” fizičkog tela. Šta se dešava? Fizičko telo čvrsto spava ali je energetsko telo (dvojnik) budno i posmatra ovaj svakodnevni svet. To znači da se naša svesnost (sveukupnost) premestila skoro potpuno u energetsko telo. Kada se naša svetlost aktivira u ovom svetu, onda to nazivamo energetsko telo i njegova upotreba spada u domen traganja, a kada se svetleće telo aktivira i osvesti u snovima, onda ga zovemo „sanjajuće telo” i tada se bavimo sanjanjem. Svaki prirodni sanjač mora da dođe do traganja, to jest do upotrebe energetskog tela u svakodnevnom svetu. Ovaj fenomen je glavni način na koji sanjači dolaze do traganja ali događa se i prirodnim tragačima poput mene, ali puno ređe. Iz sveta snova se “spuštaju na zemlju”. Kad nam se ovo desi, to znači da se naše energetsko-sanjajuće telo približilo ovom svetu i to je veliki napredak. Kada se ono umeša u ovaj svet u potpunosti i stabilizuje se i razvije, postajemo moćni vidovnjaci-tragači.
Kod prirodnih tragača je obrnuto, kad dovoljno razviju energetsko telo u svakodnevnom svetu pomoću rekapitulacije i tenzegriteta, onda se oni lansiraju u svet snova i to Taiša naziva “Prelazak Čarobnjaka”. To znači da na kraju svi ratnici ovladaju i sanjanjem i traganjem. Samo, jedni do toga dolaze “spuštanjem”, ateriranjem, a drugi “uspinjanjem” – lansiranjem. Tako da se iz tog ugla posmatranja put ratnika može nazvati i putem spajanja „ovog” i „onog” sveta.
Grozni, životinjski strah je prirodna reakcija energetskog tela jer ono nije naviklo da direktno opaža ovaj svet svakodnevice. U stvari, prvi put ga posmatra i zato je prestravljeno. To je rođenje. Prestravljeno je i zato jer je ovaj svet zatvor i pakao za svest i ono to oseća. Ono je naviklo da opaža svet snova. Životinjski stah je pravi naziv, jer ono jeste životinja. To telo je čist instinkt, ono sve oseća i sve zna nagonski a ne razumski.
Šta učiniti? Ništa. Kad se dete rodi ono vrišti i plače pa posle nekog vremena prestane. S vremenom ono plače sve ređe i ređe dok se na kraju potpuno ne adaptira na ovaj svet i smiri se. Isti slučaj je i sa energetskim telom.
Jedini način da se ublaži taj grozni strah je da se energetsko telo što češće primorava da posmatra svet svakodnevice dok se ne navikne i ne shvati da nema opasnosti. Smiriće se usled sticanja iskustva. Ono što je meni puno pomagalo da veoma ublažim strah tog tela je da kad bi mi se to desilo, da iz sveta snova “ateriram” u ovaj svet, ja bih usmerio svu svoju pažnju i um u oblast pupka, u centar tela i prepustio bi se strahu u potpunosti, čak bi pokušavao da ga svesno pojačam! Strah bi tada nestao. To je upotreba volje da bi se smirila i učvrstila svest. Centriranje. Paradoksalno, kada se skroz prepustimo, strah se drastično smanjuje ili čak potpuno nestane.
Kad je moje energetsko telo prestalo da se plaši, onda sam polako postao sposoban da njime putujem po ovom svetu, delujem na stvari ili živa bića itd. O upotrebi energetskog tela u svakodnevnom svetu možete pročitati u Kastanedinoj knjizi “Priče o Moći” gde je opisano kako don Henaro njime izvodi neverovatne podvige i vragolije pred očima prestravljenog i zbunjenog Kastanede. A o početnom “buđenju” energetskog tela i strahu koji se tom prilikom javlja, možete pročitati u knjizi Taiše Abelar “Prelazak Čarobnjaka”. Opisala je tamo kako je prespavala u kućici na drvetu i vrištala celu noć od straha jer se probudila u energetskom telu a napolju je bilo nevreme i grmelo je, što ga je veoma prestravilo. Upravo to je ono što se dešava, umesto u fizičkom, probudili smo se u energetskom telu.
Sanjanje i Neorganska Bića
Jednom mi je prijateljica poslala pismo u kome je opisala zanimljiva iskustva koja u snovima doživljava njena ćerka i zamolila za mišljenje i savet.
„Obe moje ćerke imaju lucidne snove. Starija (18) ih ima zaista često, barem tri puta nedeljno (moraću da ispitam i ovu mlađu) i govori o njima kao da su najnormalnija stvar na svetu. Inače, nije tip koji se gubi u nekim svojim maštarijama, dosta je na zemlji, zaista pozitivna i mnogo realnija nego što sam ja bila u njenim godinama. Pokazuje interesovanje za ’nepoznato’ ali to nekako uklapa u neke racionalne koncepte.”
Ovaj opis nesumnjivo ukazuje da je njena ćerka po prirodi sanjač. Racionalna je, „prizemljena“ i mentalno stabilna. Zato tu stabilnost svesti može puno lakše da prenese u stanje snova nego oni „nestabilni“- tragači.
Prvo, treba razjasniti učestalost ovih pojava u populaciji. Nasuprot opštem mišljenju, ovakva iskustva nisu uopšte tako retka i mnoge mlade osobe a naročito ženskog roda, često doživljavaju spontano „sanjanje“, tj. povremeno se sete sebe dok sanjaju. Pažnja, sanjanje je moć da se setimo sebe u snu! A neki to nazivaju i „lucidni snovi“. Ali, važno je da se do kraja setimo sebe i dok smo u tzv. „budnom stanju“ - to je traganje. Rekapitulacija.
Suština puta ratnika je samopamćenje, da se setimo sebe, ko smo mi u stvari. Tako, ako je neko počeo da se seća sebe dok sanja, počeće da se seća sebe i dok je budan i obrnuto. Evo jednog teksta o prisećanju samog sebe:
U šikari sam sa bogovima, svima imao sastanak,
Pa sam otišao.
U šikari sam sa stablima, svima imao sastanak,
Pa sam otišao.
U planini sam sastanak, imao s Kontembleom,
I otišao sam jer sam morao.
Morao sam otići da naučim kako znati.
Morao sam otići da naučim kako rasti.
Morao sam otići da naučim kako ostati ovde.
Želeo sam da uđem.
O, kako sam malo znao, da vrata ta ne vode ka izlazu.
Sve beše u meni.
Ja sam bio soba, ja sam bio vrata.
Sve beše u meni.
Samo sam se morao prisetiti.
I naučio sam - da sam živeo uvek i svuda.
Naučio sam - da sam sve znao, samo sam zaboravio.
Naučio sam - da sam rastao, samo što sam zaboravio.
Sada sam se vratio, sada sam se prisetio.
Želim da budem ono što znam da jesam,
I krenem stazom koju uvek zaboravljamo.
Stoga što sam čuo miris stvari, zaboravljenih.
I što sam ga u stomaku osetio.
Stoga sam imao sastanak u šikari.
Stoga sam imao sastanak s brežuljkom.
Stoga sam imao sastanak sa svetom ispod nas.
Sada ću te, oče, povesti kući.
Vratio sam se.
Rečeno je da kontrolisano, svesno sanjanje nije uopšte retka pojava kod mladih. Ali u današnje vreme mladi mnogo slobodnije govore o tome jer to više nije tabu tema pošto se kolektivna svest promenila pa ih skoro niko više neće proglasiti za ludake i „udarene“ kao što je to bilo nekada. Zato se čini da se ovi fenomeni danas češće javljaju a u stvari, mladi su samo puno raspoloženiji da pričaju o tome jer se više ne plaše društvene osude, a naročito ako se roditelji bave duhovnim razvojem kao što je kod tebe slučaj. U ovom slučaju su čak takva iskustva podstaknuta roditeljskom svesnom i nesvesnom podrškom.
Skupna tačka planete zemlje se sve više i sve brže pomera što donosi promene u kolektivnoj svesti čovečanstva. To pomeranje skupne tačke zemlje je izazvano spoljašnjim kosmičkim uticajem koji neki nazivaju „talas“. Svi smo mi deca planete i promene u njenoj svesti se direktno odražavaju i na našu svest.
Drugo, potrebno je spomenuti bitnu razliku između muškaraca i žena kad je u pitanju sanjanje.
Naime, ženama je beskrajno lakše da se sete sebe u snu (da sanjaju) nego muškarcima, tako da se ovaj fenomen kod njih če- šće javlja. Njima je lakše, jer poseduju organ koji veoma olakšava ulazak u sanjanje – matericu.
stalker1
Zainteresovan član
- Poruka
- 311
Svaki organ u fizičkom telu ima svoju fizičku i energetsku funkciju. Na fizičkom planu, uloga materice je kao što znamo, reprodukcija tj. produženje vrste, ali na energetskom planu njena svrha je direktno opažanje energije univerzuma i sanjanje. Zato je u energetskom smislu, materica svake žene njena veza sa namerom, duhom, beskrajem, veza sa izvorom svega.
Radi toga, ženi je potrebno da samo zaustavi svoj sistem tumačenja – unutrašnji dijalog i uđe u unutrašnju tišinu pa da onda usmeri svu svoju pažnju na matericu osećajući strujanje i vibraciju u njoj i to dok pada u san, i - eto je u sanjanju potpuno svesne sebe kao i kad je budna. Materica koja je na ovaj način aktivirana, automatski pokreće energetski centar u solarnom pleksusu koji je u stvari glavni centar za kontrolu snova. Tako to rade ratnice - vidovnjakinje.
Kod ćerke ove žene se radi o tome da se ta sekundarna funkcija materice povremeno nesvesno aktivira usled natprosečne količine energije koju ima. Ali to nije prava moć i znanje, jer ona nema kontrolu nad tim stvarima, ne može po svojoj želji da ulazi u sanjanje. S druge strane, ratnici (i ratnice) sve što rade čine potpuno svesno i kontrolisano. Oni nisu list prepušten vetru.
Što se tiče muškaraca, oni moraju da aktiviraju samopamćenje u snu žestokim naporom energetskog centra volje i nepokolebljivom namerom. Kada dobro ojačaju taj energetski centar pomoću magijskih pokreta, onda oni mogu da u stanju unutrašnje tišine usmere svu svoju pažnju na energetski centar koji se nalazi na vrhu grudne kosti – solarni pleksus – osećajući vibraciju i treperenje u njemu, sa namerom da zaspu i tako su ušli u sanjanje. Ali, njima je potrebno daleko više truda i napora da dođu do toga nego ženama. Zato je spontano, „slučajno“ sanjanje ili lucidni snovi puno ređa pojava kod muškaraca. Međutim, kad se desi onda je to znak da je taj muškarac pozvan da bude ratnik i vidovnjak. Da li će on prihvatiti taj poziv duha ili neće, niko ne može znati - to je tajna nad tajnama koju nazivamo slobodna volja.
Zaključak: Centar samopamćenja i kontrole u snovima (sanjanja) kod žena je materica i solarni pleksus, a kod muškaraca solarni pleksus i volja.
„Još ranije mi je ispričala da može da kontroliše snove, da ide tamo gde želi, da učini da ljudi nestanu iz tih lucidnih snova, da leti, ili nešto pravi itd. Pre izvesnog vremena su se javile neobične senzacije kod budjenja: budi se iz lucidnog sna i sigurna je da je sada zaista budna, da gleda ka prozoru i vidi da je dan, da bi se posle par trenutaka zaista probudila i videla da je jos mrak.
