Anksioznost

pozdrav, izvinjavam se unapred ako je bilo reci o ovome ili sam promasio temu.. naime, takodje i ja patim od anksioznosti vec 18 meseci, psihijatar mi je prepisao rivotril i actapax.. ne secam se kolike sam doze pio u pocetku, sada mi je smanjeno na rivotril 1/4 ujutru i 1/2 actapaxa... sad ono glavno - volim da popijem i da se opustim.. tacnije kad god izlazim ja pijem alkohol i zanimaju me nezeljeni efekti ove kombinacije, sta KONKRETNO moze da mi se desi zbog kombinovanja? do sada nisam imao problema, ali me kopka.. pokusavao sam i da prekinem terapiju sam, ali mi se posle sve vrati pa i terapiju moram da vratim.. HVALA UNAPRED!
Samo se igraj,posle j...... nema kajanja :) Prosla sam i sa rivotrilom agoniju ne mesaj ga sa alkoholom,takodje alkohol ti nece kupiti samopouzdanje ispadas jos veci bolid tako.
 
Dobila i rezultate psihološkog testiranja koji ukazuju na blago povisenu anksioznost. Razgovarala sa psihijatrom i manje vise se nista nije promenilo u meni zbog toga. Sve sto mi je rekla, znam i sama. Ostaje mi da sama sa sobom raščistim i pobedim svoje lose misli. Ali, eto, bar znam da nisam toliko bolesna da treba da se lecim lekovima. Napisala je ona bromazepam ali reče da ga pijem bas kad se osetim jako lose. Razmišljam nešto...koliko lose čovek treba biti pa da mu psihijatar stvarno može pomoći. Jer kad meni u toj nekoj blagoj fazi poseta psihijatru nije bas nešto značila kako može pomoći nekome ko stvarno puca po šavovima.
 
Ma jesam ja bolje, mnogo mi znači podrška mm i mislim da uz njega mogu da se izborim sa tim.
Nego, zanima me, da li je anksioznost stanje koje na neki način trajno poremeti um pa se vraća u naletima, ili je stvarno moguće izboriti se sa njom za stalno ? Čini mi se da sam negde čitala da se nervne ćelije ne mogu regenerisati, da je svako njihovo oštećenje trajno, da li se to odnosi i na stanje u glavi ? I, ono, kad piješ lekove koji ti pomognu, da li oni samo rade dok ih piješ, ili se može organizam naterati da funkcioniše i bez njih ?
 
Nisam strucnjak samo ti mogu preneti moje iskustvo a to je da tvrdim da se to moze prebroditi lecenjem uzroka a ne posledica,tj holistickim pristupom.
Nije to nikakva sekta ili tako to to je samo pravac iliti nacin kako se boriti.Nadam se da razumes.
 
Meni titraju misici vec 6 mj i to me jako cini nervoznom? Da li je neko imao problem s titranjem,to je kod mene po cijeli dan prisutno ledja,ruke,noge,guza,lice...odvratno je!
A,shta znachi titranje????Ja sam iz Makedonija i ne znam smisao te rechi....mozhe neko da objasni???

- - - - - - - - - -

A,shta znachi titranje????Ja sam iz Makedonija i ne znam smisao te rechi....mozhe neko da objasni???
Ok..videla sam u rechniku...i meni se to deshava...ali progje mi brzo...pozz
 
" Aksioznost je neprijatno stanje strepnje, odnosno strašljivog isčekivanja da će se nešto loše desiti. Osoba očekuje neku opasnost i ima doživljaj da neće moći da se zaštiti od te opasnosti ili da će teško podnositi njene posledice."

Šta vas u osnovi sprečava da jednim analitičkim studioznim pristupom problemu, otkrijete koji su to razlozi koji vam generišu ovakvu vrstu emocija. Vi sebe najbolje poznajete. Niko vas na ovom svetu ne poznaje bolje od vas samih. Analizirajte sebe i otkrijte uzroke nastalog akcidentnog stanja. Kada to uradite, rešili ste 75% svog problema.
Uz malu pomoć stručnjaka vrlo lako će te se izboriti i sa ostalih 25%.
Ne vidim problem u ovome, čemu kljukanje lekovima koji vas ne mogu rešiti problema, već ga samo maskiraju i čak produbljuju.
 
