stalker1
Zainteresovan član
- Poruka
- 311
OTIMANJE ENERGIJE
Evo, mislim da treba razjasniti jedan mit koji je plasirao Kastaneda ali i bogami ne samo on zadnjih 20 godina. To je mit o otimanju energije. Kastaneda govori o Letačima koji se hrane ljudskom energijom, drugi pričaju o nekim reptilima, treći pričaju o energetskim vampirima - ljudskim bićima koja nam "kradu energiju" itd. i tome slično. Sve je to laž.
Ljudi, shvatite da vam niko i nikada nije oteo energiju, niti je to moguće. Nešto drugo je po sredi... Kad se osećamo slabo, naša energija nije otišla nigde i dalje je tu! Niko je nije uzeo. Hehehehe... Priča o otimanju energije je prevara.
Evo, sad ću vam objasniti kako to da nikada ne gubimo energiju a ipak se ponekad osećamo slabi i prazni. To se može najbolje objasniti kroz metaforu, nema boljeg načina.
Ako si prevaren da ti drugi otimaju energiju, onda ulaziš u začarani krug paranoje, straha i nezadovoljstva. To je poslednji trik demona, jer je kraj blizu.
Pazi sad.
Jednog dana sam bio pozvan da pomognem prijatelju u pripremi slavlja. Slavio je prvi rođendan svom detetu. Moj zadatak je bio da okrećem prase na ražnju. Divan zadatak, zar ne? A prijatelj mi doturio gajbicu piva da mi ne bude dosadno dok to radim i šta da kažem, milina bre... I tako, dok sam okretao prase, gledao sam u vatru i žar.
U to vreme, imao sam velikih problema u braku. Bio sam tužan i slab, osećao sam da nemam energije. I tako sam šljokao pivo i tugovao nad samim sobom i okretao mrtvo prase i buljio u vatru i žar... Gledajući u to žarenje i pitajući se zašto sam slab i prazan, iznenada mi je svemir odgovorio!
I video sam: dunuo je jak vetar i žar vatre je odjednom zablistao a odmah posle se vetar smirio i isti taj žar više nije sijao tako jako.. I tako više puta, zasija, pa onda utihne u svom sjaju. I onda mi je vetar rekao, bez i jedne jedine misli da sam ja isto što i taj žar. To ugljevlje je uvek isto, ima uvek istu energiju ali bez vetra ne može sijati i blistati.
Moje misli, brige i samocentriranost su načinile štit protiv vetra i moj sjaj je utihnuo. Zato sam osećao nedostatak energije.
Od kad sam se ponovo pojavio na forumu, ja govorim o vetru. Vetar je Duh, Duh života.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
P.S. Ovim završavam svoj boravak na ovoj temi, ali ne i na forumu. Ja sam svoj dug Duhu odužio i napisao sve što je trebalo da bi se pametan čovek ras-pametio.
Ali ako je nekome baš nužda, može mi se obratiti putem privatne poruke.
Pozdrav svima.
Evo, mislim da treba razjasniti jedan mit koji je plasirao Kastaneda ali i bogami ne samo on zadnjih 20 godina. To je mit o otimanju energije. Kastaneda govori o Letačima koji se hrane ljudskom energijom, drugi pričaju o nekim reptilima, treći pričaju o energetskim vampirima - ljudskim bićima koja nam "kradu energiju" itd. i tome slično. Sve je to laž.
Ljudi, shvatite da vam niko i nikada nije oteo energiju, niti je to moguće. Nešto drugo je po sredi... Kad se osećamo slabo, naša energija nije otišla nigde i dalje je tu! Niko je nije uzeo. Hehehehe... Priča o otimanju energije je prevara.
Evo, sad ću vam objasniti kako to da nikada ne gubimo energiju a ipak se ponekad osećamo slabi i prazni. To se može najbolje objasniti kroz metaforu, nema boljeg načina.
Ako si prevaren da ti drugi otimaju energiju, onda ulaziš u začarani krug paranoje, straha i nezadovoljstva. To je poslednji trik demona, jer je kraj blizu.
Pazi sad.
Jednog dana sam bio pozvan da pomognem prijatelju u pripremi slavlja. Slavio je prvi rođendan svom detetu. Moj zadatak je bio da okrećem prase na ražnju. Divan zadatak, zar ne? A prijatelj mi doturio gajbicu piva da mi ne bude dosadno dok to radim i šta da kažem, milina bre... I tako, dok sam okretao prase, gledao sam u vatru i žar.
U to vreme, imao sam velikih problema u braku. Bio sam tužan i slab, osećao sam da nemam energije. I tako sam šljokao pivo i tugovao nad samim sobom i okretao mrtvo prase i buljio u vatru i žar... Gledajući u to žarenje i pitajući se zašto sam slab i prazan, iznenada mi je svemir odgovorio!
I video sam: dunuo je jak vetar i žar vatre je odjednom zablistao a odmah posle se vetar smirio i isti taj žar više nije sijao tako jako.. I tako više puta, zasija, pa onda utihne u svom sjaju. I onda mi je vetar rekao, bez i jedne jedine misli da sam ja isto što i taj žar. To ugljevlje je uvek isto, ima uvek istu energiju ali bez vetra ne može sijati i blistati.
Moje misli, brige i samocentriranost su načinile štit protiv vetra i moj sjaj je utihnuo. Zato sam osećao nedostatak energije.
Od kad sam se ponovo pojavio na forumu, ja govorim o vetru. Vetar je Duh, Duh života.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
P.S. Ovim završavam svoj boravak na ovoj temi, ali ne i na forumu. Ja sam svoj dug Duhu odužio i napisao sve što je trebalo da bi se pametan čovek ras-pametio.
Ali ako je nekome baš nužda, može mi se obratiti putem privatne poruke.Pozdrav svima.


Pa?




...