Međutim, sinoć, odnosno jutros, imala je lucidan san i kaže da je (uobičajeno) „letela“ kroz kuću, došla kod mene i htela da me probudi (ne bismo li se jel’ zajedno „družile“ u snu), ali nije mogla da me dotakne i da je sve bilo kao što je i inače u tim budnim snovima. Onda se vratila do svog kreveta i bila sigurna da se zaista probudila – dakle iz lucidnog sna se (navodno) zaista probudila – da bi na svom krevetu videla dečaka i devojčicu, kako se izrazila „duhove“. Preplašila se, jer je bila sigurna da je već budna. Takođe, ono što joj je bilo neobično, je da inače može da „upravlja“ tim snovima, između ostalog da učini da na primer neki ljudi nestanu iz njih, ali to sada nije mogla da učini, dakle, dečak i devojčica su os- tali na njenom krevetu. Izgleda da ju je devojčica pitala: „Zašto uništavaš svoj život?“. Onda je „od gore“ čula glas: „Koliko si spremna da učinis za slobodu (ne zna se koga/čega)?“, krevet se podigao zajedno sa njom do plafona (sve vreme je ubeđena da je potpuno budna), čula je mjaukanje, probudila se (zaista) i videla mačku na prozoru. I toliko se uplašila da je došla u moj krevet (to nije radila od ... ne znam kada), ušuškala se i tu zaspala. A pre nego što je zaspala, osetila je da je neko povlači za nogu. Da li postoje stepeni budnosti u lucidnim snovima?“
Ovaj ćerkin doživljaj koji je moja prijateljica opisala Kastaneda naziva „prolazak kroz drugu kapiju sanjanja“. Da bi bolje shvatili o čemu se radi u ovom događaju, moram ukratko objasniti te kapije ili nivoe sanjanja. Postoji sedam nivoa. Tih sedam nivoa označavaju sedam stepena energetske gustine, čvrstine i stabilno- sti svetova kojih opažamo u sanjanju. Zato je svaki sledeći nivo sve stvarniji, opipljiviji, „realniji“ tj. sve smo bliži percepciji nalik ovom „čvrstom” materijalnom svetu.
Tako je prva kapija sanjanja kada postanemo svesni da sanjamo, kad se setimo sebe u snu. Na tom prvom nivou, svet koji opažamo je maglovit i nejasan i nema takvu čvrstoću i stabilnost kao ovaj svet u kome smo budni (tj.verujemo da smo budni). Ali ako nastavimo sa sanjačkom praksom, vremenom će svet snova postajati sve čvršći i stvarniji jer će naše sanjajuće telo usled sticanja iskustva i sopstvene aktivnosti postajati sve moćnije i čvršće. Kada se to telo dovoljno razvije, neizbežno i spontano dolazi trenutak kada ćemo se iz jednog sna „probuditi“ u drugom snu. Međutim, taj san će biti daleko stvarniji, svet koji u njemu opažamo će biti toliko čvrst i stabilan da nećemo u početku moći napraviti razliku da li smo se probudili ili i dalje sanjamo. To je prolazak kroz drugu kapiju sanjnja, prelazak na sledeći nivo. Upravo se to dogodilo njenoj ćerki. Jednostavno, posle dužeg vremena sanjačke prakse njeno sanjajuće telo se dovoljno razvilo i ojačalo tako da je prošlo kroz drugu kapiju.
Na početku takva iskustva mogu biti veoma zbunjujuća za naš um jer ga dezorjentišu i mi odjednom više ne znamo u kom smo svetu, da li smo budni ili ne i um se uspaniči jer gubi kontrolu. Na sreću, u našoj dubokoj podsvesti postoji neobjašnjivi mehanizam koji nas uvek vrati u ovaj svet svakodnevice. Dakle, kod onih koji-ma se to spontano dešava, nema nikakve realne opasnosti. Jedino je osećaj konfuzije i zbunjenosti neprijatan. Međutim, opasno je kad ne znamo o čemu se radi jer nas mogu izludeti strahovi koji se zbog ovakvih iskustava mogu javiti u budnom stanju. Ali kad znamo šta je u pitanju i da nema opasnosti, um se smiri i strahovi prođu. Neznanje vodi u strah, a strah uništava naš duh.
Ratnici svesno i kontrolisano prolaze kroz drugu kapiju tako što u snu legnu na tlo u istom položaju koji su zauzeli kada su legli da spavaju, a onda ponovo zaspu. Sanjaju da su zaspali. Kad tako u snu zaspu, oni sanjaju san snova. Sanjaju da sanjaju! Ulaze u drugi san, san koji je mnogo stvarniji nego onaj prvi u kome su malo „prilegli“.
Da kažem nešto i o trećem nivou. Prolaskom kroz treću ka-piju, svet snova postaje stvaran do te mere da mi možemo svoje sanjajuće telo materijalizovati u ovom svetu svakodnevice tako što sanjamo ovaj svet. Kada sretnete ratnika-vidovnjaka, nikad ne znate da li ste pričali sa njegovom projekcijom, tj. materijalizovanim sanjajućim telom-dvojnikom, ili je to on u svom fizičkom telu. Ta projekcija je toliko stvarna i opipljiva da obična osoba ne može primetiti nikakvu razliku, ali vidovnjak može. To telo se ipak ne sastoji od materije već od čiste energije svesti - kvantne energije. Zato za njega ne važe zakoni fizike pa može proći kroz zid, leteti, menjati oblik itd. Zato, ako niste vidovnjak a želite da znate situaciju, kad ga sretnete upitajte ga: „Da li ti sada sanjaš ovaj svet ili si tu u celosti?“ Ako je dobrodušan možda će ti reći. Ali ima i onih koji ne vole da objašnjavaju.
Još jedna od mogućnosti tog trećeg nivoa sanjanja je da u svet sna povučemo, pozovemo svoje fizičko telo. Ako je taj svet koji sanjamo, ovaj svet svakodnevice, kada namerom pozovemo svoje fizičko telo, ono nestaje iz kreveta i pojavljuje se tačno na onom mestu ovog sveta na kome se u tom trenutku nalazi sanjajuće telo. To bukvalno znači da ako smo legli da spavamo recimo u Beogradu a sanjamo da smo na nudističkoj plaži u nekom mestu u Crnoj Gori, mi možemo povući svoje fizičko telo tamo pod uticajem vatrene želje da ostanemo sa tim lepoticama (ili lepotanima, ili i sa jednima i drugima, kako ko voli) i onda se zaista fizički pojavimo tamo. Posmatrač sa strane bi video kako naše fizičko telo nestaje iz kreveta i momentalno se pojavljuje u zagrljaju nekih golaća. To vam je teleportacija. Eto, ako niste znali kako doći do toga, sada znate, sve vam je objašnjeno.
Međutim, mi ne moramo na ovaj način putovati samo po ovom svetu, na raspolaganju nam je ceo svemir, uključujući i paralelne svetove, a brzina putovanja je trenutna! Ko ne veruje, neka počne sa prvom kapijom sanjanja, pa kad se uvežba doći će do druge, pa do treće... A onda će se uveriti. O sledećim kapijama i nivoima sanja- nja ne želim da ti pišem jer su stvari tamo toliko fantastične da prevazilaze razum i mogućnosti da se rečima opišu.
Pokušavajući da nekim bliskim osobama ispričam doživljaje sa viših nivoa sanjanja, zatekao sam sebe kako bulaznim neverovatne budalaštine i besmislice tako da su se zabrinuli za moje mentalno zdravlje. Onda sam ipak ućutao da ne bi po mene došle one čikice sa belom košuljom...
Radi toga, ženi je potrebno da samo zaustavi svoj sistem tumačenja – unutrašnji dijalog i uđe u unutrašnju tišinu pa da onda usmeri svu svoju pažnju na matericu osećajući strujanje i vibraciju u njoj i to dok pada u san, i - eto je u sanjanju potpuno svesne sebe kao i kad je budna. Materica koja je na ovaj način aktivirana, automatski pokreće energetski centar u solarnom pleksusu koji je u stvari glavni centar za kontrolu snova. Tako to rade ratnice - vidovnjakinje.
Kod ćerke ove žene se radi o tome da se ta sekundarna funkcija materice povremeno nesvesno aktivira usled natprosečne količine energije koju ima. Ali to nije prava moć i znanje, jer ona nema kontrolu nad tim stvarima, ne može po svojoj želji da ulazi u sanjanje. S druge strane, ratnici (i ratnice) sve što rade čine potpuno svesno i kontrolisano. Oni nisu list prepušten vetru.
Što se tiče muškaraca, oni moraju da aktiviraju samopamćenje u snu žestokim naporom energetskog centra volje i nepokolebljivom namerom. Kada dobro ojačaju taj energetski centar pomoću magijskih pokreta, onda oni mogu da u stanju unutrašnje tišine usmere svu svoju pažnju na energetski centar koji se nalazi na vrhu grudne kosti – solarni pleksus – osećajući vibraciju i treperenje u njemu, sa namerom da zaspu i tako su ušli u sanjanje. Ali, njima je potrebno daleko više truda i napora da dođu do toga nego ženama. Zato je spontano, „slučajno“ sanjanje ili lucidni snovi puno ređa pojava kod muškaraca. Međutim, kad se desi onda je to znak da je taj muškarac pozvan da bude ratnik i vidovnjak. Da li će on prihvatiti taj poziv duha ili neće, niko ne može znati - to je tajna nad tajnama koju nazivamo slobodna volja.
Zaključak: Centar samopamćenja i kontrole u snovima (sanjanja) kod žena je materica i solarni pleksus, a kod muškaraca solarni pleksus i volja.
„Još ranije mi je ispričala da može da kontroliše snove, da ide tamo gde želi, da učini da ljudi nestanu iz tih lucidnih snova, da leti, ili nešto pravi itd. Pre izvesnog vremena su se javile neobične senzacije kod budjenja: budi se iz lucidnog sna i sigurna je da je sada zaista budna, da gleda ka prozoru i vidi da je dan, da bi se posle par trenutaka zaista probudila i videla da je jos mrak.
Međutim, sinoć, odnosno jutros, imala je lucidan san i kaže da je (uobičajeno) „letela“ kroz kuću, došla kod mene i htela da me probudi (ne bismo li se jel’ zajedno „družile“ u snu), ali nije mogla da me dotakne i da je sve bilo kao što je i inače u tim budnim snovima. Onda se vratila do svog kreveta i bila sigurna da se zaista probudila – dakle iz lucidnog sna se (navodno) zaista probudila – da bi na svom krevetu videla dečaka i devojčicu, kako se izrazila „duhove“. Preplašila se, jer je bila sigurna da je već budna. Takođe, ono što joj je bilo neobično, je da inače može da „upravlja“ tim snovima, između ostalog da učini da na primer neki ljudi nestanu iz njih, ali to sada nije mogla da učini, dakle, dečak i devojčica su os- tali na njenom krevetu. Izgleda da ju je devojčica pitala: „Zašto uništavaš svoj život?“. Onda je „od gore“ čula glas: „Koliko si spremna da učinis za slobodu (ne zna se koga/čega)?“, krevet se podigao zajedno sa njom do plafona (sve vreme je ubeđena da je potpuno budna), čula je mjaukanje, probudila se (zaista) i videla mačku na prozoru. I toliko se uplašila da je došla u moj krevet (to nije radila od ... ne znam kada), ušuškala se i tu zaspala. A pre nego što je zaspala, osetila je da je neko povlači za nogu. Da li postoje stepeni budnosti u lucidnim snovima?“
Ovaj ćerkin doživljaj koji je moja prijateljica opisala Kastaneda naziva „prolazak kroz drugu kapiju sanjanja“. Da bi bolje shvatili o čemu se radi u ovom događaju, moram ukratko objasniti te kapije ili nivoe sanjanja. Postoji sedam nivoa. Tih sedam nivoa označavaju sedam stepena energetske gustine, čvrstine i stabilno- sti svetova kojih opažamo u sanjanju. Zato je svaki sledeći nivo sve stvarniji, opipljiviji, „realniji“ tj. sve smo bliži percepciji nalik ovom „čvrstom” materijalnom svetu.