Vidim da ovde dosta ljudi ima problem sa anksioznoscu i da hocete da pomognete drugima..
Ja sam naime na pocetku srednje skole imala neke napade, plakala, vrsistala, bacala se po stanu, nisam htela da idem u skolu.. isla sam kod psihologa par puta i posle mi je neka baka salivala strah. I bila sam dobro. Potom sam na fakultetu zapala u depresiju, plakala po ceo dan, nisam jela, nisam izlazila napolje, pomisljala sam na samoubistvo, ali to kako je doslo, tako je otislo..
Sad mi se posle nekih stresnih perioda mislila sam da sam trudna, tati bilo lose, brat pravi sranja i td, da ne duzim.. otad pocinju moje glavobolje, vrtoglavice, mucnine tj.pece me zeludac, ruzni snovi, ujutru ne mogu da se probudim, uvece ne mogu da zaspem, nocu se budim 5,6 puta. Ujutru kad otvorim oci osecam neki strah, zamisljam neke scene, ne strasne, tipa sta ako se desi ovo, sta ako se desi ono.. pritisak mi je bio nizak 105/76 i 108 otkucaja.. i obuzme me strah, gusim me kao da mi neko sedi na plucima, znojim se, lupa mi srce, kao da cu poludeti.. na posao idem kao prebijena, umorna, vikend provodim u krevetu, ne zelim da izadjem napolje, da se vidjam ni sa kim.. da li je to anksioznost ili nesto drugo? Kom lekaru da se obratim? Hvala na svakom odgovoru
 
Vidim da ovde dosta ljudi ima problem sa anksioznoscu i da hocete da pomognete drugima..
Ja sam naime na pocetku srednje skole imala neke napade, plakala, vrsistala, bacala se po stanu, nisam htela da idem u skolu.. isla sam kod psihologa par puta i posle mi je neka baka salivala strah. I bila sam dobro. Potom sam na fakultetu zapala u depresiju, plakala po ceo dan, nisam jela, nisam izlazila napolje, pomisljala sam na samoubistvo, ali to kako je doslo, tako je otislo..
Sad mi se posle nekih stresnih perioda mislila sam da sam trudna, tati bilo lose, brat pravi sranja i td, da ne duzim.. otad pocinju moje glavobolje, vrtoglavice, mucnine tj.pece me zeludac, ruzni snovi, ujutru ne mogu da se probudim, uvece ne mogu da zaspem, nocu se budim 5,6 puta. Ujutru kad otvorim oci osecam neki strah, zamisljam neke scene, ne strasne, tipa sta ako se desi ovo, sta ako se desi ono.. pritisak mi je bio nizak 105/76 i 108 otkucaja.. i obuzme me strah, gusim me kao da mi neko sedi na plucima, znojim se, lupa mi srce, kao da cu poludeti.. na posao idem kao prebijena, umorna, vikend provodim u krevetu, ne zelim da izadjem napolje, da se vidjam ni sa kim.. da li je to anksioznost ili nesto drugo? Kom lekaru da se obratim? Hvala na svakom odgovoru

Tako je, anxioznost. Neuroza, depresija. Nesto iz tog dijapazona poremecaja/bolesti.
Nikada nisi zalecila kako to lepo treba, znaci farmakoterapija + kognitivno-bihejvioralna terapija (moj predlog), tako da se ponovo javlja, i ponovo ce se javljati, i tako svaki put kada tvoje telo odn ceo organski organizam ne bude zalecen kako treba i razresene stvari oko neurotransmitera u mozgu, i dok se ne promene svi losi faktori sredine i zivljenja.

Kada kazem "organski organizam", mozda deluje kao pleonazam, ali to ti govorim zato sto zelim naglasiti da samo to postoji, nema duhovnog organizma, nema sila, magija, dusa, pa prema tome ni vracanja, ni skidanja magije i ostalih gluposti.
To su sujeverja i religiozne gluposti. Nikom to nije pomoglo (vise od placebo efekta, objektivno), pa nece ni tebi. Ne zamajavaj se time, ovo je naucna stvar, stvar za nauku, a ne za sujeverja i bajanja, to su srednjevekovne "metode" kada ljudi nista nisu znali o funkcionisanju mozga, pa samim tim i "psihickom zivotu coveka" koji je nista vise nego "romanticno opisana biohemija mozga, lakih bajkovitim jezikom, da ga i neobrazovani mogu shvatiti".

Otud i fraze kao sto su "bolest duse, neravnoteza uma i tela, prokletstva, bacanje magije, zaposednutost demona i losih sila itd".
Sve je to bajkovit i neistinit opis poremecene biohemije u mozgu.

Tako da, preseci sa tim, mnogo ce ti biti lakse kada neutralises taj stres-faktor o kome razmisljas - mozda ti je ovo ono, a parapsiholoski ljudi, religiozni i "vidoviti" ti kao mogu pomoci.
Ne mogu, i nije to to. To ne postoji. Nazovi stvari pravim imenom i odmah ce ti biti lakse i videces "svetlo na kraju tunela bolje".

Imas psihicko-organski metabolicki poremecaj i to je to, ti se ponasas upravo onako kako se treba ponasati osoba koja ima taj poremecaj. Otud svi simptomi i sve nedace koje imas.

Sve to ukazuje na samo jedno - neuroticno ponasanje a kada se iscrpi organizam i mozak u borbi sa tim konstantnim napornim stanjem - javlja se depresija - kada se covek predaje jer su mu poremeceni neurotransmiteri serotonin ("hormon srece"), dopamin, epinefrin itd.

