Antropologija: Kastaneda

Mere Gurudev znači "Moj Učitelju" (duhovne nauke). Obzirom da je na sanskritu predpostavljam da je standardna pesma nekog od autentičnih nasleđa, posvećena duhovnom učitelju,

Postoje razne kategorije mudraca (munija) učenih ljudi i duhovnika, svi su oni, ako su zaista duhovni, velike duše. I impersonalisti su velike duše, jer je to vrlo duboka spoznaja, ali oni nisu čisti bhakte nisu potpuno predani Bogu i nemaju spoznaju Ličnosti Boga, ne odričem im ni ja niti im to sam Bog odriče da su velike duše, ali njihova spoznaja ima primese spekulativne filosofije ili mistike ili impersonalizma - stoga nisu ni potpuno čiste ni potpuno predane duše Bogu. Naravno čak i to samo pod uslovm da su autentični a ne samozvani! :mrgreen: To je ono što je moja poenta, a bome i Božija :)



" Arjuna upita: Ko je savršeniji, onaj ko Te uvek pravilno predano služi ili onaj ko obožava bezlični Brahman, neispoljeno?

Svevišnja Božanska Ličnost reče: One koji usredsređuju svoj um na Moj lični oblik i uvek Me obožavaju s velikom transcendentalnom verom smatram najsavršenijima.

Ali oni koji potpuno obožavaju neispoljeno, ono što leži izvan dosega čulnog opazanja, sveprozimajuce, nepojmljivo, nepromenjivo, postojano i nepokretno - bezlični aspekt Apsolutne Istine - vladajuci čulima i ophodeći se jednako prema svima, takve osobe, koje deluju za dobrobit svih živih bića, na kraju dolaze Meni."


(Bhagavad Gita 12. 1-4. - Dvanaesto poglavlje, "Predano služenje" ili ti "Bhakti-yoga")

Pa Karti, po ovom stihu iz Gite, ja bih rekla da su imersonalisti veći miljenici Božanske Ličnosti od personalista.:eek:... Ili sam još uvek mali deca pa ne shvatam kako bi trebalo. Šta je po tebi vrednije? Biti najsavršeniji ili konačno otići k Njemu?
 
Meni ni najmanje nije problem oprostiti. Ni najmanje. No, oprost dolazi nakon iskrenog pokajanja. Ako nema pokajanja oprost uopšte nije po redosledu nešto o čemu se razmišlja. Nego ti to ne razumeš dobro, rasuđivanje nije ne-opraštanje. Neke stvari su prosto takve kakve jesu i ne mogu biti drugačije ni u čije i niukakvo ime. one su večno takve kakve jesu.

Sad si sneo jaje pa normalno je da se pokajes da bi ti se oprostilo i sam sabi i drugome. Sto bih ocekivao oprost ako se ne kajes za pocinjena dela.A posto vidim da si se navuko na Bhakti-yogu neka te Krisna cuva meni je draza Velika Majka i da vise ne davimo narod sa tim indiskim bogovima,izvini jos jednom na smetnji.I procitaj ako nisi RabindranatTagore-Sadhana ostvarivanje zivota.

 
Poslednja izmena:
Pa Karti, po ovom stihu iz Gite, ja bih rekla da su imersonalisti veći miljenici Božanske Ličnosti od personalista.:eek:... Ili sam još uvek mali deca pa ne shvatam kako bi trebalo. Šta je po tebi vrednije? Biti najsavršeniji ili konačno otići k Njemu?

Loše bi rekla. Vidiš zašto je neophodno predanje :mrgreen:

Obrati pažnju šta je Arjuna pitao. Pitao je "Ko je savršeniji" (onaj ko obožava bezlični Brahman ili onaj ko predno služi (bhakti-yoga) I odgovor je jasan, onaj ko predno služi je većdostigao konačan cilj i savršenstvo, ljubav prema Bogu. Ali i onaj ko obožava bezlični Brahman je na dobrom putu (ako se na tome ne zadrži i tu ostane...) jer ako na tom putu istraje do kraja - onda, kako stih kaže "na kraju" dolazi Meni, kada shvati da je Bog sve onda mu se predaju u duhu bhakti-yoge.

"Kada se yogi iskreno trudi da dalje napreduje, procišcen od sve zagađenosti, nakon mnogo, mnogo života takvog napora dostize savršenstvo i na kraju dostize vrhovni cilj." BG 6.46

na to se odnosi ono "...na kraju dolaze Meni" iz stih 12.4 To da na kraju dolazi "k Meni" znači da prihvata proces predanog služenja bhakti yogu, jer bez njega ne može da se vrati Bogu (mistika, atanga yoga i filosofija jnana-yoga, niti karma-yoga, to ne omogućuju, jer se i filosofska spekulacija i mistika i žrtvovanje plodonosnih delatnosti, smatraju zagađenošću duše a čista predanost je ono što se događa kada je osoba sloboda i od plodonosnog mentaliteta i od filosofske spekuilacije i od mistike. (atma-nivedanam; potpuno predavanje bez ličnih interesa.)


"Onaj ko s velikom verom uvek prebiva u Meni, ko u sebi uvek misli na Mene i transcendentalno Me služi s ljubavlju je najprisnije sjedinjen sa Mnom u yogi i najviši je od svih yogija. To je Moje mišljenje." BG 6.47 (Šesto poglavlje Bhgavad gite se odnosi na aštanga yogu, nosi naslov "dyana-yoga" a dvanaesto govori o Bhakti yogi, takav naslov i nosi).

a ono "One koji usredsređuju svoj um na Moj lični oblik i uvek Me obožavaju s velikom transcendentalnom verom smatram najsavršenijima."

odnosi se na najsavršenije u yogi - bhakti yogije, jer proces obožavanja i usredsređivanja uma na LIČNI oblik Boga je svojstven bakti yogi. Onaj ko tako čini je već sjedinjen, već se vratio, već je s Bogom (Meni - Ličnom obliku) i tako najsavršeniji od svih yogija (karma, jnana, aštanga i bhakti yogija).

ili

"Oni koji nisu verni ovom predanom služenju ne mogu Me dostići, o pokoritelju neprijatelja. Zato se vracaju putu rađanja i umiranja u ovom materijalnom svetu." (BG 9.2)

"Svojim neispoljenim oblikom prozimam čitav ovaj univerzum. Sva bića su u Meni, ali Ja nisam u njima." (BG 9.4)

"Uvek misli na Mene, postani Moj bhakta, odaj Mi poštovanje i obožavaj Me. Tako potpuno usredsređen na Mene, sigurno ćeš doći Meni." (BG. 9.34)

Sve u LIČNIM zamenicama Mene, Moj, Mi, Me, pa opet Mene, Meni.

