Anksioznost

Slusaj ti, pa ko da si,
radi svoj posao, i ostavi drugima da prosudjuju sta je sta.
MD srpski lekari preporucuju da se covek obrati Bogu, i nadje mir u molitvi.
Devojka pise sledece = Svesna sam toga da mi nista ovako ne fali, za sve ovo vreme nikad cak nisam osetila ni vrtoglavicu a kamoli da sam pala u nesvest...ali kad me uhvati taj glupi osecaj, osecam se bespomocno...pokusavam ja da prihvatim sve to kao aha, tu je dobro je, neka ga...tesim se ni do sada mi nije bilo nista pa nece ni sad...
Ako imas pametan savet, posalji joj na PP.
Veruj u sta hoces, i pusti druge da veruju, kako se njima svidja.
I ne budi napadan i arogantan.
 
Ljudi nemojte da se raspravljate...ja sam samo podelila svoje iskustvo, jer vidim da dosta njih ima anksioznost, pa eto valjda je lakse kada to podelis sa nekim. Ne bih se slozila sa pojedincima oko nekih ''dijagnoza'' jer ako sam ja svesna da imam problem i svojom voljom sama otisla na razgovor kod psihologa to ne znaci da sam psihicki poremecena, da imam ideje da se ubijem i nzm ni ja koje gluposti...Ja ne znam da li mene moj psiholog laze, moze jedan, dvoje ali ako ti vise strucnih ljudi kaze (a bilo je psihologa na tv-u o toj temi) da anksiozni poremecaj, nije bolest, da ne moze da predje u psihicku bolest, niti moze osoba od toga da poludi...Meni je psiholog konkretno rekao imam mogucnost da zajedno ovo prevazidjemo, da ceo zivot idem sa nekom osobom od poverenja i u najgorem slucaju ako ''problem gurnem u stranu'' da u dzepu nosim tablete.. pa ljudi moji ako ja imam panicni napad i plasim se da mi se ne desi nesto, kako mozete da pricate o samoubistvu? Kad kazem ''plasim se da mi se nesto ne desi'' pricam o nesvestici, samocenju na javnim mestima..i tako tim stvarima. Molim vas nemojte da se raspravljate, jer sve to sto pisete ljudi citaju...i mozete tako nekog da demoraliste i uspanicite jos vise. Osobe koje nisu prosle kroz to ne mogu da shvate te ljude, svi ti kazi nije ti nista, proci ce to treba vremena bla, bla, bla...verovatno je najlakse uzeti prepisane lekove i udri brigu na veselje, ali to ne resava stvar vec samo privremeno. (po meni) Do sada sam isla dva puta kod pihologa, danas idem treci put ali kad god sam kod nje, toliko se prijatno osecam i opusti me, da ja zaboravim zasto sam uopste i dosla tamo. Znam da covek treba da radi na sebi, da se zanima necim i bude okupiran (ne na silu naravno) i kad naidje panicni napad da jednostavno prihvati strah...sve ja to razumem i da strah ima svoju putanju, dodje do odredjene tacke i tu staje pa se polako vraca u svoje leziste ali onog trenutka kad mi naidje panicni napad, zaboravim na sve to...samo gledam kako da pobegnem iz situacije. Tako da...hvala vam sto se trudite da pomognete svojim savetima i meni i drugima ali nemojte medjusobno da se svadjate, barem zbog ljudi koji ovo citaju!
 
Anksiozni poremećaj ne samo što nije bolest, pitanje uopšte šta je osim reči. Strahovi su normalni, ali ljudski mozak je takav da ih preuveličava. Sada se baviš sama sa sobom i to će potrajati. Radi sve što misliš da ti pomaže, probaj da ne odeš nekim putem gde nećeš moći da se vratiš.
Ako ne osećaš potrebu da imaš dečka, ko može tebi da naredi da ga imaš? Ako već moraš da se onesvestiš, zar nije najbolje da to bude na javnom mestu. Pomoć će brzo doći i sve će biti u redu. I zašto se ne bi onesvestila? Zar je zabranjeno da se neko onesvesti?
 