Tako je prva kapija sanjanja kada postanemo svesni da sanjamo, kad se setimo sebe u snu. Na tom prvom nivou, svet koji opažamo je maglovit i nejasan i nema takvu čvrstoću i stabilnost kao ovaj svet u kome smo budni (tj.verujemo da smo budni). Ali ako nastavimo sa sanjačkom praksom, vremenom će svet snova postajati sve čvršći i stvarniji jer će naše sanjajuće telo usled sticanja iskustva i sopstvene aktivnosti postajati sve moćnije i čvršće. Kada se to telo dovoljno razvije, neizbežno i spontano dolazi trenutak kada ćemo se iz jednog sna „probuditi“ u drugom snu. Međutim, taj san će biti daleko stvarniji, svet koji u njemu opažamo će biti toliko čvrst i stabilan da nećemo u početku moći napraviti razliku da li smo se probudili ili i dalje sanjamo. To je prolazak kroz drugu kapiju sanjnja, prelazak na sledeći nivo. Upravo se to dogodilo njenoj ćerki. Jednostavno, posle dužeg vremena sanjačke prakse njeno sanjajuće telo se dovoljno razvilo i ojačalo tako da je prošlo kroz drugu kapiju.
Na početku takva iskustva mogu biti veoma zbunjujuća za naš um jer ga dezorjentišu i mi odjednom više ne znamo u kom smo svetu, da li smo budni ili ne i um se uspaniči jer gubi kontrolu. Na sreću, u našoj dubokoj podsvesti postoji neobjašnjivi mehanizam koji nas uvek vrati u ovaj svet svakodnevice. Dakle, kod onih koji-ma se to spontano dešava, nema nikakve realne opasnosti. Jedino je osećaj konfuzije i zbunjenosti neprijatan. Međutim, opasno je kad ne znamo o čemu se radi jer nas mogu izludeti strahovi koji se zbog ovakvih iskustava mogu javiti u budnom stanju. Ali kad znamo šta je u pitanju i da nema opasnosti, um se smiri i strahovi prođu. Neznanje vodi u strah, a strah uništava naš duh.
Ratnici svesno i kontrolisano prolaze kroz drugu kapiju tako što u snu legnu na tlo u istom položaju koji su zauzeli kada su legli da spavaju, a onda ponovo zaspu. Sanjaju da su zaspali. Kad tako u snu zaspu, oni sanjaju san snova. Sanjaju da sanjaju! Ulaze u drugi san, san koji je mnogo stvarniji nego onaj prvi u kome su malo „prilegli“.
Da kažem nešto i o trećem nivou. Prolaskom kroz treću ka-piju, svet snova postaje stvaran do te mere da mi možemo svoje sanjajuće telo materijalizovati u ovom svetu svakodnevice tako što sanjamo ovaj svet. Kada sretnete ratnika-vidovnjaka, nikad ne znate da li ste pričali sa njegovom projekcijom, tj. materijalizovanim sanjajućim telom-dvojnikom, ili je to on u svom fizičkom telu. Ta projekcija je toliko stvarna i opipljiva da obična osoba ne može primetiti nikakvu razliku, ali vidovnjak može. To telo se ipak ne sastoji od materije već od čiste energije svesti - kvantne energije. Zato za njega ne važe zakoni fizike pa može proći kroz zid, leteti, menjati oblik itd. Zato, ako niste vidovnjak a želite da znate situaciju, kad ga sretnete upitajte ga: „Da li ti sada sanjaš ovaj svet ili si tu u celosti?“ Ako je dobrodušan možda će ti reći. Ali ima i onih koji ne vole da objašnjavaju.
Još jedna od mogućnosti tog trećeg nivoa sanjanja je da u svet sna povučemo, pozovemo svoje fizičko telo. Ako je taj svet koji sanjamo, ovaj svet svakodnevice, kada namerom pozovemo svoje fizičko telo, ono nestaje iz kreveta i pojavljuje se tačno na onom mestu ovog sveta na kome se u tom trenutku nalazi sanjajuće telo. To bukvalno znači da ako smo legli da spavamo recimo u Beogradu a sanjamo da smo na nudističkoj plaži u nekom mestu u Crnoj Gori, mi možemo povući svoje fizičko telo tamo pod uticajem vatrene želje da ostanemo sa tim lepoticama (ili lepotanima, ili i sa jednima i drugima, kako ko voli) i onda se zaista fizički pojavimo tamo. Posmatrač sa strane bi video kako naše fizičko telo nestaje iz kreveta i momentalno se pojavljuje u zagrljaju nekih golaća. To vam je teleportacija. Eto, ako niste znali kako doći do toga, sada znate, sve vam je objašnjeno.
Međutim, mi ne moramo na ovaj način putovati samo po ovom svetu, na raspolaganju nam je ceo svemir, uključujući i paralelne svetove, a brzina putovanja je trenutna! Ko ne veruje, neka počne sa prvom kapijom sanjanja, pa kad se uvežba doći će do druge, pa do treće... A onda će se uveriti. O sledećim kapijama i nivoima sanja- nja ne želim da ti pišem jer su stvari tamo toliko fantastične da prevazilaze razum i mogućnosti da se rečima opišu.
Pokušavajući da nekim bliskim osobama ispričam doživljaje sa viših nivoa sanjanja, zatekao sam sebe kako bulaznim neverovatne budalaštine i besmislice tako da su se zabrinuli za moje mentalno zdravlje. Onda sam ipak ućutao da ne bi po mene došle one čikice sa belom košuljom...
stalker1
Zainteresovan član
- Poruka
- 311
Jednostavno, za većinu iskustava koja sam tamo doživeo nema reči koje ih mogu opisati. Ali uprkos tome, svi ti nivoi sanjanja imaju itekako korisnu praktičnu primenu iako se ne mogu objašnjavati rečima. Naše sanjajuće telo se sasvim lepo snalazi i efikasno manipuliše tim nivoima bez i jedne reči.
A sad nešto o zagonetnim bićima koja su se pojavila u snu njene ćerke. Pošto je ona prošla kroz drugu kapiju sanjanja, normalno je da je samo bilo pitanje vremena kada će nabasati na neorganska bića. Da, taj dečak i devojčica su neorganska bića, stvarna bića koja su joj upala u san. Zato nije mogla da učini da nestanu, jer je to njoj uspevalo samo sa fantomskim likovima koji su bili proizvod njenog uma, tj. tu nisu bila u pitanju živa bića već projekcije njene vlastitie psihe.
Ta bića se prirodno pojavljuju kada uđemo u drugi nivo sanjanja. Sanjajuće telo koje se dovoljno razvilo i ojačalo je primamljiv izvor energije za njih i zato ona pokušavaju da sklope savez sa takvim sanjačem (sanjačicom) nudeći svoje usluge u zamenu za energiju.
Međutim, problem je u tome što su skoro sva ta bića lažovi, pokvareni trgovci koji za superdragocenu ljudsku energiju (u svemiru je ljudska energija najdragocenija valuta, zato smo pod udarom svih mogućih lopova i parazita) nude uglavnom bezvredne stvari ali nas preko uma ubede da one mnogo vrede. To je kao kad su beli osvajači „kupovali“ (čitaj: otimali) neprocenjiva bogatstva i zemlju od indijanaca za šaku bezvrednih đinđuva i takođe bezvrednu „vatrenu vodu“.
U istoriji čovečanstva, izvesni neuki, priglupi i najverovatnije spontani sanjači (“proroci”) su prošavši kroz drugu kapiju sanjanja nabasali na neorganska bića koja su se smesta predstavila kao bogovi ili kao jedan jedini veliki i strašni Bog i sklapali saveze, zavete i pisali knjige uglavnom suludih i idiotskih božjih zakona. Ova mizerija od sanjača je slepo i nekritički poverovala budalaštinama neorganskih bića i tako su nastale religije kao sredstvo masovne manipulacije nad ljudskim rodom. Možemo ih razumeti, jer su oni verovali da su ti njihovi susureti sa Bogom ili bogovima sušta stvarnost jer nisu znali ništa o nivoima sanjanja, a naročito o drugom nivou koji se skoro ne može razlikovati od sveta svakodnevne budnosti. A najgore je što nisu ništa znali o neorganskim bićima osim laži koje su im ona sama o sebi rekla. Međutim, to neznanje je čovečanstvo skupo i krvavo platilo milijardama ljudskih života, a plaća još uvek.
Eto, ta bića kažu njenoj ćerki: „Zašto uništavaš svoj život?“ To je njihovo ubeđivanje da je situacija zaboga kritična! Kuku tebi devojko. Život ti je uništen a sama si kriva za to! Hehe, obrati pažnju na stari šablon, nametanje krivice. Neorganska bića uopšte nisu maštovita, stalno ponavljaju iste obrasce.
Ova njihova rečenica je božanska objava, koju donose „glasnici“ u obliku dečaka i devojčice. Opet stari šablon, da umremo od dosade.
Situacija je kritična, jest, malo sutra! Neorganska bića uvek namerno dramatizuju i preuveličavaju lažne probleme koje su sama izmislila da bi mogla da se ponude kao spasioci, bogovi. Vrlo kvarno, a? Zvuči poznato? E pa to je samo biznis, dragi moji, ništa strašno...
Onda se od nekud „odozgo“ (opet stari šablon, bah...) javlja „svemogući“ i kaže joj: „Koliko si spremna da učiniš (da platiš) za slobodu?
Da, da... Kao, eto ona sama treba da nešto učini, a oni će joj prijateljski pomoći. Oni u stvari traže da ona njima u očekivanju pomoći posveti veliku pažnju (usmeri i veže svoju energiju za njih) i da pokaže ogromnu količinu zabrinutosti za samu sebe - jadna ja, šmrc, dakle jake ego-emocije kako bi oni mogli da energiju tih emocija žderu. Njihova pomoć se sastoji od „mudrih“ saveta i „znanja“ koje ne rešava „probleme“. Jer, ona su mnogo inteligentnija od ljudskih bića i skoro uvek nas prevare pomoću manipulacije uma. Što se tiče nivoa inteligencije, mi smo u odnosu na njih teški imbecili. Zato vidovnjaci preporučuju da ih se potpuno klonimo i izbegavamo komunkaciju sa njima.