Dakle, javljas se lekaru opste prakse i trazis uput za psihijatra.
Mozes otici i samoinicijativno kod privatnog psihijatra.
Mozes prvo probati da odes kod PSIHOTERAPEUTA, znaci ne kod psihologa, nego kod strucnjaka koji je zavrsio psihoterapiju, i preporucujem ti da odes bas kod kognitivno-bihejvioralnog psihoterapeuta, jer su se oni dobro specijalizovali za takva fobicno-anxiozna stanja, najbrze rade od svih, odmah u praksi vidis poboljsanja, nema gubljenja vremena i teoretisanja u prazno gooodinama kao npr kod psihoanalize i drugih pravaca psihoterapije, za koje cak i ne postoje naucne potvrde da "rade".

KBT radi, i naucno je potvrdjena.

Ovo da ides prvo kod psihoterapeuta bez psihijatra je samo ako osecas da imas i dalje psihicke snage da se boris i da koliko-toliko drzis sebe pod kontrolom.
Ukoliko imas opsesivne misli odr tezina, ili ukoliko stalno razmisljas na samoubistvo, ili ako ti se iskomplikuje insomnija da nastavis da ne mozes spavati a radis - moras hitno kod psihijatra po antidepresiv i kratkorocno uzimanje nekog anxiolitika/sedativa, da malo pomogne oko spavanja, oko reagovanja i u smanjenju stresa, a dugorocno ce antidepresiv to ispraviti.

Cak i ako odes kod psihijatra, savetujem ti i dalje da odes kod nekog dobrog psihoterapeuta KBT terapije i otpocnes seanse, jer je farmakoterapija samo nekih 70% uspeha (niej precizan %, moja proizvoljna konstatacija), psihoterapija ti treba da bi kod sebe unistila lose kognitivne distorzije, odn losa zakljucivanja, losa razmisljanja, kako da neutralises negativne misli, kako da se lakse izboris sa stresorima i frustracijama, kako da se lakse adaptiras na ugrozavajuce stvari koje ti se desavaju itd.

Pozdrav i sve najbolje i zapamti sledece stvari :

1) Nisi luda. Ovo nije ludost i ne idu samo ludi ljudi kod psihijatara, psihologa, psihoterapeuta i ne piju samo ludi ljudi tablete.
2) Prihvati svoje stanje. Negiranje i laganje sebe da ti nije nista, ili da tebi ne sme nista da se desi nego moras biti perfektna vodi u jos goru dubiozu, kao i preterano samosazaljevanje sebe i tugovanje ala "a zasto bas meni ovo moralo da se desi i desava se".
3) Nisi jedina, i ne desava se ovo samo tebi. U USA imas milione ljudi sa ovakvim problemima i ovo se smatra "zajebancijom" u odnosu na neke prave opasne psihicke boelsti i poremecaje kao sto su psihoze, shizofrenija i svata-nesto.
4) Strpljenje. Moras biti veoma strpljiva i veoma pozitivna, iako je to najteze - biti pozitivan i srecan, jer je to biohemijski poremecaj koji upravo sprecava to. Ok, ne moras uraditi nesto sto ne mozes, ali nemoj zato odmagati sebi. Nemoj praviti zacarani krug gde jedna nedaca stvara kod tebe negativnost, pa ta negativnost jos vise unapredjuje nedacu i tako udjes u zacarani krug pa se ne zna posle sta je posledica a sta uzrok tvog stanja i odakle poceti lecenje.


5) Postavljaj sebi kratkorocne i lako ostvarive ciljeve, i neka te to vodi; neka ti to bude motiv da te vuce da zivis, bar od danas do sutra. Raduj se na sve stvari, pa i na one najmanje, moras od toga napraviti citavu umetnost i filozofiju, cak i ako izgleda glupo. Uzmi, pokusaj da se radujes kao malo dete kada npr kupis nov lak za nokte. Druzi se vise sa ljudima i kreci se vise medju ljude, ali samo one po tebi, pozitivne, dobronamerne, humiristicne.
Posecuj rodjake i budi u kontaktu sa decom, kako bi se osecala nasmejano i kako bi se u tebi probudila fina i lepa osecanja, izbegavaj matorce, negativce, "depresivce" i one sto zive za politiku i non stop komentarisu nesto o nasoj zemlji.

To ti je sve preventiva da ne zapadnes u dublju depresiju i kako bi odrzavala "balans mozga" koliko toliko, da ne bi bilo jos gore nego sto jeste.
Ponekad coveka drze neke male stvari da totalno ne prsne, pukne, neke drzi studiranje dece, pa eto moraju izdrzati dok deca ne zavrse fax, druge pak drzi da mu deca porastu i izadju na put, trece drzi to da vide i docekaju unuke pa neka umru posle itd. Da niej tih nekih stvari mnogi ljudi bi upali u veoma teske depresije i ko zna gde zavrsili. Ovako, u nekom su stanju blage svakodnevne depresije odn distimije "ali guraju nekako". Nije ni to resenje, treba se i to leciti, ali od 2 zla, daj barem ono manje, sto se kaze.