Anksiozni poremećaj ne samo što nije bolest, pitanje uopšte šta je osim reči. Strahovi su normalni, ali ljudski mozak je takav da ih preuveličava. Sada se baviš sama sa sobom i to će potrajati. Radi sve što misliš da ti pomaže, probaj da ne odeš nekim putem gde nećeš moći da se vratiš.
Ako ne osećaš potrebu da imaš dečka, ko može tebi da naredi da ga imaš? Ako već moraš da se onesvestiš, zar nije najbolje da to bude na javnom mestu. Pomoć će brzo doći i sve će biti u redu. I zašto se ne bi onesvestila? Zar je zabranjeno da se neko onesvesti?


I kada je nedefinisana anxioznost (slobodno lebdeca) , onda se tacnije naziva - GAP - generalizovani anxiozni poremecaj.
Strahovi jesu normalni, ali RACIONALNI STRAHOVI, IRACIONALNI strahovi NISU normalni.
A anxioznost se ne definise samo kao strah.

Sto se tice partnera - Upravo ovakva stanja, kao i stanja depresije mogu izazivati SLABIJE sexualne funkije i potrebe, pa bas zato treba poraditi na tome, jer to osoba sto NEMA potrebu da ima partnera nije njeno stvarno stanje i normalna potreba vec NUSPRODUKT NJENOG PSIHOLOSKOG STANJA/POREMECAJA/BOLESTI.

Slicno je i u ostalim aspektima zivota - Osoba nema bas motiva da radi, nema motiva da se raduje, ne oseca ispunjenost, ima slabiju koncentraciju, nema potrebu za snom, ili pak suprotno - premnogo spava, i to uopste nisu normalne potrebe vec potrebe/nedostatak potreba koji proizilaze iz patologije.

Sto se tice onesvescivanja - tu se slazem sto si rekao. Treba covek da prihvati to kao npr povracanje, ili nuzni odlazak u wc, i eto, cim to samo "u teoriji prihvati", manje ce se bojati jer prekida taj kognitivno-emotivno-bihejvioralni krug (misao - misao radja emociju - emocija nagoni coveka na neke akte i izbegavajuca, fobicna i panicna ponasanja).

Jos tu treba znati jednu veoma vaznu cinjenicu - u fobicnim stanjima raste puls, gornji pritisak i javlja se hiperventilacija, tako da nema sanse da se osoba moze onesvestiti, jer je to stanje totalno suprotno stanju koje je potrebno za onesvescivanje - ne disanje, nizak puls, nizak pritisak, slaba paznnja (a ovamo je uvecana tj hipervigilna), odsustvo uznemirenosti tj smusenost.

Statistika govori da se onesvescuju najvise oni koji se nisu ni plasili niti su panicari. Panicari se reeetko kada onesvescuju, a pogotovo kada panice da ce se onesvestiti.

Subjektivni osecaj jeste grozan i govori ti da ces se navodno onesvestiti, ali samo treba covek da veruje objektivnosti a ne svom (poremecenom) subjektivnom sistemu i ako ubedi sebe jako u to - takvi lazni osecaji ce slabiti i nestajati, a to je ujedno i izlazak iz ovakvih stanja i izlecenje.

Ovo sve govorim hipoteticki da osoba nije zapala u dubinsko stanje, i da ima snage licnosti da sama to nadvlada. Ukoliko nije, tu je i pomoc farmakoterapije od lekova koji smanjuju te psihosomatske reakcije, umiruju reakcije CNS-a, kao i drugih organa - srca, pluca, zeluca, creva, misica.

Dakle, vracamo se na pocetak tvoje recenice - strahovi jesu normalni ali samo oni racionalni. Covek moze kratkotrajno zbog realne stvari da oseca teskobu, nemir, uznemirenje, potrebu za kretanjem, slabu paznju da ima i koncentraciju, da strahuje.....I to je sve ok.... Kada se predje jedna granica, i kada se to ucestalo javlja i ometa psihofizicki i socijalni zivot coveka, pa covek trpi i polako stvara invalidnost na svim poljima, onda to nije normalno, vec je neki vid neuroticnog reagovanja koje je preraslo u poremecaj, a da li je u pitanju generalizovani anxiozni poremecaj, agorafobija, socijalna fobija, panicni poremecaj, akutna depresija, samo su nijanse i vecina lekova tretira vecinu tih stvari slicno i na slican biohemijski nacin.