Na sreću, mi imamo jednu prednost u odnosu na njih; ona jesu superiornija u pogledu uma, ali mi smo mnogo jači. Po pitanju energetske snage, oni su pored nas kao miševi pored slona. E, kad tu činjenicu shvatimo i postanemo svesni svoje snage, onda možemo da ih oteramo čistom primenom sile. Možemo da se u svetu snova naljutimo na njih i uzviknemo svoju nameru i šta god da im na taj način zapovedimo, ona će morati da poslušaju. Ja im recimo oštro i žestoko komandujem, iz stomaka tj. iz volje: „Marš u p... materinu!“. I oni ispare... Bez pogovora! A neki ratnici koji su ljubazniji i kulturniji od mene im kažu nešto kao: „Moliću lepo da se udaljite!“ Imam jednog takvog prijatelja, ratnika koji voli da bude ljubazan, to je njegova „obuzdana ludost“.
Kad sam prvi put to učinio, moje zadovoljstvo i sreća su bili beskrajni. Lepo je komandovati onima koji oduvek lažu i kinje ljudski rod.
Svaka čast izuzecima, ali dobronamerna neorganska bića su za sada slabo zainteresovana za nas.
Kao zaključak, treba reći da je naš napor da se setimo sebe u snovima i na javi u stvari potraga za izvorom nas samih, za duhom, beskrajem, svrhom zbog koje postojimo. Potaga za Bogom. Napisah jednu pesmicu povodom toga:
Tražim te među zvezdama i izvorima sna.
Tražim te u magli samoće
I u očima prolaznika.
Tražim te u oku koje uzalud
Uzalud suzom vlažim.
Znam da je to uzalud
Ali ja te ipak tražim.
A sad nešto o zagonetnim bićima koja su se pojavila u snu njene ćerke. Pošto je ona prošla kroz drugu kapiju sanjanja, normalno je da je samo bilo pitanje vremena kada će nabasati na neorganska bića. Da, taj dečak i devojčica su neorganska bića, stvarna bića koja su joj upala u san. Zato nije mogla da učini da nestanu, jer je to njoj uspevalo samo sa fantomskim likovima koji su bili proizvod njenog uma, tj. tu nisu bila u pitanju živa bića već projekcije njene vlastitie psihe.
Ta bića se prirodno pojavljuju kada uđemo u drugi nivo sanjanja. Sanjajuće telo koje se dovoljno razvilo i ojačalo je primamljiv izvor energije za njih i zato ona pokušavaju da sklope savez sa takvim sanjačem (sanjačicom) nudeći svoje usluge u zamenu za energiju.
Međutim, problem je u tome što su skoro sva ta bića lažovi, pokvareni trgovci koji za superdragocenu ljudsku energiju (u svemiru je ljudska energija najdragocenija valuta, zato smo pod udarom svih mogućih lopova i parazita) nude uglavnom bezvredne stvari ali nas preko uma ubede da one mnogo vrede. To je kao kad su beli osvajači „kupovali“ (čitaj: otimali) neprocenjiva bogatstva i zemlju od indijanaca za šaku bezvrednih đinđuva i takođe bezvrednu „vatrenu vodu“.
U istoriji čovečanstva, izvesni neuki, priglupi i najverovatnije spontani sanjači (“proroci”) su prošavši kroz drugu kapiju sanjanja nabasali na neorganska bića koja su se smesta predstavila kao bogovi ili kao jedan jedini veliki i strašni Bog i sklapali saveze, zavete i pisali knjige uglavnom suludih i idiotskih božjih zakona. Ova mizerija od sanjača je slepo i nekritički poverovala budalaštinama neorganskih bića i tako su nastale religije kao sredstvo masovne manipulacije nad ljudskim rodom. Možemo ih razumeti, jer su oni verovali da su ti njihovi susureti sa Bogom ili bogovima sušta stvarnost jer nisu znali ništa o nivoima sanjanja, a naročito o drugom nivou koji se skoro ne može razlikovati od sveta svakodnevne budnosti. A najgore je što nisu ništa znali o neorganskim bićima osim laži koje su im ona sama o sebi rekla. Međutim, to neznanje je čovečanstvo skupo i krvavo platilo milijardama ljudskih života, a plaća još uvek.
Eto, ta bića kažu njenoj ćerki: „Zašto uništavaš svoj život?“ To je njihovo ubeđivanje da je situacija zaboga kritična! Kuku tebi devojko. Život ti je uništen a sama si kriva za to! Hehe, obrati pažnju na stari šablon, nametanje krivice. Neorganska bića uopšte nisu maštovita, stalno ponavljaju iste obrasce.
Ova njihova rečenica je božanska objava, koju donose „glasnici“ u obliku dečaka i devojčice. Opet stari šablon, da umremo od dosade.
Situacija je kritična, jest, malo sutra! Neorganska bića uvek namerno dramatizuju i preuveličavaju lažne probleme koje su sama izmislila da bi mogla da se ponude kao spasioci, bogovi. Vrlo kvarno, a? Zvuči poznato? E pa to je samo biznis, dragi moji, ništa strašno...
Onda se od nekud „odozgo“ (opet stari šablon, bah...) javlja „svemogući“ i kaže joj: „Koliko si spremna da učiniš (da platiš) za slobodu?
Da, da... Kao, eto ona sama treba da nešto učini, a oni će joj prijateljski pomoći. Oni u stvari traže da ona njima u očekivanju pomoći posveti veliku pažnju (usmeri i veže svoju energiju za njih) i da pokaže ogromnu količinu zabrinutosti za samu sebe - jadna ja, šmrc, dakle jake ego-emocije kako bi oni mogli da energiju tih emocija žderu. Njihova pomoć se sastoji od „mudrih“ saveta i „znanja“ koje ne rešava „probleme“. Jer, ona su mnogo inteligentnija od ljudskih bića i skoro uvek nas prevare pomoću manipulacije uma. Što se tiče nivoa inteligencije, mi smo u odnosu na njih teški imbecili. Zato vidovnjaci preporučuju da ih se potpuno klonimo i izbegavamo komunkaciju sa njima.
Na sreću, mi imamo jednu prednost u odnosu na njih; ona jesu superiornija u pogledu uma, ali mi smo mnogo jači. Po pitanju energetske snage, oni su pored nas kao miševi pored slona. E, kad tu činjenicu shvatimo i postanemo svesni svoje snage, onda možemo da ih oteramo čistom primenom sile. Možemo da se u svetu snova naljutimo na njih i uzviknemo svoju nameru i šta god da im na taj način zapovedimo, ona će morati da poslušaju. Ja im recimo oštro i žestoko komandujem, iz stomaka tj. iz volje: „Marš u p... materinu!“. I oni ispare... Bez pogovora! A neki ratnici koji su ljubazniji i kulturniji od mene im kažu nešto kao: „Moliću lepo da se udaljite!“ Imam jednog takvog prijatelja, ratnika koji voli da bude ljubazan, to je njegova „obuzdana ludost“.
Kad sam prvi put to učinio, moje zadovoljstvo i sreća su bili beskrajni. Lepo je komandovati onima koji oduvek lažu i kinje ljudski rod.
Svaka čast izuzecima, ali dobronamerna neorganska bića su za sada slabo zainteresovana za nas.
Kao zaključak, treba reći da je naš napor da se setimo sebe u snovima i na javi u stvari potraga za izvorom nas samih, za duhom, beskrajem, svrhom zbog koje postojimo. Potaga za Bogom. Napisah jednu pesmicu povodom toga:
Tražim te među zvezdama i izvorima sna.
Tražim te u magli samoće
I u očima prolaznika.
Tražim te u oku koje uzalud
Uzalud suzom vlažim.
Znam da je to uzalud
Ali ja te ipak tražim.
stalker1
Zainteresovan član
- Poruka
- 311
Posle svega što sam do sada pisao, pokušaću da sada predstavim jedan novi pogled na pitanja svesnosti i duha. Naime, sve što ste do sada ovde pročitali napisano je uglavnom u duhu učenja don Huana jer je to tradicija preko koje je započeo proces mog buđenja. Na taj način sam odao priznanje i zahvalnost onima koji su me pokrenuli. Takođe sam ukazao dužno poštovanje hrišćanskim misticima koji su mi pomogli da pogledam na stvari iz drugog ugla i otkrili mi stvari koje nisam mogao naći kod Kastanede. Otkrili su mi i greške toltečkog učenja i hvala im zbog toga. Bio sam zaglavio u ponorima iluzije ali duh radi na nepredvidljive načine.
No, nijedan ljudski sistem znanja ne može biti sveobuhvatan pa ni toltečko učenje, niti hrišćanska mistika. Te mudrosti imaju nesumnjivu vrednost, ali danas je došlo do takvih globalnih promena na nivou kolektivne i individualne svesti i to pod uticajem kosmičkog talasa koji je pristigao na zemlju 1987. godine, tako da u novonastalim uslovima ta stara znanja jednostavno nisu više adekvatna a može se reći nisu ni potpuna.
Pod uticajem tog talasa, moj put buđenja je promenio pravac i usmerio se u oblasti duha koje po mom iskustvu daleko prevazilaze slavnu tradiciju toltečkih vidovnjaka. Doživeo sam stvari koje su mi donele jedan obuhvatniji i moćniji pogled na iste stvari. Ali ja nisam sam, na celoj planeti se hiljade ljudi budi i oseća vetar promene i spontano se menjaju, imaju vizije, otkrovenja… Duh otvara vrata znanja koja su milenijumima bila zatvorena. Ako bude interesa, pisaću o tome.
Pozdrav.
No, nijedan ljudski sistem znanja ne može biti sveobuhvatan pa ni toltečko učenje, niti hrišćanska mistika. Te mudrosti imaju nesumnjivu vrednost, ali danas je došlo do takvih globalnih promena na nivou kolektivne i individualne svesti i to pod uticajem kosmičkog talasa koji je pristigao na zemlju 1987. godine, tako da u novonastalim uslovima ta stara znanja jednostavno nisu više adekvatna a može se reći nisu ni potpuna.
Pod uticajem tog talasa, moj put buđenja je promenio pravac i usmerio se u oblasti duha koje po mom iskustvu daleko prevazilaze slavnu tradiciju toltečkih vidovnjaka. Doživeo sam stvari koje su mi donele jedan obuhvatniji i moćniji pogled na iste stvari. Ali ja nisam sam, na celoj planeti se hiljade ljudi budi i oseća vetar promene i spontano se menjaju, imaju vizije, otkrovenja… Duh otvara vrata znanja koja su milenijumima bila zatvorena. Ako bude interesa, pisaću o tome.
Pozdrav.
Hekate
Primećen član
- Poruka
- 956
ag-golubica
Primećen član
- Poruka
- 501
VJENČANJE TONALA I NAGUALA
* "Otočić" tonala je naša ograničena svjesnost. To je stanje grube tjelesne ili fizičke budnosti uključujući i sve
vrste snova koji su povezani sa fizičkim tijelom, a to su npr. halucinacije prilikom košmara (noćnih mora),
snovi koji nastaju zbog osjetilnih inputa tijekom spavanja, moždani snovi koje projicira nečiji "pregrijani"
mozak, snovi koji dolaze kao rezultat unutarnjih konflikata duboko usađenih u nečijem umu (i koji se u manjoj
ili većoj mjeri izražavaju kroz nečije fizičko tijelo) i snovi ispunjenja želja ili snovi naše (pretežno) dobre
karme.
Nagual ili carstva Onostranog su svjetovi istinskih i božanskih snova ili svjetovi uma doživljeni bez posredstva
mozga i fizičke percepcije.