(to je zaključni stih cele Bhagavad Gite. 9 poglavlje ("Najpoverljivije znanje" 34-ti, poslednji stih tog poglavlja, Gita ima 18 poglavlja, 9-to je središnje poglavlje, sama srž gite, a 34 stih je zaključak te srži! (prvih i poslednjh 6 poglavlja (1 do 6 i 13 do 18) su kao oklop oko 6 središnjih (od 6 do 12) poglavlja a centralno je deveto i njegov zaključni stih (ovaj gore citirani) - "Najpoverljivije znanje", kao i zaključno od tih 6 tj dvanaesto poglavlje - Bhakti-yoga. Jedini način potpunog oslobo]enja je bhakti yoga. Ostali oblici yoge, pogotovo u ovom dobu, samo vode bliže ka tom cilju.

"O osvojitelju bogatstva, ne postoji istina viša od Mene. Sve pociva u Meni, kao što su biseri nanizani na niti." (BG 7.7)

Opet LIČNA zamenica.

ili

7.19

"Nakon mnogo rođenja i smrti, onaj ko ima pravo znanje predaje se Meni, znajuci da sam Ja uzrok svih uzroka i sve što postoji. Takva velika duša je vrlo retka (Bhagavad Gita 7.19)



Misim, mogu to da ti izložim i znatno povezanije, sistematski, al zaključak je isti. Bez predavanja Bogu kroz povezujući proces bhakti-yoge, nema istinskog oslobođenja, čak ni za one koji praktikuju čistu jnana yogu ili aštanga yogu. Bez bhakti yoge to nije moguće.

Mogu navesti gomile citata u vezi sa tim iz raznih spisa i raznih autentičnih autoriteta, no to retko koga zanima i retko ko je sklon bhakti yogi, jer ona znači potpuno predavanje bez ikakve primese spekulativne jnana yoge ili mistične aštanga yoge. Nema nikakvog ličnog interesa, ni grubog materijalnog ni suptilnog, samo čista ljubav prema Bogu.
 
Poslednja izmena:
Sad si sneo jaje pa normalno je da se pokajes da bi ti se oprostilo i sam sabi i drugome. Sto bih ocekivao oprost ako se ne kajes za pocinjena dela.A posto vidim da si se navuko na Bhakti-yogu neka te Krisna cuva meni je draza Velika Majka i da vise ne davimo narod sa tim indiskim bogovima,izvini jos jednom na smetnji.I procitaj ako nisi RabindranatTagore-Sadhana ostvarivanje zivota.

Il slediš nešto autentično il se bakćeš sektama. I spomenuti Vivekanada će ti reći da je bhakti-yoga vrhunska yoga i i zadnja reč transcendencije, iako njegovo shvatanje te yoge nije autentično, svako ko išta vredno zna o vedskom učenju reći će ti to, a kamoli neko ko je autentičan.


Swami Praphupada je preneo autentični vedski monoteizam jedne od 4 vaišnavske sampradaje (predanja) - Brhama-madhva-Gaudiya sampradaje, doduše ne baš uvek zrelim zapadnjacima pa je tu od strane nekih pojedinaca bilo brljanja, al neuspelih primera ima svugde, ali duhovno učenje koje je on preneo je i čisti i autentično, vredno svake hvale. Pravi biser.
 
Matej 5,3 "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

"Uvek misli na Mene, postani Moj bhakta, odaj Mi poštovanje i obožavaj Me. Tako potpuno usredsređen na Mene, sigurno ćeš doći Meni." (BG. 9.34)

jer

"O osvojitelju bogatstva, ne postoji istina viša od Mene. Sve počiva u Meni, kao što su biseri nanizani na niti." (BG 7.7)

Vrlo prosto i vrlo jednostavno.
 
Poslednja izmena:
Оснивач ВВЗ је Шри Шримад А. Ц. Бактиведанта Свами Прабупада (1896-1977). Он је десети учитељ
у традицији Шри Кришне Чаитанје
Махапрабхуа. Рођени Индијац, пре свог мисионарског рада био је успешни пословни човек у
Бенгалу. Међутим, 1959. прихвата санјасу (одвојен монашки живот) и активно и потпуно предано
почиње свој мисионарски рад. Пошто по правилима санјасина нема право да поседује или зарађује
новац, бригу о породици и сав свој иметак препустио је синовима. На сугестију свог учитеља Шри
Шримада Бактисиданте Сарасватија Такура, одлази у САД, да на енглеском језику преноси свету
ведско учење. Тако је у Лос Ацђелесу 1965. основао „Међународно удружење за свесност Кришне" (у
даљем тексту: МУСК), познатије као Харе Кришна, у преводу „вољени Кришна". Удружење је
засновано на екстатичком обожавању Кришне, што ћу касније објаснити. Веома активна мисија
Свамија Бактиведанте дала је немале резултате.
Основао је издавачку кућу „Bhaktivedanta Book Trust" у Лос Анђелесу. Он сам написао је преко
осамдесет књига преведених на седамдесет језика. Отворио је 108 храмова широм света, има око
10.000 иницираних чланова и на милионе следбеника (око десет милиона) у целом свету. Центар
Харе Кришне за Европу је у Шведској. После његове смрти наследило га је више гуруа. Област
источне Европе држи девет гуруа.
Учење Свамија Бактиведанте покушаћу да представим што верније и објективније, наводећи
повремено цитате из „Бхагавад-гите", као и из
најпознатије књиге Свамија Бактиведанте, „Наука о самоспознаји".
Следбеници Харе Кришне су бакте (посвећеници), па су, самим тим, декларативно, и њихов живот,
систем вредности, верско-обредна дисциплина, рад и навике у складу са њиховом верском
припадношћу. Циљ живота јесте излазак из круга реинкарнација, реализација сопствене духовне
суштине и вечни живот у оквиру свесности Кришне. По „Бхагавад-гити", сва бића су делићи божји, а
делићи су намењени служењу целини. Пут до вечног живота и изласка из круга реинкарнација
јесте пут свесности Кришне. Бити и делимично успешан на овом путу у овом животу јесте велики
напредак, јер обезбеђује рађање добрих верника у породици у наредном животу, те тако ствара
велику шансу за остварење вечног живота или барем за даље духовно усавршавање и
коначну реализацију. Постоји, наиме, 8.400.000 телесних облика од којих добијамо један, у
зависности од сопствених заслуга, врлина и навика у претходном животу.
Посвећеност припадника ВВЗ толико је изражена да, рецимо, наши суграђани тврде да су они пре
свега посвећеници Кришне, а тек узгред деца тог и тог оца и те и те мајке. Такође, нација им је
небитна, а да им је „демонизовано" окружење интересантно само уколико пристане да крене путем
буђења свесности Кришне