Moze cak npr i poremecaj rada stitaste zlezde i njihovih hormona da sve to izaziva....Ili polni hormoni, ili (retko) poremecena hipofiza u glavi koja koordinira rad svih zleza sa unutrasnjim lucenjem itd itd.

Uglavnom, sta god da je uzrok tacno (iskljucuje se jedan po jedan dok ne dodjemo do pravog) NIJE NORMALNO iako na samom pocetku nam lici "ma to je nesto onako, usput, tako mi doslo, ma proci ce to sigurno".
E to je vreme kada se pocinje i kada se radi, a vecina ljudi to preskoci pa se teeeesko zapusti, a posle su lekovi losi, posle su strucnjaci losi i nista ne znaju i nemaju carobni stapic da samo njime mahnu i da vrate celu homeostazu tela kakva je nekada bila, a sa njom i psihicki zivot coveka, kao kada neko uradi backup operativnog sistema na kompu pa kada se napravi kurslus, tesko srediti pa samo ucita bekapovanu verziju dok je sljakala sve ok.


http://www.vaspsiholog.com/2011/01/generalizovani-anksiozni-poremecaj/
 
Poslednja izmena od moderatora:
Izvini, ne mogu ja ovo da čitam. Nisam kriv što vam posao ne ide ( neću da reklamiram ko ste, jasno se vidi ko hoće da zna). Psiholozi, kome ili čemu vi služite. Obični statističari farmaceutike. Još samo kada bi mogli da prepisujete lekiće....
 
Anksioznost je jednostavno receno Strah, i deli se u tri grupe= genaralni strah, fobija i panika, a ako se ne tretira na pravi nacin, prelazi u Traumu.
Pomoc je u vidu pojedinacnog i zajednickog rada, psiho seanse, ili osoba moze da radi sama na sebi, kada utvrdi uzrok straha.
Generealno, ne treba uzimati lekove, osim na lekarsku preporuku, ali to treba da bude zadnje, jer lekovi ne lece strah.
 
Poslednja izmena:
Anksioznost je jednostavno receno Strah, i deli se u tri grupe= genaralni strah, fobija i panika, a ako se ne tretira na pravi nacin, prelazi u Traumu.
Pomoc je u vidu pojedinacnog i zajednickog rada, psiho seanse, ili osoba moze da radi sama na sebi, kada utvrdi uzrok straha.
Generealno, ne treba uzimati lekove, osim na lekarsku preporuku, ali to treba da buds zadnje, jer lekovi ne lece strah.
Anksioznost je strah na zamišljenu opasnost. Strah od rata u ratnoj zoni je realan, ali strah od infarkta potpuno zdrave osobe je nerealna
 
Pitanje za bRu zLija
Da li je svako pitanje koje pocinje sa - sta ako + negativan ishod
anksiozno pitanje?

Izvini sto kasnim sa odgovorom...

Pazi, ta pitanja jesu problematicna, i po meni, mnogo je vaznije koja ih osoba izgovara, nego samo pitanje.
Ono, pitanje kakvo je, takvo je, kod nekih osoba moze biti npr pokazatelj izrazite odgovornosti, planiranja, smanjivanja svih mogucih rizika na najmanju mogucu meru itd.
Npr, od zdravih osoba ovakva pitanja bi trebalo da imaju ljudi koji treba da zastite, recimo predsednika kada ide negde, a rizicne su situacije i dogadjaji, pa moraju razmisljati i na najgore, kako bi smanjili svaku mogucu potencijalnu opasnost koja bi se mogla desiti prilikom takvih nekih dogadjaja. Slicno je i u vojsci sa specijalnim operacijama itd.

Ali, ukoliko je ovo razmisljanje jedne sasvim prosecne osobe, u svakoj prosecnoj situaciji, e onda naravno da je to anksiozno pitanje, i cim se to ponavlja, gotovo sigurno je rec o anksioznoj osobi koja pati ili od GAP-a ili od panicnog poremecaja, ili je hipohondar, jer realno, osoba van psihopatologije nece previse trositi psihicku energiju za vizuelizaciju ovakvih pitanja + odgovora sa negativnim ishodom...
Kod zdravih osoba, kada naidje tzv "Crv sumnje" tipa - jao a sta ako ne mogu da otvorim usta na ispitu i kazem bilo sta, iako znam celu knjigu napamet, provereno, vec petoro kolega me propitalo i sve znam ali sve. A onda ide (zdravi) unutrasni glas i autosugestija - "Ma nece se to desiti, imam samo malu tremu, nema sanse, znam ja koliko znam, i znam da znam super, nece se to desiti, rasturicu i dobiti 10, ako se nesto i spetljam bas dosta dobicu 9 najmanje".