Kroz vjenčanje ovog sna sa onostranim(a), tonal ima koristi od naguala i nagual od tonala, a naposljetku (kroz
tu simbiozu) dolazi do unije/jednote u kojoj je izbrisan i početak i kraj. Sjedinjenjem tonala i naguala izbrisane
su sve (iluzorne, nestvarne) razlike, ljudsko obličje je rastvoreno u bezoblični "oblik", ego-svjesnost je
rasplinuta u stanje bez ikakvih stanja i pojedinac promatra iz motrišta u kojem su promatrač, motrište, motrenje
i promatrano neizdiferencirani.
Kad to tako opišemo, mnogima to ne zvuči baš primamljivo. Zašto bi tome trebalo težiti? Pa, ovo je način da
ukinete bol i patnju, da raskinete okove svih ograničenja, da prekinete robovati tijelu i umu.
* Kroz sjedinjenje tonala s nagualom, Yogi postiže Superbudnu svijest ili Nadsvijest. To je Samadhi ili sinteza
svih svjetova, neraskidivo jedinstvo svih dimenzija u totalitetu Bezdimenzionalnosti.
To je Trajna Radost, Spokojna Sreća, Neograničeno Zadovoljstvo ili Neuvjetovano Blaženstvo (Ananda). Ti si
to i više od toga. To je Ja (od) svih ja. To je Bezgranični Ego. To je Bog, a On je i puno više nego On, Ona,
Ono i To.
* Dimenzija nad dimenzijama, najveličanstvenija dimenzija u kojoj su ukinuta sva ograničenja (i relativnost)
svih dimenzija – upravo je Bezdimenzionalno(st). To je tvoja istinska priroda; bezdimenzionalno Ja koje je
Svjedok svih promatrača (ego-a, ličnosti, persona…), promatranja i promatranih želja, misli, emocija, osjeta,
tjelesnih akcija i svega ostalog.
Ti čezneš za Slobodom od robovanja i oslobađanja. Ti već jesi slobodno/neovisno od svega i jedno sa svim
(neodvojivo od svega). Ti si nečujno, nevidljivo, nedodirljivo i nezamislivo Ja. Ti si Sloboda koja ne zna za
bilo kakvo ropstvo i koja nikad nije bila (jer nije ni mogla biti) zarobljena niti ikad na ikakav način ičim može
biti sputana. Ti si Ono što nema svoju suprotnost/naličje.
* Sposobnost zapamćivanja snova i prisjećanja na snove, bitna je za razvoj sposobnosti svjesnog sanjanja.
Trening za poboljšanje prisjećanja naših iskustava (doživljenih) za vrijeme sanjanja, sastavni je dio rada na
snovima.
Međutim, cilj nije samo puka mentalna reprodukcija iskustava proživljenih/proživljavanih tijekom sanjanja.
Prisjećanje nije samo sebi svrha. Svrha/smisao prisjećanja zapravo je namjerno ulaženje u manje fiksirana i
proširenija stanja bića. Shvatio sam to kad sam uvježbao prisjećanje do te mjere da je moje prisjećanje zapravo
postalo repriza već proživljenog (odsanjanog) "filma". Shvatio sam da se, prisjećajući se određenih snova,
ustvari svjesno vraćam (ponovo dolazim) u stanja bića u kojima sam bio dok su se ti snovi odigravali. Ako
sasvim osvijestite svoje snove (tj. nesvjesni um), vi opet ulazite u ista stanja bića, ali ne više nesvjesno nego
svjesno. Ovaj put to možete namjerno i posve svjesno.
Čim ste sposobni da sve svoje snove sanjate budni – vi realizirate da je čitav Svemir u našem umu tj. da je sve
mentalno.
Tu završavaju sanjarije, kao što je ovaj grubomaterijalni univerzum, i tu počinje Yoga Oslobađanja od
sputanosti imenima i formama. Yoga Oslobođenja od okova sna je Yoga Probuđenja, Turiya Yoga.
* "Otočić" tonala je naša ograničena svjesnost. To je stanje grube tjelesne ili fizičke budnosti uključujući i sve
vrste snova koji su povezani sa fizičkim tijelom, a to su npr. halucinacije prilikom košmara (noćnih mora),
snovi koji nastaju zbog osjetilnih inputa tijekom spavanja, moždani snovi koje projicira nečiji "pregrijani"
mozak, snovi koji dolaze kao rezultat unutarnjih konflikata duboko usađenih u nečijem umu (i koji se u manjoj
ili većoj mjeri izražavaju kroz nečije fizičko tijelo) i snovi ispunjenja želja ili snovi naše (pretežno) dobre
karme.
Nagual ili carstva Onostranog su svjetovi istinskih i božanskih snova ili svjetovi uma doživljeni bez posredstva
mozga i fizičke percepcije.
Kroz vjenčanje ovog sna sa onostranim(a), tonal ima koristi od naguala i nagual od tonala, a naposljetku (kroz
tu simbiozu) dolazi do unije/jednote u kojoj je izbrisan i početak i kraj. Sjedinjenjem tonala i naguala izbrisane
su sve (iluzorne, nestvarne) razlike, ljudsko obličje je rastvoreno u bezoblični "oblik", ego-svjesnost je
rasplinuta u stanje bez ikakvih stanja i pojedinac promatra iz motrišta u kojem su promatrač, motrište, motrenje
i promatrano neizdiferencirani.
Kad to tako opišemo, mnogima to ne zvuči baš primamljivo. Zašto bi tome trebalo težiti? Pa, ovo je način da
ukinete bol i patnju, da raskinete okove svih ograničenja, da prekinete robovati tijelu i umu.
* Kroz sjedinjenje tonala s nagualom, Yogi postiže Superbudnu svijest ili Nadsvijest. To je Samadhi ili sinteza
svih svjetova, neraskidivo jedinstvo svih dimenzija u totalitetu Bezdimenzionalnosti.
To je Trajna Radost, Spokojna Sreća, Neograničeno Zadovoljstvo ili Neuvjetovano Blaženstvo (Ananda). Ti si
to i više od toga. To je Ja (od) svih ja. To je Bezgranični Ego. To je Bog, a On je i puno više nego On, Ona,
Ono i To.
* Dimenzija nad dimenzijama, najveličanstvenija dimenzija u kojoj su ukinuta sva ograničenja (i relativnost)
svih dimenzija – upravo je Bezdimenzionalno(st). To je tvoja istinska priroda; bezdimenzionalno Ja koje je
Svjedok svih promatrača (ego-a, ličnosti, persona…), promatranja i promatranih želja, misli, emocija, osjeta,
tjelesnih akcija i svega ostalog.
Ti čezneš za Slobodom od robovanja i oslobađanja. Ti već jesi slobodno/neovisno od svega i jedno sa svim
(neodvojivo od svega). Ti si nečujno, nevidljivo, nedodirljivo i nezamislivo Ja. Ti si Sloboda koja ne zna za
bilo kakvo ropstvo i koja nikad nije bila (jer nije ni mogla biti) zarobljena niti ikad na ikakav način ičim može
biti sputana. Ti si Ono što nema svoju suprotnost/naličje.
* Sposobnost zapamćivanja snova i prisjećanja na snove, bitna je za razvoj sposobnosti svjesnog sanjanja.
Trening za poboljšanje prisjećanja naših iskustava (doživljenih) za vrijeme sanjanja, sastavni je dio rada na
snovima.
Međutim, cilj nije samo puka mentalna reprodukcija iskustava proživljenih/proživljavanih tijekom sanjanja.
Prisjećanje nije samo sebi svrha. Svrha/smisao prisjećanja zapravo je namjerno ulaženje u manje fiksirana i
proširenija stanja bića. Shvatio sam to kad sam uvježbao prisjećanje do te mjere da je moje prisjećanje zapravo
postalo repriza već proživljenog (odsanjanog) "filma". Shvatio sam da se, prisjećajući se određenih snova,
ustvari svjesno vraćam (ponovo dolazim) u stanja bića u kojima sam bio dok su se ti snovi odigravali. Ako
sasvim osvijestite svoje snove (tj. nesvjesni um), vi opet ulazite u ista stanja bića, ali ne više nesvjesno nego
svjesno. Ovaj put to možete namjerno i posve svjesno.
Čim ste sposobni da sve svoje snove sanjate budni – vi realizirate da je čitav Svemir u našem umu tj. da je sve
mentalno.
Tu završavaju sanjarije, kao što je ovaj grubomaterijalni univerzum, i tu počinje Yoga Oslobađanja od
sputanosti imenima i formama. Yoga Oslobođenja od okova sna je Yoga Probuđenja, Turiya Yoga.
ag-golubica
Primećen član
- Poruka
- 501
Makar je moderna znanost dokazala da svatko sanja svake noći, neki ljudi vjeruju da nikad ne sanjaju. Oni se
ne sjećaju svojih faza sanjanja (REM faza). Zbog čega se većina današnjih ljudi tako slabo sjeća većine
(svojih) snova pa čak i karmičkih/nižerazrednih snova? Zašto oni nisu svjesni da sanjaju (za vrijeme bilo koje
vrste sanjanja) i zašto se tako loše i blijedo sjećaju snova nakon spavanja i kasnije tijekom dana? U
uobičajenom stanju svjesnosti većina ljudi poistovjećuje sebe sa fizičkim tijelom, pa kad tijelo zaspi, oni ne
ostaju budni jer nisu bili budni ni dok su bili fizički budni. Problem je, dakle, u tome što pojedinac nije svjestan
da je neovisan o tijelu i umu.
(Vi niste ličnost s kojom ste se poistovjetili. Što god smatrate da vi jeste i da vi niste – vi niste.)
* Halucinacije u košmarima ili noćnim morama, koje nastaju uglavnom zbog poremećene
biokemije/fiziologije; moždani snovi, koji su pokušaj mozga da se rastereti prekrcanosti/preopterećenosti
neobrađenim podacima; obični snovi, u kojima čovjek pokušava razriješiti svoje psihičke konflikte – ovo su
različiti tipovi/vrste snova loše karme.
Karma se odnosi na grubomaterijalno fizičko tijelo. Karma se ne (do)tiče vas osobno. Međutim, ako smatrate
da ste opipljivo grubotvarno tijelo, vi (indirektno) proživljavate karmičke sreće i nesreće.
Svrha rada na snovima je da spoznate da ste odvojeni od svih imena i formi.
Kroz rad na snovima prepoznat ćete da ste oduvijek i zauvijek neovisni od tijela i uma.
Slobodni ste od svega i jedno ste sa svim i ničim.
Vi ste Sve s tim da to (više) nije niti sve niti jedno niti nijedno.
* Možda je za vas još uvijek preostala jedna zagonetka u svezi prisjećanja na snove. Možda se pitate zbog čega
se nekih snova prisjećamo teže, a nekih drugih puno lakše.
Ulazeći u sve dublja i dublja stanja snova (sanjanja i spavanja bez snova) pojedinac prelazi u sve viša i viša
stanja bića. Pojedinac prelazi iz jednog stanja svjesnosti u drugo. (Za vrijeme) dok mu se to događa, sve mu se
to čini vrlo realnim.
No, problem je u tome što on nema svjesnost o trenutačnom/aktualnom stanju svjesnosti u odnosu na druga
stanja svjesnosti u kojima je bio.
I, kad se vraća obrnutim putem, spuštajući se iz uzvišenijih u sve inferiornija i još niža i niža stanja bića,
zaključno sa stanjem grube tjelesne budnosti na dnu – on obično ne zadržava sjećanja na slobodnija stanja bića
ili proširenija stanja svjesnosti koja je prethodno nesvjesno i nenamjerno iskusio.
