Anksioznost

I ide i ne ide. Nista nije lako, ali recimo da su i neke grupe u socijalnim medijima
(fejs i slicno) zapravo na istom principu i sa istim uspehom koje i vas dve ovde
predivno radite. Mozda vam se jos neko prikljuci. I taj svet , recimo anonimni alkoholicari, funkcionise
bas ovako, Ljudi ispricaju sta ih muci, kad shvate da nisu jedini odmah im je bolje, cuju i neki savet,
poslusaju ga pa se onda recimo i izajdaju da im to nije pomoglo. Pa tako funkcionise i psihoterapija.
Bilo bi super kada bi se jos neko pridruzio. Pa makar i da se izjada. Verujem da ima dosta njih koji samo citaju.
 
Meni je danas pocetak dana bio sjajan. Mirna, opustena... krenula u soping sa sinom. Otisli u soping mol, bilo pre 12, nigde nikoga po molu, milina... kupila svasta nesto meni i sinu, krenuli u pet shop da kupimo za psa neke poslastice i zena koja radi tamo me TAKO IZNERVIRALA da to nije bilo normalno. Znate one nervozne zene koje rade na salterima? Ista! Toliko sam se iznervirala da sam mislila da ce neki slog da me gadja. Ostatak danas sam naravno provela anksiozna, meditirajuci, cak sam i ksalol uzela. Ja, inace, nisam osoba koja reaguje na frustrirane ljude ali ne znam sta mi je bilo danas. Definitvno nisam sva svoja zadnjih, pa recimo, mesec dana.
 
U celini se uvek i osecam mnogo bolje nocu.Jutra su mi najgora.Onda krecu misli , pa tresenje , pa pitanja , treba mi dosta vremena da profunkcionisem.
Meni pritisak varira strasno .Pre dva meseca su mi konacno dali neku terapiju[vivace] za pritisak .Propranolol odavno pijem , zbog tahikardije .Ne znam , ja sam bolje kada mi je pritisak nizi .Komirana i uspavana , ali vise mi odgovara.Onda bar spavam .Ovako se samo tresem ceo dan.
Sve hocu da te pitam, pa zaboravim, jesi li probala meditaciju? Meni meditacija ne samo da pomaze da opustim misice nego mi pomaze i da ne silujem mozak raznim mislima. Ja sam jedno vreme govorila terapeutu da mene misli najvise ubijaju. Medjutim, sad je to nekako pod kontrolom. Ne secam se kad sam zadnji put pomislila da imam neku bolest ili da ce nesto lose da se desi. Ne kazem da sam izlecena, ali mene godinama muce misli, a ovo je prvi put sad da su misli mirne.
 
Bilo bi super kada bi se jos neko pridruzio. Pa makar i da se izjada. Verujem da ima dosta njih koji samo citaju.

Da, bilo bi super, a i ja sam sigurna da mnogo njih cita, ali se iz nekog razloga ne usudjuju da se jave i da
kazu da imaju slicne probleme i mislim da je bas to neko prikrivanje i glavna prepreka na putu za neko poboljsanje i napredak.

Ljudi to kriju, ja i to razumem jer ne zele da ih okolina smatra jel ludima ( ludilo pa opet ima 1000 lica i isto
toliko nalicja, definicija i ne postoji), ali je zato bas ova anonimnost koju imamo na netu savrsena stvar jer
covek moze da otvori dusu i srce i da se izjada do mile volje.
 
Sve hocu da te pitam, pa zaboravim, jesi li probala meditaciju? Meni meditacija ne samo da pomaze da opustim misice nego mi pomaze i da ne silujem mozak raznim mislima. Ja sam jedno vreme govorila terapeutu da mene misli najvise ubijaju. Medjutim, sad je to nekako pod kontrolom. Ne secam se kad sam zadnji put pomislila da imam neku bolest ili da ce nesto lose da se desi. Ne kazem da sam izlecena, ali mene godinama muce misli, a ovo je prvi put sad da su misli mirne.
Probala , ali nije za mene .Ne drzi me mesto , ja imam problem sa hiperaktivnoscu i nestrpljiva sam do bola .Zato vezbam neke pilates i fitnes vezbice , treba mi da se izdivljam i umorim .I radim PMR, eto toliko o opustanju .
Nisam se nikada bojala nekih bolesti , nemam problem sa hipohondrijom , naprotiv , uvek sam zelela da mi nadju nesto fizicki sto bi se moglo odstraniti , izleciti ili jednostavno umreti od toga .Moje misli su drugacije .Nisu vezane za smrt i bolest .To su neke misli o svakodnevnim obavezama , o tome sta treba da uradim taj dan , i naravno , misli :o ne , zar je vec svanulo?
Imam OKP , to su mi rekli da je sastavni deo GAPa , ali kod mene se taj OKP vise manifestuje kao radnja , ritual , misli manje.
 
Mene
Probala , ali nije za mene .Ne drzi me mesto , ja imam problem sa hiperaktivnoscu i nestrpljiva sam do bola .Zato vezbam neke pilates i fitnes vezbice , treba mi da se izdivljam i umorim .I radim PMR, eto toliko o opustanju .
Nisam se nikada bojala nekih bolesti , nemam problem sa hipohondrijom , naprotiv , uvek sam zelela da mi nadju nesto fizicki sto bi se moglo odstraniti , izleciti ili jednostavno umreti od toga .Moje misli su drugacije .Nisu vezane za smrt i bolest .To su neke misli o svakodnevnim obavezama , o tome sta treba da uradim taj dan , i naravno , misli :o ne , zar je vec svanulo?
Imam OKP , to su mi rekli da je sastavni deo GAPa , ali kod mene se taj OKP vise manifestuje kao radnja , ritual , misli manje.
Kako je ovih dana sa ovim vremenom kisa/sunce?
 