Osoba sa neurozom ne ume da dodje do tog stadijuma, vec ostaje na crvu sumnje i biva uverena negativnom autosugestijom da ce se bas to desiti, a onda joj se pojacava taj osecaj, ta kognitivna distorizja ide do maksimuma i ona je ubedjena da ce se to 100% desiti, a posto su ove stvari same po sebi inhibisuce (kocenje, ometajuce, smetajuce), u praksi se i dogodi to sto je osoba mislila, pa je paradoksalno to osobi i :"dokaz" da je bila 1000% u pravu i da je "njen unutrasnji osecaj za gubitnistvo i poraz" nikad ne vara, i jos jace joj utvrdjuje taj neki iracionalni tok misli koji se zajedno vezuje sa emotivnim reagovanjem koje ukljucuje i razne somatske senzacije (vrucina ili hladnoca, tahikardija, vertigo, nesvestice, mucnina, nervozna creva i krcanje, prolivi, pozivi na stolicu i mokrenje, svrab, suva usta, hiperventilacija - ubrzano disanje itd).

U svakom slucaju ljudi treba da nauce da prepoznaju ovakva pitanja kao moguce losa i inhibisuca i da cim ih refleksno postave sebi, uloze odmah dodatni napor i autosugestijom (pozitivnom) preokrenu svoj misaoni tok, i tako uvere sebe da ce sve biti ok. Cak i ako ne veruju sami sebi - ako ponove 10 puta da ce biti ok, makar i naglas, osecace se mnogo spokojnije i ostvarice zasigurno mnogo bolje rezultate.

Ovo sve pisem kada trbea da se dogodi neki vazan osecaj...

A ako osoba nema sta da radi, lezi, dosadjuje se i gleda u plafon a ovakve misli joj naviru - trg kod psihologa dok nije kasno, takav tok misli koji se javlja "ni od kuda" nije dobar i mora da se sasece u korenu i da se otkrije zasto se javlja i sta se to desava sa osobom (prozivljava maaali panicni napad bez somatskih vecih tegoba, postala je u poslenje vreme anxioznija, zapada iz blage distimije u blagu depresiju, izlozena je hronicnom stresu, dozivela neku sitniju traumicu (ostavio je partner, slab uspeh u skoli/fakultetu/poslu) pa je obeshrabrena pa takve misli naviru.
 
Da, ja sam mislila na jednu prosecnu osobu, nebitno da li radi ili ne (pod ovim drugim ne mislim bas gledanje u plafon, blejanje..itd)

Hvala na opsirnom odgovoru.:) Ali ako nisam dosadna, htela bih da se nadovezem.

Ako uzmemo u obzir da je to prosecna osoba koja (pre)cesto postavlja takva pitanja (sta ako+ negat.ishod)
da li to onda znaci da su takva pitanja vecinom (ako ne u potpunosti) nerealna?
(Pod nerealna mislim da se nece desiti ili se ne desavaju, vec osoba samo izrazeno anticipa negativan ishod)

Slazem se da su te stvari vrlo inhibinisuce, pa cak i kad osoba prevazidje taj stadijum (tipa ''bio/la sam u pravu, sve se desava bas kao sto sam mislio/la,
''prorocke''sposobnosti, itd) i na racionalnom nivou zna da su to samo anksiozne misli
to i tada zna da bude vrlo ometajuce i iscrpljujuce, samo sto je to ipak malo drugacije nego u prvom slucaju.
 