* Obični ljudi, čim utonu u san ovog (fizičkog) svijeta, vjeruju i izjavljuju da su se probudili i često se toliko
slabo sjećaju nivoa (stanja svjesnosti) kroz koje su prolazili da im se to čini crno-bijelim ili nerealnim. Neki, na
njihovu žalost/štetu, vjeruju i tvrde da uopće nisu sanjali premda svatko sanja (u živopisnim bojama,
uključujući i crno-bijele komponente) u određenim intervalima tijekom spavanja.
Vrlo mali broj današnjih ljudi sposoban je zadržati budnost dok grubomaterijalno tijelo spava, a njihova
suptilna tijela posjećuju različite loke ili nivoe egzistencije.
Takvim ljudima najlakše se (je) sjetiti onih snova koji su bliži ovom/fizičkom nivou. Sve (dotle) dok se
osjećamo zarobljenima u ovom grubom fizičkom tijelu, ostajemo usidreni u ovom fizičkom svijetu/stanju
svjesnosti.
* Vi ste božanski vječni pojedinac koji je sposoban biti u bilo kojem proizvoljnom stanju bića. Premda si Ti u
stanju zauzeti beskonačni broj identiteta (stanja bića), u stanju tjelesne budnosti Ti si naizgled to što
misliš/vjeruješ da jesi. Ti si prividno u nekom određenom/fiksiranom identitetu. Ti si tobože Ivan ili Verica ili
neka druga ličnost. Stanje bića "biti Ivan" (ili, "ja sam Verica") uključuje vaše fizičke/tjelesne karakteristike,
vašu ličnost/personalnost i njeno motrište (ili stavove o svemu i svačemu) i sve što većina drugih uglavnom
misli o vama ukoliko se s tim poistovjećujete pa doživljavate sebe kroz tuđe definicije, kao npr. "ja sam čovjek,
doktor, nisam odlučan, odlučan sam ... itd."
ne sjećaju svojih faza sanjanja (REM faza). Zbog čega se većina današnjih ljudi tako slabo sjeća većine
(svojih) snova pa čak i karmičkih/nižerazrednih snova? Zašto oni nisu svjesni da sanjaju (za vrijeme bilo koje
vrste sanjanja) i zašto se tako loše i blijedo sjećaju snova nakon spavanja i kasnije tijekom dana? U
uobičajenom stanju svjesnosti većina ljudi poistovjećuje sebe sa fizičkim tijelom, pa kad tijelo zaspi, oni ne
ostaju budni jer nisu bili budni ni dok su bili fizički budni. Problem je, dakle, u tome što pojedinac nije svjestan
da je neovisan o tijelu i umu.
(Vi niste ličnost s kojom ste se poistovjetili. Što god smatrate da vi jeste i da vi niste – vi niste.)
* Halucinacije u košmarima ili noćnim morama, koje nastaju uglavnom zbog poremećene
biokemije/fiziologije; moždani snovi, koji su pokušaj mozga da se rastereti prekrcanosti/preopterećenosti
neobrađenim podacima; obični snovi, u kojima čovjek pokušava razriješiti svoje psihičke konflikte – ovo su
različiti tipovi/vrste snova loše karme.
Karma se odnosi na grubomaterijalno fizičko tijelo. Karma se ne (do)tiče vas osobno. Međutim, ako smatrate
da ste opipljivo grubotvarno tijelo, vi (indirektno) proživljavate karmičke sreće i nesreće.
Svrha rada na snovima je da spoznate da ste odvojeni od svih imena i formi.
Kroz rad na snovima prepoznat ćete da ste oduvijek i zauvijek neovisni od tijela i uma.
Slobodni ste od svega i jedno ste sa svim i ničim.
Vi ste Sve s tim da to (više) nije niti sve niti jedno niti nijedno.
* Možda je za vas još uvijek preostala jedna zagonetka u svezi prisjećanja na snove. Možda se pitate zbog čega
se nekih snova prisjećamo teže, a nekih drugih puno lakše.
Ulazeći u sve dublja i dublja stanja snova (sanjanja i spavanja bez snova) pojedinac prelazi u sve viša i viša
stanja bića. Pojedinac prelazi iz jednog stanja svjesnosti u drugo. (Za vrijeme) dok mu se to događa, sve mu se
to čini vrlo realnim.
No, problem je u tome što on nema svjesnost o trenutačnom/aktualnom stanju svjesnosti u odnosu na druga
stanja svjesnosti u kojima je bio.
I, kad se vraća obrnutim putem, spuštajući se iz uzvišenijih u sve inferiornija i još niža i niža stanja bića,
zaključno sa stanjem grube tjelesne budnosti na dnu – on obično ne zadržava sjećanja na slobodnija stanja bića
ili proširenija stanja svjesnosti koja je prethodno nesvjesno i nenamjerno iskusio.
* Obični ljudi, čim utonu u san ovog (fizičkog) svijeta, vjeruju i izjavljuju da su se probudili i često se toliko
slabo sjećaju nivoa (stanja svjesnosti) kroz koje su prolazili da im se to čini crno-bijelim ili nerealnim. Neki, na
njihovu žalost/štetu, vjeruju i tvrde da uopće nisu sanjali premda svatko sanja (u živopisnim bojama,
uključujući i crno-bijele komponente) u određenim intervalima tijekom spavanja.
Vrlo mali broj današnjih ljudi sposoban je zadržati budnost dok grubomaterijalno tijelo spava, a njihova
suptilna tijela posjećuju različite loke ili nivoe egzistencije.
Takvim ljudima najlakše se (je) sjetiti onih snova koji su bliži ovom/fizičkom nivou. Sve (dotle) dok se
osjećamo zarobljenima u ovom grubom fizičkom tijelu, ostajemo usidreni u ovom fizičkom svijetu/stanju
svjesnosti.
* Vi ste božanski vječni pojedinac koji je sposoban biti u bilo kojem proizvoljnom stanju bića. Premda si Ti u
stanju zauzeti beskonačni broj identiteta (stanja bića), u stanju tjelesne budnosti Ti si naizgled to što
misliš/vjeruješ da jesi. Ti si prividno u nekom određenom/fiksiranom identitetu. Ti si tobože Ivan ili Verica ili
neka druga ličnost. Stanje bića "biti Ivan" (ili, "ja sam Verica") uključuje vaše fizičke/tjelesne karakteristike,
vašu ličnost/personalnost i njeno motrište (ili stavove o svemu i svačemu) i sve što većina drugih uglavnom
misli o vama ukoliko se s tim poistovjećujete pa doživljavate sebe kroz tuđe definicije, kao npr. "ja sam čovjek,
doktor, nisam odlučan, odlučan sam ... itd."
ag-golubica
Primećen član
- Poruka
- 501
Kad polegnete/odložite vaše tijelo i pustite ga da utone u prvi stadij sna – vi ste i dalje (barem prividno)
Ivan/Verica, ali bez grubog tijela.
* Kad nastupi drugi stadij (tjelesnog) spavanja, vi ste neutralni naspram tijela, ne radite ništa uz pomoć njega
ili u odnosu na njega. Dozvoljavate tijelu da se okrijepi/osvježi i odmori i tako obnovi svoje energije. Ušavši u
treći stadij sna, odvojeni ste od tijela do određenog stupnja, ali ste još uvijek u sukobu/konfliktu s njim jer se
borite sa stanjem u kojem se tijelo nalazi. Slična je situacija i u košmarima (noćnim morama) jer u oba slučaja
pokušavate riješiti svoje životne probleme koristeći (svoj) mozak i tijelo. Ako biste se pomirili sa stvarnim
stanjem stvari, ako biste se prestali odupirati tom-i-tom (ako biste odustali od forsiranja da stvari budu na
drugačiji način) – ne biste imali nikakvih problema. Nevolje dolaze tek kad insistirate da stvari budu na vaš
način umjesto da dozvolite da sve bude na božji način.
* Dok ste tjelesno budni vi ste u jednom (fiksiranom) stanju bića, a dok ste u moždanom snu vi ste u sasvim
različitom stanju bića. Pa ipak, u kojem god da si stanju bića – Ti si uvijek jedan te isti Ja. U običnim snovima,
Ti glumiš (jesi) društveno svjesno biće koje pokušava savjesno razriješiti svoje psihičke konflikte.
Kroz rad na snovima, vi postižete sve veći i veći stupanj odgovornosti (za svoja stanja i sve ostalo) i razvijate
se sve brže i brže. Vaš um se rastvara sve dok ne postane skroz difuzan, toliko raspršen da više niste (ni u
kakvom i) ni u kojem fiksiranom stanju bića.
* Kad otkrijete svoju sposobnost da svjesno prebivate u društvenom/neodređenom stanju bića – vi možete
namjerno zauzeti bilo koje stanje bića i namjerno ostati u njemu proizvoljno dugo.
Čim prepoznate da ste u stanju (svoje)voljno izabrati vaše stanje bića – stupili ste na Astralnu loku (Emotivnu
razinu postojanja) tj. došli ste u svijet istinskih snova. Nazivamo ih istinskim jer se više ne radi o vašoj
mašti/imaginaciji. Na ovom planu vi ste u stvarnoj/istinskoj interakciji sa drugim svjesnim bićima. Sada ste u
stanju stupiti u kontakt (uspostaviti vezu) s drugim, živućim ili fizički umrlim pojedincima. Ova komunikacija
nadilazi vremenske, prostorne i jezične barijere.
Što imate manje karmičkih snova – to imate više istinskih i božanskih snova.
Istinski snovi su projekcija suptilnog tijela.
Sposobnost svjesnog i namjernog napuštanja fizičkog tijela podrazumijeva neovisnost od loše i dobre karme.
* Istinski snovi su Astralni plan/razina, a božanski snovi su više nego to. Božanski snovi uključuju Raj
(Nebesa), Kauzalni (Uzročni) nivo i Buddhički nivo. Možda vam ne zvuči najprikladnije imenovati ovako
uzvišena stanja snovima. No, u svakom slučaju, bez obzira na to koji naziv bolje odgovara ovim stanjima,
očigledno/jasno je da nisu svi snovi istinski, a kamo li božanski. Ipak, bili vi toga svjesni ili ne, vi prirodno
posjećujete ove loke. Vi spontano prolazite kroz ova stanja svjesnosti dok vaše grubotvarno tijelo spava.
Radom na snovima tj. razvijanjem/otkrivanjem vaše sposobnosti da sanjate i spavate (u dubokom snu bez
snova) budni – vi ćete postepeno upoznavati sve božanskije i božanskije loke i (na kraju) čak i samo
Svevišnjeg Boga (tzv. Brahmaloka).
Postoji fizički nivo, Astralni nivo, Devahan (Raj), Kauzalni (Uzročni) nivo i Nivo koji nadilazi i objedinjuje
sve nivoe.
Svrha prolaska kroz sve ove razine/nivoe je doći do Boga i sjediniti se s Njim. Rad na snovima daje vam
božansko (sve)znanje i božansku (sve)moć, a krajnja svrha svega toga je postići Jedinstvo s
Apsolutom/Bogom.