Tako i ti. Nadji neku snagu unutrasnju, unutrasnji motivator, neku vodilju, postavi sebi krajnji cilj kao i one malene kratkorocne i lako dostupne i kazi sebi - ne predajem se dok to ne ostvarim. Jeste tesko, ali to je zivot, tako i treba da bude, treba imati snagu a ne moliti se za lagodan zivot.

Pocni da upraznjavas pridvece, posle posla fizicke aktivnosti u prirodi. Taman je leto. To ce ti pomoci da se resis stresa pred spavanje i napetosti, a lucice se malo i "hormoni srece i blagostanja" posle fizicke aktivnosti kao nagrada za fizicko mucenje tela.
Prestani da pijes kafu. Kafa iritira centralni nervni sistem i stimulise kod nekih ljudi adrenalin, pravi tahikardiju, aritmije, pravi nervozu creva, mucninu u zelucu, hipervigilnu paznju i jednostavno jezi i iritira ceo organizam.
Ako pusis, gledaj i da smanjis cigarete i sto raznovrsnija ishrana sa puno povrca i voca _ fizicka aktivnost.

Sve kombinovano sto sam ti opisao + lekovi + psihoterapije i "otvaranja duse" kvalifikovanom strucnjaku doprinece 100% odredjenom boljitku i videces, neces prepoznati sebe koliko ces se lepse i lakse osecati, a kada to postignes, isceznuce i svi losi prganski simptomi, jer je to zapravo samo psihosomatika - sa organima je sve medicinski ok, ali oni tako reaguju kada je nepravilan odnos izmedju funkcionisanja mozga, neurotransmitera u njemu i ostatka tela odn organa.

Pozz i sve najbolje ! :D
 
" Aksioznost je neprijatno stanje strepnje, odnosno strašljivog isčekivanja da će se nešto loše desiti. Osoba očekuje neku opasnost i ima doživljaj da neće moći da se zaštiti od te opasnosti ili da će teško podnositi njene posledice."

Šta vas u osnovi sprečava da jednim analitičkim studioznim pristupom problemu, otkrijete koji su to razlozi koji vam generišu ovakvu vrstu emocija. Vi sebe najbolje poznajete. Niko vas na ovom svetu ne poznaje bolje od vas samih. Analizirajte sebe i otkrijte uzroke nastalog akcidentnog stanja. Kada to uradite, rešili ste 75% svog problema.
Uz malu pomoć stručnjaka vrlo lako će te se izboriti i sa ostalih 25%.
Ne vidim problem u ovome, čemu kljukanje lekovima koji vas ne mogu rešiti problema, već ga samo maskiraju i čak produbljuju.

1) Prvo nije tacno da neko sam sebe najbolje poznaje, i da niko na svetu ne poznaje bolje tog nekog osim njega samog. Ovo je takva glupost da nemam reci. Pa upravo je obratno - RETKO KO SEBE ZAISTA "POZNAJE". To je najveci problem. Kada bi covek sebe poznavao lako bi resio mnoge probleme, a neke bi druge stvorio.
Covek sebe upravo UOPSTE NE POZNAJE, a zato su zasluzni podsvesni mehanizmi odbrane licnosti, ili ti Radovane nisi cuo za potiskivanje, negiranje, projekciju, reaktivnu formaciju, sublimaciju i ostalo?

2)
analizirajte sebe i otkrijte uzroke nastalog akcidentnog stanja. Kada to uradite, rešili ste 75% svog problema.

Ma nemoj. A taj % od 75% si ti dobio nekim meta analizama i objavio u Zurnalu neuronauka i psihijatrije ili ? Mozda si procitao u DSM IV najnovijem prirucniku za dijagnostikovanje a ? :hahaha:
Hajde nemoj lupati. Samo sto si ti subjektivno siguran u ono sto mislis i zamisljas, ne znaci da je to zaista tako u realnosti i objektivno tacno.

3)Uz malu pomoć stručnjaka vrlo lako će te se izboriti i sa ostalih 25%.

Wooow, ma nemoj. Uz "malu" je l tako? Hehe, "mala pomoc strucnjaka". Strucnjaci kojima je propistalo majcino mleko dok su postali to, na kraju "samo malo pomognu" al zato uz radovanski savet i mozda preko PP uvaljivanje nekog alternativnog caja + pljuvanje lekova i zastrasivanje pacijenta ce se 75% problema leciti? Ma sta nam rece :mrgreen::rotf: :klap:

4)
Ne vidim problem u ovome, čemu kljukanje lekovima koji vas ne mogu rešiti problema, već ga samo maskiraju i čak produbljuju

Ne vidis zato sto si glup, neobrazovan, teoreticar zavera i svuda vidis neke farmakomafijase, zapadnjacke lobiste koji bi da uniste srBstvo i rusofilstvo i koji bi da namerno "sto vise ljudio navuku na lekove".
Eto zato ne vidis.
I ne lupaj gluposti vise kada nisi kompetentan. Lekovi MOGU resiti puno problema kod PUNO ljudi. Lekovi ne maskiraju i ne produbljuju stvari onako crno-belo dihotomijski kako ti zelis da predstavis.
Lupas gluposti za medalju na ovom podforumu u svim temama, i to vide svi obrazovni racionalni ljudi koji postuju naucni metod.