Poslednja izmena:
Lijep pozdrav, u posljednje vrijeme imam strašne tegobe koje još uvijek ne mogu definirati. Naime, imam strašno lupanje srca, gušenje i pritisak u prsima koje traje po nekoliko dana. Radila sam rtg pluća (nalaz uredan),uzv abdomena (nalaz uredan) uzv štitne ( nalaz uredan) test na helico bakteriju i esherihiju uredno, a ja i dalje sumnjam u te nalaze!! Imam zakazan razgovor kod psihologa ali tek za deset dana, a do tada nisam sigurna kako ću izdržati
 
Strahovi i anksioznost deo su čovekovog života, kako detinjstva, tako i odraslog perioda i neke od ovih reakcija posmatraju se kao adaptivne (one koje možemo kontrolisati), dok su neke maladaptivne, odnosno, reakcije koje su van naše kontrole i određuju naše reakcije i ponašanje. Da bi strahove i brige mogli posmatrati kao poremećaje, kod deteta moramo uočiti poremećaj funkcionisanja.

Anksioznost je kompleksni, neprijatni osećaj strepnje, bojazni, napetosti i nesigurnosti koju karakteriše anticipacija moguće opasnosti ili pretnje, a praćena je aktivacijom autonomnog nervnog sistema. Anksioznost je normalna pojava u svakodnevnom životu. Patologija zavisi od intenziteta, trajanja i broja prisutnih simptoma. Intenzivna anksioznost javlja se uz mnoge psihičke, ali i fiziološke poremećaje.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Radice, ali to sve stoji i u vikipedijama. Ne razumem koji je tvoj motiv da nam prenosis tekstove i fraze iz enciklopedija.

Nije to iz vikipedije, nego iz njene glave, iz savetovalista svog, o kome pise na blogu, jer je uskoro doktor nauka cini mi se.

Motiv je da vas edukuje, a nekom mozda usput i pomogne. Sta ste zapeli, a kada se dele sarlatanski clanci teorije zavera, niko se ne buni. Cim stigne neki strucnjak, odmah se vatate za wikipediju. :mrgreen:

P.s. A jeR si znala da postoji i takav psiholoski sklop licnosti da u zivotu nije kliknuo na Wiki i procitao neki naucno istinit clanak, ali ce zato procitati na forumu ako mu prekopiras par recenica....pa u sledecem postu jos par recenica....I eto, za 2 meseca edukujes neobrazovanog o 1 temi, onako totalno uopsteno, da zna bar pojmove. I to je nesto. :mrgreen: Sam nikada to ne bi uradio.

Kao npr ovi antivakseri koji i dalje ne znaju da postoji zapravo razlika izmedju zive i timerosala u vakcinama - njima je to isti djavo. :lol:
 
Lijep pozdrav, u posljednje vrijeme imam strašne tegobe koje još uvijek ne mogu definirati. Naime, imam strašno lupanje srca, gušenje i pritisak u prsima koje traje po nekoliko dana. Radila sam rtg pluća (nalaz uredan),uzv abdomena (nalaz uredan) uzv štitne ( nalaz uredan) test na helico bakteriju i esherihiju uredno, a ja i dalje sumnjam u te nalaze!! Imam zakazan razgovor kod psihologa ali tek za deset dana, a do tada nisam sigurna kako ću izdržati

Nema razloga da sumnjas, mada je i to posledica anksioznosti u sirem smislu. (n.pr nalazi su ti ok a ti i dalje tripujes da nesto nije u redu, mozda su pogresili, mozda je nesto peto, itd)
Mozda si bila pod nekim intezivnim stresom u poslednje vreme pa ti se sad tako pokazuje a mozda si sklona anksioznosti.
Ako te muci gusenje pronadji na netu vezbe protiv hiperventilacije odn. ''gusenja''.

@kako bi bilo lepo kad bi bru zli odgovorio na moj post od 30.3 ove god...:evil::lol: iako dok ne procitam post
ne znam sta sam (vise i) pitala.
 
Poslednja izmena:
Molim Vas treba mi pomoc ..brat mi ima OCD... vezan je za majku..ima 29godina...strasne misli mu prolaze kroz glavu, pa on to pokusava da izbegne preskakanjem linija,ponavljanjem nekih stvari ..zagledanjem u odredjene stvari vise puta jednim okom..ne znam kako da objasnim,,,ima to duze godina..mnogo ozbiljna stvar...... u principu treba mi neko ko se lecio od toga i izlecio... molim da mi se javi na mobilni 061 /11-82-387 sto pre PLEASE !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
 
Ja ne razumem zasto su se svi moji komentari izbrsani i sa ove teme a i sa one druge teme gde sam 27.8, 2017, tj danas, detaljno izodgovarao Radovanu.