* Kad čovjek može namjerno i svjesno ulaziti u stanje vantjelesnog iskustva, to se ponekad naziva astralnom
projekcijom (AP). To zapravo znači da ste izvan fizičkog tijela, ali ste se začahurili (nalazite se unutar)
suptilnog/astralnog tijela. Da bi doživljavali Astralni svijet nije nužno da suptilno tijelo odleti iz fizičkog tijela.
Dovoljno je da, zahvaljujući yogičkoj meditaciji, vaše fizičko tijelo nije više "nosač (vehikl)" vaše svjesnosti.
Istinski snovi su stanja svjesnosti u kojima pojedinac doživljava Omniverzum neovisno od fizičkog tijela, bez
osjetilne percepcije i obrade podataka u mozgu.
Ivan/Verica, ali bez grubog tijela.
* Kad nastupi drugi stadij (tjelesnog) spavanja, vi ste neutralni naspram tijela, ne radite ništa uz pomoć njega
ili u odnosu na njega. Dozvoljavate tijelu da se okrijepi/osvježi i odmori i tako obnovi svoje energije. Ušavši u
treći stadij sna, odvojeni ste od tijela do određenog stupnja, ali ste još uvijek u sukobu/konfliktu s njim jer se
borite sa stanjem u kojem se tijelo nalazi. Slična je situacija i u košmarima (noćnim morama) jer u oba slučaja
pokušavate riješiti svoje životne probleme koristeći (svoj) mozak i tijelo. Ako biste se pomirili sa stvarnim
stanjem stvari, ako biste se prestali odupirati tom-i-tom (ako biste odustali od forsiranja da stvari budu na
drugačiji način) – ne biste imali nikakvih problema. Nevolje dolaze tek kad insistirate da stvari budu na vaš
način umjesto da dozvolite da sve bude na božji način.
* Dok ste tjelesno budni vi ste u jednom (fiksiranom) stanju bića, a dok ste u moždanom snu vi ste u sasvim
različitom stanju bića. Pa ipak, u kojem god da si stanju bića – Ti si uvijek jedan te isti Ja. U običnim snovima,
Ti glumiš (jesi) društveno svjesno biće koje pokušava savjesno razriješiti svoje psihičke konflikte.
Kroz rad na snovima, vi postižete sve veći i veći stupanj odgovornosti (za svoja stanja i sve ostalo) i razvijate
se sve brže i brže. Vaš um se rastvara sve dok ne postane skroz difuzan, toliko raspršen da više niste (ni u
kakvom i) ni u kojem fiksiranom stanju bića.
* Kad otkrijete svoju sposobnost da svjesno prebivate u društvenom/neodređenom stanju bića – vi možete
namjerno zauzeti bilo koje stanje bića i namjerno ostati u njemu proizvoljno dugo.
Čim prepoznate da ste u stanju (svoje)voljno izabrati vaše stanje bića – stupili ste na Astralnu loku (Emotivnu
razinu postojanja) tj. došli ste u svijet istinskih snova. Nazivamo ih istinskim jer se više ne radi o vašoj
mašti/imaginaciji. Na ovom planu vi ste u stvarnoj/istinskoj interakciji sa drugim svjesnim bićima. Sada ste u
stanju stupiti u kontakt (uspostaviti vezu) s drugim, živućim ili fizički umrlim pojedincima. Ova komunikacija
nadilazi vremenske, prostorne i jezične barijere.
Što imate manje karmičkih snova – to imate više istinskih i božanskih snova.
Istinski snovi su projekcija suptilnog tijela.
Sposobnost svjesnog i namjernog napuštanja fizičkog tijela podrazumijeva neovisnost od loše i dobre karme.
* Istinski snovi su Astralni plan/razina, a božanski snovi su više nego to. Božanski snovi uključuju Raj
(Nebesa), Kauzalni (Uzročni) nivo i Buddhički nivo. Možda vam ne zvuči najprikladnije imenovati ovako
uzvišena stanja snovima. No, u svakom slučaju, bez obzira na to koji naziv bolje odgovara ovim stanjima,
očigledno/jasno je da nisu svi snovi istinski, a kamo li božanski. Ipak, bili vi toga svjesni ili ne, vi prirodno
posjećujete ove loke. Vi spontano prolazite kroz ova stanja svjesnosti dok vaše grubotvarno tijelo spava.
Radom na snovima tj. razvijanjem/otkrivanjem vaše sposobnosti da sanjate i spavate (u dubokom snu bez
snova) budni – vi ćete postepeno upoznavati sve božanskije i božanskije loke i (na kraju) čak i samo
Svevišnjeg Boga (tzv. Brahmaloka).
Postoji fizički nivo, Astralni nivo, Devahan (Raj), Kauzalni (Uzročni) nivo i Nivo koji nadilazi i objedinjuje
sve nivoe.
Svrha prolaska kroz sve ove razine/nivoe je doći do Boga i sjediniti se s Njim. Rad na snovima daje vam
božansko (sve)znanje i božansku (sve)moć, a krajnja svrha svega toga je postići Jedinstvo s
Apsolutom/Bogom.
* Kad čovjek može namjerno i svjesno ulaziti u stanje vantjelesnog iskustva, to se ponekad naziva astralnom
projekcijom (AP). To zapravo znači da ste izvan fizičkog tijela, ali ste se začahurili (nalazite se unutar)
suptilnog/astralnog tijela. Da bi doživljavali Astralni svijet nije nužno da suptilno tijelo odleti iz fizičkog tijela.
Dovoljno je da, zahvaljujući yogičkoj meditaciji, vaše fizičko tijelo nije više "nosač (vehikl)" vaše svjesnosti.
Istinski snovi su stanja svjesnosti u kojima pojedinac doživljava Omniverzum neovisno od fizičkog tijela, bez
osjetilne percepcije i obrade podataka u mozgu.
ag-golubica
Primećen član
- Poruka
- 501
Nema veze da li je osoba u fizičkom tijelu ili izvan njega ili jedno i drugo ili nijedno od toga. Stvar je smo u
tome da se Bog (Vrhovna Stvarnost ili Apsolutna Istina) doživljava bez posredstva fizičke percepcije, ali još
uvijek kroz prizmu naših nefizičkih (nadfizičkih) emocija tj. kroz stanje sviđanja i nesviđanja.
* Snovi u kojima se Bog tj. Totalitet doživljava bez posredstva grubog tijela i bez posredstva suptilnog
sviđanja/nesviđanja su božanski snovi.
Oni su puno bestjelesnija iskustva od običnog vantjelesnog iskustva (AP). U božanskim snovima vi ste još bliži
Bogu ili Svevišnjem jer još manje izdvajate sebe od/iz bezgraničnog Sebe koji je Bog ili Svesvijest.
* Neka vas ne zbunjuje što često koristimo različite termine za jednu te istu stvar. Određene loke (stanja
svjesnosti) i svjetovi koji su nerazdvojna sjena tih stanja svjesnosti, imaju u različitim tradicijama različite
nazive.
Različite loke ili nivoi egzistencije su popratna pojava analognih stanja vaše svjesnosti. Specifična stanja
svjesnosti projiciraju specifične univerzume. Svi univerzumi su u vašem umu. Sva ta postojanja su samo
različita stanja uma/duha. Koje nazive (za određene loke) preferiraju jedni, a koje drugi praktičari – od
sporednog je značaja.
Međutim, problem je u tome što su, ako promijenite terminologiju, neupućeni pojedinci sasvim izgubljeni.
Ponekad je dovoljno da pojmove kao što su "stanje bića", "suptilno tijelo" i "Astromentalna (astralna i
mentalna) razina" zamijenite pojmovima kao što su "skupna točka", "svjetlosno jaje/čahura" i "druga
pozornost" pa da se neki ljudi zbune i (zbog nedostatka iskustva) pomisle da je riječ o nečem o čemu do sad
nisu slušali.
Ponekad, bez obzira koje pojmove (mentalne i verbalne termine) koristite pri konverzaciji, slušatelj vas ne
može čuti jer nema svoje nutarnje zvono koje bi moglo zazvoniti kao odgovor na ovu ili onu ključnu riječ koju
mu upućujete.
Mnogi ljudi imaju samo mehaničko “razumijevanje”. Oni spavaju i dok su naizgled budni. Spavajuća budnost
tih ljudi je djelomična svjesnost, a Budno Spavanje (bez sanjanja) Yogija je Totalna Svijest.
* Astralni svijet, Nebeski svijet i drugi svjetovi o kojima govorimo ne nalaze se (nisu smješteni) ni iznad ni
ispod ni bilo gdje. Ove loke/nivoi nisu ni unutar ni izvan fizičkog (grubomaterijalnog) svijeta ni bilo čega
drugog. Te loke (stanja postojanja) nisu mjesta u prostoru.
Da bi bili svjesni ili svjesniji nadfizičkih stanja postojanja, budimo prvo svjesniji ovog fizičkog stanja.
Primjerice, dok se služite svojim jezikom (tijekom pričanja, za vrijeme jela itd.) činite to svjesno, a ne
mehanički. Dok mislite, budite svjesni da su sve vaše misli (samo) vaši snovi. Itd.
Ključna stvar za prepoznavanje snova tijekom sanjanja je vaša namjera. Težite ka tome da budete i ostanete
budni dok vaše tijelo spava.
Budite otvoreni za svoje neslućene i beskrajne mogućnosti. Otvorite se i ostanite otvoreni za nepojmljive i
neograničene sposobnosti.
Ispitujući tko si Ti uistinu – otkrij (prepoznaj) svoje božansko biće, svoju vlastitu istinsku prirodu ili stvarno
Ja.
* Odakle se pojavljuje i kuda/kamo iščezava misao o ”ja”?
Što god smatraš da ti jesi – ti to nisi. Ti nisi ono što doživljavaš ili/i ne doživljavaš.
Ti nisi ono čega si svjestan nego (si) Subjekt svih subjekata i objekata.
Ti nisi masa, energija, prostor i vrijeme. Ti nisi ni zvuk, ni oblik, ni stanje…
Ti nisi ni praznina (ništavilo) ni bilo kakvo postojanje ili/i nepostojanje.
tome da se Bog (Vrhovna Stvarnost ili Apsolutna Istina) doživljava bez posredstva fizičke percepcije, ali još
uvijek kroz prizmu naših nefizičkih (nadfizičkih) emocija tj. kroz stanje sviđanja i nesviđanja.
* Snovi u kojima se Bog tj. Totalitet doživljava bez posredstva grubog tijela i bez posredstva suptilnog
sviđanja/nesviđanja su božanski snovi.
Oni su puno bestjelesnija iskustva od običnog vantjelesnog iskustva (AP). U božanskim snovima vi ste još bliži
Bogu ili Svevišnjem jer još manje izdvajate sebe od/iz bezgraničnog Sebe koji je Bog ili Svesvijest.
* Neka vas ne zbunjuje što često koristimo različite termine za jednu te istu stvar. Određene loke (stanja
svjesnosti) i svjetovi koji su nerazdvojna sjena tih stanja svjesnosti, imaju u različitim tradicijama različite
nazive.
Različite loke ili nivoi egzistencije su popratna pojava analognih stanja vaše svjesnosti. Specifična stanja
svjesnosti projiciraju specifične univerzume. Svi univerzumi su u vašem umu. Sva ta postojanja su samo
različita stanja uma/duha. Koje nazive (za određene loke) preferiraju jedni, a koje drugi praktičari – od
sporednog je značaja.
Međutim, problem je u tome što su, ako promijenite terminologiju, neupućeni pojedinci sasvim izgubljeni.