Lekovi, kao i psihoterapija, nisu magicni stapic, nisu carobna vila i sveti duh da instant 100% rese sve probleme sa 0% nezeljenih efekata i 0% mucenja, ali jednostavno ONI RADE. Rade za mnoge.

A ti prestani da se PROJEKTUJES na ostale ljude i iz toga izvlacis neke netacne i neistinite logicke zakljucke. Samo sto si ti bio u nekom stanju i uspeo sam da izadjes iz toga, ili tvoj prijatelj, komsija, ili ko vec, ne znaci da TAKO MOZE SVAKO URADITI, ne znaci da je svako u tom istom identicnom stanju kao ti ili neko drugi ko je uspeo bez lekova i sl.

I ja sam imao raznorazne zavrzlame u zivotu pa sam uz pomoc nekog znanja sam uspeo pukom autosugestijom da sve to resim....Ali ja sam ja, neko drugi nece to moci i bice mu potrebna puna saka lekova. Sta sad, ja trebam da pljujem te lekove i tako indirektno nekog "guram u pakao niz put koji je poplocan mojim dobrim namerama" ?

Prema tome, nema sta ti da vidis ovde i gledas, prestani da prosipas teorije zavere i tako utices na dodatno unakazivanje medicinskog obrazovanja i informisanja dovoljno traumatizovanih i panicnih ljudi vec, prestani da vrsis neke zakljucke jer nemas pojma ni o farmakologiji nesto, ni o psihologiji, ni o psihijatriji, niti o bilo kojoj medicinskoj grani, znaci nemas znanja ni na srednjeskolskom nivou a kamoli vise.

Niti znas neku komplementarnu blisku nauku ovim naukama kako bi pomogao ljudima. Sve sto znas je da uvaljuejs ljudima neke cajeve preko pp ili direktno pejstujuci linkove prodavnica uz sveobuhvatno pljuvanje farmacije, lekara, naucnih metoda, belih mantila i ostalog.

A sada ide prijava tvog posta, jer sugestivno a bezobrazno, samo na malo finiji nacin (od kad ti brisu postove i banuju te) opet pokusavas da plasis pacijente i da ih odgovaras od uzimanja moguce terapije, kao i doprinosa nepoverenja pacijenta u svog lekara da propisane lekove kuci i pije i pridrzava se ispijanja leka duze vreme.

Ima li nesto ljigavije, anxioznog, uplasenog bolesnog coveka koji se pati sa fobijama, panicnim poremecajima, strepnjama, psesivno kompulsivnim mislima i radnjama dodatno paranoisati i religijsko-sektaski mu ispirati mozak sa nekim teorijama zavera oko lekova, medicine, psihijatrije i ostalog, a sve to zarad jednog ekonomskog cilja - DA BI BOLESNOM COVEKU IZUVALJIVALI VASE "BIOFARMA" PRODUKTE - CAJEVE, KREMICE, VODICE, ZEOLITE, SEJKERE, SOKOVNIKE, ULJA, BILJA, SREBRNE VODE I OSTALE GLUPOSTI NADRIAPOTEKARSKE za koje je dokazano da nemaju veci uticaj od placebo efekta.
 
Poslednja izmena:
Tako je, anxioznost. Neuroza, depresija. Nesto iz tog dijapazona poremecaja/bolesti.
Nikada nisi zalecila kako to lepo treba, znaci farmakoterapija + kognitivno-bihejvioralna terapija (moj predlog), tako da se ponovo javlja, i ponovo ce se javljati, i tako svaki put kada tvoje telo odn ceo organski organizam ne bude zalecen kako treba i razresene stvari oko neurotransmitera u mozgu, i dok se ne promene svi losi faktori sredine i zivljenja.

Kada kazem "organski organizam", mozda deluje kao pleonazam, ali to ti govorim zato sto zelim naglasiti da samo to postoji, nema duhovnog organizma, nema sila, magija, dusa, pa prema tome ni vracanja, ni skidanja magije i ostalih gluposti.
To su sujeverja i religiozne gluposti. Nikom to nije pomoglo (vise od placebo efekta, objektivno), pa nece ni tebi. Ne zamajavaj se time, ovo je naucna stvar, stvar za nauku, a ne za sujeverja i bajanja, to su srednjevekovne "metode" kada ljudi nista nisu znali o funkcionisanju mozga, pa samim tim i "psihickom zivotu coveka" koji je nista vise nego "romanticno opisana biohemija mozga, lakih bajkovitim jezikom, da ga i neobrazovani mogu shvatiti".