Ah, znam. Moderatorka je antivakser.

P.s. Ti Radovane nemas kapaciteta i kredibilitet da vrsis evaluaciju ko je dobar psiholog a ko nije i sta moze a sta ne moze psiholog da uradi. Ispade, ne samo da mozes isto sto i oni, vec si i PhD korak iznad od njih - ti si njihov supervizor i strucni konsultant koji moze, zna i ume vrsiti evaluaciju strucnih ljudi.

Pogledaj i sam - U kontradikciji si sam sa sobom covece. Kazes da OKP nije poremecaj, nije patologija, bolest, kako god retoricki nazvao to stanje mozga. Da nema mozga ne bi bilo anksioznosti, prosto. Kao sto kada nema zucne kese - nema vise kamcencica u zucnoj kesi. Nema rezerva zuci u njoj takodje.

Da li ti znas za sta je skracenica OKP? Sto ne nazivas to "stanje" koje je po tebi ZDRAVLJE samo OK? Ako nije poremecaj, zasto se onda zove opsesivno kompulsivni POREMECAJ kontradiktorni Radovane? Ovo O je iz opsesivno, ovo K je iz kompulsivni a ovo P ti je iz reci POREMECAJ crni Radovane.

Da te ne pominjem da pored ovog stanja kao psihopatologije postoji i OKPL - opsesivno kompulsivni poremecaj LICNOSTI.

Opsesivno – kompulsivni poremećaj (OKP) i opsesivno – kompulsivni poremećaj ličnosti (OKPL)

Osobe koje pate od OKP-a su svesne da imaju problem, s druge strane, pojedinci koji imaju OKPL smatraju da je njihovo rigidno viđenje sveta ispravno i da su drugi ljudi ti koji bi trebalo da se menjaju. Simptomi ljudi koji pate od OKP-a ih često sputavaju da budu funkcionalni na poslu, dok su ljudi s OKPL-om često prepoznati kao radoholičari, koji imaju probleme s perfekcoinizmom i mogućom pratećom prokrastinacijom u radu, ali veće probleme s kolegama, autoritetima, generalno, drugim ljudima koji se ne slažu s njihovom sitničavošću i životnom filozofijom. Takođe, ljudi koji pate od OKPL-a ne smatraju da im je potrebna psihoterapija. Često potraže profesionalnu pomoć kada im, na primer, partner zapreti razvodom ili prekidom veze ili kada ih članovi primarne porodice „nateraju“ na lečenje jer ne mogu više da se nose s njihovim naredbodavnim stavom i tiranisanjem pravilima. Repetitivna ponašanja koja srećemo kod OKP-a su posledica jake anksioznosti koja se javlja kod ovih ljudi i, često, za cilj imaju sprečavanje nekakve umišljene katastrofe. Ukoliko je osoba s OKPL-om sklona repetitivnim ponašanjima, ona će ih koristiti da bi poboljšala svoju efikasnost u poslu ili drugim zadacima koje smatra da treba/mora da završi na najbolji mogući način. Ljudi s OKPL-om imaju izraženiju tendenciju ka perfekcionizmu i jaču želju za kontrolom od ljudi koji pate od OKP-a. I OKP i OKPL se češće sreću kod osoba muškog, nego ženskog pola, s tim da je OKPL ređe zastupljen poremećaj. Srećemo ga, otprilike, u jednom procentu u opštoj populaciji.
 
Koliko reči , koliko truda, koliko utrošenog vremena ?
Još kad bi dodali i onih cca 1500 reči koje ti je moderator već izbrisao ?

Šta se sa tobom dešava prijatelju ?

Ti umesto da daš svoj sud, svoje viđenje, svoje rešenje problema koji je ovde novi učesnik izneo, ti potrošiš MILION REČI KRITIKUJUĆI MOJU OPSERVACIJU ?

Naravno, sve to dobro začiniš uvredama, pa se posle isčuđavaš, kao MODERATOR JE ANTIVAKSER, šta li ?
Briše mi postove ne zbog napisanih uvreda, već zato što je ANTIVAKSER ?
Koje suludo razmišljanje ?

Moj ti je najiskreniji savet da posetiš nekog dobrog psihologa.
 

Back
Top