На крају поглавља о псеудохиндуистичким сектама, послужио бих се опет једним цитатом, овог пута
владике Николаја Велимировића, који је дуго проучавао индијску религију и философију и чак
показивао симпатије према њима. Он каже: „У погледу философије, Индија је најбогатија земља на
свету. Све што су људи могли да измисле својим разумом смишљено је у Индији. Само је Бог једини
могао људима открити нешто ново што људи нису измислили. И Бог је заиста открио људима највећу
новост радосну вест кроз Исуса Христа... Кад би Индија знала истину, зашто би чекала аватаре и
месије?
 
Оснивач ВВЗ је Шри Шримад А. Ц. Бактиведанта Свами Прабупада (1896-1977). Он је десети учитељ
у традицији Шри Кришне Чаитанје
Махапрабхуа. Рођени Индијац, пре свог мисионарског рада био је успешни пословни човек у
Бенгалу. Међутим, 1959. прихвата санјасу (одвојен монашки живот) и активно и потпуно предано
почиње свој мисионарски рад. Пошто по правилима санјасина нема право да поседује или зарађује
новац, бригу о породици и сав свој иметак препустио је синовима. На сугестију свог учитеља Шри
Шримада Бактисиданте Сарасватија Такура, одлази у САД, да на енглеском језику преноси свету
ведско учење. Тако је у Лос Ацђелесу 1965. основао „Међународно удружење за свесност Кришне" (у
даљем тексту: МУСК), познатије као Харе Кришна, у преводу „вољени Кришна". Удружење је
засновано на екстатичком обожавању Кришне, што ћу касније објаснити. Веома активна мисија
Свамија Бактиведанте дала је немале резултате.
Основао је издавачку кућу „Bhaktivedanta Book Trust" у Лос Анђелесу. Он сам написао је преко
осамдесет књига преведених на седамдесет језика. Отворио је 108 храмова широм света, има око
10.000 иницираних чланова и на милионе следбеника (око десет милиона) у целом свету. Центар
Харе Кришне за Европу је у Шведској. После његове смрти наследило га је више гуруа. Област
источне Европе држи девет гуруа.
Учење Свамија Бактиведанте покушаћу да представим што верније и објективније, наводећи
повремено цитате из „Бхагавад-гите", као и из
најпознатије књиге Свамија Бактиведанте, „Наука о самоспознаји".
Следбеници Харе Кришне су бакте (посвећеници), па су, самим тим, декларативно, и њихов живот,
систем вредности, верско-обредна дисциплина, рад и навике у складу са њиховом верском
припадношћу. Циљ живота јесте излазак из круга реинкарнација, реализација сопствене духовне
суштине и вечни живот у оквиру свесности Кришне. По „Бхагавад-гити", сва бића су делићи божји, а
делићи су намењени служењу целини. Пут до вечног живота и изласка из круга реинкарнација
јесте пут свесности Кришне. Бити и делимично успешан на овом путу у овом животу јесте велики
напредак, јер обезбеђује рађање добрих верника у породици у наредном животу, те тако ствара
велику шансу за остварење вечног живота или барем за даље духовно усавршавање и
коначну реализацију. Постоји, наиме, 8.400.000 телесних облика од којих добијамо један, у
зависности од сопствених заслуга, врлина и навика у претходном животу.
Посвећеност припадника ВВЗ толико је изражена да, рецимо, наши суграђани тврде да су они пре
свега посвећеници Кришне, а тек узгред деца тог и тог оца и те и те мајке. Такође, нација им је
небитна, а да им је „демонизовано" окружење интересантно само уколико пристане да крене путем
буђења свесности Кришне

На крају поглавља о псеудохиндуистичким сектама, послужио бих се опет једним цитатом, овог пута
владике Николаја Велимировића, који је дуго проучавао индијску религију и философију и чак
показивао симпатије према њима. Он каже: „У погледу философије, Индија је најбогатија земља на
свету. Све што су људи могли да измисле својим разумом смишљено је у Индији. Само је Бог једини
могао људима открити нешто ново што људи нису измислили. И Бог је заиста открио људима највећу
новост радосну вест кроз Исуса Христа... Кад би Индија знала истину, зашто би чекала аватаре и
месије?

:hahaha: Ovo kao kad bi Jelenu Karleušu pitao da opiše Seku Aleksić :mrgreen:

Tako i pravoslavni (a bome i katolici ili protestanvit ili bilo koja hrišćanska sekta) opsuju "X" gde je "X" promenljiva, a podrazumeva bilo šta što nije pravoslavlje (tj. vlastito hrišćensko opredeljenje, jedno od cirka 2000 sekti) i to ne sve, nego ono usko... ;)

Zavidnu zmiju možeš obuzdati travama i zvukom, al zavidne ljude - nikako.

http://www.bible.ca/global-religion-statistics-world-christian-encyclopedia.htm

Pa pogledaj pod:

"All Hindus", pa "Vaishnavites" - za 2000 god (pre jednu deceniju) stoji 549.583.323 cirka :mrgreen: 550 miliona! Što znači da je sad verovatno već blizu 700 milona. Da, to je taj vedski monoteizam, kojeg i Swami Prabhupada autentično opisuje, A ovi zavidnici bi da zataškaju tu istinu, i svrstaju - te u pseudohinduističke sekte, te paganizam, te okultizam....

Njima se može samo biblijski poručiti:

"Јер нема ништа тајно што неће бити јавно; нити има шта сакривено што неће изаћи на видело. Ако има ко уши да чује нека чује. И говораше им: Памтите шта чујете: каквом мером мерите онаквом ће вам се мерити и дометнуће се вама који слушате." (Marko 4.22-24) :mrgreen:


"Не бојте их се дакле; јер нема ништа сакривено што се неће открити, ни тајно што се неће дознати." Matej 10.26

"Јер нема ништа тајно што неће бити јавно, ни сакривено што се неће дознати и на видело изићи." Luka 8.17


_______________________
"O osvojitelju bogatstva, ne postoji istina viša od Mene. Sve počiva u Meni, kao što su biseri nanizani na niti." (BG 7.7)
 
:hahaha: Ovo kao kad bi Jelenu Karleušu pitao da opiše Seku Aleksić :mrgreen:

Tako i pravoslavni (a bome i katolici ili protestanvit ili bilo koja hrišćanska sekta) opsuju "X" gde je "X" promenljiva, a podrazumeva bilo šta što nije pravoslavlje (tj. vlastito hrišćensko opredeljenje, jedno od cirka 2000 sekti) i to ne sve, nego ono usko... ;)

Zavidnu zmiju možeš obuzdati travama i zvukom, al zavidne ljude - nikako.


