Anksioznost

Meni i ne bas. Sem sto imam glavobolju ako ne nosim kapu na glavi.

Postoje neki aj da tako kazem razni vetrovi. U Bavarskoj na primer postoji neki vetar koji se zove fen ( kao fen za kosu)
i onda ljudi polude ( aj sad ne bas svi) ali se dogadjaju neke cudne stvari pa cak i ubistva, razna ludila dok
taj fen duva. Ja licno ( iako ne patim od bilo kakvih boljki) stvarno poludim kad je vetar pa neka je i beogradska koshava.
 
Tu nervozu u grudima imam i ja ovih dana. Ali nisam povezivala sa vetrom.

Vetar itekako utice nadrazujuce na nervni sistem, pa cak i kod mentalno stabilnih osoba koji nemaju problema sa anksioznoscu, ali opet i to je isto ono koliko mu sad ti poklanjas paznju i koliko ga ozbiljno shvatas, sad ako su ono u fazonu cim vidis vetar ono "auuuu sad sam ga najebo" onda ces se verovatno i osecati lose jer si vec na startu ubedio sebe da "mora" da ti bude lose cim malo dune vetar.
 
Vetar itekako utice nadrazujuce na nervni sistem, pa cak i kod mentalno stabilnih osoba koji nemaju problema sa anksioznoscu, ali opet i to je isto ono koliko mu sad ti poklanjas paznju i koliko ga ozbiljno shvatas, sad ako su ono u fazonu cim vidis vetar ono "auuuu sad sam ga najebo" onda ces se verovatno i osecati lose jer si vec na startu ubedio sebe da "mora" da ti bude lose cim malo dune vetar.
Nije u životu sve stvar predubeđenja ili naše lične odluke.
Rodimo se s određenim predispozicijama, pa onda prolazimo s tim predispozicijama (genima) kroz život i okolnosti koje on nosi i koje na izvestan način provociraju naše predispozicije.
Ne ispoljavamo mi nikad nešto što ne nosimo u sebi.
Zato ti teza nije na mestu.
Neke stvari se odvijaju na suviše podsvesnom nivou da bismo ih svesno kontrolisali.
Da bismo ih iskontrolisali moramo prvo da ih izvučemo u svet, pa da se obračunamo s njima. I do samog konca se ne zna pobednik. I nema to puno veze s tim kako bismo voleli da vidimo svet, već kojim očima ga već uveliko gledamo.

Ja bih samo učesnicima, s problemom anksioznosti ,dala podršku u međusobnoj komunikaciji, jer jedni druge najbolje razumeju s obzirom da dele iste ili slične tegobe.
 
U celini se uvek i osecam mnogo bolje nocu.Jutra su mi najgora.Onda krecu misli , pa tresenje , pa pitanja , treba mi dosta vremena da profunkcionisem.
Meni pritisak varira strasno .Pre dva meseca su mi konacno dali neku terapiju[vivace] za pritisak .Propranolol odavno pijem , zbog tahikardije .Ne znam , ja sam bolje kada mi je pritisak nizi .Komirana i uspavana , ali vise mi odgovara.Onda bar spavam .Ovako se samo tresem ceo dan.
 
U celini se uvek i osecam mnogo bolje nocu.Jutra su mi najgora.Onda krecu misli , pa tresenje , pa pitanja , treba mi dosta vremena da profunkcionisem.
Meni pritisak varira strasno .Pre dva meseca su mi konacno dali neku terapiju[vivace] za pritisak .Propranolol odavno pijem , zbog tahikardije .Ne znam , ja sam bolje kada mi je pritisak nizi .Komirana i uspavana , ali vise mi odgovara.Onda bar spavam .Ovako se samo tresem ceo dan.
Meni padne i na 80/40. E onda sam koma. Onda se tresem, ali ne od anksioznosti 😂 inace, ,,normalan,, mi je 100/60. Pocetkom prosle godine sam imala problema sa kicmom, isla na terapije, vezbe i izmedju ostalog dr mi da diklofen i mydocalm. Ja dok sam pila taj mydoclam ni A od anksioznosti nije bilo. Kada idem u teretanu anksioznost mi je isto pod kontrolom. Psihoterapeut je isto primetila, kada sam joj rekla da izmeditiram i kao nova sam, da ja zapravo mogu da kontrolisem svoje telo. Naucila sam nesto novo, moram da opustam misice da bih svela anksioznost na minimum.
 
Poslednja izmena:
To je stvarno nizak pritisak.:eek:
Dobro je da si to primetila , onda to i radi , opustaj misice .Ja u teretanu ne mogu .Vezbam kod kuce .
Teretana me cini strasno nervoznom , zagusljivo mi je , smetaju mi ljudi , ne osecam se dobro.
 
Vas dve ste stvarno medene, na kraju cete izleciti jedna drugu:heart:
Meni bas prija. Lepo je, za promenu, progovoriti sa nekim ko potpuno razume, razmeniti iskustva, borbu, savet... procitati nesto novo. Nikad se nisam najbolje snalazila u komunikaciji sa novim ljudima, forumima, potpuno sam bila nezainteresovana za to. Drago mi je da sam ipak resila da probam :)
 
Uh , bilo bi odlicno , ali ne ide to tako lako .
Ali mozemo da se podrzavamo i da "kukamo" bez osudjivanja.

I ide i ne ide. Nista nije lako, ali recimo da su i neke grupe u socijalnim medijima
(fejs i slicno) zapravo na istom principu i sa istim uspehom koje i vas dve ovde
predivno radite. Mozda vam se jos neko prikljuci. I taj svet , recimo anonimni alkoholicari, funkcionise
bas ovako, Ljudi ispricaju sta ih muci, kad shvate da nisu jedini odmah im je bolje, cuju i neki savet,
poslusaju ga pa se onda recimo i izajdaju da im to nije pomoglo. Pa tako funkcionise i psihoterapija.
 

Back
Top