Otud i fraze kao sto su "bolest duse, neravnoteza uma i tela, prokletstva, bacanje magije, zaposednutost demona i losih sila itd".
Sve je to bajkovit i neistinit opis poremecene biohemije u mozgu.

Tako da, preseci sa tim, mnogo ce ti biti lakse kada neutralises taj stres-faktor o kome razmisljas - mozda ti je ovo ono, a parapsiholoski ljudi, religiozni i "vidoviti" ti kao mogu pomoci.
Ne mogu, i nije to to. To ne postoji. Nazovi stvari pravim imenom i odmah ce ti biti lakse i videces "svetlo na kraju tunela bolje".

Imas psihicko-organski metabolicki poremecaj i to je to, ti se ponasas upravo onako kako se treba ponasati osoba koja ima taj poremecaj. Otud svi simptomi i sve nedace koje imas.

Sve to ukazuje na samo jedno - neuroticno ponasanje a kada se iscrpi organizam i mozak u borbi sa tim konstantnim napornim stanjem - javlja se depresija - kada se covek predaje jer su mu poremeceni neurotransmiteri serotonin ("hormon srece"), dopamin, epinefrin itd.

Dakle, javljas se lekaru opste prakse i trazis uput za psihijatra.
Mozes otici i samoinicijativno kod privatnog psihijatra.
Mozes prvo probati da odes kod PSIHOTERAPEUTA, znaci ne kod psihologa, nego kod strucnjaka koji je zavrsio psihoterapiju, i preporucujem ti da odes bas kod kognitivno-bihejvioralnog psihoterapeuta, jer su se oni dobro specijalizovali za takva fobicno-anxiozna stanja, najbrze rade od svih, odmah u praksi vidis poboljsanja, nema gubljenja vremena i teoretisanja u prazno gooodinama kao npr kod psihoanalize i drugih pravaca psihoterapije, za koje cak i ne postoje naucne potvrde da "rade".

KBT radi, i naucno je potvrdjena.

Ovo da ides prvo kod psihoterapeuta bez psihijatra je samo ako osecas da imas i dalje psihicke snage da se boris i da koliko-toliko drzis sebe pod kontrolom.
Ukoliko imas opsesivne misli odr tezina, ili ukoliko stalno razmisljas na samoubistvo, ili ako ti se iskomplikuje insomnija da nastavis da ne mozes spavati a radis - moras hitno kod psihijatra po antidepresiv i kratkorocno uzimanje nekog anxiolitika/sedativa, da malo pomogne oko spavanja, oko reagovanja i u smanjenju stresa, a dugorocno ce antidepresiv to ispraviti.

Cak i ako odes kod psihijatra, savetujem ti i dalje da odes kod nekog dobrog psihoterapeuta KBT terapije i otpocnes seanse, jer je farmakoterapija samo nekih 70% uspeha (niej precizan %, moja proizvoljna konstatacija), psihoterapija ti treba da bi kod sebe unistila lose kognitivne distorzije, odn losa zakljucivanja, losa razmisljanja, kako da neutralises negativne misli, kako da se lakse izboris sa stresorima i frustracijama, kako da se lakse adaptiras na ugrozavajuce stvari koje ti se desavaju itd.

Pozdrav i sve najbolje i zapamti sledece stvari :

1) Nisi luda. Ovo nije ludost i ne idu samo ludi ljudi kod psihijatara, psihologa, psihoterapeuta i ne piju samo ludi ljudi tablete.
2) Prihvati svoje stanje. Negiranje i laganje sebe da ti nije nista, ili da tebi ne sme nista da se desi nego moras biti perfektna vodi u jos goru dubiozu, kao i preterano samosazaljevanje sebe i tugovanje ala "a zasto bas meni ovo moralo da se desi i desava se".
3) Nisi jedina, i ne desava se ovo samo tebi. U USA imas milione ljudi sa ovakvim problemima i ovo se smatra "zajebancijom" u odnosu na neke prave opasne psihicke boelsti i poremecaje kao sto su psihoze, shizofrenija i svata-nesto.
4) Strpljenje. Moras biti veoma strpljiva i veoma pozitivna, iako je to najteze - biti pozitivan i srecan, jer je to biohemijski poremecaj koji upravo sprecava to. Ok, ne moras uraditi nesto sto ne mozes, ali nemoj zato odmagati sebi. Nemoj praviti zacarani krug gde jedna nedaca stvara kod tebe negativnost, pa ta negativnost jos vise unapredjuje nedacu i tako udjes u zacarani krug pa se ne zna posle sta je posledica a sta uzrok tvog stanja i odakle poceti lecenje.