Obozavam ih imam njihove dve kasete tad jos nije bilo diskova.Super peva devojka mozda je i znas negde i Sladjana Milosevic peva sa njima.

I ja sam tvrdoglava ali tebi svaka cast dosta za danas ljubim te kao batu.
 
Poslednja izmena:

Obozavam ih imam njihove dve kasete tad jos nije bilo diskova.Super peva devojka mozda je i znas negde i Sladjana Milosevic peva sa njima.

I ja sam tvrdoglava ali tebi svaka cast dosta za danas ljubim te kao batu.

Nije loša, mada muzika nije tradicionalna već savremena, al reči su makar izvorne, Mislim da imam negde par njihovih albuma sa cd-a S njima je pevala ona jedna pevečica iz "Zane", svirao je "Točak", Vlatko Stefanovski, Oliver Mandić...
 
Vazda sam se pitala sto SPC toliko proganja Here Krišnu kad su im price toliko slicne cek su i Krišna i
Krist rodjeni na isti nacin od majke device itd.Daklem ti si mi odgovor na sve dileme.
Nekada davno dok su postojali kao narod Hazari su puno pametne sunarodnike uz sve pocasti ubijali,navodno saljuci ih bogovima posto su za ljude suvise pametni i nije im tu mesto.I tako su vladari resavali pitanje konkurencije.Danas ovi novi vladari rade to lukavije,uvale mladim pametnim jludima dve tri
religisko filozofske price spakuju ih u ašrame ili ti manastire a oni mirne duse vladaju ostatkom ko ovcama.

Procitaj David i Golijat od Dr Žarka Gavrilovica.

U sluzbi Bogu i svome rodu veli on.

PS Pazi ovo je poruka 333 pola od 666:hahaha:
 
Poslednja izmena:
Vazda sam se pitala sto SPC toliko proganja Here Krišnu kad su im price toliko slicne cek su i Krišna i
Krist rodjeni na isti nacin od majke device itd.Daklem ti si mi odgovor na sve dileme.
Nekada davno dok su postojali kao narod Hazari su puno pametne sunarodnike uz sve pocasti ubijali,navodno saljuci ih bogovima posto su za ljude suvise pametni i nije im tu mesto.I tako su vladari resavali pitanje konkurencije.Danas ovi novi vladari rade to lukavije,uvale mladim pametnim jludima dve tri
religisko filozofske price spakuju ih u ašrame ili ti manastire a oni mirne duse vladaju ostatkom ko ovcama.

Procitaj David i Golijat od Dr Žarka Gavrilovica.

U sluzbi Bogu i svome rodu veli on.

PS Pazi ovo je poruka 333 pola od 666:hahaha:


Pa ni u politici se pozicija i opozicija ne trpe niti monopolisti u trgovini vole konkurenciju. niko ne voli konkurenciju, pogotovo ako zna da je jaka...Svi bi da oni budu glavni baja... al to među, po prirodi jednakima, ne ide za dugo...već budući da su svi međusobno jednaki, neprekidno se smenjuju...

Ovo se vreme bliži svom kraju (ni prvi ni poslednji put.. to se tako svako malo-malo pa desi, fajront ('gasi svetla pa da polegamo' :mrgreen: ) - pa će karte ponovo da se promešaju i podele i onda opet borba dobra i zla dok im se opet bilo za jedno ili drugo vreme ne navrši, pa onda opet promena i tako u krug... budući da:

"O Prithin sine, u ovom svetu postoje dve vrste stvorenih bića. Jedna se nazivaju božanskim, a druga demonskim (sure i asure; daivau i asurau na sanskritu). Već sam ti opširno objasnio božanske odlike. Sada od Mene pocuj o demonskim." BG. 16.6

"Transcendentalne odlike vode ka oslobođenju, a demonske odlike uzrokuju ropstvo. O sine Pandua, ne brini, jer si se rodio s božanskim odlikama." BG 16.5
 
Pa ni u politici se pozicija i opozicija ne trpe niti monopolisti u trgovini vole konkurenciju. niko ne voli konkurenciju, pogotovo ako zna da je jaka...Svi bi da oni budu glavni baja... al to među, po prirodi jednakima, ne ide za dugo...već budući da su svi međusobno jednaki, neprekidno se smenjuju...

Ovo se vreme bliži svom kraju (ni prvi ni poslednji put.. to se tako svako malo-malo pa desi, fajront ('gasi svetla pa da polegamo' :mrgreen: ) - pa će karte ponovo da se promešaju i podele i onda opet borba dobra i zla dok im se opet bilo za jedno ili drugo vreme ne navrši, pa onda opet promena i tako u krug... budući da:

"O Prithin sine, u ovom svetu postoje dve vrste stvorenih bića. Jedna se nazivaju božanskim, a druga demonskim (sure i asure; daivau i asurau na sanskritu). Već sam ti opširno objasnio božanske odlike. Sada od Mene pocuj o demonskim." BG. 16.6

"Transcendentalne odlike vode ka oslobođenju, a demonske odlike uzrokuju ropstvo. O sine Pandua, ne brini, jer si se rodio s božanskim odlikama." BG 16.5

Znaci bice skoro izbori za koga sad da glasam crna ja?:dash:
 
