Tako je, anxioznost. Neuroza, depresija. Nesto iz tog dijapazona poremecaja/bolesti.
Nikada nisi zalecila kako to lepo treba, znaci farmakoterapija + kognitivno-bihejvioralna terapija (moj predlog), tako da se ponovo javlja, i ponovo ce se javljati, i tako svaki put kada tvoje telo odn ceo organski organizam ne bude zalecen kako treba i razresene stvari oko neurotransmitera u mozgu, i dok se ne promene svi losi faktori sredine i zivljenja.
Kada kazem "organski organizam", mozda deluje kao pleonazam, ali to ti govorim zato sto zelim naglasiti da samo to postoji, nema duhovnog organizma, nema sila, magija, dusa, pa prema tome ni vracanja, ni skidanja magije i ostalih gluposti.
To su sujeverja i religiozne gluposti. Nikom to nije pomoglo (vise od placebo efekta, objektivno), pa nece ni tebi. Ne zamajavaj se time, ovo je naucna stvar, stvar za nauku, a ne za sujeverja i bajanja, to su srednjevekovne "metode" kada ljudi nista nisu znali o funkcionisanju mozga, pa samim tim i "psihickom zivotu coveka" koji je nista vise nego "romanticno opisana biohemija mozga, lakih bajkovitim jezikom, da ga i neobrazovani mogu shvatiti".
Otud i fraze kao sto su "bolest duse, neravnoteza uma i tela, prokletstva, bacanje magije, zaposednutost demona i losih sila itd".
Sve je to bajkovit i neistinit opis poremecene biohemije u mozgu.
Tako da, preseci sa tim, mnogo ce ti biti lakse kada neutralises taj stres-faktor o kome razmisljas - mozda ti je ovo ono, a parapsiholoski ljudi, religiozni i "vidoviti" ti kao mogu pomoci.
Ne mogu, i nije to to. To ne postoji. Nazovi stvari pravim imenom i odmah ce ti biti lakse i videces "svetlo na kraju tunela bolje".
Imas psihicko-organski metabolicki poremecaj i to je to, ti se ponasas upravo onako kako se treba ponasati osoba koja ima taj poremecaj. Otud svi simptomi i sve nedace koje imas.
Sve to ukazuje na samo jedno - neuroticno ponasanje a kada se iscrpi organizam i mozak u borbi sa tim konstantnim napornim stanjem - javlja se depresija - kada se covek predaje jer su mu poremeceni neurotransmiteri serotonin ("hormon srece"), dopamin, epinefrin itd.
Dakle, javljas se lekaru opste prakse i trazis uput za psihijatra.
Mozes otici i samoinicijativno kod privatnog psihijatra.
Mozes prvo probati da odes kod PSIHOTERAPEUTA, znaci ne kod psihologa, nego kod strucnjaka koji je zavrsio psihoterapiju, i preporucujem ti da odes bas kod kognitivno-bihejvioralnog psihoterapeuta, jer su se oni dobro specijalizovali za takva fobicno-anxiozna stanja, najbrze rade od svih, odmah u praksi vidis poboljsanja, nema gubljenja vremena i teoretisanja u prazno gooodinama kao npr kod psihoanalize i drugih pravaca psihoterapije, za koje cak i ne postoje naucne potvrde da "rade".
KBT radi, i naucno je potvrdjena.
Ovo da ides prvo kod psihoterapeuta bez psihijatra je samo ako osecas da imas i dalje psihicke snage da se boris i da koliko-toliko drzis sebe pod kontrolom.
Ukoliko imas opsesivne misli odr tezina, ili ukoliko stalno razmisljas na samoubistvo, ili ako ti se iskomplikuje insomnija da nastavis da ne mozes spavati a radis - moras hitno kod psihijatra po antidepresiv i kratkorocno uzimanje nekog anxiolitika/sedativa, da malo pomogne oko spavanja, oko reagovanja i u smanjenju stresa, a dugorocno ce antidepresiv to ispraviti.
Cak i ako odes kod psihijatra, savetujem ti i dalje da odes kod nekog dobrog psihoterapeuta KBT terapije i otpocnes seanse, jer je farmakoterapija samo nekih 70% uspeha (niej precizan %, moja proizvoljna konstatacija), psihoterapija ti treba da bi kod sebe unistila lose kognitivne distorzije, odn losa zakljucivanja, losa razmisljanja, kako da neutralises negativne misli, kako da se lakse izboris sa stresorima i frustracijama, kako da se lakse adaptiras na ugrozavajuce stvari koje ti se desavaju itd.