5) Postavljaj sebi kratkorocne i lako ostvarive ciljeve, i neka te to vodi; neka ti to bude motiv da te vuce da zivis, bar od danas do sutra. Raduj se na sve stvari, pa i na one najmanje, moras od toga napraviti citavu umetnost i filozofiju, cak i ako izgleda glupo. Uzmi, pokusaj da se radujes kao malo dete kada npr kupis nov lak za nokte. Druzi se vise sa ljudima i kreci se vise medju ljude, ali samo one po tebi, pozitivne, dobronamerne, humiristicne.
Posecuj rodjake i budi u kontaktu sa decom, kako bi se osecala nasmejano i kako bi se u tebi probudila fina i lepa osecanja, izbegavaj matorce, negativce, "depresivce" i one sto zive za politiku i non stop komentarisu nesto o nasoj zemlji.

To ti je sve preventiva da ne zapadnes u dublju depresiju i kako bi odrzavala "balans mozga" koliko toliko, da ne bi bilo jos gore nego sto jeste.
Ponekad coveka drze neke male stvari da totalno ne prsne, pukne, neke drzi studiranje dece, pa eto moraju izdrzati dok deca ne zavrse fax, druge pak drzi da mu deca porastu i izadju na put, trece drzi to da vide i docekaju unuke pa neka umru posle itd. Da niej tih nekih stvari mnogi ljudi bi upali u veoma teske depresije i ko zna gde zavrsili. Ovako, u nekom su stanju blage svakodnevne depresije odn distimije "ali guraju nekako". Nije ni to resenje, treba se i to leciti, ali od 2 zla, daj barem ono manje, sto se kaze.

Tako i ti. Nadji neku snagu unutrasnju, unutrasnji motivator, neku vodilju, postavi sebi krajnji cilj kao i one malene kratkorocne i lako dostupne i kazi sebi - ne predajem se dok to ne ostvarim. Jeste tesko, ali to je zivot, tako i treba da bude, treba imati snagu a ne moliti se za lagodan zivot.

Pocni da upraznjavas pridvece, posle posla fizicke aktivnosti u prirodi. Taman je leto. To ce ti pomoci da se resis stresa pred spavanje i napetosti, a lucice se malo i "hormoni srece i blagostanja" posle fizicke aktivnosti kao nagrada za fizicko mucenje tela.
Prestani da pijes kafu. Kafa iritira centralni nervni sistem i stimulise kod nekih ljudi adrenalin, pravi tahikardiju, aritmije, pravi nervozu creva, mucninu u zelucu, hipervigilnu paznju i jednostavno jezi i iritira ceo organizam.
Ako pusis, gledaj i da smanjis cigarete i sto raznovrsnija ishrana sa puno povrca i voca _ fizicka aktivnost.

Sve kombinovano sto sam ti opisao + lekovi + psihoterapije i "otvaranja duse" kvalifikovanom strucnjaku doprinece 100% odredjenom boljitku i videces, neces prepoznati sebe koliko ces se lepse i lakse osecati, a kada to postignes, isceznuce i svi losi prganski simptomi, jer je to zapravo samo psihosomatika - sa organima je sve medicinski ok, ali oni tako reaguju kada je nepravilan odnos izmedju funkcionisanja mozga, neurotransmitera u njemu i ostatka tela odn organa.

Pozz i sve najbolje ! :D

Pa hvala ti sto si se potrudio da mi pomognes, divan si.. sutra idem kod doktorice po uput za gastroenteorologa, pa cu taman i za psihotarapeuta ili psihijatra da trazim.. mislim da je doslo vreme da stanem na put mojim ludim mislima.. jos jednom VELIKO hvala
 
Izvini, sto ti tek sad odgovaram..
Bila sam vec 2x, u ponedeljak idem treci..
Mogu ti reci da mi pomaze, lakse mi je.. ustanovile smo da sam anksiozna i da previse brinem..
Hvala sto se interesujes :-)
 
Zdravo svima!Nova sam na forumu I svaki savet je dobrodosao!Patim od generalizovanog anksioznog poremecaja ,to je moja dijagnoza ! Stalna zabrinutost,strah od bolesti ,strah da ce se nesto desiti mojima ,stalno iscekivanje da ce se desiti nesto lose,ubija me 24/7.POMAGAJTE!!!
Zašto bi se bilo šta desilo i tebi i tvojima? Ljudi obolevaju, ne znači da ćeš i ti... Od čega bi ti da boluješ?
 
^ Koliko ignorantan komentar, toliko ignorantan da nemam reči. Kod GA poremećaja upravo u tome je poenta - iracionalni strah, dakle strah koji ne jenjava racionalizacijom. Uglavnom se provlače univerzalni strahovi: da će se nešto strašno dogoditi, strah od bolesti, smrti, zabrinutost za bližnje.


Pravac kod psihijatra po anksiolitike (lekovi koji smiruju anksioznost). Nemoj se maltretirati na 'suvo', nećeš imati doslovce nikakve benefite od toga, samo ćeš se izmaltretirati i u jednom trenutku vrlo moguće - upasti u depresiju, usled kumulativnog efekta negativnih misli i neprijatnih telesnih senzacija.
 