Pojava bogumila

Bogumilski pokret se prvobitno pojavljuje na Balkanu a korene vuče sa istoka od starih manihejskih i gnostičkih učenja koje svoje poreklo vuku još od Zaratustre. Reč bogumil je slovenskog porekla, “bogu-mil”. Prvi bogumili se pojavljuju u Bugarskoj gde pomažu otpor naroda protiv Vizantije. Iz Bugarske pokret širi preko Makedonije u Srbiju. U Srbiji je tadašnja vlast uz Vizantiju, što podrazumeva i ispunjavanje vazalskih obaveza prema Vizantiji, kao što je slanje trupa u vizantijske ratove. Bogumili odbijaju da idu u vojsku i da nose oružje i zbog toga ih srednjevekovne srpske vlasti surovo kažnjavaju, telesnim kaznama, odsecanjem delova tela, spaljivanjem na lomači, progonom iz zemlje, oduzimanjem imovine itd.
Preživeli bogumili odlaze mahom preko Drine, u Bosnu i Hum. U Bosni i Zahumlju (kasnije Hercegovina) pokret nailazi na plodno tle i kasnije postaje preovlađujuća religija koju usvajaju i bosanski vladari poznata pod nazivom Crkva bosanska. Uprkos žestokim progonima sa srpske i hrvatske strane (proganjala ih i katolička i pravoslavna crkva), pokret u Bosni opstaje i širi se Dalmacijom a odatle ka Italiji i Francuskoj gde ih nazivaju katari. Katarski pokret služi kao osnov za kasniju evropsku reformaciju.
[уреди] Obeležja pokreta
[уреди] Žive slobodni u planinama
Bogumili su bili veoma nezadovoljni društvenim odnosima svoga vremena i zato masovno napuštaju gradove i odlaze da žive slobodni u planinama. Odlaze da žive u najnepristupačnim planinama srednjevekovne Bosne jer su tamo bili daleko od svake civilizacije, od svakog cara i njegovih slugu. Sklanjaju se od svih onih koji su želeli da ih učine robovima, da ih pokrste ili da ih nateraju da rade za novac i da promene svoj način života.
[уреди] Organizovani su u zadruge
Žive u zadrugama za koje je hrišćanska zajednica pre svega ekonomska podloga sazdana na jednakosti prava i dužnosti. Zajedno obavljaju neophodne poslove i pomažu jedni drugima oko setve, žetve, branja, sakupljanja. Koriste zajedničke prostorije za okupljanja, savetovanja, slavlja itd.
[уреди] Nose narodna imena
Na osnovu imena poznatih bogumilskih djedova i prvaka se može zaključiti da su oni nosili izvorna narodna imena, npr: Godin, Tišemir, Didodrag, Bratič, Budislav, Dragoš, Dragič, Ljubin, Tvrtko, Kulin, Dražeta, Rastudije, Radoje, Radovan, Dragost, Povržen, Radoslav, Miroslav, Boleslav, Ratko, Radomir, Miloje…

Za razliku od katolika i pravoslavaca koji su preuzimali strana imena. Najčešće jevrejska pod uticajem hrišćanstva: Stefan, Stjepan, Luka, Marko, Mateja, Pavle, Pavel, Nikola, Jovan, Ivan, Petar ili grčka pod uticajem Vizantije: Konstantin, Aleksandar…
[уреди] Čuvaju narodna verovanja
Bogumili, kao slovenska plemena, čuvaju svoja prastara slovenska verovanja od crkvene i kulturne kolonizacije Vizantije i Rima. Njihovi obredi sadrže sintezu starih paganskih, slovenskih, indoevropskih, izvornih hrišćanskih i gnostičkih verovanja. Prisutno je pagansko obožavanje prirodnih elemenata a pogotovo vatre.
[уреди] Čuvaju narodni jezik i pismo
Bogumili čuvaju narodni jezik i pismo i odbijaju grčki i latinski. Svi natpisi na stećcima i svi sačuvani spisi su napisani govornim narodnim jezikom i starim ćiriličnim pismom. Reč bogumil je slovenskog porekla i razumemo je još dan danas. Istočno-hercegovački dijalekat koji je Vuk Karadžić izabrao kao najbolje očuvan narodni jezik i osnov za reformu srpskog jezika potiče upravo iz krajeva u koje su se bogumili iz srednjevekovne Srbije masovno naseljavali.
[уреди] Ravnopravnost polova
Kod bogumila su muškarci i žene uživali popriličan stepen ravnopravnosti. I žene i muškarci sede za istim stolom, borave u istim prostorijama, zajedno učestvuju na istim okupljanjima, zabavama, poselima. Zajedničke poslove obavljaju zajedno.
[уреди] Seksualne slobode
Bogumili nisu osuđivali i zabranjivali predbračni seksualni život. Njihov stav je proizilazio iz paganske ljubavi prema telu i prirodi. Inkvizitori ih vekovima optužuju zbog slobodnih stupanja u ljubavne odnose. U to vreme je uobičajeno bilo ugovoranje braka od strane roditelja i kupovina devojaka od strane bogataša.
[уреди] Prezir prema bespotrebnom redu i radu
Bogumilski prezir prema radu je proizilazio iz njihove filozofije prema kojom je materijalni svet delo nečastivog. Pitanje koje se samo nametalo bilo je čemu raditi kad je rezultat rada ili materijalni proizvod ili saznanje koje će opet poslužiti proizvodnji materijalnog.
[уреди] Odbacuju bogatstvo i materijalne vrednosti
Hvale siromaštvo i oštro istupaju protiv bogatstva i bogatih. Osuđuju bavljenje trgovinom, preprodaju, zelenaštvo, novac. U svojim samodovoljnim zajednicama se bave razmenom i ekonomijom poklona.[уреди] Veganska ishrana
 