Ponekad je dovoljno da pojmove kao što su "stanje bića", "suptilno tijelo" i "Astromentalna (astralna i
mentalna) razina" zamijenite pojmovima kao što su "skupna točka", "svjetlosno jaje/čahura" i "druga
pozornost" pa da se neki ljudi zbune i (zbog nedostatka iskustva) pomisle da je riječ o nečem o čemu do sad
nisu slušali.
Ponekad, bez obzira koje pojmove (mentalne i verbalne termine) koristite pri konverzaciji, slušatelj vas ne
može čuti jer nema svoje nutarnje zvono koje bi moglo zazvoniti kao odgovor na ovu ili onu ključnu riječ koju
mu upućujete.
Mnogi ljudi imaju samo mehaničko “razumijevanje”. Oni spavaju i dok su naizgled budni. Spavajuća budnost
tih ljudi je djelomična svjesnost, a Budno Spavanje (bez sanjanja) Yogija je Totalna Svijest.
* Astralni svijet, Nebeski svijet i drugi svjetovi o kojima govorimo ne nalaze se (nisu smješteni) ni iznad ni
ispod ni bilo gdje. Ove loke/nivoi nisu ni unutar ni izvan fizičkog (grubomaterijalnog) svijeta ni bilo čega
drugog. Te loke (stanja postojanja) nisu mjesta u prostoru.
Da bi bili svjesni ili svjesniji nadfizičkih stanja postojanja, budimo prvo svjesniji ovog fizičkog stanja.
Primjerice, dok se služite svojim jezikom (tijekom pričanja, za vrijeme jela itd.) činite to svjesno, a ne
mehanički. Dok mislite, budite svjesni da su sve vaše misli (samo) vaši snovi. Itd.
Ključna stvar za prepoznavanje snova tijekom sanjanja je vaša namjera. Težite ka tome da budete i ostanete
budni dok vaše tijelo spava.
Budite otvoreni za svoje neslućene i beskrajne mogućnosti. Otvorite se i ostanite otvoreni za nepojmljive i
neograničene sposobnosti.
Ispitujući tko si Ti uistinu – otkrij (prepoznaj) svoje božansko biće, svoju vlastitu istinsku prirodu ili stvarno
Ja.
* Odakle se pojavljuje i kuda/kamo iščezava misao o ”ja”?
Što god smatraš da ti jesi – ti to nisi. Ti nisi ono što doživljavaš ili/i ne doživljavaš.
Ti nisi ono čega si svjestan nego (si) Subjekt svih subjekata i objekata.
Ti nisi masa, energija, prostor i vrijeme. Ti nisi ni zvuk, ni oblik, ni stanje…
Ti nisi ni praznina (ništavilo) ni bilo kakvo postojanje ili/i nepostojanje.
ag-golubica
Primećen član
- Poruka
- 501
Ti si Ja koje je preraslo/nadišlo misli o “ja-ti-on-ona-to-mi-vi-oni-one-ono”.
Ti si čista Ja-svjesnost…Ja bez misli/ideje o “ja”.
Ti si bestjelesno, bespolno i neuobličeno/bezoblično Ja.
Ti si nečujno i tiho, nelokalizirano i nelocirano, mirno i spokojno Ja.
Ti se bezglasno, ne(iz)verbalizirano i ne-imenjivo Ja… Ja neodjeveno ruhom riječi i neukalupljeno idejama ili
mentalnim konceptima o Sebi.
Ti si bezmisaono i nemisaono, neizmišljeno i nepomislivo/nezamislivo Ja.
Gdje je to nesmješteno i neodredljivo, neuhvatljivo i neizmičuće Ja?
Ovdje, ondje i svugdje; sada, onda i uvijek – samo i jedino božansko Ja…
Ti si (to) vječno nepromjenjivo, nerazdjeljivo i bezgranično Ja…Ja…Ja…
Tko si Ti? = Tko sam Ja? = Tko smo mi uistinu?
Ako to znaš, Ti si sam(a) po sebi Vječna Budnost.
Ako to ne znaš, Ti si opet To što jesi. Ti si Istinska Budnost čak i ako to ne znaš.
Ti si Apsolutna Sposobnost u svakom slučaju.
Imaj nepokolebljivu/odlučnu namjeru da spoznaš Sebe neposredno i budi posve otvoren(a) na svaku
mogućnost.
Ovo je moćna meditativna tehnika za postignuće budnog sanjanja pa i budnog spavanja ili prebivanja u
Svevišnjem Bogu.
* Vi ste Vječna Bezgranična Budnost, ali vi to možda ne znate.
Ako vam tehnika Atma-vićare nije dovoljno jasna da biste ju praktično koristili (da biste ju primjenjivali kao
meditativnu tehniku) pokušajte mentalno ponavljati prvo ime božje tj. “JA”. Gdje zvuči misao o “ja”? Odakle
se pojavljuje? Kuda/kamo nestaje? Tko sluša zvuk “ja”? Tko je svjestan Tišine u kojoj se gubi zvuk “ja”? Tko
doživljava ideju o “ja”? Tko je svjestan ja-svjesnosti? Zanemarite/ignorirajte čak i ovakva razmišljanja i samo
“pratite” svoj “ja” i onog koji prati taj “ja”. Poklonivši svu pozornost samom Sebi, ignorirajte sva postojanja i
nepostojanja. Prebivajući kao Ja(stvo) – zaboravit ćete na iluziju o egu. Neće više biti malog “ja”. I ništa više
nećete morati ni trebati ni željeti.
* Više frekvencije egzistencije uključuju u sebi niže.
Sve je integrirano u nerazdjeljivom Bogu. Bog je Apsolutno postojanje ili totalitet svih relativnih postojanja i
nepostojanja. Bog je neizdiferencirana Sveukupnost, Cjelina ili Punina.
Univerzum je samo djelomično doživljeni Bog. Svi univerzumi, sva imena i forme su samo
nepotpuno/nekompletno doživljavanje Apsoluta.
U čemu je sličnost/razlika između (ovog) osjetilnog svijeta i nadosjetilnih svjetova? Pa, ako osjetilni/fizički
univerzum doživite sa intenzivnijom ili kompletnijom svjesnošću – vi ste u nadosjetilnom carstvu.
Sveobuhvatnija svjesnost nužno prerasta ograničenja tjelesne fizičke percepcije. “Objektivna” stvarnost je
uvijek ista, ali Ju ti možeš doživjeti na različite subjektivne načine.
* Pojedinac koji nije spoznao svoju pravu prirodu ne zna (= nije sposoban) premostiti jaz između različitih
stanja bića i raznolikih stanja svjesnosti. Za njega, kao da postoji neka vrsta ponora između različitih loka. Te
prepreke ili samonametnute ograde/zidove on može personificirati u obličje kojekakvih čudovišta. Dakle,
No, recite mi što je mrtvo, a što je živo?
Za budnog sanjača prestaju sve razlike između života i smrti. Za života on (kao da je) mrtav, a kad umre on je
(i dalje) živ.
Za Probuđenog Yogija nestale su sve iluzije. Za Njega nema ni življenja ni smrti. Za Njega nema (nikakvih)
granica.
Taj Yogi je spoznao Sebe, Budnost.
Ti si čista Ja-svjesnost…Ja bez misli/ideje o “ja”.
Ti si bestjelesno, bespolno i neuobličeno/bezoblično Ja.
Ti si nečujno i tiho, nelokalizirano i nelocirano, mirno i spokojno Ja.
Ti se bezglasno, ne(iz)verbalizirano i ne-imenjivo Ja… Ja neodjeveno ruhom riječi i neukalupljeno idejama ili
mentalnim konceptima o Sebi.
Ti si bezmisaono i nemisaono, neizmišljeno i nepomislivo/nezamislivo Ja.
Gdje je to nesmješteno i neodredljivo, neuhvatljivo i neizmičuće Ja?
Ovdje, ondje i svugdje; sada, onda i uvijek – samo i jedino božansko Ja…
Ti si (to) vječno nepromjenjivo, nerazdjeljivo i bezgranično Ja…Ja…Ja…
Tko si Ti? = Tko sam Ja? = Tko smo mi uistinu?
Ako to znaš, Ti si sam(a) po sebi Vječna Budnost.
Ako to ne znaš, Ti si opet To što jesi. Ti si Istinska Budnost čak i ako to ne znaš.
Ti si Apsolutna Sposobnost u svakom slučaju.
Imaj nepokolebljivu/odlučnu namjeru da spoznaš Sebe neposredno i budi posve otvoren(a) na svaku
mogućnost.
Ovo je moćna meditativna tehnika za postignuće budnog sanjanja pa i budnog spavanja ili prebivanja u
Svevišnjem Bogu.
* Vi ste Vječna Bezgranična Budnost, ali vi to možda ne znate.
Ako vam tehnika Atma-vićare nije dovoljno jasna da biste ju praktično koristili (da biste ju primjenjivali kao
meditativnu tehniku) pokušajte mentalno ponavljati prvo ime božje tj. “JA”. Gdje zvuči misao o “ja”? Odakle
se pojavljuje? Kuda/kamo nestaje? Tko sluša zvuk “ja”? Tko je svjestan Tišine u kojoj se gubi zvuk “ja”? Tko
doživljava ideju o “ja”? Tko je svjestan ja-svjesnosti? Zanemarite/ignorirajte čak i ovakva razmišljanja i samo
“pratite” svoj “ja” i onog koji prati taj “ja”. Poklonivši svu pozornost samom Sebi, ignorirajte sva postojanja i
nepostojanja. Prebivajući kao Ja(stvo) – zaboravit ćete na iluziju o egu. Neće više biti malog “ja”. I ništa više
nećete morati ni trebati ni željeti.
* Više frekvencije egzistencije uključuju u sebi niže.
Sve je integrirano u nerazdjeljivom Bogu. Bog je Apsolutno postojanje ili totalitet svih relativnih postojanja i
nepostojanja. Bog je neizdiferencirana Sveukupnost, Cjelina ili Punina.
Univerzum je samo djelomično doživljeni Bog. Svi univerzumi, sva imena i forme su samo
nepotpuno/nekompletno doživljavanje Apsoluta.
U čemu je sličnost/razlika između (ovog) osjetilnog svijeta i nadosjetilnih svjetova? Pa, ako osjetilni/fizički
univerzum doživite sa intenzivnijom ili kompletnijom svjesnošću – vi ste u nadosjetilnom carstvu.
Sveobuhvatnija svjesnost nužno prerasta ograničenja tjelesne fizičke percepcije. “Objektivna” stvarnost je
uvijek ista, ali Ju ti možeš doživjeti na različite subjektivne načine.
* Pojedinac koji nije spoznao svoju pravu prirodu ne zna (= nije sposoban) premostiti jaz između različitih
stanja bića i raznolikih stanja svjesnosti. Za njega, kao da postoji neka vrsta ponora između različitih loka. Te
prepreke ili samonametnute ograde/zidove on može personificirati u obličje kojekakvih čudovišta. Dakle,
No, recite mi što je mrtvo, a što je živo?
Za budnog sanjača prestaju sve razlike između života i smrti. Za života on (kao da je) mrtav, a kad umre on je
(i dalje) živ.
Za Probuđenog Yogija nestale su sve iluzije. Za Njega nema ni življenja ni smrti. Za Njega nema (nikakvih)
granica.
Taj Yogi je spoznao Sebe, Budnost.