anksioznost

kuburio sam i ja sa time prošle godine. imao sam i te panične napade i svašta nešto i prosto je moralo to da se sredi preko terapije kod lekara. meni je pomoglo zato mislim da tu opciju ne treba ljudi da odacuju u startu. za neke lakše slučajeve ili početne stadijume, ovakvi sajtovi takođe mogu dosta da pomognu. a što se tiče ovih priča sa seksom, to mi može biti ai ne mora, jer sam ja recimo i u najgorem periodu anksioznosti imao skroz ok sex. deluje blagotvorno, al' ne rešava problem sa anksioznošću.

Bas lepo sto eto i ti kazes da si imao, mislim nije lepo sto si imao , ali je lepo sto si rekao. Ovo mnogo pomaze ljudima kojiimaju problem, jer svako kaze - "zasto bas meni to da se desi", i onda se polako ulazi u zacarani krug depresije.... Ovako kada osoba vidi da je i ovaj imao problem, i onaj, da se desilo i onoj tamo i onoj onamo, nekako coveku bude lakse, i nema o sebi lose misljenje, ne zamera sebi i ne osudjuje se, i to je odmah jedno pozitivno tlo za napredak i uspostavljanje kontrole.

Jos kad neko kaze da je sad super i da se izbavio iz toga, osobe koje sada imaju veoma teske probleme nekako ipak vide svetlo na kraju jednog duuugo strasnog tunela.

:-D
 
potrebe za ismevanjem nema, ganfajteru, jer nisam na tekst iznad mog rekla da mi se pojasni, nego na reputaciju, jer ne kapiram bas najbolje, i prvi put sam na ovakvoj vrsti drustvene mreze, da tako kazem, prema tome...
 
Ja sam jedini koji ne razume ovo stanje bas najbolje, a samim tim ni ljude koji pate od toga. Smatram da pre svega treba otkriti uzrok (kod svake osobe razlicit) i onda ga se resiti. Kao sto neko vec rece, treba uzeti u obzir sve lose i dobre stvari, staviti ih na vagu i kada vidis koliko boljih stvari ima sve postaje lakse :D
 
veruj mi da nisi,
retki su oni koji razumeju anksiozne osobe. retki.

Pod nerazumevanjem sam mislio na to da ne mogu da skapiram kako dolaze do tog stanja, kako uopste mogu da dodju do njega xD Sto se tice osoba koje padnu pod taj uticaj, tesko im mogu pomoci osim da ih saslusam i bar pokusam da ih razumem.
 
Pod nerazumevanjem sam mislio na to da ne mogu da skapiram kako dolaze do tog stanja, kako uopste mogu da dodju do njega xD Sto se tice osoba koje padnu pod taj uticaj, tesko im mogu pomoci osim da ih saslusam i bar pokusam da ih razumem.

pa ima raznih uzroka.
a razumevanje je u stvari poverenje u osobu koja je anksiozna.
mnogi kapiraju šta je (nije neka nauka) al' nemaju to poverenje.
 
Pod nerazumevanjem sam mislio na to da ne mogu da skapiram kako dolaze do tog stanja, kako uopste mogu da dodju do njega xD Sto se tice osoba koje padnu pod taj uticaj, tesko im mogu pomoci osim da ih saslusam i bar pokusam da ih razumem.

Verovatno si još mlad i nisi imao duže periode stresnih situacija i životnih kriza. Divno bi bilo da nikada ne saznaš šta je anksioznost, ali većina ljudi prođe kroz blaža ili jača anksiozna stanja. Posmatraj starije ljude. Malo je životnih radosti u njima. Šta misliš, zašto su oni anksiozni - uznemireni ? O čemu bi čovek mogao da razmišlja dok mu telesne funkcije svakim danom sve više slabe?
 
Pod nerazumevanjem sam mislio na to da ne mogu da skapiram kako dolaze do tog stanja, kako uopste mogu da dodju do njega xD Sto se tice osoba koje padnu pod taj uticaj, tesko im mogu pomoci osim da ih saslusam i bar pokusam da ih razumem.

Камо среће да и никад не схватиш. Уколико ниси баш стручан, углавном схватиш кад сам доживиш, тако да ћути и буди срећан :)
 
Verovatno si još mlad i nisi imao duže periode stresnih situacija i životnih kriza. Divno bi bilo da nikada ne saznaš šta je anksioznost, ali većina ljudi prođe kroz blaža ili jača anksiozna stanja. Posmatraj starije ljude. Malo je životnih radosti u njima. Šta misliš, zašto su oni anksiozni - uznemireni ? O čemu bi čovek mogao da razmišlja dok mu telesne funkcije svakim danom sve više slabe?