Bogumilska ishrana je bazirana na voću, povrću i žitaricama. Ljudi unutar pokreta se dele na "prave krstjane i krstjanice" i "mrsne ljude". Pravim hrišćanima nazivaju se oni koji ne jedu meso, jaja i mlečne proizvode. Mrsni ljudi su oni među njima koji su nastavili sa mesožderskom ili vegeterijanskom ishranom, uključujući jaja, sir i mlečne proizvode. Ishrana je bogumilima od presudne važnosti jer se na osnovu nje dele na mrsne i na prave.
[уреди] Pacifizam i nenasilje
Bogumili su bili prvi poznati prigovarači savesti u Srbiji. Odbijaju su da služe vojsku i da nose oružje. Odbijaju da ubijaju, ne samo ljude već sve što diše vazduh i što se kreće. Zato ne jedu životinje ni njihove mlade.
Bogumili su bili tolerantni prema drugima, ali nisu da oni zavladaju njima. Imali su poseban način odbrane od stalnih napadača sa svih strana. Narodne mase prividno prihvate strano učenje, najčešće rimsko ili vizantijsko hrišćanstvo, da bi ga se odmah odrekle, čim se okupatorska vojska povuče. Najbolji primer ove taktike je događaj sa Bilinog polja kod Zenice 1203. godine, kad je sav narod zajedno sa Kulinom banom prihvatio katoličko hrišćanstvo, a kad su Papski izaslanici otišli, u Bosni su običaji nastavljeni po starom. Ovaj događaj otkriva dobru i funkcionalnu organizaciju bogumilskih planinskih komuna. Sva domaćinstva, kuće, sela i zaseoci, imali su odličnu međusobnu komunikaciju što im je omogućavalo da simultano reaguju na svaki vladarev pokret.
[уреди] Slobodarstvo
Smatraju sve crkvene i državne vlasti đavolskom pojavom. Podstiču ljude na nepokornost onima koji su na vlasti i pozivaju robove da ne rade za svoje gospodare, što je najraniji poznati primer građanske neposlušnosti na ovim prostorima. Odbijaju plaćanje poreza i bilo kakvih dažbina.
[уреди] Stećci
Najmasovniji materijalni ostaci bogumilske kulture su stećci. Postoji preko 66000 pobrojanih stećaka u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Područja najgušće zastupljena stećcima su u Hercegovini (Bileća, Stolac, Trebinje, Gacko, dolina Neretve...).Očigledno je da su bogumili ulagali dosta truda da bi njihova poruka stigla do nas. Bilo je uobičajeno da svaki bogumil tokom života radi na svom stećku da bi posle smrti ostavio traga o sebi na ovome svetu. “Ovi bosanski nadgrobni spomenici koji nam poganski prkosno govore o životnim radostima, o plesovima, o ljepotama lova, životinja i bilja, očit su dokaz jakog artističkog i moralnog nonkonformizma, koji je trajao stoljećima. (Krleža)”
Neki natpisi sa stećaka: "Ovaj svjet je samo san Demona". "Iz dlana mi sija sunce. Imam srce za sve pametne i dobre ljude".
[уреди] Versko učenje
Bogumili su posprdno nazivali Rimsku crkvu crkvom idola. Odbacivali su rimskog papu kao i carigradskog patrijarha. Sebe smatraju jedinim pravim sledbenicima hrišćanskih apostola. Bogumili nisu gradili crkve pa su obrede vršili po kućama. Lokalnu zajednicu nazivaju "hiža" (kuća).

Nisu podizali verske građevine, odbacuju crkve i hramove kao i kult svetih slika, ne priznaju molitve i poštovanje svetačkih relikvija a kao jedinu vrednost zadržavaju Očenaš. Izvore svoga učenja nalaze u Novom zavetu kao i u mnogim apokrifnim jevanđeljima koja su postojala u to vreme na našem jeziku. Odbacuju Stari zavet kao đavolje delo zbog mnogih surovosti, nepravdi i krvoprolića koja su tamo opisana.
[уреди] Političko učenje
Glavna politička tendencija bogomilstva je bila opozicija vizantijskoj državnoj i crkvenoj vlasti, što je pomoglo da se pokret raširi po Balkanu, jer je odgovaralo težnjama narodne politike. Tome pogoduje otpor slobodnih slovenskih plemena koja ne žele da izgube svoju samostalnost i padnu pod vlast nekog cara, kralja ili vlastelina kojem bi morali plaćati poreze. “Bogumili predstavljaju kod nas kontinuum onih primitivnih prasnaga koje nisu htjele da se podrede organiziranom nasilju feudalnih baruna, ni rimskih, ni bizantinskih biskupa. (Krleža)”
Bogumili su izrazito protivudržavno nastrojeni. Svojim političkim stavovima najviše podsećaju na današnje anarhističke i antikapitalističke pokrete. Kozma prezbiter to slikovito opisuje: "bogumili uče da se ne valja suviše truditi za zemaljske stvari, te su stoga praznih ruku prolazili od kuće do kuće, da se ne treba pokoriti vlasteli, pak su hulili na bogataše, mrzili na cara, rugali se starješinama, psovali boljare, bogumrskima smatrali one koji caru rabotaju i robovima zapovijedaju, ne služiti svojim gospodarima".
Žestoko napadaju crkveni sistem, posebno sveštenstvo, popove i biskupe, kojima poriču svaku vlast nad vernicima. Jednako oštar stav zauzimaju i protiv svetovne vlasti, protiv tadašnjeg društvenog i državnog poretka. Napadaju starešine i trgovce učeći da su bogumrski oni koji rade za cara.

Izbegavaju sve što bi moglo da liči na javna zvanja. Ne bave se politikom ni trgovinom, već isključivo zemljoradnjom, sakupljanjem plodova i lekovitih trava, zanatima, umetnošću (posebno su bili poznati kao dobri skulptori) i radnjama koje nikoga ne ugrožavaju. Među ovim gorštacima puno je druida, guslara, vračeva i lekara.
[уреди] Pogrom bogumila u Srbiji
Narod u srednjevekovnoj Srbiji masovno odbija da služi vojsku i da odlazi u vladareve ratne pohode. Stefan Nemanja zbog toga krivi bogumile i nakon učvršćenja vlasti kreće da se obračunava sa onima koji su se protivili njegovoj politici. Vlasti započinju ubijanje i progon bogumila koji se nisu branili. Progon bogumila je dobio obrise građanskog rata sa strahovitim, nečovečnim postupcima. Bogumili su spaljivani na lomači, stavljani na muke, kažnjavani najsurovijim kaznama, odsecani su im delovi tela, proterivani su iz države a kuće i imanja su im paljena i oduzimana.
Pored imanja paljene su i bogumilske knjige, što je posebna šteta jer bi one danas predstavljale najstarije spomenike raške i makedonske škole. Najstariji tragovi srpske pismenosti su završili na lomačama Stefana Nemanje. Ovakav surov progon bogumila i uništavanje njihovih knjiga i jeste razlog što se danas o njima toliko malo zna i što sva znanja dolaze upravo iz knjiga njihovih neprijatelja.
Iako je mnoštvo bogumila ubijeno i proterano, veliki broj njih i dalje ostaje da živi u Raškoj, prvenstveno onih koji nisu imali gde da odu. Za njih je godinama kasnije Dušanov zakonik predviđao žigosanje na licu i progon iz zemlje. Oni koji su ostali su bili primorani da se pritaje i skrivaju i tako će nadživeti i naredne vladare i srednjevekovnu srpsku državu.
[уреди] Prelazak u Bosnu
Najveći deo bogumila je iz Raške prebegao u Bosnu i u narednim godinama tamo će biti njihov centar, a bosanskog bana Kulina će zbog toga proganjati i papa i Ugarska. Ipak Kulin prema njima nije ispao krvolok poput ostalih vladara koji su ih proganjali, tako da u narodu ostaje zapamćena izreka “od Kulina bana i srećnijeh dana” zbog života provedenog u sreći i miru. I pored toga što će ih proganjati vladari i sa srpske i sa hrvatske strane, Bosna ipak za dugi niz godina ostaje slobodna oaza “kamo su se spašavali heretici zapadnog, latinskog svijeta, kao na jedino evropsko ostrvo, gdje se poštuje sloboda savjesti i uvjerenja. (Krleža)” U Bosnu se sklanjaju ne samo izbeglice iz Srbije već i iz zapadnih zemalja gde je inkvizicija nemilosrdno spaljivala one koji su razmišljali drugačije od propisanih crkvenih normi.
U Bosni bogumilski pokret opstaje još vekovima nakon toga i vremenom prerasta u Crkvu bosansku, koja postaje zvanična religija na bosanskim prostorima. Na čelu reda se nalazi djed. Pokret se iz Bosne širi Dalmacijom a odatle ka Italiji i Francuskoj gde ih nazivaju katari. Katarski pokret služi kao osnov za kasniju evropsku crkvenu reformaciju.
[уреди] Nestanak bogumila
Nestanak bogumila započinje sa dolaskom Osmanlija na balkanske prostore i sa nestajanjem srednjevekovnih južnoslovenskih država. Mnogi od njih prelaze na islam dok mnogi drugi ostaju da žive u nepristupačnim planinama gde uspevaju da sačuvaju svoju slobodu i svoja verovanja još vekovima nakon toga. Tragovi poslednjih bogumila na ovim prostorima se beleže čak u 18. veku.
[уреди] Zaključak
Balkanska istorija nije samo istorija ratova i vladara već i istorija slobodnih ljudi koji nisu želeli da služe pod vlašću niti jednog gospodara, niti da plaćaju porez, danak ni desetak nikome i zato su bežali u planine da nađu slobode i stvore drugačiji svet – bez crkvi, bez institucija, bez nasilja, bez ubijanja ljudi i životinja, sa ravnopravnošću polova. Ti ljudi su bili Bogumili.
Bogumili su zajedničko kulturno nasleđe Balkana (od Bugarske, preko Makedonije, Srbije, Bosne, Crne Gore, Dalmacije, Hrvatske). Oni su crta koja nas spaja a ne razdvaja. Verovatno većina nas ima po nekog pretka bogumila.
 