^ Koliko ignorantan komentar, toliko ignorantan da nemam reči. Kod GA poremećaja upravo u tome je poenta - iracionalni strah, dakle strah koji ne jenjava racionalizacijom. Uglavnom se provlače univerzalni strahovi: da će se nešto strašno dogoditi, strah od bolesti, smrti, zabrinutost za bližnje.



Pravac kod psihijatra po anksiolitike (lekovi koji smiruju anksioznost). Nemoj se maltretirati na 'suvo', nećeš imati doslovce nikakve benefite od toga, samo ćeš se izmaltretirati i u jednom trenutku vrlo moguće - upasti u depresiju, usled kumulativnog efekta negativnih misli i neprijatnih telesnih senzacija.

Upravo. Kao i vecina ljudi i "pametnjakovica" koji su zaverenici i hejteri medicine i medicinskog sistema celog.... Nesto pljuju lekove i lecenja, izigravaju pamet i prikazuju se pametniji od lekara, a na kraju zavrse ili sa depresijom i panicnim napadima ili sa akutnim psihozama usled kumulativnog efekta trosenja tela od neuroticnih poremecaja.
 
Dobro, i ti preteruješ sa branjenjem istih. Idealno rešenje negde na polovini i svako mora da iskuburi šta za njega pali, koja kombinacija lekova + psihoterapije + koja vrsta psihoterapije. Ti, npr, zagovaraš KBT/REBT kao Sveti gral, a na neke jednostavno ne pale. Postoje različiti pravci u psihoterapiji, različitih 'dubina'. KBT je primer povšrinske terapije, koja će paliti na ljude koji čisto imaju problem motivacije ili neke situacione letargije. Za ljude sa dubljim emocionalnim problemima - neće. Zato postoje dublji pravci poput Geštalta, Transakcione analize, Logoterapije.

Čuh nedavno priču jedne devojke/žene koja se 10 godina u Srbiji lečila od depresije, verovatno tim 'površinskim' metodama, jer se samo one primenjuju u državnim ustanovama. Na kraju su joj lekari rekli da se nikad neće izlečiti jer je 'njena depresija srasla sa njom'. Preseli se u neku nordijsku zemlju (ne mogu da se setim tačno koju) i za 2 godine TA terapije, oporavi se skroz. Moja poenta tačno.
 
^ Koliko ignorantan komentar, toliko ignorantan da nemam reči. Kod GA poremećaja upravo u tome je poenta - iracionalni strah, dakle strah koji ne jenjava racionalizacijom. Uglavnom se provlače univerzalni strahovi: da će se nešto strašno dogoditi, strah od bolesti, smrti, zabrinutost za bližnje.



Pravac kod psihijatra po anksiolitike (lekovi koji smiruju anksioznost). Nemoj se maltretirati na 'suvo', nećeš imati doslovce nikakve benefite od toga, samo ćeš se izmaltretirati i u jednom trenutku vrlo moguće - upasti u depresiju, usled kumulativnog efekta negativnih misli i neprijatnih telesnih senzacija.

to nešto na moj račun?
Vidim da se razumeš i u psihijatriju ( pored endokrinologije). Ne bih ja sad u sitan crevca, ali moram da kažem: holistički pristup i terapijske zajednice su jedino što je za sada dalo rezultate. Ma koliko neko dobar terapeut bio, nije moguće da odgovara baš svakom pacijentu koji mu dođe. Pokazalo se da empatija onih koji su prošli slično pomaže.
 
Naravno da je komentar upućen tebi, vidiš li strelicu (^) koja upućuje da se komentar odnosi na osobu koja je pisala iznad mene, u ovom slučaju - ti?

Šta podrazumevaš pod holističkim pristupom? Da se poreklo mentalnog poremećaja mora gledati kao da izvire iz osobe kao celine, a ne jednog njenog, izolovanog, dela? Tu se slažem, zato ja i nisam pobornik površinskih pravaca u psihoterapiji. A šta misliš pod terapijskihm zajednicama? Grupne terapije?

Ali, anksioznost je nešto što se vrlo lako i relativno brzo sanira lekovima, i tu može imati samo više koristi nego štete - jer anksioznost je preteran odgovor tela na negativne misli/događaje sa kojima mentalno zdrava osoba može da se nosi bez nekih težih posledica. Nisam rekla da se, pored lekova, ne treba tražiti suštinski uzrok iste - za nekoga to može biti nešto jako jasno - npr trauma nakon abortusa, za nekoga može biti nešto zakopano u dubinu; samo - lekovi omogućavaju daleko mirniji teren da se takav rad obavi. Ništa ne vredi npr grupna terapija, ako osoba, usled anksioznosti ne može da prisustvuje toj terapiji.
 

Back
Top