Da sam mlad jesam, al prosao sam kroz mnogo sta, kroz stvarno strasne stvari. Bilo je vremena i kada bi mi bolje bilo da sam ostajao u kuci. Opet cak i tada iako je postojala prava sansa da me neko presretne na ulici i izlomi ja sam izlazio, sam ili s nekim, uzivao. Problema imam i sad i to koliko hoces, ali nekako ja nikad ne brinem o tome, uvek sam veseo i sve gledam s neke lepse strane :)
 
Da sam mlad jesam, al prosao sam kroz mnogo sta, kroz stvarno strasne stvari. Bilo je vremena i kada bi mi bolje bilo da sam ostajao u kuci. Opet cak i tada iako je postojala prava sansa da me neko presretne na ulici i izlomi ja sam izlazio, sam ili s nekim, uzivao. Problema imam i sad i to koliko hoces, ali nekako ja nikad ne brinem o tome, uvek sam veseo i sve gledam s neke lepse strane :)

Није ствар у томе да се бојиш да ће неко да те изломи (мада и то може да буде узрок али је ређи од осталих), дечко, него је ствар у томе да су страхови ирационални, али некад активирани реалним стресом, погрешно интерпретирани од свесног дела ума а понекад је анксиозност у ствари и брига и страхови. Е да не можеш да бринеш то је већ теже а брига је јако опасна јер је стресна за разлику од страха који је осећање. Треће, анксиозност је стање борбе са страховима које се остварује у бесконачним комплексним размишљањима, самопреиспитивањима а то и оствара пут паду самопоуздања а касније депресије. Зависи такође шта ти сматраш страшним. Пример за то да се марљиви и брижни људи који воде рачуна о целом свом изражавању, боје да не испадну будале и тиме буду исмевани.
Буди срећан и хвала Богу да те то није снашло а и надам се да ћеш сутра дан знати за шта се треба бринути.
 
Poslednja izmena:
Mene recimo obuzme anksioznost kada vozim, pa kada zurim a upadnem u guzvu. Ili kada ne mogu da nadjem parking pa kruzim i samo vidim kako mi gorivo curi bez potrebe koje je inace bagatela...

Stvarno, iskreno, takve scene mi pricinjavaju anskioznost. Ili recimo zurim vozim a krene da pada kisa ili je neko ruzno vreme, sneg, led a mene uhvati takva nervoza sto nemam auto na sva cetri pogon...
 
Mene recimo obuzme anksioznost kada vozim, pa kada zurim a upadnem u guzvu. Ili kada ne mogu da nadjem parking pa kruzim i samo vidim kako mi gorivo curi bez potrebe koje je inace bagatela...

Stvarno, iskreno, takve scene mi pricinjavaju anskioznost. Ili recimo zurim vozim a krene da pada kisa ili je neko ruzno vreme, sneg, led a mene uhvati takva nervoza sto nemam auto na sva cetri pogon...

A sad zavisi koliki je stepen te anksioznosti...Svi mi brinemo za gorivo i strahujemo ili se nerviramo, psujemo....Ali to je daleko od problema.

Nego da lis e tebi desava da npr kada se zadesis u guzvi ne znas sta ces sa sobom u kolima, da li pozelis da izadjes iz kola i pobegnes iz te situacije, bez obzira na gorivo, potrosnju i da li ces stici negde na vreme ili ne?

Mada kasnjenje prouzrokuje veliki stres koji moze biti okidac za anksiozne poremecaje.

Mada ja ne verujem da je kod tebe nista ozbiljno.
 
Pa dobro, verovatno nije to ozbiljno kod mene, Brus Li.

Ali, evo potrudicu se da opisem sto podrobnije tada to moje stanje.Kada upadnem u takvu guzvu, a zurim lancano da uradim neke obaveze, dakle nikad to nije u pitanju jedno kasnjenje, nego uvezano jer sebi organizujem full aranzman, onda istina da pomislim kako bi volela da ostavim auto i da izadjem iz njega, ali to je samo ideja od pola sekunde koja me prodje odmah cim sam to i pomislila.