Poslednja izmena:
" Arjuna upita: Ko je savršeniji, onaj ko Te uvek pravilno predano služi ili onaj ko obožava bezlični Brahman, neispoljeno?

Svevišnja Božanska Ličnost reče: One koji usredsređuju svoj um na Moj lični oblik i uvek Me obožavaju s velikom transcendentalnom verom smatram najsavršenijima.

Ali oni koji potpuno obožavaju neispoljeno, ono što leži izvan dosega čulnog opazanja, sveprozimajuce, nepojmljivo, nepromenjivo, postojano i nepokretno - bezlični aspekt Apsolutne Istine - vladajuci čulima i ophodeći se jednako prema svima, takve osobe, koje deluju za dobrobit svih živih bića, na kraju dolaze Meni."


(Bhagavad Gita 12. 1-4. - Dvanaesto poglavlje, "Predano služenje" ili ti "Bhakti-yoga")

bog je sve, a mi smo vec tu, bilo kako da je uvjek idemo bogu...izgleda da je razlika u tome koliko dugo treba da bice shvati da ga sve vodi kuci, zato i onaj koji ubija i nepostuje ide istom cilju, samo on ce putovati dugo, mozd cak i vjecno i to je pakao...

odgovor za arjunu je genijalan...:)
 
Poslednja izmena:
bog je sve, a mi smo vec tu, bilo kako da je uvjek idemo bogu...izgleda da je razlika u tome koliko dugo treba da bice shvati da ga sve vodi kuci, zato i onaj koji ubija i nepostuje ide istom cilju, samo on ce putovati dugo, mozd cak i vjecno i to je pakao...

odgovor za arjunu je genijalan...:)

On je sve ali ne u panteističkom smislu. Ima tri vida, od kojih je jedna bezličan, izvorni vid je ličan - Ličnost (onaj iz koga sve izvire pa i bezlični vid), ali ima bezbroj oblika ispoljenja (ekspanzije), pa ipak one sve izviru iz te jedne izvorne ličnosti, stoga je jedan u tri vida i bezbroj oblika.

Što se tiče da svako sledi Božiji put:

"Kako Mi se neko preda, tako ga nagrađujem. Svako sledi Moj put u svakom pogledu, o Prithin sine." (BG 4.11)

kakav ko hoće odnos s bogom - to i dobije. To sleđenje božijeg puta (jer nama ništa izvan Njega), međutim može biti povoljno i nepovoljno. Živo biće može, ako tako odabere potencijalno ostati večno odvojeno od Boga, iako mu to nije večni položaj! Akli ima slobodu da tako odabere. Što znači da nije nužno da će se neko vratiti Bogu, akoneko to ne želi, može večno ostati odovjen od Boga u materijalnom svetu. No, s Božije strane vrata su uvek otvorena.

Takođe, Iša Upanišada (upanišada koja govori o Išvari - Vrhovnom Upravitelju) u trinaestom stihu kaže:

"Rečeno je da se jedan razultat postiže obožavanjem Vrhovnog Uzroka svih ostalih uzroka a da se drugačiji rezultat postiže obožavanjem onoga što nije vrhovno! Sve smo to čuli od spokojnih autoriteta koji su to jasno opisali." (Isopanisad 13.)

a stih 9 kaže

"Oni koji se angažuju u kulturu (negovanju) delatnosti neznanja ući će u najtamnije predele neznanja. Međutim još je gore sa onima koji neguju takozvano znanje"
Isa 9

Dakle, delatnosti i usmerenje osobe, ako želi postići vrhovni cilj, povratak Bogu, ljubav prema Bogu, trebaju biti povoljno usmerene ka vrhovnom a ne nepovoljne i ka nečem što nije vrhovno, inače se ne postiže isti rezultat. Zapletenost u materijalno "znanje", ili zloupotreba znanja su gori od neznanje; oni daju utisak čoveku da nešto zna, dok se njegova iluzija o tome šta je znanje a šta je neznanje zapravo samo produbljuje.

Osoba treba da deluje u skladu sa vlatitom prirodom i to će je postepeno dovesti na pravi put, čak i ako njena trenutna priroda nije takva da deluje na najpovoljniji način.