Mogu da se umesam u diskusiju iako nemam tegobe ansije i slicno?
Slusam danas na italijanskoj TV savete cuvenog psihijatra.
Naime diskusija je sto ansija spusta imunitet i sad sa virosom osobe sa ansiom nemaju imunitet i TD.
Savet ovog psihijatra je ovaj:
Kad osetite napad ansije sedute u fotelju,zatvorite oci i ruku stavite na deo tela gde vas najvise udara.Grudi,somak,glava,drzite ruku na tu lokaciju i kaze on oseticete da ce ansoja da krene po celom telu.Tada ste izbacili ansiju iz mozga.Zatim odmah setite se sretnih momenata iz vaseg zivota.
Kaze da zene 90% se secaju da plesu..
Potom cete se osecati znatno bolje.
Posle otvorite oci.
Sata morate da radiate rukama,sakama.Kuvati ,mesiti kolace,slikati,vezeti,vajati...
I onda citati,sanjati,fantazirati,slusati muziku uz to.
To bi savet ansiznima u krizi jer kaze da su osetljivi na napade virusa iblabla.
I jos nesto rece sto me je zainterosovalo prilicno.
Kaze da ansija i depresija zavisi 70% od ishrane.Pominjao neke seratonine ...
 
Jesi li pio nesto pre toga? Koliko dugo traje to kod tebe?
Nisam nikad pio tako nesto,idem u teretanu i pokusavam da se hranim zdravo
anksioznost mi traje par meseci,mada od detinjstva vucem strah od bolesti
moja psihijatar kaze da je to najverovatnije zbog to sto sam kao dete ima dve operacije od kile
tada sam imao dve odnosno tri godine
 
Nisam nikad pio tako nesto,idem u teretanu i pokusavam da se hranim zdravo
anksioznost mi traje par meseci,mada od detinjstva vucem strah od bolesti
moja psihijatar kaze da je to najverovatnije zbog to sto sam kao dete ima dve operacije od kile
tada sam imao dve odnosno tri godine
Znam da mislis da je to lako reci,ali stvarno je tako.Covek,ako zeli sebi sve najbolje,mora pozitivno da razmislja,a kada dodje do krize,ne treba izbegavati lek,jer je bolje to na vreme preseci,nego nositi teret.
 
Znam da mislis da je to lako reci,ali stvarno je tako.Covek,ako zeli sebi sve najbolje,mora pozitivno da razmislja,a kada dodje do krize,ne treba izbegavati lek,jer je bolje to na vreme preseci,nego nositi teret.
Pozitivno razmisljanje je kljuc,mada nije lako,a lek je samo pomocno sredstvo,tako sam barem ja shvatio
 
Imam i blagu depresiju uhvati me neko osecaj bezvrednosti i onda pocinjem da gubim dah,merim pritisak par puta na dan i tako redom,isao sam na preglede fizicki sam zdrav ali verovatno imam neki okidac u glavi koji moram da resim

Taj osecaj "bezvrednosti" hvata svakog coveka tu i tamo, i ne pomisljaj da si ti tu usamljen
i da na ovom svetu uopste i postoji lek koji ce taj problem resiti.To sve moras sam, a put od
osecaja bezvrednosti do uspeha, euforije oko uspeha i vrednosti, zapravo nije toliko komplikovan,
ali svako je od nas sklon da ide linijom manjeg otpora, rezignira posle svakog i najmanjeg neuspeha
i onda traze pomoc u farmakologiji.
Resenje je skola, ucenje, polaganje ispita, diploma ( nema veze koje struke, moze da bude i
1 majstora ne mora obavezno da bude menadzerska;)) Cak mislim da jedan recimo majstor
( neka je i zlatar, vodoinstalater, elektricar) posle uspesno zavrsenog posla ima osecaj radosti
i euforican je kao recimo i neki sa Berze koji je ulozio u prave akcije, ili muzicar koji je komponovao
muziku svog zivota.
 
Taj osecaj "bezvrednosti" hvata svakog coveka tu i tamo, i ne pomisljaj da si ti tu usamljen
i da na ovom svetu uopste i postoji lek koji ce taj problem resiti.To sve moras sam, a put od
osecaja bezvrednosti do uspeha, euforije oko uspeha i vrednosti, zapravo nije toliko komplikovan,
ali svako je od nas sklon da ide linijom manjeg otpora, rezignira posle svakog i najmanjeg neuspeha
i onda traze pomoc u farmakologiji.
Resenje je skola, ucenje, polaganje ispita, diploma ( nema veze koje struke, moze da bude i
1 majstora ne mora obavezno da bude menadzerska;)) Cak mislim da jedan recimo majstor
( neka je i zlatar, vodoinstalater, elektricar) posle uspesno zavrsenog posla ima osecaj radosti
i euforican je kao recimo i neki sa Berze koji je ulozio u prave akcije, ili muzicar koji je komponovao
muziku svog zivota.
Ja imam fakultet i govorim engleski i nemacki ali opet imam neki osecaj kao da zasluzujem nesto vise,verovatno ne obracam paznju na sitne stvari koje ustvari i cine coveka srecnim
 

Back
Top