Ima jos nesto, unervozim se, isto kada mi neko na mobilnom tel. dok vozim menja destinaciju nalazenja ili ne daj boze parkiranja, a taj neko se snalazi ultra u gradu i po ulicama, parkira se zmurecki a ja nisam bas takva. Konkretno moj decko.Idi ovamo, parkiraj se onamo, pa odatle idi tamo, ma daj....

i tako to vam je to
 
Poslednja izmena:
Mada, sto se njega tice, to se desavalo ranije, sada posto me zna, on mi detaljno objasni ulice kojima prolazim i gde mi je zgodnno da parkiram, tako da toga vise nema....:)
 
Није ствар у томе да се бојиш да ће неко да те изломи (мада и то може да буде узрок али је ређи од осталих), дечко, него је ствар у томе да су страхови ирационални, али некад активирани реалним стресом, погрешно интерпретирани од свесног дела ума а понекад је анксиозност у ствари и брига и страхови. Е да не можеш да бринеш то је већ теже а брига је јако опасна јер је стресна за разлику од страха који је осећање. Треће, анксиозност је стање борбе са страховима које се остварује у бесконачним комплексним размишљањима, самопреиспитивањима а то и оствара пут паду самопоуздања а касније депресије. Зависи такође шта ти сматраш страшним. Пример за то да се марљиви и брижни људи који воде рачуна о целом свом изражавању, боје да не испадну будале и тиме буду исмевани.
Буди срећан и хвала Богу да те то није снашло а и надам се да ћеш сутра дан знати за шта се треба бринути.

Ali citajuci sve ove postove i odgovore sticem utisak da je do sada to trebalo mnogo puta da mi se desi. Nije meni problem da vam otkrijem detalje, ovo je forum, niko ne zna ko sam, a i da zna nije btino. Jedan primer je da sam probao da sebi oduzmem zivot, najgora greska u mom zivotu, naneo sam veliku stetu svojoj porodici. Kako sam neke stvari shvatio skapirao sam i da su razlozi za tako nesto banalni i glupi. Tada sam imao 15-16 godina. Imao sam dosta novca, neku popularnost u skoli. Ali moj problem je bio sto niko osim mene nije znao kakav sam u stvari. Za sve sam bio tip kojeg boli patka za sve, sva prijateljstva su bila lazna. Ali nikad nisam imao osecaj anksioznosti. Ne znam, mozda sad samo lupteam i navodim primere koji nemaju veze s ovim, ali kao sto rekoh, ovo nije tema u koju se razumem. Vidis sad imam finansijske probleme, neke druge malo ozbiljnije probleme o kojima i ne bih bas pricao. Niz nesrecnih dogadjaja, kao i povreda koja mi je unistila levu ruku i zbog koje sam napustio jedan sport jer ne mogu da upravljam loptom levom rukom... A opet nikada nisam bio srecniji. Daleko sam povuceniji, manje se druzim s ljudima, a opet nekako uzivam u samoci i drustvu koje trenutno imam i koje mi je falilo tokom godina. Zaista ne znam zasto sam sve ovo napisao, mozda zato sto sam jedno vreme sumnjao u sebe, a ti si to spomenuo...
 
Брате, прво да ти пожелим све најбоље.
И да ти кажем да НИКО не диже руку на себе ако није имао бар неки облик анксиозности.
Нисам доктор, али толико знам.
То није битно, него само ићи даље са позитивним погледом на живот.
Јесте да није шетња кроз парк, али то и није поента...
Само храбро даље.
 
Брате, прво да ти пожелим све најбоље.
И да ти кажем да НИКО не диже руку на себе ако није имао бар неки облик анксиозности.
Нисам доктор, али толико знам.
То није битно, него само ићи даље са позитивним погледом на живот.
Јесте да није шетња кроз парк, али то и није поента...
Само храбро даље.

Mozda ne razumem anksioznost, ali sam prilicno siguran da sam napravio glupost zato sto sam bio depresivan, a koliko znam, depresija i anksioznost nisu isto :P

U svakom slucaju davno sam prevazisao sve to, kazem ponovo, nikada mi nije bilo lepse. Srecom nijedan od tih pokusaja nije bio preterano ozbiljan, jer sam prosto zato sto sam ili ispao kukavica ili sam ispao hrabriji i odlucio da se borim sa problemima xD

Mnogo toga sam naucio iz cudnog crtanog filma, koji se bavi ljudskom tragedijom. Ako neko prezivi ono i nastavi onda su moji problemi nebitni, a i gledao sam jedan dokumentarac, strasno me dirnuo. Savrsena stvar za sve one depresivne i one koji ocajavaju, naci ce utehu, sto jes jes u tudjoj nesreci, ali ce shvatiti koliko su njihovi problemi nistavni.
 

Back
Top