"Svaki učeni čovek deluje u skladu sa sopstvenom prirodom, jer svako sledi prirodu koju je dobio od tri gune materijalne prirode. Šta se može postici sputavanjem?"
(Bg.13.33) ili


Ali oni koji potpuno obožavaju neispoljeno, ono što leži izvan dosega čulnog opazanja, sveprozimajuce, nepojmljivo, nepromenjivo, postojano i nepokretno--bezlični aspekt Apsolutne Istine--vladajuci čulima i ophodeći se jednako prema svima, takve osobe, koje deluju za dobrobit svih živih bića, na kraju dolaze Meni.

Za one ciji su umovi vezani za neispoljeni, bezlični aspekt Svevišnjeg, napredak je vrlo tezak. Za one koji su utelovljeni, uvek je teško napredovati u tom procesu.

Ali one koji obožavaju Mene, posvecujući sve svoje aktivnosti Meni, koji su Mi predani bez odstupanja, koji predano sluze i uvek meditiraju na Mene, usredsredivši svoje umove na Mene, o Prithin sine--brzo izbavljam iz okeana rođenja i smrti.

Samo usredsredi svoj um na Mene, Svevišnju Božansku Ličnost, i usmeri svoju inteligenciju na Mene. Tako ceš bez sumnje uvek živeti u Meni.

Dragi Moj Arjuna, o osvojitelju bogatstva, ako ne možeš usredsrediti svoj um na Mene bez odstupanja, sledi propisane principe bhakti-yoge. Na taj način možeš razviti želju da Me dostigneš.

Ako ne možeš slediti pravila bhakti-yoge, samo pokušaj da radiš za Mene, jer ceš radeci za Mene dostići savršeni nivo.

Međutim, ako nisi sposoban da tako deluješ, svestan Mene, pokušaj da se odrekneš rezultata svog rada i budi utemeljen u jastvu.

"Ako to ne možeš, neguj znanje. Međutim, meditacija je bolja od znanja, a odricanje od plodova delovanja je bolje od meditacije, jer se takvim odricanjem može dostići mir uma."
BG. 12. 4-12.
 
Poslednja izmena:
On je sve ali ne u panteističkom smislu. Ima tri vida, od kojih je jedna bezličan, izvorni vid je ličan - Ličnost (onaj iz koga sve izvire pa i bezlični vid), ali ima bezbroj oblika ispoljenja (ekspanzije), pa ipak one sve izviru iz te jedne izvorne ličnosti, stoga je jedan u tri vida i bezbroj oblika.

Što se tiče da svako sledi Božiji put:

"Kako Mi se neko preda, tako ga nagrađujem. Svako sledi Moj put u svakom pogledu, o Prithin sine." (BG 4.11)

kakav ko hoće odnos s bogom - to i dobije. To sleđenje božijeg puta (jer nama ništa izvan Njega), međutim može biti povoljno i nepovoljno. Živo biće može, ako tako odabere potencijalno ostati večno odvojeno od Boga, iako mu to nije večni položaj! Akli ima slobodu da tako odabere. Što znači da nije nužno da će se neko vratiti Bogu, akoneko to ne želi, može večno ostati odovjen od Boga u materijalnom svetu. No, s Božije strane vrata su uvek otvorena.

Takođe, Iša Upanišada (upanišada koja govori o Išvari - Vrhovnom Upravitelju) u trinaestom stihu kaže:

"Rečeno je da se jedan razultat postiže obožavanjem Vrhovnog Uzroka svih ostalih uzroka a da se drugačiji rezultat postiže obožavanjem onoga što nije vrhovno! Sve smo to čuli od spokojnih autoriteta koji su to jasno opisali." (Isopanisad 13.)

a stih 9 kaže

"Oni koji se angažuju u kulturu (negovanju) delatnosti neznanja ući će u najtamnije predele neznanja. Međutim još je gore sa onima koji neguju takozvano znanje"
Isa 9

Dakle, delatnosti i usmerenje osobe, ako želi postići vrhovni cilj, povratak Bogu, ljubav prema Bogu, trebaju biti povoljno usmerene ka vrhovnom a ne nepovoljne i ka nečem što nije vrhovno, inače se ne postiže isti rezultat. Zapletenost u materijalno "znanje", ili zloupotreba znanja su gori od neznanje; oni daju utisak čoveku da nešto zna, dok se njegova iluzija o tome šta je znanje a šta je neznanje zapravo samo produbljuje.

Osoba treba da deluje u skladu sa vlatitom prirodom i to će je postepeno dovesti na pravi put, čak i ako njena trenutna priroda nije takva da deluje na najpovoljniji način.

"Svaki učeni čovek deluje u skladu sa sopstvenom prirodom, jer svako sledi prirodu koju je dobio od tri gune materijalne prirode. Šta se može postici sputavanjem?"
(Bg.13.33) ili


Ali oni koji potpuno obožavaju neispoljeno, ono što leži izvan dosega čulnog opazanja, sveprozimajuce, nepojmljivo, nepromenjivo, postojano i nepokretno--bezlični aspekt Apsolutne Istine--vladajuci čulima i ophodeći se jednako prema svima, takve osobe, koje deluju za dobrobit svih živih bića, na kraju dolaze Meni.

Za one ciji su umovi vezani za neispoljeni, bezlični aspekt Svevišnjeg, napredak je vrlo tezak. Za one koji su utelovljeni, uvek je teško napredovati u tom procesu.

Ali one koji obožavaju Mene, posvecujući sve svoje aktivnosti Meni, koji su Mi predani bez odstupanja, koji predano sluze i uvek meditiraju na Mene, usredsredivši svoje umove na Mene, o Prithin sine--brzo izbavljam iz okeana rođenja i smrti.

Samo usredsredi svoj um na Mene, Svevišnju Božansku Ličnost, i usmeri svoju inteligenciju na Mene. Tako ceš bez sumnje uvek živeti u Meni.

Dragi Moj Arjuna, o osvojitelju bogatstva, ako ne možeš usredsrediti svoj um na Mene bez odstupanja, sledi propisane principe bhakti-yoge. Na taj način možeš razviti želju da Me dostigneš.

Ako ne možeš slediti pravila bhakti-yoge, samo pokušaj da radiš za Mene, jer ceš radeci za Mene dostići savršeni nivo.

Međutim, ako nisi sposoban da tako deluješ, svestan Mene,
pokušaj da se odrekneš rezultata svog rada i budi utemeljen u jastvu.

"Ako to ne možeš, neguj znanje. Međutim, meditacija je bolja od znanja, a odricanje od plodova delovanja je bolje od meditacije, jer se takvim odricanjem može dostići mir uma."
BG. 12. 4-12.


Kod nas u selo to zovu Karma joga
 

Back
Top