Pozdrav i sve najbolje i zapamti sledece stvari :
1) Nisi luda. Ovo nije ludost i ne idu samo ludi ljudi kod psihijatara, psihologa, psihoterapeuta i ne piju samo ludi ljudi tablete.
2) Prihvati svoje stanje. Negiranje i laganje sebe da ti nije nista, ili da tebi ne sme nista da se desi nego moras biti perfektna vodi u jos goru dubiozu, kao i preterano samosazaljevanje sebe i tugovanje ala "a zasto bas meni ovo moralo da se desi i desava se".
3) Nisi jedina, i ne desava se ovo samo tebi. U USA imas milione ljudi sa ovakvim problemima i ovo se smatra "zajebancijom" u odnosu na neke prave opasne psihicke boelsti i poremecaje kao sto su psihoze, shizofrenija i svata-nesto.
4) Strpljenje. Moras biti veoma strpljiva i veoma pozitivna, iako je to najteze - biti pozitivan i srecan, jer je to biohemijski poremecaj koji upravo sprecava to. Ok, ne moras uraditi nesto sto ne mozes, ali nemoj zato odmagati sebi. Nemoj praviti zacarani krug gde jedna nedaca stvara kod tebe negativnost, pa ta negativnost jos vise unapredjuje nedacu i tako udjes u zacarani krug pa se ne zna posle sta je posledica a sta uzrok tvog stanja i odakle poceti lecenje.
5) Postavljaj sebi kratkorocne i lako ostvarive ciljeve, i neka te to vodi; neka ti to bude motiv da te vuce da zivis, bar od danas do sutra. Raduj se na sve stvari, pa i na one najmanje, moras od toga napraviti citavu umetnost i filozofiju, cak i ako izgleda glupo. Uzmi, pokusaj da se radujes kao malo dete kada npr kupis nov lak za nokte. Druzi se vise sa ljudima i kreci se vise medju ljude, ali samo one po tebi, pozitivne, dobronamerne, humiristicne.
Posecuj rodjake i budi u kontaktu sa decom, kako bi se osecala nasmejano i kako bi se u tebi probudila fina i lepa osecanja, izbegavaj matorce, negativce, "depresivce" i one sto zive za politiku i non stop komentarisu nesto o nasoj zemlji.
To ti je sve preventiva da ne zapadnes u dublju depresiju i kako bi odrzavala "balans mozga" koliko toliko, da ne bi bilo jos gore nego sto jeste.
Ponekad coveka drze neke male stvari da totalno ne prsne, pukne, neke drzi studiranje dece, pa eto moraju izdrzati dok deca ne zavrse fax, druge pak drzi da mu deca porastu i izadju na put, trece drzi to da vide i docekaju unuke pa neka umru posle itd. Da niej tih nekih stvari mnogi ljudi bi upali u veoma teske depresije i ko zna gde zavrsili. Ovako, u nekom su stanju blage svakodnevne depresije odn distimije "ali guraju nekako". Nije ni to resenje, treba se i to leciti, ali od 2 zla, daj barem ono manje, sto se kaze.
Tako i ti. Nadji neku snagu unutrasnju, unutrasnji motivator, neku vodilju, postavi sebi krajnji cilj kao i one malene kratkorocne i lako dostupne i kazi sebi - ne predajem se dok to ne ostvarim. Jeste tesko, ali to je zivot, tako i treba da bude, treba imati snagu a ne moliti se za lagodan zivot.
Pocni da upraznjavas pridvece, posle posla fizicke aktivnosti u prirodi. Taman je leto. To ce ti pomoci da se resis stresa pred spavanje i napetosti, a lucice se malo i "hormoni srece i blagostanja" posle fizicke aktivnosti kao nagrada za fizicko mucenje tela.
Prestani da pijes kafu. Kafa iritira centralni nervni sistem i stimulise kod nekih ljudi adrenalin, pravi tahikardiju, aritmije, pravi nervozu creva, mucninu u zelucu, hipervigilnu paznju i jednostavno jezi i iritira ceo organizam.
Ako pusis, gledaj i da smanjis cigarete i sto raznovrsnija ishrana sa puno povrca i voca _ fizicka aktivnost.
Sve kombinovano sto sam ti opisao + lekovi + psihoterapije i "otvaranja duse" kvalifikovanom strucnjaku doprinece 100% odredjenom boljitku i videces, neces prepoznati sebe koliko ces se lepse i lakse osecati, a kada to postignes, isceznuce i svi losi prganski simptomi, jer je to zapravo samo psihosomatika - sa organima je sve medicinski ok, ali oni tako reaguju kada je nepravilan odnos izmedju funkcionisanja mozga, neurotransmitera u njemu i ostatka tela odn organa.
Pozz i sve najbolje !