- Poruka
- 13.833
Ovo sam stavio kao c/p diskusije s jednoga foruma na kom se vodilo razglabanje o tim piscima. Dio je stajališta moj, a dio oponenata. Ne ću jasno razlučivati osobne stavove od onih drugih, nego ću ponuditi collage kraćih tekstova i opaski kao motivaciju za razmišljanje, pa i suprotstavljanje. Tu, dok sam još malo na krsti i dok se još nisam uvalio u ljeto, da dam malo materijala izvan uobičajenoga ....
Kao što mi je dosadno neposustajuće deveranje o Ivi Andriću i nacionalnoj pripadnosti,
dok se jedino u konačnici bitno, umjetnička vrijednost, elegantno zaobilazi.
--------------------
S tim se slažem; treba se vratiti djelu, stvarima samim, Husserlovim riječima rečeno. Obojica su veliki pisci, otud valjda i toliko politiziranja. I nekakve suprotnosti - dočim me Krleža neprozirnošću i baroknom retorikom podsjeća na našu sklonost da sve kažemo umotano u celofan, da budemo uglađeniji od drugih, Andrić u svojoj jednostavnosti (u kojoj ima i hladnoće ljetopisca, da se razumijemo) vuče na drugu stranu, jer ima muda prikazati stvarnost onakvom kakvom jest. Što ne znači da je Krleža uljepšava. Nego, ono, kruži ko mačak oko vrele kaše.
---------------------------------------------------------
Ne bih se nikako složio. Molit ću lijepo, cijenjeni publikume, da se još jednom prisjetimo antologijske završne riječi odvjetnika obrane, Pube Fabriczy-Glembaya u procesu protiv barunice Castelli zbog gaženja ljudi svojom kočijom i to sa smrtnim posljedicama (citiram po sjećanju):
"Uostalom, časni sude, mora se od nečega i umrijeti."
E sad, ako Horvatinčićev odvjetnik ne primijeni istu obranu za svog klijenta ja ne znam kuda ide ova Hrvatska.
Na rubu pameti je i dan-danas aktualno djelo, štoviše, a to je pomalo i žalosno, i dan-danas je to najbolja kritika modernog hrvatskog društva.
S druge strane Andrić i njegove istočnjački fatalizam, ciklička narav svijeta, čitava ta Na Drini ćuprija je Nobelom ovjenčano opravdanje za sve buduće ratove, zločine i ratne zločince. To što mi je sam roman dosadan i bez upečatljiva lika nije sad toliko bitno.
---------------------------------------------------
Ne bih se složio da Krleža kruži kao mačak oko vruće kaše.
Znam da se dodjeljuje za ukupno djelo, no bez ...ćuprije Andrić nikada ne bi dobio nagradu. Bez Proklete avlije vrlo vjerojatno bi. Usto ako je dobio Nobela, a dobio je, onda su mu sva djela ovjenčana Nobelom, zar ne?
-----------------------------------------------------------------
Štosevi na stranu, niste baš rekli nješto konkretno u čemu su Krležine ili Andrićeve slabosti (ili "slabosti") i vrijednosti.
Nu, ako forum nije baš ozbiljan, ne moraju i forumaši biti baš stalno u afektu pojačanoga infantilizma.
Kao što mi je dosadno neposustajuće deveranje o Ivi Andriću i nacionalnoj pripadnosti,
dok se jedino u konačnici bitno, umjetnička vrijednost, elegantno zaobilazi.
--------------------
S tim se slažem; treba se vratiti djelu, stvarima samim, Husserlovim riječima rečeno. Obojica su veliki pisci, otud valjda i toliko politiziranja. I nekakve suprotnosti - dočim me Krleža neprozirnošću i baroknom retorikom podsjeća na našu sklonost da sve kažemo umotano u celofan, da budemo uglađeniji od drugih, Andrić u svojoj jednostavnosti (u kojoj ima i hladnoće ljetopisca, da se razumijemo) vuče na drugu stranu, jer ima muda prikazati stvarnost onakvom kakvom jest. Što ne znači da je Krleža uljepšava. Nego, ono, kruži ko mačak oko vrele kaše.
---------------------------------------------------------
Ne bih se nikako složio. Molit ću lijepo, cijenjeni publikume, da se još jednom prisjetimo antologijske završne riječi odvjetnika obrane, Pube Fabriczy-Glembaya u procesu protiv barunice Castelli zbog gaženja ljudi svojom kočijom i to sa smrtnim posljedicama (citiram po sjećanju):
"Uostalom, časni sude, mora se od nečega i umrijeti."
E sad, ako Horvatinčićev odvjetnik ne primijeni istu obranu za svog klijenta ja ne znam kuda ide ova Hrvatska.
Na rubu pameti je i dan-danas aktualno djelo, štoviše, a to je pomalo i žalosno, i dan-danas je to najbolja kritika modernog hrvatskog društva.
S druge strane Andrić i njegove istočnjački fatalizam, ciklička narav svijeta, čitava ta Na Drini ćuprija je Nobelom ovjenčano opravdanje za sve buduće ratove, zločine i ratne zločince. To što mi je sam roman dosadan i bez upečatljiva lika nije sad toliko bitno.
---------------------------------------------------
Ne bih se složio da Krleža kruži kao mačak oko vruće kaše.
Znam da se dodjeljuje za ukupno djelo, no bez ...ćuprije Andrić nikada ne bi dobio nagradu. Bez Proklete avlije vrlo vjerojatno bi. Usto ako je dobio Nobela, a dobio je, onda su mu sva djela ovjenčana Nobelom, zar ne?
-----------------------------------------------------------------
Štosevi na stranu, niste baš rekli nješto konkretno u čemu su Krležine ili Andrićeve slabosti (ili "slabosti") i vrijednosti.
Nu, ako forum nije baš ozbiljan, ne moraju i forumaši biti baš stalno u afektu pojačanoga infantilizma.